Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6848/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog CZ zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (N.N. broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog CZ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru broj.Pp-5244/2025-19 od 27. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog CZ i pobijana presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (N.N. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeni CZ je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eur u roku 15 dana od primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni CZ je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 170,00 eura, a koju kaznu je obvezan platiti u roku trideset dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrati će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prvostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eur na temelju članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona.

3. Protiv te presude okrivljeni CZ je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj navodi da se ne osjeća krivim, smatrajući da bi suprotna strana trebala biti okrivljena jer da je iste prilike bio napadnut i uvrijeđen, te navodi i visinu izrečene kazne.

4. Predlaže da se žalba iz navedenih razloga prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (N.N. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja kojim osporava krivnju za počinjenje prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

7.1. Naime, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak, te je pravilno zaključio da su se ostvarili uvjeti za održavanje glavne rasprave bez odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika, jer je isti iznio obranu u prethodnom postupku, uredno je pozvan, te nije pristupio na glavnu raspravu, te je prvostupanjski sud u postupku ispitao svjedokinju CZF i proveo dokaze navedene u točki 5. obrazloženja pobijane presude. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći provedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona pravilno iskaz ispitane svjedokinje ocijenio kao jasan i uvjerljiv, u kojem je opisala tijek događaja kritične zgode, te je jednako tako u točki 8. prvostupanjski sud obrazložio da su policijski službenici pregledom nadzornih kamera i mjesta događaja utvrdili da se upravo radi o okrivljeniku, pa je iz navedenih razloga prvostupanjski sud imao dovoljno osnova da obranu okrivljenika cijeni kao nevjerodostojnom i usmjerenom ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti.

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je imao valjane i dostatne dokaze, odnosno dokaze sa potrebnom dokaznom snagom i vrijednosti na kojima je utemeljio odluku o krivnji, te paušalni navodi iz žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

9. Nadalje, ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je zaključio da je okrivljeniku izrečena primjerena novčana kazna koja nije prestroga, imajući u vidu da je za počinjeni prekršaj propisano alternativno kazna zatvora do 30 dana, a prvostupanjski sud je odluku o izboru vrste i mjere prekršajne sankcije obrazložio u točki 9. i 9.1. obrazloženja prvostupanjske odluke, te po ocjeni ovog Suda izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne. Po ocjeni ovog Suda tako izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije.

10. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova drugostupanjskog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona u iznosu od 30,00 eur imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka, te sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (N.N. broj:18/13) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eur.

11. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 29. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić v.r.

Mirjana Medić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.