REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-69/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:, Brune Frankovića predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Igora Rakića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ive [adresa], koju zastupaju punomoćnici Marko Benčić i Luka Porobija, odvjetnici u odvjetničkome društvu Porobija & Špoljarić d.o.o., Kolodvorska 12, Varaždin, protiv tuženika GRADSKA KNJIŽNICA VUKOVAR, OIB: 42623151665, Trg Republike Hrvatske 4/1, Vukovar, kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u odvjetničkome društvu Cvrković & partneri d.o.o., Dr. Franje Tuđmana 21, Vukovar, radi utvrđenja nedopuštenoga načina prestanka radnoga odnosa i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Pr-22/2023-25 od 11. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Pr-22/2023-25 od 11. ožujka 2025. preinačava i sudi :

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je nedopuštena obavijest o prestanku ugovora o radu od 27. listopada 2022., kojom je tuženik kao poslodavac utvrdio da je radni odnos tužiteljice prestao te se utvrđuje da radni odnos između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku kao poslodavcu da vrati tužiteljicu kao radnicu na rad na neodređeno vrijeme na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnome iskustvu, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.“

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnoga postupka.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 928,09 EUR u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška u daljnjem iznosu od 146,91 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena obavijest o prestanku ugovora o radu od 27. listopada 2022., kojom je tuženik kao poslodavac utvrdio da je radni odnos tužiteljice prestao te se utvrđuje da radni odnos između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku kao poslodavcu da vrati tužiteljicu kao radnicu na rad na neodređeno vrijeme na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnome iskustvu, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku GRADSKA KNJIŽNICA VUKOVAR, OIB: 42623151665, [adresa] da tužiteljici DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], D [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 € (slovima: šesto dvadeset pet eura), sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka .“

2. Tu presudu pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) uz prijedlog da se žalbu usvoji, ukine pobijanu presudu i odbaci tužbu a podredno preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev i tužiteljicu obveže na naknadu parničnog postupka tuženiku uvećanog za trošak žalbenog postupka.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. ZPP.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženika i predložila je odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nedopuštena obavijest o prestanku ugovora o radu od 27. listopada 2022., kojom je tuženik kao poslodavac utvrdio da je radni odnos tužiteljice prestao, da se utvrdi da radni odnos između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca nije prestao i da se naloži tuženiku kao poslodavcu da vrati tužiteljicu kao radnicu na rad na neodređeno vrijeme na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnome iskustvu, sve u roku od 15 dana. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je deklaratorna Obavijest o prestanku ugovora o radu suprotna odredbama Zakona o radu i da se tuženik prije donošenja obavijesti o prestanku ugovora o radu nije savjetovao sa Nezavisnim sindikatom knjižničara Hrvatske odnosno sa sindikalnim povjerenikom zbog čega je način prestanka radnog odnosa tužiteljice nedopušten, a posebno zbog činjenice da tuženik nije donio odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, odnosno nije tužiteljicu obavijestio o poslovima na neodređeno radno vrijeme kod tuženika s istim uvjetima rada te s istim ili sličnim stručnim znanjima i zanimanjima, a što je bio dužan učiniti prema obvezi preuzetoj čl. 4. Ugovora o radu.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica s tuženikom 1. svibnja 2020. sklopila Ugovor o radu na određeno puno radno vrijeme za radno mjesto ravnateljice tuženika (dalje: Ugovor o radu) te da je Ugovor o radu sklopljen na temelju Rješenja o imenovanju ravnateljice Gradske knjižnice Vukovar, Klasa:UP/I-612-04/20-01/1. Urbroj:2196/01-01-20-3 koje je donijelo Gradsko vijeće Grada Vukovara na sjednici održanoj 6. veljače 2020. (dalje Rješenje o imenovanju) te je sukladno čl.2. Ugovora o radu, radni odnos zasnovan na određeno vrijeme i to od 13. ožujka 2020. do 13. ožujka 2024. odnosno za mandatno razdoblje o četiri godine. Nadalje, nije sporno da je Gradsko vijeće Grada Vukovara na sjednici održanoj 24. listopada 2022. donijelo rješenje o razrješenju ravnateljice Gradske knjižnice Vukovar, Klasa:UP/I-112-03/22- 01/6, Ur.broj:2196-1-01-22-1 (dalje: rješenje o razrješenju) kojim je tužiteljica razriješena dužnosti ravnateljice tuženika, te da je potom, tuženik tužiteljici uputio Obavijest o prestanku ugovora o radu koji je tužiteljica zaprimila 27. listopada 2022. i kojim je utvrđeno da je isteklo vrijeme na koje je sklopljen Ugovor o radu, odnosno da tužiteljici prestaje daljnji radni odnos kod tuženika s danom stupanja na snagu rješenja o razrješenju objavljenog u Službenom vjesniku Grada Vukovara br.13 od 25. listopada 2025. tj. s danom 27. listopada 2022.

