Poslovni broj: Usž-1081/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠPP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu, Trgovačka 3/1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 926/2024-10 od 5. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-926/2024-10 od 5. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22- 02/823, URBROJ: 443-01-15-24-22 od 16. svibnja 2024. i točkom II izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora. Istovremeno je prvostupanjski sud rješenjem odbio prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je 22. veljače 2023. postalo izvršno rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/823, URBROJ: 443-02- 02-12-22-7/NS od 16. studenoga 2022. kojim je tužiteljici naređeno usklađivanje građenja armirano-betonskih potpornih zidova na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oko izgrađenog platoa koji je predmet inspekcijskog postupka, KLASA: UP/I-362-02/22- 02/821 i to izgrađenih potpornih armirno-betonskih zidova sa sjeveroistočne strane prema međi sa kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgrađenog potpornog zida duljine 14,90 metara i visine 3,30 metara do 3,35 metara i potpornog zida duljine 4,50 metara i visine 2,80 metara te ostalih potpornih zidova upisanih tim rješenjem, sve izgrađeno na kč. [katastarska čestica], kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez glavnog projekta, te je tužiteljica upozorena na mogućnost izvršenja tog rješenja prisilnim putem izricanjem novčanih kazni do usklađenja s propisima kojima se uređuje gradnja. Osporenim rješenjem tuženika također je utvrđeno da je 27. ožujka 2024. postalo izvršno rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/823, URBROJ: 443-01-15-24-19 od 12. ožujka 2024., kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna. Osporenim rješenjem tuženika utvrđeno je i da tužiteljica nije uskladila građenje predmetnih zidova u roku od jedan mjesec od izvršnosti rješenja o prvoj novčanoj kazni pa je stoga prisiljena na uklanjanje drugom novčanom kaznom u iznosu od 3.310,00 EUR.
2. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da je prilikom izvođenja građevinskih radova raspolagala građevinskom dozvolom od 8. lipnja 2020. koja je imala klauzulu pravomoćnosti. Pri tom nije znala da dozvola nije postala pravomoćna. Prvostupanjski sud smatra da je tužiteljica svjesno pristupila gradnji temeljem izvršne građevinske dozvole. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog da se pribavi spis tog suda u kojem se ocjenjivala zakonitost glavnog projekta. Prvostupanjski sud je zaključio da nije dostavila dokaze iz kojih proizlazi da bi joj nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti. Međutim, već iz činjenice da su donesena rješenja o izricanju novčanih kazni u ukupnom iznosu od 13.910,00 EUR proizlazi da bi joj se ovrhom novčanih kazni nanijela šteta koja bi se teško popravila bez dovođenja u opasnost egzistencije tužiteljice i njezine obitelji. Nije cijenjena okolnost da je u postupku ishođenja nove dozvole. Predlaže uvažiti žalbu poništiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili predmet vratiti prvostupanjskom sudu. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -"Narodne novine", broj: 36/24. -dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 16. studenoga 2022. naloženo tužiteljici kao investitoru da s propisima kojima se uređuje gradnja uskladi gradnju armirano-betonskih potpornih zidova oko izgrađenog platoa i bazena, sve detaljno opisano u izreci tog rješenja. Također, nije sporno da tužiteljica nije postupila po naredbi iz tog rješenja, koje je postalo izvršno zbog čega je tužiteljici rješenjem tuženika od 12. ožujka 2024. izrečena prva novčana kazna.
7. Kako je u postupku utvrđeno, a o čemu spisu predmeta prileži zapisnik o izvršenom kontrolnom očevidu od 10. svibnja 2024., s fotografijama, da tužiteljica ni nakon izricanja prve novčane kazne nije izvršila rješenje tuženika, to je osnovano prisiljena na usklađenje izricanjem druge novčane kazne sukladno odredbi članka 19. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23.), kojom se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja .
8. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio u žalbi ponovljene prigovore koji se odnose na ishođenje građevinske dozvole odnosno na postupak donošenja inspekcijskog rješenja o usklađenju od 16. studenoga 2022. a ne na predmetno rješenje, kojim se naznačeni izvršni naslov izvršava pa ovaj Sud s tim u vezi prihvaća obrazloženje osporene prvostupanjske presude. Naime, predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim se tužiteljica prisiljava na izvršenje inspekcijskog rješenja izricanjem druge novčane kazne, a ne ocjenjivanje zakonitosti inspekcijskog rješenja o usklađenju građenja, a u postupku izvršenja nije moguće s uspjehom iznositi prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja koje se izvršava.
9. U pogledu odgodnog učinka tužbe pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužiteljice pozivom na odredbu članka 42. stavka 2. ZUS-a s obrazloženjem da tužiteljica nije dokazala kumulativno postojanje uvjeta za odgodni učinak tužbe i to opasnost od nastanka štete koja bi se teško mogla popraviti. Naime, navedenom odredbom propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Sud prihvaća pravilnim obrazloženje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala postojanje uvjeta iz citirane odredbi članka 42. stavka 2. ZUS-a odnosno da je izvjesno da bi joj zbog izvršenjem novčane kazne nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, a isto nije dovela u sumnju ni općenitim žalbenim navodima u tom pravcu.
10. Stoga, imajući u vidu činjenično stanje utvrđeno u postupku koje je prethodilo donošenju osporenog rješenja, a koje tužiteljica ni svojim žalbenim navodima ne čini spornim, osnovano je zaključio prvostupanjski sud da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva.
11. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a odbiti žalbu tužiteljice kao i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, jer sa istom nije uspjela.
U Zagrebu 28. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
