Poslovni broj: Usž-3032/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Općine Omišalj, [adresa], Prikešte 13, zastupana po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Matković & Bezjak u Rijeci, Zagrebačka 5/1, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak, Rijeka, Riva 10, uz sudjelovanje zainteresirane osobe TK iz [adresa], radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-135/2025 od 24. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-135/2025 od 24. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-02/24-01/23, urbroj: 2170-03-08/6-25-2 od 3. siječnja 2025. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika točkom 1. izreke poništeno je rješenje Općine Omišalj, Upravnog odjela, klasa: UP/I-361-01/24-01/35, urbroj: 2170-30-24-2 od 13. lipnja 2024. kojim je zainteresiranoj osobi utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenje manje zahtjevne zgrade stambene namjene, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], u [adresa], za razliku obujma od 93,74 m3, u iznosu od 995,52 EUR, dok je točkom 2. izreke utvrđen nastup zastare prava na utvrđenje obveze komunalnog doprinosa za navedenu ozakonjenu nekretninu te je u točki 3. izreke postupak obustavljen.
3. Tužitelj pravodobno izjavljenom žalbom pobija u cijelosti presudu prvostupanjskog upravnog suda zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome smatra da je postupak u kojem se donosi rješenje o izvedenom stanju različit od postupka u kojem se utvrđuje obveza plaćanja komunalnog doprinosa, a što proizlazi i iz smisla odredbe članka 22. stavak 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama prema kojoj je za utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa nadležno drugo upravno tijelo u odnosu na ono koje je donijelo rješenje o izvedenom stanju. Slijedom navedenog, pritom se pozivajući na praksu ovog Suda i obrazloženje rješenja tuženika prema kojem je postupak utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa pokrenut dana 14. svibnja 2024. kad je rješenje o izvedenom stanju dostavljeno tužiteljici, dok je obveza plaćanja komunalnog doprinosa utvrđena donošenjem prvostupanjskog upravnog rješenja o komunalnom doprinosu od 13. lipnja 2024., a slijedom čega je u smislu mjerodavnih odredbi Općeg poreznog zakona zastara počela teći 1. siječnja 2025. te još nije nastupila. Predlaže poništiti osporenu presudu i sam riješiti upravnu stvar na način da se usvoji tužbeni zahtjev, podredno vratiti na ponovno suđenje uz naknadu svih troškova uključujući i troškove žalbenog dijela upravnog spora.
4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda osnovano je ocijenjeno pravilnim stajalište tuženika prema kojem je nastupila zastara prava na utvrđenje obveze komunalnog doprinosa za ozakonjenu predmetnu zgradu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa]. Osporena presuda donesena je pozivom na odredbu članka 108. stavak 1. i stavak 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, br.: 115/16, 108/18, 121/19, 32/20 i 42/20, dalje: OPZ), a u vezi s odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, br.: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19, dalje: ZPNIZ)
7. Odredbom članka 22. stavak 1. ZPNIZ-a propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
8. Odredbom članka 108. stavak 1. OPZ-a propisano je kako pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, dok je stavkom 2. iste odredbe propisano kako zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza te kako je nastanak porezne obveze propisan posebnim poreznim zakonima.
9. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju, klasa: UP/I- 361-03/13-12/491, urbroj: 2170/1-03-04/8-15-11 od 29. prosinca 2015. kojim se ozakonjuje predmetna nekretnina postalo pravomoćno i izvršno dana 23. siječnja 2016. Naime, i po ocjeni ovog Suda, iz smisla citirane zakonske odredbe članka 22. stavak 1. ZPNIZ-a proizlazi da je pravno odlučujući trenutak za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa dan kada je predmetno rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno. Ovo iz razloga jer predmetno rješenje o izvedenom stanju predstavlja temelj nastanka obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Identično pravno stajalište izraženo je u recentnoj praksi ovog Suda, npr. Usž-965/25, Usž-2636/24 i dr. 10. Dakle, kako je predmetno rješenje o izvedenom stanju nesporno postalo izvršno dana 23. siječnja 2016., to je zastara u smislu naprijed citiranih odredbi članka 108. stavak 1. i 2. OPZ-a počela teći 1. siječnja 2017. te je nastupila dana 1. siječnja 2023. S obzirom da je prvostupanjsko upravno rješenje o komunalnom doprinosu doneseno dana 13. lipnja 2024., to je i po ocjeni ovog Suda, pravilno utvrđen nastup zastare prava na utvrđenje obveze plaćanja komunalnog doprinosa budući da je predmetno prvostupanjsko rješenje nesporno doneseno nakon nastupa zastare dana 1. siječnja 2023.
11. Ranija praksa ovog Suda na koju upućuje tužiteljica svojim žalbenim navodima više nije primjenjiva s obzirom da je u pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi, posl.br.: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. definiran tijek i nastup zastare utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa kao novčanog javnog davanja upravo u cilju da se postupci pred tijelima javne uprave stave u čvrste zakonske rokove i discipliniraju tijela javne uprave te tako postigne učinkovitost i ekonomičnost upravnih postupaka. Stoga je i recentna praksa ovog Suda u skladu s navedenim pravno obvezujućim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
12. S obzirom da tužiteljica svojim žalbenim prigovorima nije dovela u pitanje zakonitost i pravilnost osporene presude, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, to nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.
13. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.: 36/24., dalje: ZUS) nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a kao u izreci presude.
U Zagrebu, 28. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner