Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž Ovr Ob-3/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1. ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i zastupani po punomoćniku Željku Eroru, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Osijeku, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Ovr Ob-33/2017-73 od 3. lipnja 2025., dana 28. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ovr Ob-33/2017-73 od 3. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika od 10. travnja 2025. za odgodu ovrhe.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom ovršenik pobija navedeno rješenje zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvenstveno je istaći da iako se u predmetnom slučaju žalba podnosi (i) zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba postupka, ovršenik sadržajem žalbe ne ukazuje koju bitnu povredu odredaba postupka nalazi ostvarenom, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijano rješenje i utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredba postupka na koje se pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 381. ZPP, a koje se primjenjuju na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ).
6. Stoga žalba iz tog žalbenog razloga nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud svoju odluku o neosnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe temelji na zaključku da iako je time što je pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ovršenik ispunio objektivnu pretpostavku iz odredbe članka 65. stavak 1. točke 5. OZ, da za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjene obje zakonske pretpostavke, a da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu niti da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, nalazeći da samim time što je u parničnom postupku dat nalaz i mišljenje vještaka financijske struke iz kojeg proizlazi da je ovršenik preplatio svoju obvezu uzdržavanja, ne upućuje na vjerojatnost da provedbom ovrhe ovršenik trpi štetu odnosno da bi se odgodom ovrhe spriječilo nasilje, a ovršenik osim ovog u svom prijedlogu za ovrhu ne ističe druge razloge.
8. Suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da ovršenik nije ničim dokazao do stupnja vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a što je pretpostavka koja mora biti kumulativno ispunjena uz dokaz pretpostavke podnesene tužbe u smislu odredbe članka 65. stavak 1. točka 5. OZ.
9. Naime, za odgodu ovrhe ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Kada se govori o šteti, pod time se podrazumijeva šteta koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao, ali uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Pri tome ovršenik nije dužan dokazati nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ali je dužan dostaviti dokaze kojima bi učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastupila upravo takva, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.
9.1. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u tom smislu primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno da li je imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku ovrhe zaplijenjen i prenesen ovrhovoditelju. Stoga je ovršenik dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina ne bi bila dostatna za naknadno namirenje ovršenika.
9.2. Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razlog za odgodu, ovršenik je morao prijedlogom učiniti na jasan, određeni način, i to okolnostima koje konkretno ukazuju na tu vjerojatnost, a pritom sud, suprotno shvaćanju ovršenika, nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerojatnosti njegovog uspjeha u parničnom postupku na koji je upućen.
9.3. U konkretnom slučaju iz stanja spisa predmeta proizlazi da ovršenik u svom prijedlogu za odgodu uopće ni ne tvrdi da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ne tvrdi ni da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, niti pak dostavlja dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelji ne bi bili u mogućnosti nadoknaditi štetu, već samo predlaže odgodu jer da trpi štetu.
10. Pored toga ukazati je da čak i kada je ispunjena pretpostavka iz članka 65. stavak 1. OZ i jedna od pretpostavki iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ, sud nije dužan prihvatiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.
11. Što se pak tiče pozivanja na načelo zaštite dostojanstva ovršenika sadržanog u odredbi članka 6. OZ koje nalaže da se pri provedbi ovrhe pazi na dostojanstvo ovršenika, te na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna, navesti je da se ta odredba ima tumačiti iz aspekta ostalih načela ovršnog postupka (načelo ekonomičnosti, načelo efikasnosti, načelo zabrane zlouporabe procesnih ovlaštenja i dr.), imajući u vidu cilj i svrhu ovršnog postupka, tj. da se ovrha provodi na temelju valjane ovršne isprave kojom se prisilno ostvaruje tražbina ovrhovoditelja te da se ista treba provesti u razumnom roku.
12. Prema tome, pravilno je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud zaključio da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu štetu u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan.
13. Budući da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, to je iz naprijed navedenih razloga valjalo primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
14. Ovršenik nije uspio sa žalbom, zbog čega je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan (točka II. izreke).
U Šibeniku, 28. srpnja 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić
