REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-645/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Igora Rakića, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Viboru Čuliću, odvjetniku iz Splita protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima iz Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4054/2019-39 od 21. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4054/2019-39 od 21. veljače 2025., pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima parničnog postupka nastalih u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:
„ I. Utvrđuju se ništetnim ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu br 3211983962 a koji je ugovor sklopljen između tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, solemniziran kod Domagoja Matejčića, javnog bilježnika u Splitu, pod posl. brojem OV- 774/08, kao i Dodatka ugovoru o kreditu 29. lipnja 2018.u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjiva kamata u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem odluke tuženika.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 u roku od 15 dana isplatiti tužitelju TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.478,90 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:
93,63 EUR od 1.8.2008. pa do isplate
93,63 EUR od 1.9.2008. pa do isplate
93,63 EUR od 1.10.2008. pa do isplate
93,63 EUR od 1.11.2008. pa do isplate
93,63 EUR od 1.12.2008. pa do isplate
93,63 EUR od 1.1.2009. pa do isplate
93,63 EUR od 1.2.2009. pa do isplate
93,63 EUR od 1.3.2009. pa do isplate
93,63 EUR od 1.4.2009. pa do isplate
93,63 EUR od 1.5.2009. pa do isplate
93,63 EUR od 1.6.2009. pa do isplate
93,63 EUR od 1.7.2009. pa do isplate
174,98 EUR od 1.8.2009. pa do isplate
174,98 EUR od 1.9.2009. pa do isplate
174,98 EUR od 1.10.2009. pa do isplate
174,98 EUR od 1.11.2009. pa do isplate
174,98 EUR od 1.12.2009. pa do isplate
174,98 EUR od 1.1.2010. pa do isplate
174,98 EUR od 1.2.2010. pa do isplate
174,98 EUR od 1.3.2010. pa do isplate
174,98 EUR od 1.4.2010. pa do isplate
174,98 EUR od 1.5.2010. pa do isplate
174,98 EUR od 1.6.2010. pa do isplate
174,98 EUR od 1.7.2010. pa do isplate
174,98 EUR od 1.8.2010. pa do isplate
174,98 EUR od 1.9.2010. pa do isplate
174,98 EUR od 1.10.2010. pa do isplate
174,98 EUR od 1.11.2010. pa do isplate
174,98 EUR od 1.12.2010. pa do isplate
174,98 EUR od 1.1.2011. pa do isplate
63,86 EUR od 1.2.2011. pa do isplate
63,86 EUR od 1.3.2011. pa do isplate
63,86 EUR od 1.4.2011. pa do isplate
63,86 EUR od 1.5.2011. pa do isplate
63,86 EUR od 1.6.2011. pa do isplate
56,80 EUR od 1.7.2011. pa do isplate
49,83 EUR od 1.8.2011. pa do isplate
49,83 EUR od 1.9.2011. pa do isplate
49,83 EUR od 1.10.2011. pa do isplate
49,83 EUR od 1.11.2011. pa do isplate
49,83 EUR od 1.12.2011. pa do isplate
49,83 EUR od 1.1.2012. pa do isplate
49,83 EUR od 1.2.2012. pa do isplate
49,83 EUR od 1.3.2012. pa do isplate
49,83 EUR od 1.4.2012. pa do isplate
49,83 EUR od 1.5.2012. pa do isplate
49,83 EUR od 1.6.2012. pa do isplate
49,83 EUR od 1.7.2012. pa do isplate
49,83 EUR od 1.8.2012. pa do isplate
49,83 EUR od 1.9.2012. pa do isplate
49,83 EUR od 1.10.2012. pa do isplate
49,83 EUR od 1.11.2012. pa do isplate
49,83 EUR od 1.12.2012. pa do isplate
49,83 EUR od 1.1.2013. pa do isplate
49,83 EUR od 1.2.2013. pa do isplate
49,83 EUR od 1.3.2013. pa do isplate
49,83 EUR od 1.4.2013. pa do isplate
49,83 EUR od 1.5.2013. pa do isplate
