Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4022/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. J., vlasnika obrta za ribarstvo B., B., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik iz R., protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave ribarstva, Z., OIB: …, radi povrata potpore, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-428/2022-8 od 13. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se usvaja.
Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI- 428/2022-8 od 13. rujna 2022.
II. Tužbeni zahtjev tužitelja se usvaja.
Poništava se odluka o povratu sredstava Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave ribarstva, klasa: 402-06/16-01/446, urbroj: 525-13/0764-22-7 od 17. siječnja 2022.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave ove presude tužitelju nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 781,25 kn / 103,69 €, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja odluke tuženika, klasa: 402-06/16-01/446, urbroj: 525-13/0764-22-7 od 17. siječnja 2022., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora. Navedenom odlukom o povratu sredstava određuje se da je tužitelj obvezan u roku od 30 dana od dana zaprimanja iste uplatiti iznos od 4.116,42 kn, u skladu s člankom 21. stavkom 5. Pravilnika o uvjetima, kriterijima i načinu dodjele potpore u okviru provedbe mjere I.9. "Privremeni prestanak ribolovnih aktivnosti" okružujućim mrežama plivaricama – srdelarama za siječanj 2016. godine ("Narodne novine", broj: 5/16. – dalje u tekstu: Pravilnik), na način i pod uvjetima iz te odluke.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu, pobijajući zakonitost iste zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te, slijedom toga, pogrešne primjene materijalnog prava na njegovu štetu. Osporava da bi činjenica ukrcaja S. K. na brod predstavljala pretpostavku za povratom sredstava, odnosno pretpostavku za primjenu odredbe Uredbe o povratu sredstava radi nepravilnosti utvrđenih nakon isplate. Upire na članak 2. Pravilnika, kojim nije dano značenje definicije člana posade, kao i na članak 4. Pravilnika, kojim su propisani uvjeti prihvatljivosti korisnika iz kojih je jasno da je jedina pretpostavka za prihvatljivost vezana za članove posade, da su isti zaposleni na ribarskom plovilu koje je predmet privremene obustave u neprekidnom trajanju od najmanje 30 dana prije početka, te za vrijeme trajanja privremene obustave (članak 4. stavak 1. točka i) Pravilnika). Ukazuje na činjenicu da nepropisivanje značenja pojma člana posade predstavlja omašku prilikom donošenja Pravilnika, a što je kasnijim pravilnicima ispravljeno, pa je tako Pravilnikom objavljenim u Narodnim novinama, 45/19., u članku 2. stavku 1. točki b) propisano da je član posade ribarskog plovila osoba zaposlena kod ovlaštenika povlastice za obavljanje poslova na ribarskom plovilu u skladu s ugovorom o radu ili drugim odgovarajućim dokumentom koji uređuje radne odnose. Stoga smatra da se, prilikom tumačenja pojma člana posade, ni u kojem slučaju ne može koristiti definicija iz članka 125. stavka 1. i 2. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj: 181/04., 76/17., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.), a sve sukladno članku 2 stavku 1. Pravilnika, koji se izričito poziva na Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. godine. Ističe da definicija člana posade, na način kako to tumači prvostupanjsko tijelo i tuženik, nije dana ni u Pravilniku, kao niti u jednom europskom propisu na kojemu se temelji Pravilnik. Stoga, za ispunjenje pretpostavke člana posade uvjet ukrcanosti nije nužan, slijedom čega je predmetno tumačenje u cijelosti promašeno i nezakonito. Iz dostavljene dokumentacije jasno je i nedvojbeno da je S. K. u predmetnom razdoblju bio zaposlen kod tužitelja te su time zadovoljene sve pretpostavke nužne za dodjelu potpore. S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe u iskazanom iznosu od 625,00 kn i PDV-a u iznosu od 156,25 kn.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Prije svega, za istaknuti je da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je o zakonitosti tuženikove odluke meritorno odlučio, jer se, suprotno navodima tuženika iz odgovora na tužbu, u konkretnom slučaju radi o odluci javnopravnog tijela koje odlučuje o obvezi stranke (na povrat sredstava) neposredno primjenjujući zakone i propise kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje (ovdje upravno područje ribarstva), što takvom aktu daje svojstvo pojedinačnog akta javnopravnog tijela protiv kojeg mora biti osigurana sudska zaštita. Takvo stajalište izraženo je u novijoj konvencijskoj i ustavnosudskoj praksi, na koju osnovano ukazuje i prvostupanjski sud u osporenoj presudi, a s kojom je usklađena i recentna upravnosudska praksa.
6. Nadalje, ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporenom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja zbog pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava.
7. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je odlukom tuženika naloženo tužitelju vratiti sredstva isplaćena iz Operativnog programa za ribarstvo Republike Hrvatske za programsko razdoblje 2014. – 2020., u iznosu od 4.116,42 kn, uz obrazloženje da se navedeni iznos smatra neprihvatljivim izdatkom jer tužitelj nije udovoljavao uvjetima prihvatljivosti u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom i) Pravilnika, a to zbog toga što član posade S. K. nije bio ukrcan na predmetnom brodu za vrijeme privremene obustave.
