REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

ODJEL ZA MLADEŽ

Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj Kzd-167/2022-207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu Stanislavu Walaszeku kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Tanje Markić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠČ, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog dva kaznena djela iz članka 192. stavka 3., a u vezi sa stavkom 2., uz primjenu članka 60. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; - dalje u tekstu KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 28. ožujka 2013., broj KMP-DO-72/13, sa izmjenom od 16. studenog 2021., nakon nejavne rasprave dana 25. srpnja 2025., održane u nazočnosti savjetnika Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu FČ, optuženog ŠČ i branitelja optuženika odvjetnika Tomislava Grahovca, istoga dana donio je i objavio je i

presudio je

I optuženi ŠČ, bez nadimka, OIB [osobni identifikacijski broj], sin DČ i Š, rođene F, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Južna 75, državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom VSS, diplomirani inženjer drvne tehnologije, doktor znanosti i profesor na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije, Zagreb, Svetošimunksa 23, sa primanjima od 2.300,00 eura mjesečno, vlasnik stana na adresi stanovanja i vlasnik osobnog vozila marke Kia 2023., živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta u dobi od 15 godina, bez čina, bez odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

1. u razdoblju od početka mjeseca rujna do 25. studenoga 2011. u [adresa], u stanu u kojem živi sa izvanbračnim suprugom i njezinom kćeri OČ, rođenom **.**.1999., s ciljem zadovoljenja svog spolnog nagona, koristio odsutnost KČ te za vrijeme dok je ostajao nasamo s njezinom kćerkom OČ, iskorištavajući stvoreni odnos povjerenja koji je dijete OČ imala prema njemu, istoj učestalo prilazio te ju dirao po stražnjici zavlačeći joj ruku ispod hlača te isto tako ispod gaćica na što bi mu ona odmicala ruku, a isto tako za vrijeme dok je OČ ležala na krevetu, učestalo bi legao pored nje te ju dirao po stražnjici preko odjeće, a potom svoju ruku zavlačio i ispod njezine odjeće dirajući je po stražnjici, za koje vrijeme se OČ posramljeno, te mu uporno odmicala ruku, kojim svojim ponašanjem je povrijedio njezin seksualni integritet, moral i dostojanstvo,

- dakle, kao druga osoba počinio bludnu radnju prema djetetu iskorištavajući odnos zavisnosti djeteta prema njemu,

2. 19. prosinca 2012. u vremenu između 21,00 i 22,00 sati u [adresa], u stanu u kojem živi s izvanbračnom suprugom KČ i njezinom kćeri OČ, rođenom **.**.1999., s ciljem zadovoljenja svog spolnog nagona, dok se KČ nalazila u spavaćoj sobi a on s djetetom OČ ostao nasamo, koristeći povjerenje koje je dijete OČ imala prema njemu za vrijeme dok su sjedili na kutnoj garnituri u dnevnom boravku, najprije joj zavukao ruku ispod majice te ju dirao po leđima te joj nastavno zavukao ruku ispod gaćica dirajući je po stražnjici za koje vrijeme je dijete OČ uzmicala te uspjela maknuti njegovu ruku, da bi ju nastavno rukom dirao preko odjeće po spolnom organu i grudima na što mu je ona ponovno maknula ruku te se zaštitila rukama stavljajući ih preko grudi, a na što ju je on ponovno dirao po stražnjici, zbog čega se ona kako bi ga spriječila u daljnjem dodirivanju ustala i otišla iz sobe, a takvim svojim postupanjima kod djeteta OČ izazvao je osjećaj srama te povrijedio njezin seksualni integritet,

- dakle, kao druga osoba počinio bludnu radnju prema djetetu iskorištavajući odnos zavisnosti djeteta prema njemu,

II - čime je počinio dva kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa - bludnim radnjama - opisana u članku 193. stavku 2. KZ/97 ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; - dalje u tekstu KZ/97) u svezi s člankom 192. stavkom 3. KZ/97, a kažnjiva po članku 193. stavku 2. KZ/97, uz primjenu članka 60. KZ/97.

III Optuženom ŠČ se

za kazneno djelo iz članka 193. stavka 2. KZ/97, činjenično i pravno opisano pod točkom 1., na temelju članka 193. stavka 2. KZ/97 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

za kazneno djelo iz članka 193. stavka 2. KZ/97, činjenično i pravno opisano pod točkom 2., na temelju članka 193. stavka 2. KZ/97 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

IV Na temelju članka 60. stavka 1. KZ/97 optuženom ŠČ

i z r i č e  s e

JEDINSTVENA KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

Na temelju članka 67. KZ/97 na optuženog ŠČ se primjenjuje

UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi ŠČ u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V Na temelju članka 63. KZ/97 u slučaju opoziva uvjetne osude optuženom ŠČ se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. studenog 2011. do 7. prosinca 2011., te od 29. siječnja 2013. do 11. travnja 2013.

VI Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09., 80/11., 143/12., 145/13, 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; u nastavku: ZKP/08), nalaže se optuženom ŠČ podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 koji se odnose na troškove psihologijskog vještačenja u iznosu od 371,62 eura i troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je dana 28. ožujka 2013. optužnicu broj KMP-DO-72/13 protiv optuženog ŠČ, a koja je izmijenjena na raspravi dana 16. studenog 2021. godine i kojem se optuženiku stavljalo na teret počinjenje dva kaznena djela iz članka 192. stavka 3., a u vezi sa stavkom 2., uz primjenu članka 60. KZ/97.

2. Očitujući se o optužbi kao i izmjeni, optuženi ŠČ izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja su mu stavljena na teret optužnicom.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao optuženog ŠČ, te je pročitao i pregledao zapisnik o ispitivanju optuženika od 30. siječnja 2013. sa snimkom ispitivanja, zatim zapisnik o ispitivanju optuženika od 27. studenog 2011. sa snimkom ispitivanja, te zapisnike sa rasprave od 16. lipnja 2016. od 9. studenog 2017. i od 4. listopada 2021.

3.1. U dokaznom postupku sud je na temelju članka 115 stavka 4. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj: 84/11, 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.; nadalje: ZSM/11), reproducirao snimku ispitivanja djeteta OČ, pod oznakom Kir-358/13 sa dokaznog ročišta Županijskog suda u Zagrebu od 22. veljače 2013., a koja je presnimljena i reproducirana u digitalnom obliku, po uputi suda zbog opasnost od uništenja dokaza, a koja snimka ispitivanja djeteta se nalazi na VHS video kazeti marke TDK, posredstvom MUP-a RH, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminalističke tehnike, Zagreb.

3.2. Nadalje, u dokaznom postupku sud je na temelju članka 115 stavka 4. ZSM/11 reproducirao i snimku djeteta OČ ispitane 26. rujna 2017. na raspravi na Općinskom sudu u Zagrebu sa zapisnika pod brojem Kzd-80/2017-5.

3.3. Nadalje, sud je tijekom dokaznog postupka na temelju članka 419. stavka 5. točke 5. ZKP/08 po službenoj dužnosti pročitao izvješće o uhićenju i dovođenju optuženika od 29. siječnja 2013., obavijest Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 23. veljače 2013., izvješće III PP Zagreb o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 29. siječnja 2013., a izuzev obavijesnih razgovora građana sa policijom, zapisnik iz Centra za socijalnu skrb Dubrava o izjavi KČ od 22. siječnja 2013., mišljenje razrednice Osnovne škole Reskovec za OČ od 23. svibnja 2012., zapisnik iz Centra za socijalnu skrb Dubrava o izjavi KČ **.**.2012., nalaza timske obrade maloljetne OČ u psihijatrijskoj bolnicu za djecu i mladež od 29. kolovoza 2012., nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tim za maloljetnu OČ od poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba od 21. veljače 2013. i od 9. prosinca 2011., izvješće o uhićenju i dovođenju optuženika od 26. studenog 2011., obavijest Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba od 25. studenog 2011., službenu zabilješku od 26. studenog 2011., a izuzev obavijesnih razgovora sa građanima.

3.4. Sud je tijekom dokaznog postupka na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08, pročitao i pregledao zapisnik o ispitivanju svjedoka maloljetne IČ od 22. veljače 2013. sa transkriptom i zapisnik sa rasprave od 26. rujna 2017. o ispitivanju svjedoka oštećene IČ putem video linka sa snimkom i transkriptom, nalaz psihologijskog vještačenja dr. UČ maloljetne OČ od 25. veljače 2013., dopunsko psihologijsko vještačenje od 10. listopada 2013., zapisnik sa rasprave od 23. rujna 2014. o ispitivanju svjedoka KČ, zapisnik sa rasprave od 17. ožujka 2021. o ispitivanju svjedoka ŽČ i svjedoka AČ, zapisnik sa rasprave od 1. travnja 2021. o ispitivanju svjedoka KČ, svjedoka DČ, svjedoka ZČ, svjedoka GČ, svjedoka CČ i svjedoka NČ, zapisnik sa rasprave od 26. travnja 2021. o ispitivanju vještaka prof. UČ, svjedoka TČ, svjedoka VČ, svjedoka ĐČ i svjedoka HČ, zapisnik sa rasprave od 16. studenog 2021. o ispitivanju svjedoka ĆČ, te je na kraju dokaznog postupka prije iznošenja obrane optuženika pročitao izvod iz kaznene evidencije optuženika od 1. travnja 2025., kao i izvod iz prekršajne evidencije optuženika od 1. travnja 2025.