49,83 EUR od 1.6.2013. pa do isplate
49,83 EUR od 1.7.2013. pa do isplate
50,86 EUR od 1.8.2013. pa do isplate
50,86 EUR od 1.9.2013. pa do isplate
50,86 EUR od 1.10.2013. pa do isplate
50,86 EUR od 1.11.2013. pa do isplate
50,86 EUR od 1.12.2013. pa do isplate
50,86 EUR od 1.1.2014. pa do isplate
45,04 EUR od 1.2.2014. pa do isplate
45,04 EUR od 1.3.2014. pa do isplate
45,04 EUR od 1.4.2014. pa do isplate
45,04 EUR od 1.5.2014. pa do isplate
45,04 EUR od 1.6.2014. pa do isplate
45,04 EUR od 1.7.2014. pa do isplate
38,65 EUR od 1.8.2014. pa do isplate
38,65 EUR od 1.9.2014. pa do isplate
38,65 EUR od 1.10.2014. pa do isplate
38,65 EUR od 1.11.2014. pa do isplate
38,65 EUR od 1.12.2014. pa do isplate
38,65 EUR od 1.1.2015. pa do isplate
34,84 EUR od 1.2.2015. pa do isplate
34,84 EUR od 1.3.2015. pa do isplate
34,84 EUR od 1.4.2015. pa do isplate
34,84 EUR od 1.5.2015. pa do isplate
34,84 EUR od 1.6.2015 pa do isplate
34,84 EUR od 1.7.2015. pa do isplate
31,36 EUR od 1.8.2015. pa do isplate
31,36 EUR od 1.9.2015. pa do isplate
31,36 EUR od 1.10.2015. pa do isplate
31,36 EUR od 1.11.2015. pa do isplate
31,36 EUR od 1.12.2015. pa do isplate
31,36 EUR od 1.1.2016. pa do isplate
26,85 EUR od 1.2.2016. pa do isplate
26,85 EUR od 1.3.2016. pa do isplate
26,85 EUR od 1.4.2016. pa do isplate
26,85 EUR od 1.5.2016. pa do isplate
26,85 EUR od 1.6.2016. pa do isplate
26,85 EUR od 1.7.2016. pa do isplate
24,67 EUR od 1.8.2016. pa do isplate
24,67 EUR od 1.9.2016. pa do isplate
24,67 EUR od 1.10.2016. pa do isplate
24,67 EUR od 1.11.2016. pa do isplate
24,67 EUR od 1.12.2016. pa do isplate
24,67 EUR od 1.1.2017. pa do isplate
20,01 EUR od 1.2.2017. pa do isplate
20,01 EUR od 1.3.2017. pa do isplate
20,01 EUR od 1.4.2017. pa do isplate
20,01 EUR od 1.5.2017. pa do isplate
20,01 EUR od 1.6.2017. pa do isplate
20,01 EUR od 1.7.2017. pa do isplate , a koja se zakonska zatezna kamata računa uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena na iznose koji su dospjeli od 01.01.2008. do 31.07.2015., te uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na iznose dospjele 01.08.2015. i kasnije, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 u roku od 15 dana isplatiti tužitelju TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.879,50 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude 21. veljače 2025, a određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome
– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se, bar za sada, ne može ispitati njena zakonitost i pravilnost, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuju i sam žalitelj.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanoj Ugovoru o kreditu broj: 3211983962 od 29. prosinca 2007. i solemniziran kod javnog bilježnika Domagoja Matejčića iz Splita pod poslovnim brojem: OV-774/08, kao i Dodatka ugovoru o kreditu 29. lipnja 2018., sklopljenih između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita i posljedično tome njegov zahtjev za isplatu iznosa od 7.478,90 eura, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sve to po pravilima o stjecanju bez osnove, smatrajući da je taj iznos tuženik stekao bez osnove budući je u utuženom razdoblju, ovaj novčani iznos od tužitelja naplatio temeljem ove ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi, utemeljen na odredbama Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 79/07, 125/07 i 79/09 – dalje: ZZP/03).