8. Sporno je i u žalbenom stadiju postupka pitanje zakonitosti prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika na temelju Obavijesti o prestanku ugovora o radu od 27. listopada 2022., kojom je tuženik kao poslodavac utvrdio da je radni odnos tužiteljice prestao s danom stupanja na snagu Odluke o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice tuženika. Osim toga, sporno je pitanje pravovremnosti tužbe s obzirom da je kod tuženika 11. studenog 2022. zaprimljen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice dostavljen po odvjetnici Gabrijeli Ćorluki koji je tuženiku poslan preporučeno 9. studenog 2022. te zahtjev za zaštitu prava tužiteljice putem punomoćnika - odvjetnika u odvjetničkome društvu Porobija & Špoljarić d.o.o. koji je tuženiku poslan preporučeno 10. studenog 2022.

9. Prvostupanjski sud je nakon utvrđenja da tužiteljica odvjetnici Gabrijeli Ćorluka nije dala pisanu punomoć za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava zaključio da rok za podnošenja tužbe valja računati od podnošenja zahtjev za zaštitu prava kojeg je tužiteljica putem punomoćnika – odvjetnika u odvjetničkome društvu Porobija & Špoljarić d.o.o. iz Varaždina poslala tuženiku poštom preporučeno 10. studenoga 2022., te je od idućega dana – 11. studenoga 2022. počeo teći petnaestodnevni rok iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu („Narodne Novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19. –dalje: ZR) da poslodavac udovolji tome zahtjevu, pa kako poslodavac tome zahtjevu nije udovoljio, tužiteljica je imala pravnu mogućnost u daljnjem roku od petnaest dana, podnijeti tužbu nadležnome sudu odnosno do najkasnije 10. prosinca 2022. (15 + 15 dana od uključivo 11. studenoga 2022.), no kako je taj zadnji dan pao u subotu, odnosno dan kada sud ne radi, tužiteljica je putem punomoćnika prvi idući radni dan, u smislu odredbe čl. 112. st. 4. ZPP, odnosno u ponedjeljak 12. prosinca 2022. podnijela predmetnu tužbu, pa je posljedično tomu zaključio da je tužba podnesena pravovremeno.

9.1. Nadalje, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je polazeći od sadržaja članka 4. Ugovora o radu prema kojem je između ostalog ugovoreno „…Prestankom mandatnog razdoblja Gradska knjižnica Vukovar dužna je obavijestiti djelatnika/-icu na određeno o poslovima na neodređeno radno vrijeme sukladno Zakonu o radu NN 93/14, 127/17, 98/19 čl. 13. te osigurati iste uvjete rada s istim ili sličnim stručnim znanjima i zanimanjima." te odredbe čl. 13. st.4. ZR kojom je propisano da je poslodavac dužan obavijestiti radnike koji su kod njega zaposleni na određeno vrijeme o poslovima za koje bi ti radnici mogli sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kraj nesporne činjenice da tuženik tužiteljicu nije obavijestio o poslovima za koje tužiteljica mogli sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključio kako navedeni način prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije dopušten, jer je isti protivan odredbi članka 13. ZR i odredbi članka 4. ugovora o radu pa da je posljedično tomu nedopuštena i obavijest o prestanku ugovora o radu od 27. listopada 2022. te da radni odnos između tužiteljice i tuženika nije prestao, slijedom čega je primjenom odredbe čl.124. st. 1. ZR naloženo tužitelju kao poslodavcu da tužiteljicu vrati na rad na neodređeno vrijeme na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnome iskustvu te je odlučeno kao u točki I. i II. pobijane presude.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom – dodatno po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. ZPP na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika i činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

