Poslovni broj: Usž-360/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČĆ iz [adresa] i AĆ iz [adresa], koje zastupa opunomoćenica Renata Dozet Daskal, odvjetnica u Karlovcu, Sarajevska 2a/I, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1 i ĐĆ iz [adresa], kojeg zastupa Stjepan Vokić, odvjetnik u Zagrebu, Republike Austrije 7, u predmetu radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1893/2023 od 31. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1893/2023 od 31. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužiteljice tražile poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/23-01/164, urbroj: 514-04-02- 01-01/08-23-02 od 11. svibnja 2023., kao i njihov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika u izvršenju presude ovog Suda poništeno je djelomično rješenje Karlovačke županije, Upravnog odjela za opću upravu, klasa: UP/I- 942-05/15-01/02, urbroj: 2133/1-08/03-20-25 od 30. rujna 2020. te je utvrđeno pravo na naknadu za oduzete gospodarske zgrade ŽĆ (prednici tužiteljica) u 9/16 dijela, a ĐĆ u 7/16 dijela, dok je u preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostalo neizmijenjeno. Rješenjem tijela prvog stupnja utvrđeno je pravo na naknadu za oduzete gospodarske zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] i to ŽĆ u ¾ dijela i ĐĆ u ¼ dijela te je odlučeno o načinu isplate naknade i o troškovima postupka.
2. Protiv ove presude tužiteljice su izjavile žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede načela razmjernosti i načela zakonitosti odluka javne vlasti, prava na pravično suđenje i prava vlasništva, kao i naknade tržišne vrijednosti, sve zajamčeno odredbama članka 16. stavka 2., članka 19. stavka 1., članka 29. stavka 1. i članka 48. stavka 1. te članka 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i povrede članka 1. Prvog Protokola uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava, odnosno zaštita vlasništva. Ističu da je u prethodnom postupku drugostupanjski sud izvršio uvid samo u ugovore o kupoprodaji zemljišta iz 1921. i 1927. no nije utvrđivao predmet ugovora niti je obrazložio žalbene navode u vezi vremena izgradnje zgrada pa time smatraju netočnim zaključak prvostupanjskog suda da su navodi o zgradama cijenjeni neosnovanim. Protiv drugostupanjske presude tužiteljice nisu mogle podnijeti pravni lijek jer je žalba njihove prednice usvojena i poništena je prvostupanjska presuda, kao i rješenje tuženika. Smatraju da je jedini pravni put tužiteljica tužba podnesena u ovom postupku protiv rješenja tuženika jer ni u tom rješenju nema obrazloženja vezano za vrijeme gradnje građevina za koje se utvrđuje naknada. Pozivaju se na tužbeni navod kojim su isticale da su zgrade sagrađene nakon 1927., odnosno u tijeku trajanja bračne zajednice, koje činjenice sud nije niti naveo niti cijenio osporenom presudom. Pozivaju se na dokumentaciju dostavljenu uz tužbu te smatraju da se ovakvom odlukom o raspodjeli naknade čini velika nepravda njima, odnosno njihovoj prednici, majci ŽĆ. Obrazlažu sklapanje kupoprodajnog ugovora od 15. travnja 1955. i 15. kolovoza 1964. te zaključuju da je ŽĆ ponovno platila nekretninu koja je oduzeta njezinim roditeljima EĆ i AĆ, obzirom je ĐĆ i njegovoj majci isplatila njihov suvlasnički dio od ½ nekretnina (1964. godine) koji su zajedno prethodno platili državi (1955. godine). Smatraju da bi ovu činjenicu trebalo posebno cijeniti jer sada dobivaju znatno manju naknadu od ovlaštenika ĐĆ koji je sin samo AĆ, a ne i EĆ. Predlažu da Sud žalbu uvaži, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, odnosno usvoji tužbeni zahtjev te naloži tuženiku da tužiteljicama podmiri trošak spora uvećan za trošak sastava žalbe u iznosu od 1.718,75 eura.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Odgovor na žalbu nisu dostavile ni zainteresirane osobe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Analizom razloga na kojima tužiteljice temelje žalbu u odnosu na razloge sadržane u osporenoj presudi, ovaj Sud nije našao osnovanim prigovor bitne povrede pravila sudskog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika koji je u postupku nakon presude ovog Suda, broj: Usž-2790/2022 od 23. veljače 2023. odlučio o žalbi tužiteljica u svemu sukladno uputi koja je dana navedenom presudom.
8. U prethodnom postupku utvrđeno je da je zahtjev za naknadu podnesen od ovlaštenih osoba i to ŽĆ (majke tužiteljica i kćeri pok. EĆ i AĆ) i ĐĆ (sina pok. AĆ), a zahtjev se odnosi na nekretnine oduzete temeljem presude Kotarskog suda u Karlovcu, broj: II K-253/45 od 25. ožujka 1946. U tom predmetu utvrđuje se da se pokojna EĆ ima smatrati narodnim neprijateljem te se temeljem članka 28. Zakona o konfiskaciji određuje konfiskacija njezine imovine i riješeno je da se u korist države konfisciraju nekretnine AĆ, sve navedene prema brojevima zemljišnoknjižnih izvadaka u k. o. [katastarska općina].
9. U prethodnom postupku prvostupanjsko tijelo je imalo u vidu da su pokojni EĆ i AĆ sklopili brak 1925. godine, a predmetne nekretnine stekli kupoprodajnim ugovorom od 2. prosinca 1927. pa kako je prednica tužiteljica njihovo jedino dijete, odredilo im je pravo na naknadu u omjeru od 3/4, dok je zainteresiranoj osobi ĐĆ, kao sinu pok. AĆ, pripalo pravo na naknadu u ¼ dijela. Rješenjem tuženika od 27. kolovoza 2021. utvrđeno je da je pok. AĆ stekao predmetne nekretnine u ¾ dijela temeljem kupoprodajnog ugovora od 3. studenog 2021., dok se kupoprodajni ugovor od 2. prosinca 1927. odnosi na preostalih ¼ dijela predmetnih nekretnina. Kako su u vrijeme oduzimanja u zemljišnim knjigama nekretnine bile upisane isključivo na pok. AĆ, tuženik je tim rješenjem zaključio da nekretnine ne predstavljaju bračnu stečevinu već imovinu isključivo pok. AĆ te je ovlaštenicima naknade odredio pravo na naknadu u ½ dijela.
10. Presudom ovog Suda, broj: Usž-2790/2022 od 23. veljače 2023. nije prihvaćeno stajalište tuženika prema kojem se imovina stečena za vrijeme trajanja braka, a upisana isključivo na jednog supružnika ne bi smatrala bračnom stečevinom jer je pojam zajedničke imovine uveden Osnovnim Zakonom o braku ("Službeni list SNRJ", broj: 29/46.) koji je stupio na snagu nakon što je prestao brak AĆ i EĆ. Navedeni brak prestao je 22. travnja 1945. strijeljanjem EĆ. Navedeno stajalište tuženika ovaj Sud je ocijenio isuviše formalističkim te je uputio tuženika da u ponovnom postupku polazi od utvrđenja prethodnog postupka, odnosno od utvrđenja prema kojem je AĆ ¾ predmetnih nekretnina stekao temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog 1921., odnosno prije sklapanja braka sa EĆ 1925., dok je ¼ tih nekretnina stekao 1927. te se taj dio imovine ima smatrati zajedničkom imovinom bračnih drugova.
11. U postupku nakon ove presude tuženik je postupio u cijelosti sukladno pravnom stajalištu Suda izraženom u presudi broj: Usž-2790/2022 te je tužiteljicama kao potomcima pok. EĆ i AĆ utvrdio naknadu od 9/16 dijela, dok je ĐĆ, sinu pok. AĆ i LĆ utvrdio pravo na naknadu u 7/16 dijelova.
12. Tužiteljice osporavaju prvostupanjsku presudu ističući da sud prvog stupnja nije u postupku utvrdio kada su izgrađene zgrade za koje se utvrđuje naknada niti razmotrio dokaze koje su u tom pogledu uz tužbu dostavile. Ovaj tužbeni navod prvostupanjski sud je odbio uz obrazloženje prema kojem se u postupku nakon presude ovog Suda treba utvrditi pravo na naknadu u pripadajućim dijelovima ovlaštenika naknade, dok su u ostalom dijelu razmotrena sva činjenična i pravna pitanja.
13. Tužiteljice u žalbi ističu da u prethodnom postupku ovaj Sud presudom broj:
Usž-2790/2022 nije razmotrio žalbene navode njihove prednice koji su se odnosili na vrijeme gradnje građevina za koje se utvrđuje pravo na naknadu. Vezano za ovaj žalbeni navod, upućuje se tužiteljice na odredbu članka 69. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), prema kojoj se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice. Također, vezano uz ovaj žalbeni navod, Sud je izvršio uvid u spis predmeta broj: Usž-2790/2022 i utvrdio da se žalba prednice tužiteljica odnosila isključivo na pobijanje stajališta tuženika prema kojem pok. majka prednice EĆ nije bila vlasnik oduzete imovine. Kao što je naprijed navedeno ovaj Sud je navedenu žalbu ocijenio osnovanom.
14. Budući da su tužiteljice u ponovnom postupku ostvarile pravo na naknadu za oduzetu imovinu kako u dijelu u kojem se odnosi na oduzetu imovinu pok. oca njihove prednice, tako i za imovinu koja se odnosi na oduzetu imovinu majke njihove prednice, to žalbenim navodima nisu dovele u sumnju pravilnost i zakonitost osporene presude.
15. Ostalim žalbenim navodima tužiteljice ukazuju na činjenice i dokaze koji nisu bili predmetom razmatranja u prethodnom postupku, zbog čega su ovi žalbeni navodi neosnovani i posebno se ne obrazlažu.
16. Kako nisu uspjele sa svojom žalbom u upravnom sporu, to nije osnovan zahtjev tužiteljica za naknadu troškova sastava žalbe.
17. Stoga je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.
U Zagrebu, 28. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