8. U ovom postupku nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita 29.prosinca 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 3211983962, solemniziran kod javnog bilježnika Domagoja Matejčića iz Splita pod poslovnim brojem: OV-774/08, kao i Dodatak tom Ugovoru o kreditu 29. lipnja 2018., temeljem kojeg je tuženik, kao davatelj kredita stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 1.124.925,03 kuna uz rok otplate od 300 mjeseci ( 25 godina), s početnom redovnom kamatnom stopom od 5,25 % godišnje do 30. lipnja 2008., a od 01. srpnja 2008. pa do konačne otplate uz promjenjivu redovnu kamatnu stopu u visini sukladnoj Odluci o kamatnim stopama tuženika, kao kreditora.
9. Sporno je, je li ova ugovorna odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna i posljedično tome ima li tužitelj osnovano pravo od tuženika zahtijevati isplatu navedenog novčanog iznosa kojeg je tuženik od njega naplatio temeljem takve ništetne odredbe po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO).
10. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnome, da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom kreditu i da se obzirom na utuženo razdoblje (Ugovor je zaključen 29. prosinca 2007., a utuženo razdoblje je od 01. kolovoza 2008. do 01. srpnja 2017.), u odnosu na ocjenu ništetnosti navedene ugovorne odredbe, u ovom postupku, imaju primijeniti odredbe Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje ZZP/07), pa prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te da prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
10.1. Cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i utvrđenu činjenicu da je ova sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ovisna o odluci banke bila jasna i lako uočljiva, ali tužitelju nerazumljiva budući je njome bila jedino sigurna visina kamatne stope koja ovisi isključivo o odluci banke, pri čemu tužitelju nisu na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje, a koja je odluka u ugovor o kreditu unaprijed unesena od strane tuženika i na sadržaj kojeg tužitelj nije mogao utjecati jer se o tome nije pregovaralo, sud prvog stupnja zaključuje da ova ugovorna odredba protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, pa smatra da je posljedično tome ta ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP/07.
10.2. Posljedično tome sud prvog stupnja, nadalje zaključuje da je ta ugovorna odredba sukladno odredbama iz članka 96. st. 1. ZZP/07 u svezi odredbi čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO ništetna, pa da je tuženik na temelju odredbe čl. 1115. i u vezi odredbe čl. 1111. ZOO tužitelju dužan isplatiti navedeni utuženi novčani iznos po pravilima o stjecanju bez osnove - razlike koju je tuženiku isplatio na temelju takve ništetne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi, pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare.
11. Iako većinu ovakvih pravnih shvaćanja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja (zaključak da se radi o potrošačkom kreditu, zaključak o (ne)osnovanosti prigovora zastare...) zaključak o osnovanosti zahtjeva tužitelja se, kao što je to i prethodno navedeno, bar za sada, ne može pravilno ispitati jer u tom dijelu, kao i dijelu utvrđenih početaka pripadajuće zakonske zatezne kamate pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ona ne može pravilno ispitati, čime je i počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuju i sam žalitelj.
12. Na temelju odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/07 ( isto je propisano i odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
13. Prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je prema odredbi čl. 102. st. 1. navedenog Zakona nepoštena ugovorna odredba ništetna, dok prema stavku 2. ovog članka ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, odnosno odredbu čl. 5. Direktive prema kojoj u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a što iz prethodno navedenih razloga nije bilo slučaj, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.
15. Iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 3. lipnja 2014. proizlazi pravno shvaćanje, koje se na odgovarajući način posredno može primijeniti i na konkretan slučaj, „...da je neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno na štetu potrošača i znatna jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik dužan vratiti banci i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje vjerovnik tj. banka. Okolnost presudna za ocjenu uzrokuje li ta odredba znatnu neravnotežu na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja je činjenica, da je navedena odredba dio ugovora kao sadržaj standardnog ugovora banke na koji potrošači nisu mogli utjecati, pri čemu nije sporno da banke niti u ugovoru niti u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara. Činjenica, u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara, jer u razdoblju od 2004-2008 godine nije bila propisana obveza banaka da promjenjive kamatne stope nužno moraju biti ugovorene povezivanjem na određenu referentnu kamatnu stopu uvećanu za promjenjivi dio, na koju se tuženici pozivaju tvrdeći da propuštanjem određivanja tih parametara nisu mogli prekršiti propis kojeg u tom obliku nije niti bilo, ide u prilog stavu da su upravo zbog toga, kao savjesni gospodarstvenici, trebali prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, potrošača, i u ugovoru odrediti neku određenu referentnu vrijednost, kako promjena stope, a time i određivanje obveze potrošača, ne bi bilo prepušteno jednostranoj odluci. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Da je zakon detaljno u tom smislu regulirao obvezu banaka, ne bi u ovom slučaju bilo potrebe primijeniti načelo savjesnosti i poštenja. Osim toga nije pošteno koristiti ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima se daje ovlaštenje bankama mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.“
16. Dakle, cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i sadržaj navedene Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993, a imajući pri tome u vidu i prethodno navedeno pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, za zaključiti je da je za odluku o osnovanosti pravne osnove zahtjeva tužitelja potrebno utvrditi: da se radi o ugovoru sklopljenom između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008., da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, kao i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
17. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja pravilno zaključuje o postojanju prva tri uvjeta, dok su u odnosu na preostala dva, izostali razlozi o njihovom postojanju, odnosno oni izneseni nisu dostatni za ocjenu o zaključku suda prvog stupnja o nepoštenosti odnosno ništenosti navedene ugovorne odredbe.
