Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-586/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Židiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenice ČŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Brdarević, odvjetnici iz Samobora, radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-833/2022-48 od 22. kolovoza 2024., 28. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-833/2022-48 od 22. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
" Odbija se prijedlog ovršenice ČŽ za odgodu ovrhe u ovom ovršnom predmetu na rok od 6 mjeseci, odnosno do donošenje odluke o žalbi ovršenice."
2. Protiv navedenog rješenja, žali se ovršenica iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) koji se na ovaj postupak primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.,73/17.,131/20.,114/22. i 6/24. - dalje u tekstu: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se ovaj ovršni postupak odgodi do okončanja postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-166/2024.
2.1. U žalbi ovršenica navodi da je potpuno nezakonito nastaviti ovršni postupak dok nekretnina nije procijenjena u skladu s zakonom kao kulturno dobro, iz vještačkog nalaza HŽN nekretnina da je procijenjena kao obiteljska stambena kuća, stoga, same postavke i parametri prema kojem je napravljen vještački nalaz su potpuno pogrešni. Nekretnina koja je predmet ovog postupka villa ČŽ da je zaštićeni spomenik kulture I. kategorije, što je nesporno poznato i opće poznata činjenica da se radi o spomeniku kulture - dvorcu , te da prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara predstavlja imovinu od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, te uživa njezinu osobitu zaštitu. Nadalje ovršenica navodi da je pokrenula postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom a koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P-166/2024 a kojom zahtjeva da se utvrdi ništetnost upisa založnog prava ovrhovoditelja i brisanje upisa Z- 2869/93, Z-1817/94, a time i proglasni nedopuštenom ovrha na suvlasničkom dijelu ovršenice. Stoga da bi daljnje provođenje ovog ovršnog postupka i prodaja putem javne dražbe bi izazvalo nenadoknadivu štetu ovršenici jer se ovaj ovršni postupak vodi radi aktiviranja založnog prava koje je zbog ništetnosti kupoprodajnog ugovora potrebno ex tunc brisati na 1/2 suvlasničinog dijela u vlasništvu ovršenice.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava osnovanost navoda žalbe, te predlaže pobijano rješenje potvrditi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio kao i žalbene navode ovršenice , te navode ovrhovoditelja iz odgovora na žalbu , ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 381. ZPP-a.
6. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog za odgodu ovrhe u bitnom obrazlažući da je u konkretnom slučaju ovršenica ispunila jedan od uvjeta kada je podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u skladu s čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a, no da nije učinila vjerojatnim postojanje druge pretpostavke da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.
7. Cijeneći prethodno navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da okolnost što je ovršenica podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sama po sebi nije dostatna za odgodu ovrhe, već i da je potrebno dokazati drugu pretpostavku, odnosno učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
8. Sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a). Dakle, obje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene za odgodu ovrhe.
9. Protivno žalbenim navodima ovršenice u dijelu u kojem upire da nekretnina nije procijenjena u skladu sa zakonom kao kulturno dobro, ističe se da je u postupku pred prvostupanjskim sudom vrijednost predmetne nekretnine utvrđena na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Katarine Brebrić Sudić, izrađenog primjenom posebnih propisa iz područja prostornog uređenja o načinu procjene vrijednosti nekretnina, a nakon održanog očevida na licu mjesta. Pri tome pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je nalaz stručan i objektivan, te da je vještakinja protivno žalbenim navodima ovršenice, usmeno saslušana na ročištu 12. veljače 2024. (str. 156 spisa) otklonila sve prigovore ovršenice , dakle protivno žalbenim navodima ovršenice prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč. 6. ZPP-a ,na koju sadržajno u svojoj žalbi upire ovršenica.
10. Imajući na umu zaštitu prava kupca iz članka 110. OZ-a i činjenicu da je gubitak nekretnine u ovrsi nepovratan, postoji znatan rizik od toga da zaštita od nepoštenih ugovornih odredbi o kojoj se raspravlja i odlučuje pred parničnim sudom dođe prekasno i bude nedjelotvorna. Točno je da je ovršenica pokrenula postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P-166/2024, a u kojem postupku zahtjeva da se utvrdi ništetnost upisa založnog prava ovrhovoditelja i brisanje upisa Z- 2869/93 i Z-1817/94 . Međutim, ističe se da je ovršenica već ranije u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P- 826/2003 kod Općinskog suda u Samoboru zahtijevala brisanje tih istih zaloga, te je presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-826/2003-29 od 23.prosinca 2005., pravomoćne 21. ožujka 2006. (str. 132-140) odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, ovdje ovršenice, kojim je ista zahtijevala brisanje upisa prava zaloga pod brojem Z- 2869/93 i pod brojem Z-1817/94, dakle su isti upisi u odnosu na koje je ovršenica pokrenula parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, već ranije prošli sudsku kontrolu.
11. Stoga, cijeneći prethodno navedeno, pravilan je zaključak i utvrđenje prvostupanjskog suda da u konkretnoj ovršnoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. OZ-a, a koje utvrđenje žalbenim navodima ovršenice nije dovedeno u pitanje.
12. Kako je ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ- a ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti i utvrdio da donošenjem istog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a uz primjenu odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenice i potvrditi pobijano rješenje.
Osijek, 28. srpnja 2025.
Sutkinja
Jasna Bratek