4. Optuženi ŠČ je u svojoj obrani naveo da ostaje u cijelosti pri onome što je ranije iznio u svojim obranama.

4.1. Optuženi ŠČ je u svojoj ranije iznesenoj obrani istaknuo da su se oba događaja za koja ga se tereti dogodila nakon što bi on imao neki verbalni sukob sa njenom majkom odnosno da je sa KČ počeo živjeti 2006. godine i koji se od jedan puta našao u situaciju u kojoj nije do tada bio, a to je da uz partnera dobio još jedno biće odnosno osobu za koju mora brinuti, a to je bila IČ koja je tada bila djevojčica od sedam godina i naveo da se našao u jednoj situaciji u kojoj do tada nikada nije bio, te da IČ nitko od njih dvoje nije predstavljao autoritet i koji joj je na neki njegov način, indirektno skrečući pažnju majci, pokušao utjecati na to da IČ ili promijeni ponašanje ili ispravi ili postupi na neki drugi način, no da svaki puta to nije bilo moguće budući da je majka radila u kladionici "Super sport" i to u smjenama, a vikendom cijeli dan. Pojasnio je kako su svi živjeli zajedno u njegovom stanu kojega ima u [adresa] u [adresa] i život je išao svojim tokom, da je KČ radila u kladionici dok je on radio na fakultetu i da su se stvari počele mijenjati kada se njima rodio njihov zajednički sin, 26. veljače 2010. godine, a nakon čega je D bila na porodiljinom dopustu pa je koristila i neko bolovanje, no ipak se na koncu morala vratiti na svoje radno mjesto što je u njoj izazvalo nezadovoljstvo i za koju je prepostavio kako je sita od njega očekivala da će joj naći neko bolje radno mjesto. Nadalje je naveo kako je prosincu 2011. godine završio u istražnom zatvoru, da bih par dana nakon toga bio pušten, a da uopće nije znao zbog čega je pušten, te dodatno pojasnio kako je i iz istražnog zatvora prvi puta pušten 8. prosinca 2011., a da je 10. prosinca 2011., razgovarao sa D da uopće vide što i kako dalje jer je postojalo više kombinacija i koji je dodatno naveo da je ostala sjena sumnje tako da su morali odlučiti ili da ona ode iz stana, ili da on ode iz stana, ili da ostanu zajedno živjeti i da su na koncu zajednički došli do zaključka da je najbolje da ostanemo zajedno živjeti, te je tako prošla godina dana do druge situacije za koju ga se tereti, a što je bilo 19. prosinca 2012. godine. Nadalje je optuženik naveo kako o tome ništa nije znao budući je kaznena prijava za to pretpostavljeno kazneno djelo uslijedila tek nakon četrdeset dana, te pojasnio kako je IČ je sa njim išla i u [adresa], poslije tog događaja za koje ga se tereti, dakle bila je sa njim te da su proveli i Božić i Novu godinu i cijele zimske praznike zajedno i nitko to uopće nije spominjao sve dok u jednoj kasnijoj svađi D nije "izletilo" da joj se IČ požalila da ju je optuženik opet dodirivao. Optuženik je u obrani naglasio kako je D kroz tu godinu dana, a što mu je ona i sama potvrdila, njega kontrolirala na način da bi IČ pitala je li se što dogodilo, ima li joj što za reći i slično. Naveo je kako mu je D tada rekla da joj se IČ opet požalila da ju je optuženik dirao, ali da ona neće poduzimati ništa ukoliko on njoj bude plaćao podstanarski stan i davao uzdržavanje "mjesečnu apanažu", a na što optuženik nije pristao jer je shvatio da je to zapravo samo odgađanje i ucjena odnosno reket, te joj je rekao da čini što misli da treba i tada je drugi puta završio u istražnom zatvoru 31. siječnja 2013. godine i pušten nakon što su njegovi roditelji položili jamčevinu, na način da su stavili hipoteku na kuću u [adresa]. Optuženik je nadalje istaknuo kako je u međuvremenu bilo preporučeno da IČ ide u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba, a pri čemu je optuženik naveo kako ne zna zbog čega to je bila preporuka poliklinike da ju se prati, no da nije otišla tamo ni jednom, niti je majka na tome inzistirala, te da je jednom prilikom otišla u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež u Kukuljevićevu ulicu. Nadalje je naveo da je nakon izlaska iz istražnog zatvora učinio ono što je zapravo trebao učiniti i prvi puta, a to je da se odselio iz njihovog stana u kojem su živjeli zajedno u [adresa] i otišao je živjeti na adresu [adresa] gdje i dan danas živim, te snosi troškove i režije za oba stana i ovaj u Južnoj i ovaj u kojem je podstanar, a u međuvremenu je doneseno u travnju 2016. presuda građanskog suda prema kojem je njihovo zajedničko dijete povjereno njima objema na odgoj i čuvanje. Nadalje je pojasnio da nakon što je odselio iz stana usprkos nekih identičnih ciljeva koje su u tom času KČ i IČ imale među njima, da situacija nije bila dobra i da je dolazilo čak i do fizičkih obračuna tako da je IČ otišla živjeti kod djede i bake u [adresa] početkom školske godine 2015., točnije u rujnu 2015. i koliko je čuo dobro se uklopila i u školu i u život u [adresa] gdje živi sa djedom i bakom po majci, a koji je dodatno pojasnio da njegovi roditelji zapravo nikada nisu KČ prihvatili, koji su se od cijele priče distancirali, a što su sve dok su živjeli zajedno, lakše podnosili jer se ipak radi o udaljenost od preko 200 kilometara, budući su isti živjeli u [adresa], a optuženik i KČ sa djecom u [adresa]. Isti je nadalje naveo da je nakon prvog slučaja majka razgovarala sa njim o čemu je već govorio koje opcije iamju ali jednako tako je nasamo razgovarala i sa IČ pitajući nju što ona misli i IČ nije imala ništa protiv toga, te da se ista situacija ponovila i nakon druge prijave odnosno u tih četrdeset dana od pretpostavljenog događaja od kada je završio u istražnom zatvoru gdje je IČ maltene cijelo vrijeme provodila sama sa optuženikom budući je majka radila i nikakve incidente i situacije nije kazivala majci. Pojasnio je kako D i om sada imaju korektne odnose s obzirom da imaju zajedničko dijete, da komuniciraju zbog toga i da cijeni da su sada ti odnosi u redu, tim više što je ona našla drugi posao s kojim je zadovoljnija, a što je ranije bio remetilački faktor u cijeloj ovoj njihovoj situaciji.

4.2. Optuženik je na posebna pitanja odgovorio da prvi puta sa IČ nije uopće razgovarao poslije pretpostavljenog događaja budući da nije niti bio u prilici jer mu je policija u pet sati poslije podne pozvonila na vrata i odvela ga u istražni zatvor i tek je tamo saznao za čega ga se tereti, kao i da nije niti drugi puta sa IČ razgovarao oči u oči zbog čega ona njega tereti i da pretpostavlja da je majka bezbroj puta razgovarala o tome, kao i da jednako tako nisu probali u troje razriješiti tu situaciju.

4.3. Optuženi ŠČ je isto tako u svojoj ranije iznesenoj obrani, dodatno istaknuo kako su se oba događaja dakle događaj iz 2011. i 2012. godine zbili nakon njegovog verbalnog sukoba sa OČ koji su zapravo bili rezultat njenog puberteta i uobičajenih stvari kao što je škola, urednost u kući i slično, pojašnjavajući kako je isti bio njen očuh i uvijek je prevladavao stav da je mama njen biološki roditelj i da je ona osoba koja treba presuditi i da su se tu sukobljavali i prvi i drugi puta, te dodao kako nije niti znao zbog čega je prvi puta završio u istražnom zatvoru, a što mu je saopćeno u policiji i tada je proveo u istražnom zatvoru devet ili deset dana i nakon toga je pušten, a tek kasnije je saznao da je pušten zbog toga jer je OČ povukla svoj raniji iskaz. Dodao je kako su nakon toga nastavili živjeti svi zajedno u njegovom stanu u [adresa] i da nije imao pojma da je cijelu tu godinu KČ zapravo ispitivala OČ je li se nešto dogodilo ili nije, a što je saznao tek na glavnoj raspravi u sudnici. Nadalje je naveo da u odnosu na drugi pretpostavljeni događaj za koji ga se tereti, koji se dogodio 18. ili 19. prosinca 2012. godine, a o čemu ga je KČ obavijestila na sam Badnjak 24. prosinca, da se OČ opet požalila da ju je pipao, da su nakon toga otišli u [adresa] i tamo proveli božićne i novogodišnje blagdane, dok je KČ ostala u Zagrebu te su dio razgovora i pregovora gdje će tko živjeti i tko će dobiti skrbništvo nad LČ vodili putem telefona, a kasnije o tome razgovarali kada se vratio u Zagrebi i neposredno, pri čemu je KČ zahtijevala da joj osigura neki prostor u kojem bi ona boravila sa djecom, da bi to na koncu rezultiralo time da je optuženik taj koji je otišao u podstanare i koji je tri godine živio u podstanarskom stanu, s time da je on bio taj koji je plaćao režije za stan u kojem je KČ ostala sa djecom, a koje ona nije plaćala, pa se toga nakupilo. Nadalje je naveo kako je negdje u rujnu 2015. godine OČ otišla živjeti djedi i baki po majci u [adresa] gdje je i završila školu i zaposlila se, a o čemu je i sama svjedočila prošli puta te da se isti iz stana maknuo upravo zato da bi izbjegao ovakve ili slične situacije. nadalje je istaknuo kako se početkom 2016. godine točnije 26. siječnja vratio u svoj stan u [adresa] u kojem i sada živi zajedno sa KČ i sinom LČ dok je OČ ostala živjeti u [adresa], kao i da je kasnije razgovarao sa KČ poslije svega ovoga i na koncu da su došli do nekog zaključka da u tu njenu priču ne vjeruje niti majka i koji sada sa KČ živi kao i ranije. Isto tako je optuženi u svoje ranije iznesenoj obrani dodatno istaknuo kako i dalje ima problema sa istim osobama, pri čemu je mislio na KČ i BČ kao i njihovu prijateljicu RČ, budući da ga je ponovno KČ prijavila, ovaj puta radi nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava, a koju je kaznenu prijavu državno odvjetništvo odbacilo i koji je ponovio h da kaznena djela nije počinio i dodao je da zbog toga ima štete unutar kako svog privatnog života tako i akademske zajednice i koji ej dodao da je iskaz svjedokinje PČ direktni proizvod dogovora između KČ i BČ.

