Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-237/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina, kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv prvotuženika GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku JB, odvjetniku u [adresa] i drugotuženika JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Julijani Pešo, odvjetnici u Šibeniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pn-89/2019. od 31. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 29. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pn-89/2019. od 31. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim bi se tuženicima GB (dalje u tekstu prvotuženik) i SB (dalje u tekstu drugotuženik) naložilo da tužitelju na ime pravične novčane naknade solidarno isplate iznos od 30.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i da mu naknade troškove parničnog postupka (točka I. izreke) te je tužitelju naloženo da prvotuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura a drugotuženiku u iznosu od 1.500,00 eura sve u roku 15 dana (točka II. i III. izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude na način da drugostupanjski sud usvoji tužbeni zahtjev a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.1. Navodi da je u prvostupanjskom postupku došlo do bitnih povreda odredba parničnog postupka jer je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo kao i to da izostaje pravilna ocjena dokaza provedenih u postupku.

2.2. Prvostupanjski sud se niti u jednom dijelu presude ne osvrće na nepobitne i dokazne činjenice utvrđene tijekom postupka odnosno da tuženici ne spore kako su iznijeli klevetničke navode na štetu tužitelja odnosno da shvaćaju malicioznost iznesenih tvrdnji na sudskom zapisniku.

Naime tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj kao općinski načelnik nije imao utjecaja da proizvoljno odabire stranke kojima će udovoljiti zahtjevima za oslobođenje od komunalnog doprinosa.

2.3. Pri tome napominje da konačnim pravorijecima u upravnom postupku prvostupanjski sud nije posvetio niti jednu rečenicu osim što navodi da je proveo dokaze vezane za taj postupak no nije ocijenio važnost niti doveo u korelaciju sa drugim izvedenim dokazima.

Iako upoznat s činjenicom da su sva upravna i sudska tijela potvrdila ispravnost postupanja Općine Primošten u pitanju oslobađanja od plaćanja komunalnog doprinosa tuženici i dalje ostaju kod svojih tvrdnji da se radilo o nekakvom dogovoru između tužitelja kao načelnika općine i prvotuženika.

2.4. Prvostupanjski sud u točki 31. pobijane presude prihvaća da su riječi iznesene na sudski zapisnik od strane drugotuženika mogle uznemiriti tužitelja što implicira da je prvostupanjski sud utvrdio čin štetne radnje što znači da tako postoji stvarna mogućnost korištenja takvog dokaza u daljnjem pravnom prometu odnosno da sporni sudski zapisnik postaje dostupan neodređenom broju osoba. Ukoliko je prvostupanjski sud utvrdio čin štetne radnje tada je istu trebao sankcionirati makar djelomičnim usvajanjem tužbenog zahtjeva jer u suprotnom dopušta da u pravnom prometu i dalje egzistira javna isprava klevetničkog sadržaja.

2.5. Tužitelj nadalje ukazuje na kronološke nedosljednosti vezane za priznavanje tužbenog zahtjeva u predmetu P-2103/2016., oslobođenje od plaćanja komunalne naknade, poništenja odluke o oslobođenju prvotuženika od plaćanja iste te davanja odgovora na tužbu u predmetu P-1237/2017.

Naime ne postoji korelacija između davanja odgovora na tužbu u predmetu P- 1237/2017. i odluke kojom se poništava rješenje o oslobađanju prvotuženika od komunalne naknade.

2.6. Tužitelj se svojim podneskom očitovao na zapisnik od 13. prosinca 2023. na kojem su saslušane parnične stranke jer se nije mogao očitovati na iskaze tuženika obzirom da je glavna rasprava bila zaključena a iz razloga da ukaže prvostupanjskom sudu na kontradiktornost i nelogičnost njihovih iskaza. Nakon što su saslušane parnične stranke podnio je Obavijest nadležnom općinskom državnom odvjetništvu o mogućem počinjenju kaznenog djela i ta Obavijest predstavlja tužiteljevo očitovanje na iskaze saslušanih svjedoka i stranaka. Obzirom da tužitelju nije bilo omogućeno dati kvalitetan osvrt i očitovanje na iskaze stranaka i svjedoka smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njegov prijedlog da se navedena Obavijest smatra dijelom parničnog spisa.

2.7. U pogledu konstatacije prvostupanjskog suda kojim opravdava odbijanje tužbenog zahtjeva o tome da je retorika parničnih stranaka očigledno uvjetovana teško narušenim međusobnim odnosima tužitelja i prvotuženika tužitelj navodi kako je jasno da njih dvojica nemaju korektne međusobne odnose no suprotno konstataciji prvostupanjskog suda vode isključivo jedan sudski postupak.

2.8. Zaključno tužitelj smatra da u navedenom predmetu nije smjela suditi sutkinja Iris Živković obzirom na opravdanu sumnju u njezinu nepristranost kao i činjenicu da ima isto prezime kao i drugotuženik te je moguće da su i u rodbinskoj vezi.

Osim navedenog notorna je činjenica da drugotuženik na području Općinskog suda u Šibeniku zastupa suce i državne odvjetnike u njihovom privatnim parnicama te se otvara pitanje da li isti eventualno zastupa i sutkinju Iris Živković.

3. U odgovoru na žalbu prvotuženik u cijelosti osporava žalbene navode te predlaže drugostupanjskom sudu odbijanje ste kao neosnovane.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra neosnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed izjave date na sudski zapisnik od strane drugotuženika kao odvjetnika prvotuženika u parničnom postupku vođenom između tužitelja i prvotuženika.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj općinski načelnik Općine Primošten

- da je 8. prosinca 2016. pokrenuo parnični postupak kao privatna osoba radi utvrđenja prava vlasništva protiv, između ostalih i prvotuženika, na nekretnini označenoj kao k.č. 679/24 iz z.k.ul. 1093 k.o. [adresa]

- da je prvotuženik u tome predmetu dao odgovor na tužbu 18. travnja 2017. kojim u cijelosti osporava tužbeni zahtjev a da bi svojim podneskom od 31. listopada 2017. priznao tužbeni zahtjev

- također je utvrđeno da je tužitelj 12. srpnja 2017. također kao privatna osoba protiv prvotuženika podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je u tome predmetu pod poslovnim brojem P-1237/2017. prvotuženik dao odgovor na tužbu 6. kolovoza 2018. kojim u cijelosti osporava tužbeni zahtjev

- na pripremnom ročištu u predmetu P-1237/2017. od 6. ožujka 2019. (list 31. spisa) drugotužemik kao punomoćnik prvotuženika u tome postupku je između ostalog izjavio da prvotuženik u predmetu P-2103/2016. nije priznao tužbeni zahtjev iz razloga što je tužitelj raspolagao bilo kakvim dokazima već iz razloga što je sa tužiteljem dogovoreno da će prvotuženik biti oslobođen komunalne naknade u vezi legalizacije njegove kuće

- u postupku je nadalje utvrđeno da je prvotuženik oslobođen plaćanja komunalne naknade 8. kolovoza 2018. no rješenje o oslobođenju je poništeno 1. listopada 2018. na intervenciju tužitelja kao općinskog načelnika iz razloga što zahtjev nije pravodobno podnesen (kao i za još dvojicu mještana vlasnika nekretnine iz istog razloga).

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 1046. i članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Svoju odluku u bitnom obrazlaže da sporna izjava na zapisniku s ročišta u predmetu P-2103/2016. nije imala isključivo za cilj naštetiti dostojanstvu i ugledu tužitelja već se radi o retorici tužitelja i prvotuženika koja je uvjetovana teško narušenim međusobnim odnosima te mnogobrojnim sudskim postupcima koje vode glede nekretnina u k. o. [katastarska općina] odnosno da se radi o "uobičajenom" načinu komunikacije što je sud utvrdio na temelju neposrednog opažanja ponašanja stranaka pred sudom.

Slijedom gore navedenog prvostupanjski sud zaključuje da izjava drugotuženika kao punomoćnika prvotuženika ne predstavlja napad na dostojanstvo, čast i ugled tužitelja niti je dana pred sudom u toj namjeri.

9. U pogledu žalbenih navoda tužitelja da uredujuća sutkinja nije smjela suditi u predmetu jer obrazloženje pobijane presude i ocjena dokaza daju osnov za opravdanu sumnju u njezinu nepristranost kao i to da je zbog istog prezimena u mogućem srodstvu sa drugotuženikom ovaj sud takve navode smatra neosnovanim.

9.1. Iz žalbenih navoda proizlazi kako tužitelj smatra da postoji razlog za izuzeće iz članka 71. stavak 3. i 7. ZPP-a međutim ove svoje tvrdnje ničim ne potkrjepljuje.

Sama činjenica da je drugotuženik zastupao eventualno suce i državne odvjetnike na području Općinskog suda u Šibeniku nije razlog za izuzeće ukoliko u nekom predmetu nije zastupao i uredujuću sutkinju što tužitelj ničim ne dokazuje. U svakom slučaju tužitelj je sukladno odredbi članka 73. stavak 6. ZPP-a ukoliko je imao bilo kakva saznanja u svezi navedenog bio dužan podnijeti zahtjev za izuzeće najkasnije do završetka glavne rasprave a ne takav zahtjev podnositi tek u žalbi protiv presude.

Pri tome ovaj sud napominje da pravni stav suca u pojedinom predmetu ne može biti razlog za izuzeće.

9.2. Nadalje u pogledu žalbenog navoda vezanog za tvrdnju tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke u ovome predmetu trebao imati u vidu i Obavijest o mogućem počinjenju kaznenog djela kojeg je tužitelj uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku a koji je prilože i u ovaj spis nakon zaključenja glavne rasprave proizlazi da tužitelj smatra kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba paničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a odnosno da je tužitelju onemogućeno raspravljanje pred sudom tj. očitovanje na provedene dokaze u postupku napose iskaze stranaka i svjedoka.

Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud s pravom nje prilikom donošenja odluke cijenio navedenu Obavijest kao dio parničnog spisa iz razloga što je tužitelj bio dužan očitovati se na provedene dokaze i navode protivne strane najkasnije do zaključenja glavne rasprave.

Iz sadržaja zapisnika od 13. prosinca 2023. na kojem su saslušane parnične stranke proizlazi da je tužitelju omogućeno postavljanje pitanja prilikom davanja iskaza prvo i drugotuženika a također se i očitovao ne samo na njihove iskaze već i na iskaze svjedoka koji su već saslušani tijekom postupka.

9.3. Također su neosnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio provedene dokaze a napose da se nije očitovao o kontradiktornim izjavama svjedoka i prvotuženika.

Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude jasno navodi kako postoji kontradiktornost između iskaza svjedoka predloženih od strane tuženika i iskaza prvotuženika u dijelu u kojem prvotuženik navodi da nikome nje pričao o navedenoj izjavi dok suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka koji navode da su detalje razgovora između tužitelja i prvotuženika saznali upravo od prvotuženika.

9.4. Dakle prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva imao u vidu nepodudarnosti između iskaza pojedinih svjedoka i prvotuženika no tužbeni zahtjev je odbio iz drugog razloga smatrajući da navedena izjava dana na zapisnik nije povrijedila prava osobnosti tužitelja u takvom intenzitetu da bi to opravdavalo dosuđenje pravične novčane naknade.

9.5. Na isti način treba promatrati i žalbene navode u pogledu kronoloških nedosljednosti vezanih za priznanje tužbenog zahtjeva u predmetu P-2103/2016., davanje odgovora na tužbu u predmetu P-1237/2017. te vrijeme donošenja odluka o oslobođenju prvotuženika od plaćanja komunalne naknade i naknadnom poništenju takve odluke.

Naime iz obrazloženja prvostupanjskog suda implicite proizlazi da se radi o neistinitim navodima prvotuženika no smatra da iako je takva izjava mogla povrijediti prava osobnosti tužitelja ne opravdava dosuđenje neimovinske štete.

10. Po ocijeni ovoga suda također proizlazi da se radi o neistinitim tvrdnjama izjavljenim na zapisniku od 6. ožujka 2019. ukoliko se uzme u obzir da je prvotuženik priznao tužbeni zahtjev u predmetu P-2103/2016. 30. listopada 2017.; da je dao odgovor na tužbu u predmetu P-1237/2017. 6. kolovoza 2018. kojim osporava u cijelosti tužbeni zahtjev, da je oslobođen plaćanja komunalnog doprinosa 8. kolovoza 2018. a da mu je navedeno rješenje o oslobođenju poništeno 1. listopada 2018. dakle prije donošenja odbijajuće presude u tome predmetu (3. lipnja 2019.).

10.1. Međutim u pogledu navedene izjave treba imati u vidu cjelokupni kontekst u kojem je dana odnosno činjenicu da je ona rezultat očitovanja i eventualno pretjeranog reagiranja prvotuženika na podnesak tužitelja od 16. studenog 2018. (list 22.-24. spisa) odnosno na njegovu tvrdnju da je prvotuženik u predmetu P- 2103/2016. priznao tužbeni zahtjev pritisnut dokazima koje je u tome postupku predložio tužitelj odnosno da je prijevarnim radnjama uknjižio svoje pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet postupka P-1237/2017.

10.2. Po ocijeni ovoga suda, kao što je već napomenuto, treba imati u vidu kontekst i svrhu izjave te njezinu povezanost s predmetom spora.

U konkretnom slučaju izjava je dana u svrhu osporavanja tužiteljevih tvrdnji iz podneska od 16. studenog 2018. u kojem između ostalog tužitelj imputira prijevarno ponašanje prvotuženika a i sama izjava je povezana s predmetom spora u predmetu P-1237/2017. jer tužitelj osnovanost svoga zahtjeva potkrjepljuje i tvrdnjom da je prvotuženik u ranijem postupku (P-2103/2016.) bio prisiljen priznati tužbeni zahtjev pritisnut pravnom argumentacijom i dokazima tužitelja a što bi trebao učiniti i u postupku P-1237/2017.

10.3. Imajući u vidu cjelokupni kontekst međusobnih odnosa tužitelja i prvotuženika, način komunikacije tijekom parničnog postupka u predmetu P- 1237/2017., navedenu izjavu prvenstveno treba tumačiti kao dijelom legitimne (iako potencijalno agresivne) obrambene strategije u navedenom postupku.

10.4. Prema odredbi članka 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu pri čemu će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10.5. Primjenjujući navedenu zakonsku odredbu te cijeneći okolnosti u kojima je sporna izjava (u konačnici neistinita) dana u sudskom postupku kao i razloge takvog postupanja prvotuženika; nadalje imajući u vidu da je tužitelj javna osoba koji zbog svog položaja (bez obzira što se radi o privatnoj parnici) mora tolerirati viši stupanj kritike; nadalje način komunikacije tužitelja u navedenom predmetu P- 1237/2017. (u kojem primjerice u svom podnesku navodi da je prvotuženik prijevarno uknjižio svoje pravo vlasništva na spornim nekretninama); imajući u vidu da je izjava dana u kontekstu osporavanja činjeničnih tvrdnji tužitelja; narušene međusobne odnose parničnih stranaka te cijeneći da je navedena izjava mogla kod tužitelja mogla povrijediti njegovu čast, ugled i dostojanstvo ovaj sud smatra da se ne radi o takvom intenzitetu povrede koji bi opravdavao dosuđenje pravične novčane naknade.

10.6. Pri tome ovaj sud smatra neosnovanim žalbene navode tužitelja vezane za daljnje egzistiranje sporne izjave u pravnom prometu obzirom da je ispravnost odluke o obvezi prvotuženika na plaćanje komunalne naknade u konačnici potvrđena u upravnom sporu tako da nije jasno na koji bi se način navedena izjava ubuduće negativno reflektirala na čast i ugled tužitelja.

10.7. Pri tome ovaj sud napominje da drugotuženik kao punomoćnik prvotužitelja u predmetu P-1237/2017. ni na koji način ne može biti odgovoran za diktiranje izjave svog klijenta odnosno prvotuženika jer je postupao u okviru svoje profesionalne dužnosti i po njegovim uputama.

Njegova odgovornost bi postojala jedino u slučaju ukoliko postoje jasni dokazi o zlonamjernom postupanju odnosno prekoračenju ovlasti koju mu je prvotuženik dao u navedenom postupku a što ne proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja.

10.8. Prvostupanjski sud je donio zakonitu odluku i o troškovima parničnog postupka pravilnom primjenom odredbi članka 151., članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 164. ZPP-a imajući u vidu naznačenu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.).

11. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 29. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin