Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6804/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŠI zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (N.N. broj: 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog ŠI podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj:Pp-5358/2021 od 5. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŠI i pobijana presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona (N.N. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeni EI se oslobađa plaćanja troškova u paušalnom iznosu žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik EI je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji prekršaj mu je izrečena kazna u iznosu od 100,00 eur, koju kaznu je obvezan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona.
3. Protiv te presude okrivljeni EI je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe. Žalitelj poriče da bi kritične zgode počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, opisuje dinamiku događaja kritične zgode, navodeći da glasno priča i da se u konkretnoj slučaju radilo o žustrijoj raspravi između njega i VI i da nije došlo do počinjenja prekršaja.
4. Predlaže da se žalba prihvati, da se s obzirom na sve okolnosti primjeni članak 24.a i članak 38. Prekršajnog zakona, te da se oslobodi krivnje.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (N.N. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj Sud ne nalazi da bi bili počinjene gore navedene povrede, a na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Nadalje, nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti, te da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, ispitivanja okrivljenika na navode optužnog prijedloga, te dovodeći u svezu obranu okrivljenika danu na glavnoj raspravi sa iskazom osumnjičenika sastavljenom od strane tužitelja Policijske postaje Obrovac, ispitivanjem svjedoka VI, uvidom u iskaz koji je sastavljen kod tužitelja, te je prvostupanjski sud sve provedene dokaze cijenio po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, odnosno analizirao sve provedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i po ocjeni ovog Suda nakon detaljno provedenog dokaznog postupka pravilno prihvatio iskaz ispitanog svjedoka VI istinitim i pouzdanim, odnosno po ocjeni ovog suda provedeni dokazi imaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost da bi se na istima mogla utemeljiti odluka o krivnji.
8. U prvostupanjskom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik kritične zgode vikao na javnom mjestu, te okolnost navedena u žalbi da se njegovo postupanje kritične zgode nije bilo ispred poštanskog ureda nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne oznake djela.
8.1. Naime, nesporno je da se događaj odvijao na javnom mjestu, a treba naglasiti da je za ostvarenje zakonskog obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira bilo dovoljno utvrditi da je okrivljenik kritične zgode vikao i galamio, a riječi koje je izgovarao nisu u konkretnom slučaju bitne, već je dovoljno za ostvarenje zakonskog obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira da je okrivljenik vikao jer je odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano da će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora tko se svađa, tuče, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.
9. Slijedom navedenog kako je prvostupanjski sud dao valjane razloge za odluku o krivnji, koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud, navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.
10. Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da se u konkretnom slučaju primjeni odredba članka 24.a, odnosno da se radi o beznačajnom prekršaju, a jednako tako nije prihvaćen niti žalbeni navod žalitelja da se primijeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona, odnosno da se oslobodi od kazne jer nisu ostvareni zakonski uvjeti za primjenu navedenih odredbi zakona kako to predlaže žalitelj.
11. Nadalje, odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je na temelju članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona jer se u žalbi ova žalbena osnova veže isključivo uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te ovaj Sud imajući u vidu da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna i alternativno kazna zatvora do 30 dana, te kako se prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio za novčane kazne, po ocjeni ovog Suda izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje, te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne, odnosno po ocjeni ovog Suda istom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
12. Nadalje, okrivljenik je na temelju odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođen dužnosti naknade troškova prvostupanjskog postupka u paušalnom iznosu, odnosno troškova iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona imajući u vidu da je lošeg imovnog stanja kako to proizlazi iz prvostupanjskog postupka, odnosno da je nezaposlen sa socijalnim primanjima od približno 210,00 eur, pa je ovaj Sud na temelju citirane odredbe zakona ga je oslobodio plaćanja troškova drugostupanjskog postupka.
13. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 29. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić v.r.
Mirjana Medić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.