4.4. Nadalje iz pročitanih zapisnika o ispitivanju okrivljenika ŠČ od 27. studenog 2011., kao i zapisnika o ispitivanju okrivljenika ŠČ od 13. siječnja 2013. proizlazi kako je optuženik poricao počinjenje predmetnih kaznenih djela.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženi ŠČ počeo živjeti od 2006. sa KČ, kao i sa njezinom kćerkom OČ, rođene **.**.1999. i to u stanu u [adresa]. Nije sporno da je optuženik sa KČ dobio zajedničkog sina, rođenog **.**.2010. Također nije sporno da je optuženik znao provoditi vrijeme sa djetetom OČ na samo, a isto tako nije sporno u ovom postupku da je optuženik u odnosu na inkriminirano razdoblje od početka mjeseca rujna do 25. studenog 2011., bio svjestan kako je dijete OČ tada imala 12 godina života, kao i da je optuženiku odnosu na inkriminirani događaj od 19. prosinca 2012. godine također bio svjestan da je dijete OČ tada imala 13 godina života, budući da je optuženik u obrani naveo kako je još od 2006. godine počeo živjeti sa KČ i njezinom kćerkom, OČ koja je tada bila djevojčica od 7 godina. Isto tako, u ovom postupku nije sporno da je optuženik u navedenoj zajednici financijski potpomagao KČ kao i njenu kćer, OČ sa kojima je živio u zajedničkom kućanstvu, u stanu u [adresa], a sa kojima je razvio određeni obiteljski odnos i da je isti KČ pomagao u odgoju djeteta OČ za koju se isti brinuo i bio joj potpora u životu kao i njezinoj majci, KČ, a koje sve okolnosti optuženik nije osporavao u svojoj obrani.

5.1. Međutim, u ovom postupku je sporno da li je optuženik u inkriminiranom razdoblju od početka mjeseca rujna do 25. studenog 2025. u stanu u [adresa], u cilju zadovoljenja svojeg spolnog nagona, a koristeći odsutnost KČ, iskorištavajući odnos povjerenja sa djetetom, OČ koje je imala prema njemu, istoj učestalo prilazio i dirao po stražnjici zavlačeći joj ruku ispod hlača te isto tako i ispod gaćica, koja bi mu odmicala ruku, a isto tako je u ovom postupku sporno da bi okrivljenik za vrijeme dok bi dijete OČ ležala na krevetu, učestalo legao pored nje i dirao ju po stražnjici preko odjeće i potom svoju ruku zavlačio i ispod njezine odjeće, dirajući je po stražnjici i da bi se zbog toga za to vrijeme dijete OČ osjećala posramljeno i istome uporno odmicala ruku i što bi sve opisanim ponašanjem optuženika povrijedio njezin seksualni integritet, moral i dostojanstvo. Također je u ovom postupku sporno da li bi optuženik 19. prosinca 2012. u vremenu između 21,00 i 22,00 sati stanu u [adresa], s ciljem zadovoljenja svog spolnog nagona, dok bi se KČ nalazila u spavaćoj sobi, a kada bi ostao s djetetom OČ nasamo, koristeći njezino povjerenje za vrijeme dok bi sjedili na kutnoj garnituri u dnevnom boravku, najprije joj zavukao ruku ispod majice te ju dirao po leđima, te joj nastavno zavukao ruku ispod gaćica dirajući je po stražnjici za koje vrijeme je dijete OČ uzmicala te uspjela maknuti njegovu ruku, a isto tako je sporno da bi optuženik istu nastavno rukom dirao preko odjeće po spolnom organu i grudima na što bi mu ona ponovno maknula ruku te se zaštitila rukama stavljajući ih preko grudi, i na što bi ju on ponovno dirao po stražnjici, a koja bi ga spriječila u daljnjem dodirivanju te ustala i otišla iz sobe, te da bi optuženik takvim svojim postupanjima kod djeteta OČ izazvao osjećaj srama te povrijedio njezin seksualni integritet.

6. Iz reproducirane snimke ispitivanja djeteta OČ u svojstvu svjedoka i transkripta o njezinom ispitivanju, a o čemu je sastavljen zapisnik o ispitivanju svjedoka od 22. veljače 2013. godine na Županijskom sudu u Zagrebu, proizlazi kako ista živi na adresi u [adresa] s bratom, mamom i očuhom s kojima se dobro slaže, da svojeg očuha zove O i da se dogodio jedan događaj tijekom 2012. godine kao i jedan događaj tijekom 2011. godine u odnosu na njezinog očuha. Nadalje proizlazi da je u odnosu na događaj od 19. prosinca 2012. godine između 9 i 10 sati navečer, ista sjedila u dnevnom boravku na kutnoj garnituri sa strane skroz u ćošku dok je njezin očuh, odnosno optuženik bio do nje u poluležećem položaju kada je ista bila na optuženikovom mobitelu na Fejsu dok je optuženik gledao televiziju, koji je sjedio do nje dosta blizu, a da je tada njezina majka otišla spavati i koji su ostali sami te da su je tada optuženik počeo po leđima češkati, ispod majice, a koja tada nije bila u pidžami, nego u majci, potkošulji i hlačama, a koja je dodatno opisala da joj je optuženik bio sa njezine desne strane i da je optuženik tom prilikom istu dotaknuo njegovom lijevom rukom ispod majice po leđima, otprilike 5 minuta, a koji je nakon toga zavukao ruku ispod njezinih gaća i počeo ju dirati po stražnjici, a koja se zbog toga odmaknjivala i makla mu ruku, te joj preko odjeće zavlačio ruku tamo gdje su spolni organi, a koja se nakon toga udaljila od njega, i koji ju je nakon toga pokušao dirati po grudima i bio ju je dotakao, kojem je makla ruku, te se nekako zaštitila rukama, a nakon čega ju je optuženik opet počeo dirati po stražnjici, isto par minuta, a koja se odmaknjivala i kojoj je bilo dosta, a nakon toga se digla i otišla na wc gdje se zadržala 10 minuta i koja je po povratku zatekla optuženika koji je zaspao, a koja je sjela i gledala seriju te nakon sat vremena otišla spavati. Nadalje, proizlazi da je svjedokinja tada imala na sebi majicu, potkošulju, gaćice, te tajice ili nešto slično i koja je pojasnila da ju je optuženik dirao po stražnjici preko gaćica, a po njezinom spolnom organu preko odjeće, odnosno hlača i gaća, a koja je također navela da ju je optuženik dodirnuo po grudima, koja je maknula ruku optuženiku da bi se zaštitila i koja je tom prilikom ispod majice nosila grudnjak i dodatno pojasnila da ju je optuženik tada dodirnuo u predjelu grudi preko grudnjaka i majice i kojem tada nije ništa rekla, ali se odmicala, a da pri tome optuženik nije ništa govorio, koji je bio u polusnu i umoran i koje je sve navedene radnje koje je opisala, optuženik radio jednom rukom, a koja tada nije vidjela što je optuženik radio svojom drugom rukom. Proizlazi da se svjedokinja nakon povratka iz kupaone gdje je bila 10 minuta vratila pokraj optuženika koji je zaspao i sjela pokraj njega jer je tada bila jedna serija i koja je nakon sat i pol vremena otišla spavati, a koja je navela da je za to vrijeme njezina majka spavala i čula ju kada je došla u sobu, a nakon čega je njezina majka otišla do optuženika da ga probudi. Također proizlazi da je svjedokinja navedeni događaj ispričala mami kao i ustanovama, ali ne detaljno kao i nekim prijateljicama što se dogodilo, kao i da je svjedokinja pojasnila da je njezina majka mislila da se nešto dešavalo i koja je napala svjedokinju da joj nešto kaže, a što svjedokinja nije htjela jer joj je bilo nelagodno, dok je njezina majka bila u tom smislu prenaporna i koje je svjedokinja navedeno rekla. Proizlazi da je svjedokinja išla na razgovore kod socijalne radnice i u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba, kao i da i dalje ide na te razgovore, a da o predmetnim događajima više baš puno ne razmišlja i provodi vrijeme se društvom.

6.1. Nadalje, u odnosu na događaj tijekom 2011. godine, odnosno tijekom studenog, do 26. studenog 2011., proizlazi kako su se par puta dešavali događaji koje je svjedokinja htjela reći mami, ali nije skupila snage i koja se u jednom jednom prilikom posvađala sa K, odnosno optuženikom i kada joj je izletilo nešto u smislu kao "da barem ti mama zna što se dešava" i onda je nju majka iduće jutro ranije probudila i nagovorila ju da joj kaže što se dogodilo, i pogađala, a koja je pogodila, a nakon čega je svjedokinja i onda je ona ispričala, a pri čemu joj je svjedokinja objasnila da ju je majka da li ju je udario ili dirao i tada joj je svjedokinja rekla da ju je dirao, a nakon čega je njezina majka nazvala od njezinog brata kuma ženu, koja je došla i koje su negdje otišle i nekih petnaest minuta došle po svjedokinju i koje su otišle tada u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba, a pri čemu je svjedokinja dodatno navela da ju je optuženik tijekom 2011. godine dirao po golom tijelu i to po istim dijelovima tijela kao i kasnije, pri čemu se nije mogao sjetiti da li ju je dirao za spolovilo, ali da ju je dirao za stražnjicu i za grudi. Za grudi se ne sjeća ali znade da ju je za stražnjicu dodirivao preko odjeće i gaća na istom mjestu odnosno pred televizorom na trosjedu i kada su bili sami. Nadalje proizlazi da je svjedokinja opisala da oni svi spavaju u zajedničkoj sobi tako da ona ima krevet na kat, a oni bračni krevet ispod nje u koji je ona popodne znala doći kada bi popodne legla i spavala te je dodatno opisala da je optuženik znao leći kraj nje, za njom, kao i da su gledali filmove na laptopu u poslijepodnevnim satima, a koji ju je znao dodirivati. Ista je dodatno pojasnila da ju je dodirivao ispod odjeće na način da joj je stavio ruku i počeo dirati ispod hlača, a koja je precizirala da ju nije dirao po leđima tijekom 2011. godina iz razloga jer su ležali pa ju zbog toga nije mogao dirati po leđima i dodatno opisala da joj je stavio ruku ispod hlača sa stražnje strana i da bi ju tada dodirivao preko njezinih gaća i dodatno opisala da mu je ruka tada bila i ispod gaća i koji je dodirivao po goloj stražnjici, a što se dešavalo od početka 6. razreda i to u trenutcima kada je njezina majka otišla na posao i kad iste nije bilo u stanu. Nadalje proizlazi da se navedeno opisano ponašanje optuženika tijekom 2011. godine događalo više puta kada njezine majke nije bilo doma i koja je radila u smjenama ili cijeli dan i koja je svjedokinja dodatno opisala da se to sve dešavalo više puta kroz 2011. godinu, jedanputa tjedno. Također proizlazi da se svjedokinja zbog toga osjećala nelagodno i da se jednom rasplakala zbog opisanih događaja kad je bila sama u kući za stolom dok je učila i što je sve htjela reći svojoj majci, a za što nije imala snaga i da joj je opisano ponašanje optuženika ponekad smetalo tijekom učenja i koja se znala prisjećati tih događaja. Nadalje proizlazi da je svjedokinja 26. studenog 2011. godine ispričala prvi puta majci tim događajima, a da se dan prije toga ona posvađala sa optuženikom i koja je pojasnila da ju je majka ispitivala što ona nije htjela reći i da ju je ujutro probudila majka oko 8 ili 9 sati tog dana i nagovorila ju da joj kaže i izvukla navedeno iz nje. Isto tako proizlazi da je svjedokinja tijekom 2011. godine o navedenim događajima ispričala i svojoj najboljoj prijateljici, PČ koja živi u [adresa], a kada se optuženik nalazio u pritvoru, kao i da je njezina prijateljica o navedenim događajima saznala preko novina i Interneta, a što je svjedokinja rekla HČ, CČ, MČ i SČ koje stanuju blizu svjedokinje i s kojima ide u isti razred i koja je dodatno pojasnila da je CČ sve rekla koja je znala u toj situaciji dok je SČ nešto shvatila da se dešava i svjedokinju pozvala u wc koju je nagovarala da joj kaže, a što joj je svjedokinja napisala na mobitel navodeći da ju je optuženik dodirivao, ali nije išla u detalje. I pojasnila kako joj je navedeno napisala na mobitel navedene prijateljice i što je SČ rekla MČ. Isto tako proizlazi kako je svjedokinja jedino PČ malo detaljnije opisala događaje navodeći da ju je optuženik po određenim dijelovima tijela, dok je njezin otac biološki je o tome saznao tijekom veljače 2013. prije ispitivanja svjedokinje, koji je nazvao majku svjedokinje i rekao da će tražiti skrbništvo nad svjedokinjom, kao i da su svjedokinja, njezin otac razgovarali, a pri čemu njezin otac nije htio ulaziti u detalje i tražio svjedokinju da mu ispriča koliko se puta to desilo, a svjedokinja mu je rekla da ne zna i da o tome neće govoriti. Također proizlazi da se svjedokinja povjerila o svemu tome i prijateljici JČ iz [adresa]. Nadalje proizlazi kako je svjedokinja opisala kako da je bila u dobrim odnosima sa optuženikom 26. studenog 2011. i tijekom prosinca 2012., te da su se posvađali kada bi svjedokinja bila neuredna, ali je pojasnila da se tih dana nisu svađali kada se događalo dodirivanje i koja je navela da ju je optuženik znao tražiti da spremi krevete, svoj stol, da usisa dok je za izlaske navodio da svjedokinja pita mamu. I koji je ponekad znao s njezinom majkom doći u školu na informacije. Nadalje proizlazi u odnosu na događaj iz prosinca 2012. da je svjedokinja je opisala da su sjedili na kutnoj garnituri koja je u obliku slova "L" i koja je opisala da je bila ispružena dok je optuženik bio na drugom dijelu te pojasnila da se ona nalazila sa lijeve, a on sa desne strane i navela da su joj noge bile na podu i pritom nije bila naslonjena na kauč i dodala kako su se ona i optuženik mijenjali u odnosu na položaje i koja je pritom gledala Facebook na mobitelu optuženika, sjedila je pored njegovih nogu i nije se mogla točno sjetiti gdje je tko točno sjedio jer su znali mijenjati mjesto sjedenja na tom trosjedu, navela je da ju je optuženik počeo dodirivati i da se ona pomaknula, nije se mogla sjetiti da li se optuženik pomaknuo i opisala da je mobitel optuženika držala sa dvije ruke, a njen je mobitel bio na popravku i da se u njezinoj blizini nalazio daljinski, i da je razmišljala da ode do svoje majke zbog toga, a što nije učinila i kojoj je bilo neugodno i koja je pojasnila da je nakon tog događaja bila sama sa optuženikom i da su znali zajedno gledati televizor i da je znala učiti u posebnoj sobi i koja je navela da se nakon tog događaja ništa slično nije dogodilo i kojeg je izbjegavala i o tome s njim ništa nije govorila kao i o tom događaju, a koja je također pojasnila da je i nakon događaja iz prosinca 2012. godine znala biti na samo sa optuženikom kada bi ista učila ili bi zajedno gledali televizor i koja je navela da se nakon tog događaja ništa slično nije dogodilo i koja ga je izbjegavala o ništa o tome s njim nije govorila. Isto tako proizlazi da je svjedokinji njezina majka navela da treba doći na sud, a s kojom nije prije dolaska ništa detaljno razgovarala, niti je o tome htjela razgovarati i koja je jedino na policiji sve detaljno opisala uz koju je tada bila i njezina majka koja ja tada o tome privi puta sve detaljno čula, a da sa majkom nije pričala o tim događajima prije dolaska na sud. Također proizlazi da je svjedokinja išla jedan tjedan ujutro i jedan tjedan popodne u školu i da je najviše kod kuće bila sa bratom i optuženikom, da sama radi zadaće i da je ista znala govoriti svojoj mami da ne može biti u stanu jer ju optuženik i brat živciraju što je više puta ponovila. I koja je pojasnila da ju živcira kad su netko zeza ili provocira ili krivi za nešto što nije napravila te da bi ju živciralo kada bi se razgovaralo o školi ili dečkima. Proizlazi i da je svjedokinja išla u Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba poslije događaja od 26. studenog 2011. gdje je odlazila dok nije povukla iskaz, odnosno da je odlazila najmanje 5 puta, koju bi dovodila majka i čekala svjedokinju za vrijeme ispitivanja kod doktorica prof. ŽČ i prof. TČ i kod neke socijalne radnice. U odnosu na događaj iz prosinca 2012. godine proizlazi da je svjedokinja navela da je u dnevnom boravku uz opisanu kutnu garnituru bio jedan tabure i da je ista tada na mobitelu gledala svoje Facebook profil, a koji mobitel je bio na punjaču i da se događaj dogodio između 9 i 10 sati, a što je ista znala iz razloga jer joj je majka tada rekla da će ići spavati oko pola10 kada bi ista išla leći i koja u to vrijeme inače ne ide spavati, ali da je otišla spavati jer je bila iscrpljena tih dana. U odnosu na postavljeno pitanje da li bi svjedokinja svojoj majci rekla da će se osvetiti optuženiku prije odlaska na policiju, proizlazi da je svjedokinja navela da su se večer prije opisanog događaja njezina majka i optuženik posvađali oko 1 sat kada su svjedokinju probudili i u što se svjedokinja uplela i koja je čula da optuženik govori da svjedokinja laže, da svjedokinja majku izmanipulira, a nakon čega je svjedokinji bilo svega toga dosta i koja je izašla iz sobe i da je svjedokinja navela što se tog dana desilo i da je optuženik rekao njezinoj majci da svjedokinja laže, te pojasnila da je njoj navedeno da je ona to rekla iz efekta da će se osvetiti i da je to optuženik snimio sve na telefon i potvrdila kako je navela da će se optuženiku svetiti jer kad stvarno pukne, onda pukne što se sve dešavalo po noći. I navela da ju majka nije pitala da se ista sa bratom i majkom makne od optuženika i dodatno navela da se ne boji optuženika , a što se tiče točnog datuma proizlazi da je svjedokinja mislila da se radi o jednom od datuma između 18. i 20. prosinca, da ne zna točno i da je majka zapisala datum, a koja je dodatno navela kako je nakon tog događaja iz prosinca 2012. bila na samo s optuženikom, ali se ništa neobično nije događalo. S majkom nije ništa detaljno razgovarala prije dolaska na sud jer je ona sve to detaljno opisala na policiji. Vraćajući se na događaj iz 2011. godine maloljetna oštećenica je rekla da je na Poliklinici sa majkom bila možda pet puta, ako ne i više, a sada se dobro osjeća iako je u početku nakon tih događaja znala loše spavati. Isto tako proizlazi da je svjedokinja navela da je u jednom trenutku povukla svoj iskaz i da je pojasnila da je do toga došlo jer joj je bilo žao njezine majke i da je vidjela da pati kao i da će njezin brat ostati bez tate pa se osjećala krivom što je uopće to rekla i pojasnila da zbog navedenih događaja nikakvih stvarnih posljedica i pojasnila kada počne misliti o tome da odmah upali vesele pjesme ili počne nešto veselo razmišljati i da prođe.

7. Iz reproducirane snimke ispitivanja djeteta OČ u svojstvu svjedoka i transkripta o njezinom ispitivanju, sa zapisnika na raspravi od 26. rujna 2017. godine na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, proizlazi kako je svjedokinja rođena **.**.1999. u [adresa] koja je postala punoljetna i koja je završila obrtničku školu u [adresa], a koja i dalje živi u [adresa] i koja poznaje optuženika koji joj je očuh i kojeg zove O, a koja je navela kako je o predmetnim događajima te o odnosu između nje i optuženika već ranije ispričala te navela kako je prije nekih 7 godina živjela u [adresa] sa majkom i očuhom, odnosno optuženikom i mlađem bratom LČ i navela da se više ne sjeća atmosfere kod kuće za koju pretpostavlja da je bila normalna, da je imala dobar odnos sa optuženikom. Proizlazi kako je svjedokinja opisala da ju je optuženik pipkao i što je već i prije rekla i da su joj ti događaji u magli te pojasnila da se sve to dešavalo prije 5,6 ili 7 godina i koje događaje koji su joj u magli je odlučila iz sebe ostaviti i da se više toga ne želi prisjećati i dodatno pojasnila da ju je optuženik pipkao po stražnjici i grudima što se događalo više puta, odnosno da se to dešavalo otprilike svakih na primjer dva dana, ali da ne zna točno navesti. Nadalje proizlazi da se nije mogla sjetiti točno da li bi ju optuženik pipkao po grudima preko odjeće ili ispod odjeće i da se toga točno ne sjeća i da je o tome ranije iskazivala na videu koji se može premotati i da je pričala kod psihologa jedno te isto kao i psihijatra i da je imala tri žene s kojima je stalno jedno te isto pričala i da je došla na sud i da joj je toga sada dosta. Nadalje proizlazi da su se opisana pipkanja optuženika dešavala na kutnoj garnituri u dnevnom boravku pri čemu svjedokinja nije mogla precizirati vrijeme opisanih radnji i doba godine, a koja je o tome ranije iskazivala u 7. ili 8. razred, otprilike prije nekih 5 godina i koja je pojasnila da se tada bolje sjećala tih događaja i koje je potisnula i pojasnila da sve što je ranije ispričala o navedenim događajima je definitivno bila istina, a zbog kojih je događaja imala osjećaj ljutnje i koja je bila nekako tužna i imala osjećaj između tužnog i jadnog i nije mogla točno navedeno opisati te osjećaje zbog tih događaja i koja je ponovno navela da se više sjećala tih događaja prije 4 i pol godine kada su joj ti događaji bili svježiji nego tijekom njezinog ispitivanja na raspravi na sudu. Također proizlazi nakon što je predočeno da li je ista ranije navela da se ne sjeća točno da bi ju optuženik dirao u predjelu grudi, ali da ju je isti dirao za stražnjicu preko odjeće i gaća i njezin iskaz na raspravi, svjedokinja je navela da se sjeća da je optuženik njoj prešao preko grudi ali da ih nije primio i da joj je to ranije bilo glupo navesti, a da su se diranja optuženika više svela na stražnjicu nego na grudi koje nije tako uzeo niti primio nego onako prešao i koja se nije sjećala da bi optuženik nešto govorio, a da se tom prilikom sa optuženikom nalazila na kutnoj garnituri kada su gledali televiziju i ne sjeća se sadržaja. Proizlazi da je svjedokinja povukla kaznenu prijavu iz 2011. zbog svojeg brata jer joj je bilo žao brata da ostane bez tate i koja je odluka o povlačenju prijave bila njezina odluka i da na nju nitko nije vršio pritisak. Također proizlazi da se svjedokinja zbog opisnog pipkanja optuženika prvo povjerila svojoj majci koja je tada otišla iz stana na jedan trenutak i vratila se po svjedokinju sa kojom je zajedno išla u Polikliniku za zaštitu djece kada joj je to prvi puta rekla dok se nije mogla sjetiti kada joj je o tome drugi puta rekla, odnosno da joj je to rekla u stanu, ali ne zna kako je došlo do prijave, ali da je isto tako o tom drugom događaju prvo ispričala svojoj majci i koja je posebno naglasila da ne želi da ju se više zove jer je sve već rekla i opisala da nije baš u dobrim odnosima sa optuženikom jer kada dođe u Zagreb, optuženika nema u stanu i tada ista bude sama sa majkom i eventualno sa bratom LČ ako ne ode sa njim u [adresa], a koja je sa svojom majkom i u dobrim i u lošim odnosima sa svojom majkom.

8. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 23. rujna 2014. na kojoj je u svojstvu svjedoka ispitana KČ, proizlazi kako je ista u odnosu na događaj iz studenog 2011. pojasnila kako ista svojoj kćeri OČ isprva nije željela vjerovati jer nije željela da to bude istina, da je njoj njezina kćer OČ ispričala što se dogodilo negdje u subotu 26. studenog 2011., nakon što su se ona i njezin izvanbračni suprug odnosno optuženik posvađali večer ranije, kada je IČ nešto rekla i koja nije htjela konkretno odgovoriti o čemu se radi, dok joj je u subotu rekla da ju je optuženi dodirivao po stražnjici i cicama, što je svjedokinju šokiralo i koja je tada bila podvojenih osjećaja i koja je s jedne strane vjerovala svojem suprugu odnosno optuženiku, a s druge strane njezinoj kćeri, te koja je nazvala prijateljicu I i koji su se uputili u Novi Zagreb, te joj rekla što joj je IČ rekla i pitala prijateljicu što svjedokinji preporučuje da učini budući je svjedokinja bila u stanju šoka i u prvi čas je pomišljala na Autonomnu Žensku kuću, na što joj je prijateljica odgovorila budući je novinar da poznaje dr. U i da će nju pokušati nazvati na telefon. Također proizlazi kako svjedokinja u tom času nije niti razmišljala o Poliklinici jer joj je bilo čudno da Poliklinika radi subotom, te da se doista se dr. U javila i rekla da odu u Đordićevu u Polikliniku i da će ih tamo netko sačekati, gdje ih je sačekala dr. ŽČ koja je prvo razgovarala sa svjedokinjom, a nakon toga i sa IČ, a sa kojem je po mišljenju svjedokinje razgovarala relativno kratko na samo, a nakon čega je navedena doktorica izašla iz ordinacije i rekla svjedokinji da prema njenom mišljenju ima elemenata za kazneno djelo, a nakon čega je svjedokinja navela kako u tom času nije razmišljala o nekim drugim konsekvencama u odnosu na njenog supruga odnosno optuženika i da joj je tada bila bitna samo njezina kćer IČ, pri čemu ju je doktorica upozorila i rekla da ako odu u sustav da u tom slučaju moraju otići i na policijsku postaju, na što je svjedokinja pristala i nakon toga pozvala policiju te su otišli u III. Policijsku postaju gdje pripadaju i gdje su bili ispitani, o čemu je sastavljen zapisnik, a nakon toga su otišli kući jer je ŠČG bio doma i kojeg je trebalo maknuti i nakon toga su policijski djelatnici uhitili optuženika i odveli ga sa sobom, a tada je IČ briznula u plač i otišla u svoju sobu, dok je svjedokinja ostala u dnevni boravak sa sinom u šoku, te da su se nakon otprilike 2 sata, vratili policajci da provjere da li IČ govori istinu, te je jedan inspektor ostao sa svjedokinjom, dok je inspektorica otišla razgovarati s IČ u njezinu sobu, te je IČ rekla da je optuženik jedini otac kojeg ima, a pri čemu je IČ ostala kod svoje tvrdnje, pri čemu je svjedokinja i dalje OČ ispitivala jer ju je zanimalo što se dogodilo, a IČ je tvrdila da se to doista i dogodilo. Također iz navedenog iskaza proizlazi kako je nakon toga OČ povukla svoj iskaz pred državnim odvjetništvo, zbog predmetne svjedokinje KČ, koja sve te dane nije uopće spavala, razmišljala je o tome i nekako je došla do zaključka da je najbolje da to sami kao obitelj riješe i koja se osjećala kao zadnji šljam, pogotovo kad je vidjela LČ u krevetiću i koja je bila i financijski izložena u tom času i koja se bojala mobinga na poslu, a da je tada njezina kćer OČ bila vedrija, koja nije išla u školu, provodila je vrijeme na laptopu i na faceboku, te da je svjedokinja otišla sa svojom kćerkom OČ kod kuće, počela je razmišljati o svojoj budućnosti, a bio ju je i nazvao otac optuženika, koju inače nikada svjedokinju nije prihvatio kao suprugu njegovog sina odnosno optuženika budući je svjedokinja u očima oca optuženika bila rastavljena osoba i koji je, a kada mu je svjedokinja ispričala što se dogodilo i što bi mogla učiniti, svjedokinji rekao da povuče iskaz i da je je nakon svega toga svjedokinju to u tom trenutku počelo kopkati, učinilo joj se to zapravo jedna dobra kombinacija, da će njezin suprug odnosno optuženik izaći iz zatvora, da će zadržati radno mjesto, ugled mu neće biti ukaljan, a oni će to nekako riješiti i ta joj se misao stalno kopkala. Također proizlazi kako je nakon opisanog događaja i svega što je nakon toga uslijedilo, svjedokinja vidjela da je njezina kćer OČ vedra, vesala, koja je razgovara i dopisivala se s prijateljima na faceboku, dok svjedokinja uopće nije spavala i koja je predložila svojoj kćeri OČ da povuče svoj iskaz, a što je OČ odlučno odbila, a nakon čega se svjedokinja savjetovala još jednom sa svojim svekrom, pitajući ga što učiniti i da li će svjedokinja odgovarati za lažni iskaz, budući da ista nije vična pravu, a na što joj je svekar rekao da se nema što bojati jer je OČ maloljetna osoba i pri čemu je svjedokinja pojasnila kako je ona bila razlog i utjecala da njezina kćer OČ povuče svoj iskaz, jer je rekla da će se odseliti i da će navedeno riješiti na miran način bez uplitanja, suda, advokata i policije, pri čemu je svjedokinji otac optuženika obećao da će on razgovarati sa svojim sinom, te naveo da to neće tako lako proći i da svjedokinja povuče svoj iskaz, a koji je iskaz svjedokinja i povukla, a optuženik je bio pušten i kasnije je svjedokinja saznala da se optuženik raspitivao kod odvjetnika da li svjedokinju može prijaviti zbog uznemiravanja i koji se nakon toga vratio kući u pratnji roditelja koji nisu ulazili u stan i ispričao se IČ i rekao ako si ti krivo shvatila to nije bilo to, pri čemu je optuženik tada svjedokinji poručio da ju pozdravlja odvjetnik Mlinarić i naveo da bi bilo dobro da možda zajedno odu kod gospodina Ž, što su isti i nakon par dana i učinili, kao i da je gospodin Mlinarić htio razgovarati s IČ, budući da postupka nije niti bilo, ali da OČ nije bila kod gospodina Mlinarića, pri čemu je svjedokinja pojasnila kako je očitovala dobru volju i želju za pomoći kod gospodina Mlinarića, ali da OČ nije dovela. Nadalje proizlazi kako je svjedokinja sljedećih godinu dana nakon što je optuženik bio pušten iz zatvora, od svoje kćeri OČ na sve moguće i nemoguće načine pa i "i monstruoznim" načinima pokušala saznati da li je njezina kćer OČ govorila istinu ili da je lagala, no da OČ nikada kasnije nije rekla da je lagala, kao i da je svjedokinja ispitivala kćer da li uzlazi u razgovore da joj optuženik nešto sugerira, a kojoj je rekla da ne i da nije vidjela da bi optuženik nagovarao OČ da nešto zataškava. Nadalje proizlazi kako je svjedokinja, a nakon božićnih praznika kada se socijalna radnica vratila raditi, otišla u Centar Dubrava razgovarati s socijalnom radnom, kada je bila prisutna OČ, te da je socijalna radnica rekla OČ da se radi o velikoj situaciji, da li je svjesna da će morati još jedanput proći sve što je prošla i da je tada OČ odlučna rekla da ne laže, da govori istinu i da je nju " O pipao", a nakon čega je svjedokinja opet otišla s OČ u Polikliniku gdje ih je primila dr. TČ, te razgovarala sa svjedokinjom i s OČ, a nakon čega je ista rekla da OČ govori istinu, a nakon čega je svjedokinja dala do znanja optuženiku da će s djecom otići u podstanare, te se optuženik složio da podmiruje dio troškova podstanarstva u iznosu od tisuću i nešto kuna, a nakon što je svjedokinja našla stan i dogovorila se, optuženik je odbio dati te novce i da je nakon toga optuženik dobio poziv na obavijesni razgovor na policiju, a koji je večer prije počeo svjedokinju provocirati kao što je inače činio, govoreći joj da to nije istina, da OČ laže, a da je prethodno prije toga OČ, već bila otišla spavati i koja je u jednom trenutku ušla u dnevni boravak ,okrenula se prema optuženiku, iako je znala da optuženik snima i rekla da ne laže i da je govorila istinu i da ju je optuženik pipao pokazujući na kutnu garnituru, te da je sljedećih dana optuženik, nakon što je bio u policiji, završio opet u istražnom zatvoru. Također proizlazi da odnos između svjedokinje i optuženika traje deset godina.