12. Prije svega navesti je da su neosnovani žalbeni prigovori navodi tuženika kojima ustraje u prigovoru nepravovremenosti tužbe navodeći u bitnom, da je postojao mandatni odnos tužiteljice i odvjetnice Gabrijele Čorluka, koji je rezultirao slanjem zahtjeva za zaštitu prava radnika kojeg tužiteljica nikada nije povukla niti osporila pa da se rok za podnošenje tužbe ima računati od podnošenja prvog zahtjeva za zaštitu prava. Naime, imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2748/2019-2 od 28. kolovoza 2019. prema kojem „…u situaciji kad radnik poslodavcu u zakonskom roku iz čl. 129. st. 1. ZR (koji počinje teći slijedeći dan nakon uručenja odluke o otkazu ugovora o radu), podnese 2 zahtjeva za zaštitu prava, a poslodavac u zakonskom roku od 15 dana za donošenje odluke o zahtjevu za zaštitu prava (koji počinje teći prvog sljedećeg dana od dana dostave tog zahtjeva poslodavcu za donošenje tuženikove odluke o radnikovom zahtjevu za zaštitu prava) ne donese odluku niti o prvom niti o drugom pravovremeno podnesenom radnikovom zahtjevu za zaštitu prava, rok za traženje sudske zaštite počinje teći prvog sljedećeg dana računajući od dana kada je poslodavac zaprimio drugi radnikov pravovremeno podneseni zahtjev za zaštitu prava.“, kraj činjenice da je drugi zahtjev za zaštitu prava podnesen 10. studenoga 2022., te je od idućega dana – 11. studenoga 2022. počeo teći petnaestodnevni rok iz čl. 133. st. 2. ZR da poslodavac udovolji tome zahtjevu, a kako poslodavac tome zahtjevu nije udovoljio, zadnji dan roka za podnošenje tužbe bio je najkasnije 10. prosinca 2022. koji je dan pao u subotu, odnosno dan kada sud ne radi te je tužiteljica putem punomoćnika tužbu podnijela prvi idući radni dan, u ponedjeljak 12. prosinca 2022. u smislu odredbe čl. 112. st. 4. ZPP, pa je posljedično prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je tuženikov prigovor prekluzije za podnošenje tužbe otklonio kao neosnovan.

13. Tuženik je žalbom osporio pravno stajalište prvostupanjskog suda o pravnoj osnovi prestanka ugovora o radu tužiteljice. Naglasio je da tužiteljica prije navedenog ugovora o radu, nije sa tuženikom bila u radnom odnosu, da je ugovor o radu tužiteljice sklopljen na određeno vrijeme, za trajanja mandata ravnateljice te s obzirom na to da je tužiteljica razriješena od dužnosti ravnateljice, prestao je i njezin ugovor o radu, pa tuženik drži da je prvostupanjski sud u rješenju spora pogrešno primijenio odredbu čl. 13. st. 4. ZR jer navedena odredba ZR niti članak 4. predmetnog Ugovora o radu ne propisuje obvezu poslodavca da zadrži radnika na određeno vrijeme u radnom odnosu nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme niti propisuje obvezu poslodavca da radnika koji kod poslodavca radi na određeno vrijeme mora (tj. da je dužan) obavezno zaposliti na neodređeno vrijeme po isteku ugovora o radu na određeno vrijeme.

14. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda pobijanom presudom je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

15. Naime, u rješenju ovog spora o zakonitosti i dopuštenosti odluke o prestanku ugovora o radu je mjerodavna odredba čl. 112. ZR kojom je propisano da ugovor o radu prestaje: 1) smrću radnika, 2) smrću poslodavca fizičke osobe ili prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra u skladu s posebnim propisima, 3) istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, 4) kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, 5) sporazumom radnika i poslodavca, 6) dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad, 7) otkazom, 8) odlukom nadležnog suda.

16. Predmetni ugovor o radu je sklopljen na određeno vrijeme (čl. 1. Ugovora), s time što je trajanje ugovora vezano uz mandat tužiteljice u svojstvu ravnateljice Gradske knjižnice Vukovar na koji je imenovana odlukom Gradskog vijeća Grada Vukovara na 27. sjednici održanoj 6. veljače 2020. Prema čl. 2. Ugovora o radu prava, obveze i odgovornosti po tom ugovoru ravnateljica započinje i ostvaruje danom 13. ožujka 2020. i traje do 13. ožujka 2024., odnosno za mandatno razdoblje od četiri (4) godine.

17. Dakle, kako je predmetni Ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme isti (uz ostale načine) prestaje i istekom vremena na koje je sklopljen. Stoga je odlučno je li razrješenjem tužiteljice od dužnosti ravnateljice prestao i ugovor o radu, odnosno je li isteklo vrijeme na koje je sklopljen ugovor. Pritom valja poći od utvrđenja da je tužiteljica Odlukom o razrješenju nadležnog tijela - Gradskog vijeća Grada Vukovara Klasa: UP/I-112-03/22-01/6, Urbroj: 2196-1-01-22-1 na sjednici održanoj 24. listopada 2022. razriješena dužnosti ravnateljice tuženika i da ta Odluka o razrješenju proizvodi pravne učinke, pa je mandat tužiteljice prestao razrješenjem od dužnosti i to prije isteka vremena od četiri godine, na koje vrijeme je izabrana na dužnost ravnateljice. Imajući na umu da je Ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme i ima trajati dok traje mandat tužiteljice na dužnosti ravnateljice, prestankom dužnosti ravnateljice prestao je i njezin ugovor o radu.

18. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, za zakonitost prestanka ugovora o radu nisu odlučne odredbe čl. 13. st. 4. ZR i čl. 4. Ugovora u radu na kojima prvostupanjski sud temelji obrazloženje pobijane presude. Naime, čl. 13. ZR kao i čl. 4. predmetnog Ugovora o radu propisuje kako poslodavac mora osigurati jednake uvjete rada radnika zaposlenih na određeno i neodređeno vrijeme (što u ovom slučaju nije sporno), te obvezu poslodavca da obavijesti radnika koji ima sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme o poslovima koje bi radnik mogao sklopiti na neodređeno vrijeme. Dakle, navedenim odredbama propisana je obveza informiranja i ravnopravnog pristupa, međutim odredba čl. 13. st. 4. ZR niti čl. 4. predmetnog Ugovora o radu ne propisuje obvezu poslodavca da zadrži radnika zaposlenog na određeno vrijeme u radnom odnosu nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme niti propisuje obvezu poslodavca da radnika koji kod poslodavca radi na određeno vrijeme mora obavezno zaposliti na neodređeno vrijeme po isteku ugovora o radu na određeno vrijeme. Stoga, okolnost da tuženik nije obavijestio tužiteljicu koja je imala sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme o poslovima koje bi mogla sklopiti na neodređeno vrijeme nije od utjecaja na zakonitost prestanka predmetnog ugovora o radu koji je prestao istekom vremena na koji je sklopljen, te samim time ugovor o radu koji je sklopljen na određeno vrijeme ne postaje ugovor o radu na neodređeno, a kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

19. Naime, ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom roka utvrđenog tim ugovorom, što znači da istekom toga roka ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme prestaje po samom zakonu (ex lege). Zbog toga nije potrebno donositi zasebnu odluku o prestanku radnog odnosa jer je prilikom zasnivanja takvog radnog odnosa određen ili odrediv čas prestanka radnog odnosa. Poželjno je ipak da poslodavac o prestanku radnog odnosa posebno obavijesti zaposlenika, što je u konkretnom slučaju i učinjeno, jer je tužiteljici uručena Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 27. listopada 2022.

20. Navedena obavijest po svojoj prirodi nije otkaz ugovora o radu, nego samo obavijest o isteku ugovora o radu koji je prestao s danom stupanja na snagu rješenja Gradskog vijeća Grada Vukovara o razrješenju ravnateljice tuženika objavljenom u Službenom vjesniku Grada Vukovara broj 13/22 tj. s danom 27. listopada 2022., pa poslodavac nije bio dužan provesti proceduru otkazivanja propisanu odredbama za slučaj kada ugovor o radu prestaje otkazom, pa tako niti povesti savjetovanje sa Nezavisnim sindikatom knjižničara Hrvatske, odnosno sindikalnim povjerenikom.

21. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pa je valjalo po čl. 373. st. 3. ZPP prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

22. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu je tužiteljica dužna naknaditi sve parnične troškove koji su bili potrebni za vođenje spora (čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP), dok s druge strane tužiteljica nema pravo na naknadu parničnih troškova.

22.1. Tuženiku su odmjereni troškovi prvostupanjskog postupka koji se odnose na jednokratnu naknadu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na broj poduzetih radnji u visini od 200 bodova po Tbr. 7. toč. 2. al. 4. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa) uvećano za PDV, što ukupno iznosi 625,00 EUR, te na naknadu za sastav žalbe po Tbr. 10. točka 2. Tarife u visini od 100 bodova uvećano za PDV, što ukupno iznosi 250,00 EUR, te trošak sudske pristojbe za žalbu plaćen u iznosu od 53,09 EUR. Stoga je cjelokupni trošak tuženika odmjeren u iznosu od 928,09 EUR.

22.2. Zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i presudu u zatraženom iznosu od 146,91 EUR odbijen je kao neosnovan budući tuženik tu pristojbu nije platio niti je dužan platiti. Naime, prema odredbi čl.13. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ broj:118/2018., 51/2023.) kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku. U konkretnom slučaju, tužiteljica koja je oslobođena od plaćanja pristojbi nije uspjela u sporu pa argumentum a contrario, valja zaključiti da tuženik koji je uspio u sporu, ne snosi trošak sudske pristojbe koji tužiteljica nije bila dužna platiti.

Pula - Pola, 28. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković