- 1 -              Revd 1086/2022-2

Broj: Revd 1086/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. C., OIB ..., iz S., zastupane po punomoćniku D. C., odvjetniku u S., protiv tužene E.&S. B. d.d., OIB ..., R., zastupane po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu M., K. & P. d.o.o., u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1841/2020 od 22. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovnog broja P-110/2019-25 od 12. studenoga 2020., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

2. U prijedlozima za dopuštenje revizije tužena je postavila pravna pitanja za koja je navela da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje pri ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022).

4. U pogledu prva dva pitanja, koja se odnose na tijek zatezne kamate na restitucijski zahtjev i savjesnost/nesavjesnost stjecatelja u slučaju ništetnosti ugovora o kreditu, dovoljno je za obrazložiti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.

5. U trećem postavljenom pitanju tužena problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd 911/2022-2 od 16. ožujka 2022.).

6. Imajući u vidu da sud u pobijanoj odluci relevantne činjenice (koje bi proizlazile spornim iz tog pitanja), utvrđuje, ne samo slijedom shvaćanja o vezanosti utvrđenjima iz parnice koja se vodila povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa, već (i neovisno o tome) i temeljem drugih činjeničnih utvrđenja i shvaćanja do kojih dolazi neovisno o toj odluci u kolektivnom sporu, četvrto pravno pitanje se ukazuje neutjecajnim na odluku u sporu.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije pa je, na temelju odredbe čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.

8. Nije osnovan prijedlog tužene za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije. To iz razloga što sud Europske unije nije nadležan za tumačenje koje predlaže podnositelj prijedloga. Naime, predmet spora je valjanost odredba Ugovora o kreditu koji je sklopljen 2005. godine, dok nije sklopljen dodatak ugovoru u smislu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/2015), a iz stanja spisa proizlazi da je predmetni kredit otplaćen 2010. godine, pa nema vremenske primjene Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na konkretan spor. To jasno proizlazi iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. (točke 41.-44. i 48.), kao i iz rješenja tog Suda u predmetu C-92/14 od 3. srpnja 2014. (točka 28.) (tako i u Revd-5606/2021 od 26. siječnja 2022., Revd- 4472/21 od 16. ožujka 2022. i Revd 1278/2022-2 od 19. srpnja 2022.).

Zagreb, 28. studenoga 2023.

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.