Poslovni broj: Usž-2851/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Kristine Senjak Krunić članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VČ iz [adresa] i PČ iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćenici Ani Seljan, odvjetnici u Zagrebu, Vlaška 72 c, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3130/2024 od 19. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3130/2024 od 19. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-363-03/23- 04/319, urbroj: 531-03-4-24-2 od 4. lipnja 2024. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, klasa: UP/I-363-02/15-008/3822, urbroj: 251-10-32/014- 23-5-IŠ od 24. svibnja 2023. te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 625,00 EUR u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba podnesena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 24. svibnja 2023. kojim je tužiteljima utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenje nezakonito rekonstruirane poslovne zgrade u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razlike obujma 376,54 m3, u iznosu od 4.047,80 EUR.
3. Zainteresirana osoba pravodobno izjavljenom žalbom pobija presudu prvostupanjskog upravnog suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome smatra da se u konkretnom slučaju temeljem odredbe članka 126. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br.: 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG/18) primjenjuje Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br.: 36/95, 109/95, 21/1996, 70/97, 128/99, 57/00 i 129/00, dalje: ZKG/95) kojim nije propisan prekluzivni rok u kojem nadležno tijelo treba utvrditi visinu komunalnog doprinosa i nakon kojeg se ta obveza ne bi mogla utvrditi. U tom smislu poziva se na praksu ovog Suda te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Smatra da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da bi tužitelji tek donošenjem i dostavom prvostupanjskog rješenja kojim im je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa saznali za obvezu plaćanja komunalnog doprinosa. Zaključno predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu.
4. Tužitelj i tuženik, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda osnovano su ocijenjena nezakonitim rješenja upravnih tijela kojima je utvrđena obveza komunalnog doprinosa iz razloga nastupa zastare prava na utvrđenje obveze pozivom na odredbu članka 108. stavak 1. i stavak 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, br.: 115/16, 108/18, 121/19, 32/20 i 42/20, dalje: OPZ), a u vezi s odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, br.: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19, dalje: Zakon)
7. Odredbom članka 22. stavak 1. Zakona propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
8. Odredbom članka 108. stavak 1. OPZ-a propisano je kako pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, dok je stavkom 2. iste odredbe propisano kako zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza te kako je nastanak porezne obveze propisan posebnim poreznim zakonima.
9. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljima obveza komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu poslovnu zgradu određena rješenjem o izvedenom stanju, klasa: UP/I-350-05/2012-007/415, urbroj: 251-13- 22/602-2015-12 od 2. ožujka 2015., a koje je postalo pravomoćno i izvršno dana 27. ožujka 2015., dok je prvostupanjsko upravno rješenje o komunalnom doprinosu doneseno dana 24. svibnja 2023., a tuženik je o žalbi odlučio rješenjem od 4. lipnja 2024.
10. Sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama i nesporno utvrđenoj činjenici da je predmetno rješenje o izvedenom stanju koje predstavlja temelj nastanka obveze utvrđivanja komunalnog doprinosa postalo pravomoćno i izvršno dana 27. ožujka 2015., to je zastara počela teći dana 1. siječnja 2016. te je nastupila dana 1. siječnja 2022. Stoga su i po ocjeni ovog Suda, rješenja o komunalnom doprinosu donesena u upravnom postupku nezakonita budući da su donesena nakon nastupa zastare prava na utvrđenja obveze komunalnog doprinosa.
11. Prigovor zainteresirane osobe kako ZKG/95 ne sadrži odredbe o zastari prava na utvrđenje obveze komunalnog doprinosa nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Ovo stoga jer prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi, posl.br.: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. komunalni doprinos je i prema ranije važećem ZKG-u/95 novčano javno davanje te se stoga na postupak utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa primjenjuju odredbe OPZ-a, a što uključuje i naprijed citirane odredbe o zastari. S obzirom da pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske obvezuje ovaj Sud, to i ranija praksa ovog Suda na koju upućuje zainteresirana osoba nije više primjenjiva u konkretnom slučaju. Dakle, s obzirom na navedeno pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske više nije pravno odlučno u kontekstu zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa utvrđivati da li se primjenjuje ZKG/95, odnosno ZKG/18. Osim toga, pravilno obrazlaže prvostupanjski sud kako se prvom radnjom u predmetnom upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti radi utvrđivanja komunalnog doprinosa smatra tek donošenje prvostupanjskog upravnog rješenja od 24. svibnja 2023. Ovo iz razloga jer spisu predmeta ne prileži dokaz barem o pokušanoj dostavi proračuna troškova komunalnog doprinosa od 2. travnja 2020. tužiteljima, stoga se prvom radnjom u konkretnom slučaju ima smatrati tek donošenje prvostupanjskog rješenja o komunalnom doprinosu jer su tužitelji tek donošenjem i dostavom navedenog rješenja saznali za isto.
12. Budući da zainteresirana osoba svojim prigovorima nije dovela u pitanje zakonitost i pravilnost osporene presude, pri čemu je prvostupanjski Sud pravilno utvrdio pravno relevantne činjenice na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, to nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.
13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.: 36/24.) kao u izreci presude.
U Zagrebu, 28. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
