Poslovni broj: Usž-1176/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hotelskog naselja Ruskamen d.o.o. iz Omiša, Četvrt Ribnjak 17, kojeg zastupa opunomoćenica Dijana Vulić, odvjetnica u Splitu, Gundulićeva 26A, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Splitsko-dalmatinske županije, Ulica Mike Tripala 6, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2856/2022-15 od 18. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2856/2022-15 od 18. prosinca 2023.
II. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Splitsko- dalmatinske županije, KLASA: UP/I-362-02/22-02/894, URBROJ: 443-02-03- 12-1-22-2 od 21. studenoga 2022.
III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 5.312,50 EUR u roku od 60 dana od dostave ove presude.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/894, URBROJ: 443-02-03-12-1-22-2 od 21. studenoga 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora (točka II izreke). Navedenim rješenjem tuženika naređeno je nepoznatoj osobi uklanjanje stražarske kućice, tlocrtnih dimenzija 1,50 x 2,00 metara, visine 2,70 metara i cestovne rampe sa stupom za rampu, visine 1,07 metara, izgrađene bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole na lokaciji Magistrala Ruskamen 12, Lokva Rogoznica, na pristupnom putu od državne ceste D- 8 do hotelskog kompleksa „Ruskamen“ na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u roku od 15 dana od zaprimanja tog rješenja uz odgovarajuća upozorenja.
2. Tužitelj u žalbi osporava prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga. Navodi da građevinski inspektor nema stručno znanje za identifikaciju nekretnine jer isto spada u nadležnost vještaka geodetske struke. Nije izvršena identifikacija položaja stražarske kućice i rampe na zemljištu označenom zemljišnoknjižnim oznakama. Naime, isti je samo identificirao cijelu kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne i položaj građevine i rampe. Naime, jedna građevina ne može biti položena na više različitih zemljišnoknjižnih čestica koje ne graniče jedna s drugom. Prvostupanjski sud je poklonio vjeru tuženiku, a nije proveo ni jedan dokaz koji je predložio tužitelj. Smatra da je tuženik odnosno sud trebao provesti očevid na licu mjesta radi utvrđenja činjenice na kojoj se parceli zemljišnoknjižne oznake nalaze predmetne građevine. Ovo tim više jer je tužitelj dostavio dokumentaciju iz koje je razvidno da su predmetni objekti postavljeni izvan bijele horizontalne signalizacije odnosno izvan dijela kojim se prolazi vozilima unutar hotelskog naselja. Smatra da se radi tog razloga ne može naložiti uklanjanje u upravnom postupku. Naime, stražarska kućica nije postavljena na dijelu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojim se prolazi motornim vozilom odnosno na pristupnom putu. Međutim, ista se nalaze na zk.č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je nastala iz čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za građevinu na istoj je ishođeno odobrenje za gradnju pa je ista na čestici postojeće građevine. Naime, građevinska dozvola je izdana 26. veljače 1968. za gradnju na niz čestica koje danas čine [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Upućuje na odredbu članka 2. Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20. -dalje: Pravilnik). Upućuje na zapisnik iz ovršnog predmeta Općinskog suda u Splitu iz kojeg da proizlazi da se predmetni objekti ne nalaze na pristupnom putu. Posebno ističe da, suprotno tvrdnjama tuženika i prvostupanjskog suda, investitor je poznata osoba. Naime, investitor je prednik tužitelja, kako je odgovorna osoba tužitelja to i navela tijekom postupka u svom očitovanju. Naime, tom prilikom je naveo da su rampa i kućica zatečeni prilikom kupnje, no nije naveo da je zatečena automatizirana rampa. Ovo iz razloga jer je istu postavio tužitelj, umjesto prijašnje zastarjele rampe. Prethodno su se tu nalazila željezna vrata, što je vidljivo iz fotografija koje je tužitelj dostavio tijekom postupka. Smatra da presuda nije valjano obrazložena. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je ista nezakonita.
6. Naime, iz podataka spisa predmeta, razvidno je da je rješenjem tuženika nepoznatoj osobi naloženo uklanjanje stražarske kućice i cestovne rampe sa stupom za rampu, sve izgrađeno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz obrazloženje, između ostalog, da je u postupku utvrđeno da je investitor nepoznata osoba o čemu je sastavljen zapisnik od 14. studenoga 2022. Također je navedeno da je u postupku sudjelovao predstavnik tužitelja, vlasnik JŠ koji je izjavio da je hotel sagrađen 1968. godine te da su predmetna stražarska kućica i rampa zatečene prilikom kupnje hotelskog kompleksa.
7. Tužitelj je i u tužbi protiv navedenog rješenja tuženika izričito prigovarao, između ostalog, da je investitor poznata osoba. Naime, navodio je da je investitor njegov pravni prednik, da je isto predstavnik tužitelja u svom očitovanju i naveo tijekom postupka. Isticao je da su prilikom kupnje hotelskog kompleksa zatečene stražarska kućica i rampa, no da je predmetnu automatiziranu rampu postavio tužitelj i tako zamijenio prijašnja zastarjela ulazna vrata. Međutim, prvostupanjski sud je osporenom presudom potvrdio navedeno rješenje tuženika uz obrazloženje, između ostalog, da je pravilno građevinski inspektor nepoznatoj osobi naložio uklanjanje predmetnih objekata jer da nije mogao sa sigurnošću utvrditi vlasnika odnosno investitora istih.
8. Iz navedenog, dakle, proizlazi da je u predmetnom inspekcijskom postupku tužitelj sudjelovao i da je tijekom istoga, prije donošenja osporenog rješenja tuženika, naveo da je objekte zatekao tijekom kupnje hotelskog naselja 2006. godine. Nadalje, sam tužitelj tijekom čitavog upravnog spora izričito prigovara, između ostalog, nalaganju uklanjanja predmetnih objekata nepoznatoj osobi navodeći da je njegov pravni prednik investitor istih odnosno da je upravo tužitelj postavio automatiziranu rampu. S obzirom na takvo stanje stvari, prema ocjeni ovog Suda, to se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda da je pravilno naloženo uklanjanje nepoznatoj osobi. Naime, odredbom članka 106. stavka 2. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18.-dalje: ZDI) propisano je da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. Kako je iz naprijed navedenog razvidno da investitor predmetnih građevina nije nepoznat, to se osporena presuda i rješenje tuženika kojim je naloženo uklanjanje građevina nepoznatoj osobi nije moglo ocijeniti zakonitim.
9. Na kraju, Sud nalazi djelomično osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora, postavljenog tijekom prvostupanjskog upravnog spora i u žalbi. Naime, tužitelj je u cijelosti uspio u predmetnom upravnom sporu. Dio zatraženih troškova, koji se sastoje od troška zastupanja po odvjetniku, i to troška sastava tužbe i zastupanja na raspravi 1. rujna 2023. i 8. prosinca 2023. po 1.000 EUR uvećano za PDV te trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250 EUR uvećano za PDV, Sud nalazi opravdanim izdacima na koje tužitelj ima pravo temeljem članka 79. stavka 1., 2. i 4. ZUS-a, u vezi Tbr. 27. točka 1. i 2. odnosno Tbr. 27. točke 3., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.). Prema ocjeni ovog Suda tužitelj nema pravo na naknadu zatraženog troška sastava podnesaka od 21. prosinca 2022. i 6. prosinca 2023. jer isti nisu doprinjeli odluci ovog Suda. S obzirom da u konačnici tužbeni zahtjev tužitelja u ovom upravnom sporu nije odbijen, isti nije obvezan platiti sudsku pristojbu pa njegov zahtjev i u tom dijelu nije osnovan.
10. Slijedom svega izloženog, valjalo je, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i odredbe 79. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 28. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
