REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž Ob-81/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda, Biljani Pamić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Beli Manastir, OIB: 52966791065, iz Belog Manastira, K. Tomislava 37, protiv protustranaka mlt. TZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], mlt. TZUJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po posebnoj skrbnici TZ dipl. iur., LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], trenutno na liječenju u bolnici u [adresa], ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sunčici Novak Vidović, odvjetnici iz Osijeka, ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Martini Furlan Marjanović, odvjetnici iz Osijeka, radi oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s mlt. djecom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djeci baki i djedu, odlučujući o žalbi protustranke ČZ protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: R1 Ob-495/2024-28 od 5. lipnja 2025., 29. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba protustranke ČZ i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: R1 Ob-495/2024-28 od 5. lipnja 2025. u točki I. izreke - u dijelu koji se odnosi na oduzimanje prava na stanovanje ČZ s mlt. djecom i povjeravanje djece baki i djedu, te u dijelu toč. III izreke kojom se prostustranci ČZ uskraćuje pravo na stanovanje i svakodnevnu skrb o djeci.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I/ Roditeljima LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa] i MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa], oduzima se pravo na stanovanje s djecom mlt. TZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa] i mlt. LZUJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa], te se svakodnevna skrb o djeci povjerava baki ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i djedu IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje s prebivalištem na adresi [adresa], u trajanju do godine dana tj. zaključno s 20. srpnja 2025. godine.
II/ Osobni odnosi majke LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s mlt. djecom TZU i LZUJ ostvarivat će se svake srijede od 16:00 do 19:00 sati, te svake subote od 9:00 do 19:00 sati, nakon što ista bude otpuštena iz bolnice u kojoj se trenutno nalazi, a osobni odnosi oca MZ s mlt. djecom TZU i LZUJ ostvarivat će se svakog četvrtka od 16:00 do 19:00 sati, te svake nedjelje od 9:00 do 19:00 sati, ukoliko nema postojećih pravomoćnih odluka o zabrani pristupa i kontakata oca s djecom.
III/ Roditelji LZ i ČZ imaju sva prava i dužnosti u ostvarivanju roditeljske skrbi o mlt. djeci, osim prava na stanovanje i svakodnevnu skrb o djeci.
IV/ Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.“
2. Protiv točke I. ovog rješenja i to u dijelu koji se odnosi na oduzimanje njegovog prava na stanovanje s mlt. djecom i povjeravanje djece baki i djedu, te u dijelu toč. III izreke kojom se protustranci ČZ uskraćuje pravo na stanovanje i svakodnevnu skrb o djeci žalbu, pravovremeno, podnosi protustranka ČZ i to iz žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 354. Zakona o parničnom postupku a u svezi s odredbom čl. 345. Obiteljskog zakona. Predlaže preinačiti rješenje u pobijanom dijelu a podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Sa žalbom je postupljeno na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba protustranke ČZ nije osnovana.
5. Predmet ovog izvanparničnog postupka je prijedlog predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Beli Manastir (dalje u tekstu: HZSR) radi donošenja odluke o oduzimanju prava roditeljima na stanovanje s mlt. djecom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djeci baki i djedu po majci sukladno odredbama čl. 155. do 163. u vezi s čl. 485. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. - ObZ).
6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, ovaj sud nalazi da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj, jer rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog
7. Iz činjeničnih utvrđenja i stanja spisa proizlazi:
- da je predlagatelj HZSR 14. lipnja 2024. podnio sudu prijedlog radi donošenja odluke o oduzimanju prava roditelja na stanovanje s mlt. djecom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djeci baki i djedu po majci, u trajanju od godine dana;
- da u periodu od 2019. do 2024. obitelji nisu izricane mjere obiteljsko pravne zaštite već se savjetodavno radilo s njima;
- da je tijekom 2024. radi teže narušenih partnerskih odnosa i zanemarivanja skrbi o njihovoj zajedničkoj mlt. djeci HZSR pokrenuo mjere iz područja nadležnosti suda – privremenu povjeru djece baki i djedu po majci –ĐZ i IZ kao i prijedlog sudu za oduzimanjem prava na stanovanje roditeljima s mlt.djecom u trajanju od godine dana;
-da su rješenjem Općinskog suda u Osijeku mlt. djeca privremeni povjereni i smješteni kod bake i djeda- ĐZ i ĆZ u trajanju 30 dana počev od 20. lipnja 2024.;
- da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob-495/2024-7 od 15. srpnja 2024. produljena privremena mjera povjere mlt. djece baki i djedu - ĐZ i IZ do okončanja postupka oduzimanja prava roditeljima HZ i ČZ na stanovanje s djecom uz održavanje osobnih odnosa roditelja s mlt. djecom;
- da je iz socijalne anamneze, te nalaza i mišljenja psihologa i obiteljske procjene HZSR od 12. lipnja 2024. utvrđeno da su mlt. TZU rođena **.**.2016. i mlt. LZUJ rođen **.**.2020. od majke LZ i oca ČZ većinu svog života odrastala s bakom i djedom po majci ĐZ i IZ u [adresa] i s njima imaju razvijen blizak odnos koji djeci pruža stabilnost i sigurnost;
- da je veza roditelja djece kaotična obilježena međusobnim psihičkim i fizičkim nasiljem uslijed kojeg je skrb o djeci znatno narušena, da isti i kada su bili u zajednici nisu uspjeli prijaviti djeci prebivalište i zdravstveno osiguranje, već tek nakon niza intervencija područnog ureda;
- da LZ ima psihičkih smetnji, a otac djece samo verbalizira želju za preuzimanjem brige o djeci, no fokus mu je na partnerici LZ;
- da su djed i baka s majčine strane pokazali visoku motiviranost, želju i spremnost za preuzimanje svakodnevne skrbi o unucima i djeca su im privržena;
-da je iz nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Dunje Baraban prof.klinički psiholog i prim. dr. sc. CZ, vještaka iz područja psihijatrije te dječje i adolescentne psihijatrije, utvrđeno da su oba roditelja nedovoljnih roditeljskih kapaciteta i vještina zbog svojih poremećaja u ličnosti, da nisu dovoljno kompetentni za obavljanje roditeljske uloge nad mlt. djecom te da ne mogu pružiti djeci adekvatnu brigu i skrb za daljnji neometan psihofizički rast i razvoj budući su se više puta fizički odvajali od djece, izlagali ih psihološkom stresu zbog odvajanja i njihovih verbalnih i fizičkih sukoba, bili nepredvidivi, činili ih nesigurnim, anksioznim, uplašenim, a svoje potrebe, interese i želje stavljaju u više navrata ispred potreba i interesa djece;
- da je prvenstveni nedostatak protustranke ČZ njegov narcisoidni karakter koji mu onemogućava dobar uvid u vlastito ponašanje, isti je nekritičan spram istog, a negativna strana njegova karaktera je i duži period tj. nekontuiranost kontakata s djecom, te sukobi s njihovom majkom zbog čega su mlt. djeca u otporu prema ocu, te su razvili i nepovjerenje prema njemu i negativistički se odnose, pogotovo mlt. TZU, a sam ČZ nije dovoljno samokritičan da uvidi i vlastite propuste glede odnosa prema djeci, pa i njihovoj majci, zbog čega su djeca emocionalno uskraćena za kvalitetan odnos s ocem što ne znači da su ili da bi bila materijalno zakinuta da su eventualno povjerena ocu na čuvanje;
- da se kontakti djece s ocem nisu odvijali svojedobno zbog zabrane koju je imao otac prema mlt. TZU, te zbog činjenice da je mlt. LZUJ plakao i nije želio ići kod oca;
- da se međusobni kontakt i povezanost djece s ocem nisu opservirali iz razloga što je tada otac imao još uvijek zabranu prilaska mlt. TZU, dok je mlt. LZUJ pokazao isključivu privrženost prema ĐZ i ĆZ;
- da je narcisoidnost osobina ličnosti bez obzira na kontakte i ne kontakte s drugim osobama, te da nije nužno promatrati interakciju za takav zaključak, uz to smatraju kako je protustranka ČZ paranoidan u odnosu na relacije i sustav;
- da majka djece LZ ima zdravstvenih poteškoća zbog kojih je višekratno završavala na liječenju i to zbog registriranih psihopatoloških simptoma anksiozno depresivnog karaktera praćenim visokom razinom nepovjerljivosti i smetnji u okviru graničnog poremećaja ličnosti, da je počinjala i prekidala liječenje, ima problema sa organizacijom svog života, zanemaruje vlastite i emocionalne potrebe djece, a čime ugrožava osjećaj sigurnosti kod djece kao i strah od odvajanja;
- da djeca naspram majke iskazuju pozitivne osjećaje, a prema ocu negativne;
- da je djeci potrebno kontinuirano, sigurno, stabilno i mirno okruženje za daljnji psihofizički rast i razvoj;
-da su djeca privrženi prema baki ĐZ i djedu ĆZ s kojima i žive;
-da baka i djed ĐZ i ĆZ mogu ublažiti narušene osjećaje sigurnosti i strahove kod mlt. djece zbog ponašanja njihovih roditelja, te im pružiti zadovoljavajuću stabilnost – ljubav, relativno sigurno i za sada predvidivo školovanje, uz podržavanje uklopljenosti u okruženje u kojem se aktualno nalaze, da su kod njih utvrđene bolje vještine odgojnih kompetencija, zdravija sveukupna konstelacija ličnosti, te poželjni obrasci emocionalne povezanosti i sigurne privrženosti djece s njima, a značajan je i dosadašnji kontinuitet odrastanja uz njih;
- da je za mlt. djecu aktualno u najboljem interesu da nastave živjeti s bakom i djedom -ĐZ i IZ, uz stručan nadzor i pomoć od strane djelatnika socijalne skrbi te da je poželjno poticati da djeca ostvaruju kontakte s ocem, također uz nadzor djelatnika socijalne skrbi;
-da je značajno narušena obiteljska dinamika bake mlt. djece ĐZ i njezine kćeri LZ te je opserviran i snažan negativizam bake ĐZ prema ČZ kojem ona izlaže djecu i time ukazuje na nedovoljnu svjesnost poticanja i razvoja njihova odnosa s ocem;
- da je ĐZ osoba manipulativnog karaktera spram djece i oca i stoga da bi se viđanja oca s djecom trebala odvijati pod nadzorom i uz pomoć HZSR, osim ukoliko sam HZSR ne smatra i ne misli ili pak predlaže drugačije;
- da je nalaz vještaka dan stručno, objektivno, u skladu s pravilima znanosti i vještine te ga je sud prihvatio u cijelsoti;
- da iskaz protustranke ČZ u dijelu u kojem iskazuje kako ima 50.000,00 eura kod kuće, kao i 20.000,00 na računu sud nalazi nedokazanim pogotovo što svojoj mlt. djeci ne plaća uzdržavanje, ne kupuje im odjeću, obuću, knjige, higijenu, hranu, što je sve potrebno za njihov rast i razvoj te da je upitan njegov iskaz glede želje za kontaktima s mlt. djecom jer isti nije u tom pravcu poduzimao ništa, ne zove djecu, ne šalje im poklone, ne interesira se za njihove potrebe što ukazuje na manipulativni karakter, pogotovo uz činjenicu što je isti napustio sudnicu kada je trebala iskazivati ĐZ, čime je dao do znanja kako nema poštovanja kako prema istoj kao baki svoje djece kod koje se isti i nalaze i o kojima ista skrbi, a tako i nepoštivanje ostalih sudionika u postupku, stavljajući sebe na prvo mjesto;
- da se protustranka ĐZ za vrijeme rasprave nije mogla suzdržati od komentara pri spomenu ČZ, čime je samo potvrdila nalaz i mišljenje vještaka kako ima negativistički stav prema ČZ.
8. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da roditelji mlt. djece ČZ i LZ nemaju dovoljno roditeljskih kapaciteta za stanovanje sa svojom djecom zbog osobina svojih ličnosti te da je za mlt.djecu aktualno u najboljem interesu živjeti s bakom i djedom uz stručan nadzor i pomoć od strane djelatnika socijalne skrbi te da je poželjno poticati da djeca ostvaruju kontakte s ocem, također uz nadzor djelatnika socijalne skrbi zbog čega je pozivom na odredbu čl. 5., čl. 6., čl. 7., čl. 155.-163., a u svezi s čl. 485. ObZ, čl. 4. Konvencije o kontaktima sa djecom sastavljene u Strassbourgu 15. svibnja 2003. („Narodne Novine –Međunarodni ugovori“ broj 7/08.) te čl. 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava prihvatio prijedlog predlagatelja i odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
8.1. Pri tome prvostupanjski sud navodi kako je s obzirom na negativistički odnos ĐZ prema ČZ potrebno od strane predlagatelja roditeljima mlt. djece kao i baki i djedu izreći neku od mjera potpore i pomoći u ostvarivanju skrbi nad djecom, sve kako ne bi došlo do daljnjeg udaljavanja djece i roditelja, kako bi se djeca osnažila u svim pogledima, poglavito emocionalnim, za uspostavu i normalizaciju odnosa s roditeljima, a samim roditeljima ukazalo na važnost i ulogu njih kao roditelja u odrastanju djece osnaživanjem međusobne povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s ciljem ponovnog povezivanja roditelja s njihovom djecom i olakšavanja istog, a što je pak u domeni HZSR sve kako bi došlo do pomirenja sukobljenih interesa protustranaka, prvenstveno imajući na umu najbolji interes djeteta, kako je to propisano čl. 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne Novine –Međunarodni ugovori“ 12/93., 20/97.).
9. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.
10. Prema odredbi čl. 155. st.1. ObZ sud će u izvanparničnom postupku rješenjem roditeljima oduzeti pravo na stanovanje s djetetom, te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi: 1) na temelju obiteljske procjene centra za socijalnu skrb da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj; ili 2) kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera za zaštitu djeteta. Sukladno st. 2. oduzimanjem prava na stanovanje s djetetom roditelj se lišava i prava na svakodnevnu skrb o djetetu.
10.1. Mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanja svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ObZ određuje se u trajanju do godinu dana. Prema stavku 2. istog članka sud u izvanparničnom postupku može produljiti trajanje ove mjere za najviše još godinu dana, a nakon toga mjera iznimno može trajati do pravomoćnog okončanja sudskog postupka pokrenutog radi nadomještanja pristanka za posvojenje djeteta, odnosno postupka radi lišenja prava na roditeljsku skrb, te imenovanja skrbnika.
11. U odnosu na žalbene navode žalitelja kako u prvostupanjskom postupku nije nesumnjivo utvrđeno da bi protustranka ČZ bio fizički nasilan prema bilo kome, posebice ne prema svojoj mlt. djeci ili njihovoj majci, te da je isti priložio u sudski spis presudu Općinskog suda u Osijeku iz koje proizlazi da je nepravomoćno oslobođen optužbe za nasilno ponašanje na štetu mlt. TZU kao i rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku kojim su ukinute mjere opreza koje su u izrečene u odnosu na ĆZ uslijed odbačaja kaznene prijave te da drugih odluka kojima bi isti bio oglašen krivima za nasilje prema bilo kome nema, navesti je kako je predložena mjera određena na temelju utvrđenja da roditelji mlt. djece nemaju dovoljne roditeljske kapacitete s obzirom na njihove poremećaje ličnosti za obavljanje roditeljske uloge odnosno da ne mogu adekvatno brinuti i skrbiti za daljnji rast i razvoj te psihičko i opće funkcioniranje svoje djece. Pri tome, suprotno shvaćanju žalitelja, nije odlučno što žalitelj nema pravomoćnih odluka kojima bi isti bio oglašen krivima za nasilje prema bilo kome, jer predložena mjera nije određena samo zbog činjenice fizičkih i verbalnih sukoba unutar obitelj već prvenstveno iz razloga roditelji zbog poremećaja ličnosti nisu dovoljno kompetentni za obavljanje roditeljske uloge nad mlt. djecom radi čega je za mlt. djecu aktualno u najboljem interesu da nastave živjeti s bakom i djedom.
12. Žalitelj u žalbi navodi da je u okviru određenog kombiniranog vještačenja a radi utvrđenja njegovih roditeljskih kompetencija, bilo nužno opservirati interakciju njega sa mlt. djecom kako bi se utvrdila dinamika njihovog međusobnog odnosa bez nazočnosti bake i djeda, navodeći kako objašnjenja vještaka nisu u dovoljnoj mjeri argumentirana i pojašnjenja kako bi se iz njih moglo nesumnjivo zaključiti da protustranka ČZ nije u stanju brinuti se za svoju mlt. djecu.
12.1. Iznijeti žalbeni navodi ne mogu se prihvatiti, jer su vještaci nakon pisanog nalaza i mišljenja usmeno na ročištu 5. lipnja 2025. odgovorili na pitanja i primjedbe stranaka pa tako i na primjedbu žalitelja da u postupku vještačenja nije promatrana interakcija njega i djece pri čemu su vještaci jasno i argumentirano otklonili prigovor protustranke navodeći kako je prvenstveni nedostatak ČZ njegov narcisoidni karakter koji mu onemogućava dobar uvid u vlastito ponašanje i radi čega isti nije dovoljno samokritičan da uvidi vlastite propuste glede odnosa prema djeci i njihovoj majci kao i da je narcisoidnost osobina ličnosti bez obzira na kontakte i ne kontakte s drugim osobama pri čemu za takav zaključak nije bilo nužno promatrati interakciju njega i djece, a uz navedeno da je protustranka ČZ paranoidan u odnosu na relacije i sustav a zbog kojih poremećaja ličnosti isti nije dovoljno kompetentan za obavljanje roditeljske uloge, pa su stoga njegovi žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu neosnovani.
13. Osim toga, predložena mjera, nije određena ni iz razloga zato što žalitelj nije u stanju fizički brinuti za svoju djecu već iz razloga što je utvrđeno da su oba roditelja nedovoljnih roditeljskih kapaciteta i vještina zbog svojih problema u ličnosti uslijed čega nisu dovoljno kompetentni za obavljanje roditeljske uloge te da ne mogu pružiti djeci adekvatnu brigu i skrb za daljnji neometan psihofizički rast i razvoj, pa su stoga neodlučni žalbeni navodi žalitelja da djeca za vrijeme stanovanja s njim nisu bila zapuštena, gladna i neuhranjena te da je isti u stanju fizički i materijalno skrbiti o djeci. Konačno, žalitelju valja ukazati da i dok traje mjera roditelji imaju pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom na način utvrđen sudskom odlukom i plaćati uzdržavanje za dijete (čl. 162. st.3. ObZ) pa nema prepreke da i za vrijeme trajanja mjere počne materijalno skrbiti o mlt. djeci na način da za njih plaća uzdržavanje, s obzirom da to, prema njegovoj izjavi na ročištu 5. lipnja 2025., do sada nije činio.
14. Pravo djeteta na obiteljski život sa svojim roditeljima zajamčeno Konvencijom o pravima djeteta, no ukoliko je tom pravu suprotstavljen djetetov najbolji interes, u tom je slučaju svakako izvjesno ograničenje tih prava, jer djetetov najbolji interes predstavlja prvenstveno pravo.
15. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud se prilikom donošenja predložene mjere rukovodio prvenstveno načelom zaštite prava i dobrobiti djeteta i najboljim interesom mlt. djece, na što ga obvezuje Konvencija o pravima djeteta, time da je u postupku utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke. Neutemeljeni su stoga navodi žalitelja da je sud zanemario sadržaj uvodnih odredbi iz čl. 6. i 7. ObZ kojima su propisana načela prvenstvenog prava roditelja da skrbe o djetetu i dužnost tijela da im pruža pomoć te načela razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život.
16. U odnosu na žalbene navode žalitelja da je baka manipulativna osoba koja iznosi pred djecom loše komentare o njihovom ocu čime da će neminovno doći do otuđenja mlt. djece od oca, navesti je kao je upravo imajući u vidu negativan stav bake ĐZ naspram njihova oca ČZ kojim opterećuje mlt. djecu i time ukazuje na nedovoljnu svjesnost poticanja i razvoja njihova odnosa s ocem, pobijanim rješenjem predlagatelju ukazano da je u konkretnom slučaju potrebno roditeljima mlt. djece kao i baki i djedu mlt. djece izreći neku od mjera potpore i pomoći u ostvarivanju skrbi nad djecom, sve kako ne bi došlo do daljnjeg udaljavanja djece i roditelja, kako bi se djeca osnažila u svim pogledima, poglavito emocionalnim, za uspostavu i normalizaciju odnosa s roditeljima, a samim roditeljima ukazalo na važnost i ulogu njih kao roditelja u odrastanju djece osnaživanjem međusobne povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti jer je sve navedeno potrebo za potpun i skladan razvoj mlt. djece.
17. Pri tome, valja naglasiti da se svi sudionici procesa održavanja osobnih odnosa moraju u istom suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežalo ostvarivanje osobnih odnosa s mlt.djecom (čl. 119. st. 2. ObZ).
18. Slijedom iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 346. ObZ žalbu protustranke ČZ valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.
Pula - Pola, 29. srpnja 2025.
S u d a c:
Biljana Pamić