17.1. O tome da li u konkretnom slučaju, odredba o promjenjivim zateznim kamatama uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u presudi nisu dani dostatni i valjani razlozi jer u tom smislu nije proveden test nepoštenosti, a nema ni dovoljno jasnih razloga niti vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama čl. 96. st. 5. i čl. 99. ZZP/07 te u vezi s tim nije pravilno ni proveden test transparentnosti i ocjena u smislu čl. 98. i 100. ZZP/07.
18. Posljedično tome je u ovom dijelu i počinjena navedene bitna povreda odredab parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuju i sam žalitelj.
19. Osim toga, ova je bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena i u dijelu u kojem je tuženik obvezan na pojedinačno dospjele iznose novčane tražbine tužitelja platiti zakonsku zateznu kamatu počev od dana stjecanja ( čl. 1115. ZOO) utvrđujući da je tuženik navedene pojedinačno dospjele iznose stekao svakog 1. u mjesecu tekuće godine budući iz Prometa po kreditu tuženika na listu 40 do 48 spisa ne proizlazi da je tužitelj svoju novčanu obvezu po navedenom Ugovoru o kreditu izvršavao upravo svakog 1. u mjesecu, a na što osnovano ukazuje i žalitelj u svojoj žalbi, pa je i u ovom dijelu počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
20. Slijedom navedenog, valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.
21. U nastavku postupka sud prvog stupnja otkloniti će ove ukazane mu bitne povrede odredaba parničnog postupka te će pravilno provesti test poštenja nakon čega će ocjenom svih provedenih dokaza donijeti novu sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP pravilno obrazloženu presudu vodeći pri tome računa i da prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj: Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, na štetu potrošača i da je takvo slično pravo shvaćanje izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 953/2020 od 11.1.2023.
21.1. Pri tome u odnosu na žalbene navode žalitelja, bez obzira što je ova pobijana presuda ukinuta, valja ipak istaknuti da je sud prvog stupnja temeljem utvrđenih činjenica ipak pravilno zaključio ( iako je i u tom dijelu mogao dati jasnije razloge) da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom kreditu i da tužitelj ima status potrošača tužiteljica u ovom postupku ima status potrošača i za takav je svoj zaključak dao ovom sudu dovoljno jasne i prihvatljive razloge. Naime, iz iskaza same tužiteljice i sadržaja navedenog ugovora jasno proizlazi zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP/07,a sve imajući pri tome u vidu da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u svojoj odluci poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. teret dokaza da tužitelji nisu potrošači je na tuženiku, a ne tužitelju, a što u konkretnom slučaju tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati.
21.2. Osim toga, u odnose na žalbene navode tuženika valja još istaknuti i da je sud prvog stupnja pravilno odlučio i o prigovoru zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ove ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena tek u ovoj parnici, to je sud prvog stupnja pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara ove tužiteljičine novčane tražbine.
22. O odluci o troškovima postupka nastalih u povodu pravnog lijeka iz točke II. ovog rješenja odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Pula - Pola, 28. srpanj 2025.
Predsjednik vijeća:
Igor Rakić