8. Tužitelj je tužbom protiv osporene odluke prigovarao upravo činjenici da bi S. K., kao član posade, trebao biti ukrcan na brod za vrijeme privremene obustave, pri čemu je istaknuo da je ispunio sve uvjete za dodjelu potpore određene natječajem i Pravilnikom, jer je dostavio traženu dokumentaciju za mjesec siječanj 2016. godine (pored ostalog, obračunsku listu na kojoj je razdvojena naknada plaće za redovan rad od naknade plaće za vrijeme privremenog prestanka ribolovnih aktivnosti sukladno članku 95. Zakona o radu), a iz koje dokumentacije proizlazi kako je jedino nužno da članovi posade budu zaposleni na ribarskom plovilu koji je predmet privremene obustave 30 dana prije početka i za vrijeme trajanja privremene obustave, te da za vrijeme trajanja obustave ne smiju obavljati druge poslove, čemu je ovdje udovoljeno.
9. Prvostupanjski sud je, otklanjajući tužbene prigovore, ocijenio pravilnim razloge tuženika te se dodatno pozvao na odredbu članka 125. stavka 1. i stavka 2. Pomorskog zakonika, kojim je regulirano tko čini posadu broda.
10. Ovaj Sud, međutim, ne može prihvatiti takvo stajalište, jer razlozi prvostupanjskog suda nisu utemeljeni na pravilnoj primjeni propisa koji su relevantni za odlučivanje u ovoj stvari. Naime, tuženik je osporenom odlukom naložio povrat opisanih sredstava primjenom Pravilnika, donesenog temeljem tada važećeg Zakona o morskom ribarstvu ("Narodne novine", broj: 81/13., 14/14. i 152/14.), te se stoga, u ovoj pravnoj situaciji, imaju primijeniti navedeni propisi, uz tada važeći Zakon o radu, kao opći propis kojim je regulirano zasnivanje radnog odnosa između poslodavca i zaposlenika (ugovorom o radu), a koji Zakon je, u članku 95., propisao da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran (stavak 3.), o čemu je kao dokaz priložena obračunska lista, pored ostalih, i za člana posade S. K.
11. Prema pak odredbi članka 4. stavka 1. točke i) Pravilnika, za vrijeme trajanja privremene obustave članovi posade za koje se traži potpora moraju biti zaposleni na ribarskom plovilu koje je predmet privremene obustave u neprekidnom trajanju od najmanje 30 dana prije početka te za vrijeme trajanja privremene obustave, ne dovodeći u pitanje točku j) ovoga stavka, u skladu s kojom članovi posade za koje se traži potpora, za vrijeme trajanja privremene obustave ne smiju obavljati druge poslove.
12. Dakle, iz navedene odredbe Pravilnika jasno proizlazi da član posade mora biti zaposlen na ribarskom brodu, a ne ukrcan kako to pogrešno tumače tuženik i prvostupanjski sud, slijedom čega Sud nalazi osnovanim prigovore tužitelja iz žalbe i tužbe da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o povratu predmetnih sredstava po toj osnovi, jer iz dokaza koji prileže spisu nesporno proizlazi da je S. K. bio zaposlen u opisanom razdoblju kao član posade ribarskog broda B. (ugovor o radu od 21. svibnja 2015., obračunska lista i dr.). S tim u vezi za istaknuti je kako nije ni životno ni pravno logično da bi za vrijeme trajanja privremenog prestanka ribolovnih aktivnosti (privremene obustave) član posade zaposlen na ribarskom plovilu trebao biti i ukrcan na predmetno plovilo, a što dodatno proizlazi i iz članka 5. stavka 5. Pravilnika, prema kojem korisnik (ovdje tužitelj) ne smije obavljati nikakvu ribolovnu aktivnost tijekom perioda privremene obustave ribolovnih aktivnosti, te ribarsko plovilo mora biti vezano u luci.
13. S obzirom na izloženo, ovaj Sud je žalbene navode tužitelja ocijenio osnovanim, radi čega je žalbu i tužbeni zahtjev usvojio te poništio osporenu presudu i odluku tuženika.
14. Na kraju, budući je usvojio žalbu tužitelja, to je, sukladno članku 79. stavku 1. i stavku 4. ZUS-a, ovaj Sud tužitelju priznao trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 781,25 kn odnosno (primjenom fiksnog tečaja konverzije u iznosu od 7,53450 kn za euro) u iznosu od 103,69 €, a koje troškove ostvaruje na teret protivne stranke, ovdje tuženika. U preostalom dijelu, Sud je zahtjev ocijenio neosnovanim jer je tužitelj u tužbi općenito zatražio naknadu prouzročenih troškova, bez posebne specifikacije tih troškova, zbog čega nije bilo moguće odrediti strukturu, visinu i opravdanost zatražene naknade troška, pa je zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti.
15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. istog Zakona, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. studenoga 2023.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.