Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8942/2024

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog GS zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (N.N. broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), odlučujući o molbi za povrat u prijašnje stanje okrivljenog GS podnijetoj sa žalbom po branitelju Nikoli Pervanu odvjetniku iz Vrgorca protiv presude Općinskog suda u Makarskoj broj:Pp-1386/2024-6 od 11. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se molba za povrat u prijašnje stanje okrivljenog GS kao osnovana, te se žalba okrivljenika smatra pravodobnom.

II Prihvaća se žalba okrivljenog GS, pobijana presuda se ukida i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni GS je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna od 300,00 eur, u koju kaznu je uračunato vrijeme uhićenja od strane PP Makarska u vremenu od 8. rujna 2024. u 4,20 sati do 8. rujna 2024. u 14,00 sati kao jedan dan uhićenja, te se izjednačava sa 39,82 eura, pa okrivljenik ima za platiti preostali iznos novčane kazne od 260,18 eur, koju kaznu je obvezan platiti u roku trideset dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eur u roku trideset dana po pravomoćnosti presude, a na temelju članka 138. stavka 1. i stavka 3. u svezi sa člankom 139. Prekršajnog zakona.

3. Istom presudom je odbijen prijedlog tužitelja da se okrivljeniku izrekne zaštitna mjera zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji na vremenski period od tri mjeseca.

4. Protiv te presude okrivljenik je podnio molbu za povrat u prijašnje stanje i žalbu. U molbi za povrat u prijašnje stanje okrivljenik navodi da je presudu primila njegova kći NS, a da se on nalazi u Draginjama, a ne u Makarskoj, da mu je njegova kći uručila presudu tek 4. listopada 2024. godine, zbog čega navedena presuda okrivljeniku nije uredno dostavljena, te nije podnio žalbu u zakonskom roku. Ističe da postoji opravdan razlog zbog kojeg nije pravovremeno podnio žalbu te predlaže da se dopusti povrat u prijašnje stanje.

5. Molba za povrat u prijašnje stanje je osnovana.

6. Rješavajući o molbi za povrat u prijašnje stanje, koja je podnesena 7. listopada 2024. godine ovaj Sud je našao da je ista podnesena istodobno sa žalbom protiv presude Općinskog suda u Makarskoj broj:Pp-1386/2024-6, te da je podnesena u roku od jednog mjeseca nakon propuštanja roka (presuda uručena prema izjavi okrivljenika 4. listopada 2024.), sukladno odredbi članka 124. Prekršajnog zakona.

7. Naime, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je članu kućanstva presuda dostavljena na adresu okrivljenika 16. rujna 2024. godine, na koju je okrivljenik neposredno prvostupanjskom sudu koji je donio pobijanu presudu sukladno uputi o pravnom lijeku podnio žalbu i molbu za povrat u prijašnje stanje 7. listopada 2024. godine, dakle nakon proteka roka za podnošenje žalbe. Iz dostavnice o uručenju presude je razvidno da je presuda bez prethodne obavijesti uručena kćeri okrivljenika NS **.**.2024., a osim toga kći okrivljenika NS je i oštećenica, te pobijana presuda nije niti mogla biti uručena oštećenici, pa je dakle zbog navedenog molba za povrat u prijašnje stanje osnovana.

8. Stoga se žalba okrivljenika podnesena protiv presude Općinskog suda u Makarskoj broj:Pp-1386/2024-6 od 11. rujna 2024. godine ima smatrati pravodobnom.

9. Protiv navedene presude okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava, te odluke o kazni. Žalitelj u žalbi ističe da iz iskaza oštećenica njegove supruge JS i kćerke NS ne proizlazi da bi prema njima počinio bilo kakvu verbalno ili psihičko nasilje, te da nije bilo dokaza na temelju kojih bi ga prvostupanjski sud mogao proglasiti krivima, odnosno dokaza sa potrebnom dokaznom snagom.

10. Predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine, te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da ga se oslobodi od optužbe.

11. Žalba je osnovana.

12. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te je pritom ovaj Sud utvrdio da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno da provedeni dokazi nemaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost da bi se na istima mogla utemeljiti odluka o krivnji žalitelja zbog prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.

13. Naime, prvostupanjski sud je u postupku ispitao okrivljenika koji je porekao učin prekršaja koji mu se stavlja na teret, opisao je dinamiku događaja kritične zgode navodeći da se ne radi o obiteljskom nasilju, da on glasnije priča, u postupku je ispitana supruga okrivljenika JS, koja je također iskazala da je okrivljenik malo jače pokucao i malo glasnije govorio, ali da on inače tako govori jer je gluh, navodeći da se malo poplašila, a svjedokinja NS kći okrivljenika je također iskazala da se malo poplašila budući da je bila iz sna, da je okrivljenik malo popio, da je glasnije pričao, ali da ništa drugo nije govorio, te je na upit suda je li zvala policiju navela da nije zvala, da misli da je zvao netko iz zgrade.

13.1. Prvostupanjski sud je, dalje u postupku citirao članak 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te u točki 11. obrazložio da su obje žrtve jednako iskazale kako je ponašanje okrivljenika poplašilo jer je isto bilo usred noći, a da je uznemirenost rasla i zbog toga što su se obje žrtve pokušale maknuti od okrivljenika JS na balkon, a NS u svoju sobu, te je prvostupanjski sud obrazložio da je postupanje okrivljenika bilo glasno jer da je netko od stanara kritične zgode pozvao policiju.

14. Međutim, valja naglasiti da je osjećaj uznemirenosti, povrede dostojanstva subjektivan doživljaj, i životno je realno da ne može svaka riječ, čak i kada prelazi granice očekivane, prihvatljive i pristojne komunikacije, uzimajući u obzir cjelokupan okvir događaja predstavljati psihičko nasilje u obitelji.

15. Naime, oštećene su iskazale da okrivljenik inače u načinu komunikacije glasnije priča, a u smislu zakonske odredbe članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisani su pojmovni oblici nasilja u obitelji u smislu točke 3. navedenog članka, nasilje u obitelji je „psihičko nasilje koje nastaje kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost“. U smislu navedene zakonske odredbe, psihičko nasilje je netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a podrazumijeva svako ponašanje kojim nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupaka za koje zna (ili pretpostavlja) da kod žrtve mogu izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom. Psihičko zlostavljanje je verbalno zlostavljanje, vrijeđanje, nazivanje pogrdnim ili uvredljivim imenima, između ostalog i ponižavanje, te svaka vrsta diskriminacije i svi oblici pritisaka koji proizvode nelagodu i strah.

15.1. U konkretnom slučaju imajući u vidu cjelokupni okvir događaja, iskaze ispitanih oštećenica koje su iskazale da su se malo poplašile, te su navele razloge, jednako tako su iskazale da okrivljenik inače glasno priča, da nisu pozvale policiju, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud nije dao valjane i argumentirane razloge za odluku o krivnji žalitelja zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, imajući u vidu provedene dokaze.

16. Stoga je trebalo žalbu okrivljenika prihvatiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te će prvostupanjski sud cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja i navode žalbe, na sve okolnosti događaja ponovno izvesti već izvedene dokaze, po potrebi i druge dokaze, te u novoj odluci valjano i argumentirano obrazložiti cijeli kontekst događaja i je li postupanje okrivljenika kritične zgode predstavljalo psihičko nasilje u obitelji kojim je oštećenice uznemirio da se iste mogu smatrati žrtvom nasilja u obitelji u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

17. Na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić v.r.

Mirjana Medić v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 5 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.