8.1. Isto tako iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 23. rujna 2014. na kojoj je u svojstvu svjedoka ispitana KČ, proizlazi kako je jednom prilikom kada je OČ bila mala, a nakon što je s optuženikom prilegla prije ručka, ista za ručkom rekla da joj je optuženik smočio gaćice, na što je optuženik počeo mijenjati temu, a na što svjedokinja nije znala gdje da stavi tu rečenicu i u kojem kontekstu, kao i da optuženik i OČ nisu imali odnos očuha i pokćerke i koja je opisala kao je optuženik imao odnos sa OČ kao da se spustio na njen nivo, te pojasnila da su u uvijek bili nekakvi razgovori primjereni njenom uzrastu, te da ako je optuženik imao nekakve primjedbe da IČ ne ući ili slično, to je uvijek govorio svjedokinji i da se optuženik nije petljao niti se obraćao direktno OČ pa čak niti u pogledu njenih izlazaka, te ako je imao primjedbe ukazivao ih je svjedokinji, kao i da je optuženik samo jednom prilikom otišao na roditeljski jer ja tada svjedokinja nije mogla, a isto tako i da je njezina kćer OČ znala lagati kao sva druga djeca i da je znalo biti sitnih laži, a to su bile laži da je znala reći da je učila, a nije učila, a što bi optuženik otkrivao, a ne svjedokinja i koja je odnos optuženog i svoje kćeri OČ ocijenila da nije previše prisan i da ne postoji očinski odnos, kao i da se OČ optuženika nije bojala. Također proizlazi kako je istina da je optuženik do 4. razreda osnovne škole znao maziti OČ, no kada se ista počela razvijati, svjedokinja je zamolila optuženika da to više ne čini i koja ga doista nije više vidjela da bio činio dalje, te da je svjedokinji njezina kćer OČ ispričala da je tih neprimjerenih događaja bilo od rujna 2011. pa do studenog te iste godine, kada je to prijavila da ju je dodirivao po stražnjici, grudima i spolovilu, ali preko odjeće, pri čemu svjedokinji njezina kćer OČ nije definirala u kojem se razdoblju događalo neprimjereno ponašanje i koja je o svemu tome iskazivala na Općinskom državnom odvjetništvu u veljači 2013. godine. Nadalje, proizlazi kako je svjedokinja nakon što je bila pozvana da pojasni da je jedno iskazivala na državnom odvjetništvu, a drugo na raspravi, navela da je bila krivo shvaćena i da je OČ plakala samo kada je optuženik bio uhićen, koja se kasnije smirila i koja je bila vedra jer se dopisivala s prijateljima na faceboku, kao i da je svjedokinja dodatno odgovorila kako je znala čuti OČ kako plaće i preko noći cijelo vrijeme dok je optuženi bio u istražnom zatvoru i koja je OČ pitala zbog čega plaće, ali da joj nije dala odgovor, kao i da je svjedokinja u tom vremenu obavijestila kolege optuženika na fakultetu SMS i ženu prijatelja optuženika i rekla da IČ laže i da je svjedokinja povukla iskaz. Nadalje u odnosu na drugi događaj proizlazi kako tom događaju nije prethodila nikakva svađa, te da je svjedokinja tada svoju kćer OČ pitala da li se što dogodilo, te da joj je OČ mirno odgovorila da je, a nakon čega je svjedokinja čekala mjesec dana s prijavom u odnosu na na drugi događaj iz razloga jer se "natezala s njim" i koja je htjela odseliti, a kada joj je optuženik naveo da će plaćati dio stanarine. Proizlazi kako opisane događaje svjedokinja osobno nije vidjela te da svoja saznanja crpi iz onoga što joj je govorila njezina kćer OČ, kao i da dana 19. prosinca 2012. godine svjedokinja nije vidjela ništa neobično u ponašanju njezine kćeri OČ i koja je dodatno pojasnila da je stan u kojem su živjeli bio veličine 50 metara kvadratnih i da je sve bilo dostupno, kao i da su imali princip da svi spavaju u istoj sobi, ali da bi OČ ili netko drugi znao prespavati u dnevnoj sobi i koja je dodatno pojasnila da je u tih godinu dana imala namjeru odseliti od optuženika, ali da navedeno nije učinila jer nije imala novaca, a što je sve je OČ znala i da se OČ nije protivila vožnji da s optuženikom ide u [adresa]. Također proizlazi da je svjedokinja optuženiku rekla kako joj je OČ ispričala da ju je opet pipao, a što mu je navela na Staru godinu, a koja u tom razdoblju nije primijetila neprimjereno ponašanje optuženika prema OČ, a nakon čega joj je optuženik rekao da ne srlja i da ne idu u nekakve poliklinike nekim babama, pri čemu je svjedokinja dodatno pojasnila da kada je optuženiku rekla da joj se OČ ponovno požalila, da je optuženik prvo šutio, a nakon čega je ironično rekao „da, da, jesam, jesam“, govoreći takvim ponašanjem svjedokinji da on to nije učinio. Također proizlazi kako je svjedokinja prilikom prvog i drugog događaja pitala svoju kćer OČ da li ju je optuženik dirao, te da je svjedokinja inicirala tu temu, ali da nikada nije direktno pitala svoju kćer OČ da li ju je optuženik dirao ili ne, nego da bi to stavila u širi kontekst "da li ima nešto novo ili ne", te da joj je OČ rekla da ju je opet pipao, a da joj je ranije nije govorila da nema ništa novo i da je svjedokinja po tim riječima zaključila da je optuženik opet imao nešto s OČ jer ju je tražio da siđe sa svog kreveta na kat gdje je inače spavala, na njihov bračni krevet, te da joj je OČ kasnije rekla da ju je optuženik pipao na kutnoj garnituri u dnevnoj sobi, pri čemu je svjedokinja pojasnila kako nikada nije bila ta koja je prva pitala OČ da li ju je optuženik pipao već da je stavila pitanje u širi kontekst da li ima što novo. Nadalje proizlazi kako je svjedokinji njezina kćer OČ pričala da ju je optuženik dodirivao po stražnjici i bedru, pri čemu svjedokinja detalje nije točno mogla opisati, ali koja je navela da su optuženik i njezina kćer OČ sjedili na kutnoj garnituri te ju je optuženik dirao podesnom bedru svojom lijevom rukom jer je on sjedio s desne strane. nadalje proizlazi da je svjedokinja u odnosu na prvi slučaj navela kako joj je OČ govorila da ju je optuženik dirao po spolovilu preko gaćica, da ju je pokušao dirati i za dojke, ali je ona stisnula ruke pa ju nije dirao i da ju je dodirivao po bedru i stražnjici, a isto tako da joj je njezina kćer OČ ispričala da ju je optuženik prije pokušao poljubiti u usta pa je ona izmakla glavu, da ju je u tri navrata nudio da ju depilira, što je ona to odbila, te da ju je pitao da li se ikada ljubila s vršnjacima, pri čemu je odgovorila je da nije i da je svjedokinji njezina kćer OČ davala različite odgovore o različitim događajima, koja nije definirala da li se radi o jednom događaju ili više događaja i da se svjedokinji činilo da se radilo o više događaja, budući joj je kćer OČ navodila primjerice : "jednom mi je...." pa opet drugi put je mi je opet rekla "jednom mi je...."., iz kojeg je razloga svjedokinja zaključila da se radilo o više događaja, kao i da je po sjećanju svjedokinje OČ prvi puta navodila silaženje s kreveta, no da se većinom to dogodilo na kutnoj garnituri, ali da se to nikada nije događalo izvan stana, negdje u parku ili slično. Također proizlazi kako je svjedokinja probala od OČ dobiti konkretne odgovore kada se to događalo, no da se OČ nije mogla vremenski orijentirati i to iz razloga što je imala u glavi predodžbu koliko su oni vremena imali provesti sami, te koja je također odgovorila kako bio i sama svjedokinja željela da je sve navedeno njezina kćer OČ krvio protumačila, ali da svjedokinja ne vjeruje da je njezina kćer OČ sve to krivo protumačila, te da svjedokinja niti jednom nije podnosila kaznenu prijavu, te da je oba puta prijave podnosila Poliklinika, koja je oba slučaja prijavila, kao i da je svjedokinju oba puta policija odvela i da je svjedokinja oba puta potpisala kaznenu prijavu, a isto tako da kada je svjedokinja pitala svoju kćer OČ zašto se nikada nije maknula ili dignula odnosno viknula glasom u opisanim situacijama, da je IČ slegnula ramenima.

9. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 1. travnja 2021. na kojoj je ispitana KČ u svojstvu svjedoka proizlazi kako se svjedokinja baš i nije moga sjetiti predmetnih događaja iz razloga jer je prošlo previše vremena i koja je pojasnila da kada je svjedočila prvi puta 26. veljače 2013. godine i kada je bila ispitivana na Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu da joj je sjećanje tada bilo svježe i da je tada govorila po svom znanju i sjećanju, te da je tada govorila istinu i govorila po svojima saznanjima. Proizlazi kako je za svjedokinju to bila jedna teška i mučna situacija, kao i još uvijek i da je tada bila u jednom unutarnjem raskolu između optuženika koji je bio njezin partner i OČ koja je njezina kćer, a kojoj je i danas o tome teško govoriti, kao i da sve što je imala za reći je rekla kada je bila ispitivana prvi puta odnosno 26. veljače 2013. i koja je navela kako ostaje kod tog svog ranijeg iskaza u cijelosti, kao i pri iskazu sa rasprave od dana 23. rujna 2013. godine. Na posebno pitanje branitelja svjedokinja je odgovorila da po njezinom mišljenju, ponašajući njezinu kćer OČ, da svjedokinja da njezina kćer nije lagala, ali da jednako tako svjedokinja ne vjeruje da bi to učinio njezin izvanbračni suprug odnosno optuženik. Nadalje proizlazi kako je svjedokinja navela da kada je gledala snimku da je bila zbunjena i da joj svjedočenje izgledalo čudno, te da joj je došlo da prekine sa gledanjem snimke, a na kojoj snimci je njezina kćer OČ govorila da su se neki događaji događali poslijepodne, a svjedokinji je govorila tijekom jutra. Isto tako proizlazi da svjedokinja i optuženik i dalje žive zajedno, da njihovi odnosi nisu najbolji, ali da to nema veze s ovim slučajem.

10. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 17. ožujka 2021. na kojoj je ispitana ŽČ u svojstvu svjedoka proizlazi kako se ista nije mogla sjetiti da bi radila na predmetu gdje bi optuženi bio ŠČ, a koja već pet i pol godina ne radi u Poliklinici za zaštitu djece i mladih, te da ne može izvršiti uvid u dokumentaciju jer joj ista nije dostupna, niti se mogla sjetiti optuženika, njegove partnerice i njezine kćeri, a koja je na posebna pitanja odgovorila kako iako se ne sjeća konkretnog slučaja, da ostaje kod svog nalaza i mišljenja kojeg je dala tada, neovisno što je taj nalaz i mišljenje dala i prije deset godina i da iza toga stoji, kao i da ono što je potpisala znači da je to sačinila po pravilima struke i da stoji iza svakog svog nalaza u cijelosti.

11. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 17. ožujka 2021. na kojoj je ispitana AČ u svojstvu svjedoka proizlazi da se svjedokinja zbog proteka vremena više nije mogla detaljno sjetiti predmeta gdje je bio optuženi ŠČ, te da se ista načelno sjetila da se radilo o optuženiku koji je bio optužen da je pipkao svoju pokćerku i koja je navela da sve što je radila i pisala u svojim bilješkama i izvješćima koja je dostavljala ovom sudu, da iza svih svojih bilježaka stoji te da ono što je napisala da je sigurno je tako kao što je bilo u vrijeme kada je sačinjavala izvješće. Nadalje proizlazi da je svjedokinja u više navrata razgovarala sa KČ, majkom maloljetne oštećenice i da je dolazila k njoj doma u dva navrata, kao i da su razgovarale i da je o tome je sačinila bilješke iza kojih stoji, a da sa malom OČ nije razgovarala jer za to nije bila ovlaštena i za koju misli da je bila upućena na obradu u Polikliniku za zaštitu djece. Iz odgovora svjeodkinje na posebna pitanja proizlazi da je KČ bila jako uznemirena u vrijeme kad je razgovarala sa svjedokinjom i da nije znala kome bi vjerovala, svom suprugu ili svojoj kćeri, kao i da je optuženik nakon što je izašao iz istražnog zatvora samoinicijativno došao u Centar za socijalnu skrb.

12. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 1. travnja 2021. na kojoj je ispitan DČ u svojstvu svjedoka proizlazi kako je isti u ovom postupku već bio ispitivan, i to 11. svibnja 2015. godine, te da se svjedok nije mogao sjetiti što je točno rekao od riječi do riječi i koji je naveo kako je saznao da je njegov sin ŠČ u vezi D 2006. godine, da inače nisu održavali neke kontakte, da je D prvi puta došla u Brod prije rođenja djeteta LČ, tijekom 2009. godine, te da se nisu baš nešto slagali. Nadalje u odnosu na događaj iz 2011. godine, proizlazi da je svjedok tada imao redovit kontakt sa svojim sinom odnosno optuženikom i da ga odjednom jedan vikend nije mogao dobiti pa je zvao na fiksni telefon i da se javila D koja je rekla svjedoku da je optuženik pritvoren i da je ista kasnije zvala svjedoka i rekla mu da nema šta djetetu dati za jesti, misleći pritom na LČ, zbog čega je svjedok organizirao da joj netko kupi hranu i da su razgovori sa D su bili oko nabave namirnica, a da kasnije kada je optuženik izišao iz zatvora, da mu je rekao da se zapravo radi o Snježaninim prohtjevima za novcem i luksuzom, a što joj optuženik nije mogao priuštiti, kao i da je svjedok govorio optuženiku da se ne vraća u stan nakon zatvora i da se ne vraća njoj i djeci jer je to veliki rizik, a da mu je optuženik odgovorio da se vraća jer je ispravan i čist i da se ne boji, međutim da je tada optuženik ponovno završio u zatvoru. Nadalje proizlazi kako je svjedok naveo kako misli da nikad nije vidio nalaz Poliklinike u vezi OČ, te da se sjeća da je njegov sin odnosno optuženik završio u zatvoru, kao i da je svjedok odmah došao iz [adresa] u [adresa] i otišao kod suca Šćekića koji mu je dao dozvolu za posjet i da je tada saznao da se njegov sin tereti da je seksualno napastovao maloljetnu OČ, kao i da je svjedok inače razgovarao sa D, ali ne o razlozima privođenja njegovog sina nego gdje je njegov sin ŠČ, što se s njim događa, gdje se nalazi, kao i da se svjedok nije sa KČ savjetovao oko pritvora njegovog sina, kao i o eventualnom Vanninom povlačenju iskaza ili slično.

13. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 1. travnja 2021. na kojoj je ispitan ZČ u svojstvu svjedoka proizlazi da je isti prijatelj optuženika i kum ŠČG, sinu optuženika, kao i da se isti sjeća kako mu je optuženik tada u vrijeme kada su se te stvari događale, pri čemu je svjedok mislio na razdoblje tijekom 2011. i 2012. godine, rekao da više ne živi u svom stanu jer se želi maknuti od D, kao i da mu je negdje u prosincu 2012. rekao da D traži neke posebne uvjete, neke novce, da može iznajmiti neki stan, kao i da mu je prijetila da joj da novac ili će ga prijaviti da je pipao kćer OČ.

14. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 1. travnja 2021. na kojoj je ispitana GČ u svojstvu svjedoka proizlazi kako ista dugi niz godina poznaje obitelj ŠČ, da joj je optuženik vjenčani kum, te da je svjedokinju nazvala D i rekla joj da je A pipao OČ što je za nju bio šok, te navela kako joj je zapravo D prepričavala o tome što joj je OČ rekla, te se po sjećanju svjedokinje to dogodilo samo jedanput i to onda kada su uhitili optuženika, kao i da je svjedokinja optuženika doživljavala kao pravog Vanninog oca, te da je OČ prihvatila optuženika kao majčinog partnera do određene mjere, kao i da se svjedokinji činilo da kada se rodio ŠČG, da se OČ nekako distancirala od cijele obitelji. Nadalje proizlazi iz iskaza naveden svjedokinje da OČ nije bila sklona izmišljanju stvari, ali je izbjegavala govoriti o školi i ocjenama, te da bi svjedokinja znala vidjeti da bi optuženik znao zagrliti OČ, počeškati je po ruci i leđima, ali da to niša ne bi bilo nenormalno što bi odskakalo od normi i koja se znala čuti sa D koja je svjedokinji govorila da ne zna istinu i da je sve to skupa izluđuje i čini nesigurnom. Nadalje proizlazi da je svjedokinja za drugi događaj je saznala na način da joj je D javila telefonom, te da joj je D navela da su se ona i OČ dograbile nešto oko tenisica, kao i da je svjedokinja kasnije razgovarala o tom događaju s optuženikom, koji je uvijek to poricao, kao i da je razgovarala sa D gotovo svakodnevno, te da kada je optuženik bio drugi puta uhićen da joj je D rekla da je bila u Poliklinici sa djetetom i da svjedokinja OČ nije vidjela nakon prvog događaja, možda jednom, a da je do svih saznanja dolazila preko D, te da dana danas kontaktira i sa optuženikom i povremeno sa D. Nadalje proizlazi da je svjedokinja na posebna pitanja odgovorila kako su se OČ i D znale jako često posvađati i da je OČ znala vikati na D i gurati ju, te da je imala općenito osjećaj da se iste dobro ne slažu, kao i da je OČ bila u vezi odjeće zahtjevno dijete, ali ne neuobičajeno od druge djece, kao i da je optuženik vrlo teško proživljavao situaciju gdje je terećen za navedena djela i da je smršavio oko 20 kila.

15. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 1. travnja 2021. na kojoj je ispitana CČ u svojstvu svjedoka proizlazi kako je predmetna svjedokinja prijateljica od OČ i koja OČ poznaje od osnovne škole, te da kada su OČ i svjedokinja razgovarale o odnosima u kući, OČ je uglavnom govorila o majci, dok optuženika nije spominjala, te da OČ svjedokinji ništa puno nije govorila o tome što se dogodilo, već da joj je samo rekla da ju je optuženik dodirivao dok su bili u stanu, a kada je razgovarala sa OČ o majci, znala je reći da joj brani izlaske i rekla joj da uči, a optuženika nije spomenula. Nadalje proizlazi da je svjedokinji OČ nakon jednog događaja ispričala da ju je optuženik dodirivao po stražnjici i to u kuhinji dok su jeli za vrijeme objeda, a koja je u trenutku kada joj je to pričala izgledala zbunjeno i kao da joj je neugodno. Nadalje iz iskaza navedene svjedokinje proizlazi da svjedokinji u to vrijeme nije bilo poznato da se radilo o dva slučaja, ali da joj je bilo poznato da su podnese dvije prijave jer joj je to ispričala OČ i koja je s OČ razgovarala naknadno o ovome i koja je vidjela je da je OČ i dalje neugodno o tome razgovarati, kao i da kada je razgovarala s OČ, da joj je OČ govorila iste stvari kao i prvi put kad joj je opisivala događaja koji joj se dogodio sa optuženikom. Nadalje proizlazi da je svjedokinja u stvari za cijeli događaj saznala od svoje majke koja je pročitala to u novinama i pitala ju je li zna nešto o tome jer su isti inicijali kao kod OČ i ista godišta, te da je onda svjedokinja pitala OČ da li je to možda ona i da joj je onda OČ sve priznala.

16. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 1. travnja 2021. na kojoj je ispitana NČ u svojstvu svjedoka proizlazi kako svjedokinja ne zna puno o navedenim događajima već da je samo pročitala jedan članak u novinama vezano za ovo i da joj se tada učinilo da bi se moglo raditi o prijateljice njene kćeri i da više ništa ne zna.

17. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 26. travnja 2021. na kojoj je ispitana TČ u svojstvu svjedoka proizlazi da ista radi u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i da je djevojčica OČ prvi puta bila u obradi krajem 2011. i to prvo je bila kod psihijatrice koja je odmah poslala nalaz policiji, a da je nakon toga ista bila uključena u timsku obradu, te da je predmetna svjedokinja sve što joj je govorila djevojčica napisala u nalazu, kao i da svjedokinja u potpunosti ostaje kod tog svog nalaza. Nadalje proizlazi kako je svjedokinja dva puta razgovarala sa djevojčicom OČ, da se svjedokinja više ne sjeća detalja, ali da ostaje kod svega napisanog. Proizlazi kako se svjedokinja sjeća da je majka djevojčice imala povjerenja u njih kao instituciju i druge institucije, ali kako je vrijeme prolazilo iskazivala je sve manje povjerenja, te da na njihovu preporuku da dođu nakon prve obrade na tretman, majka i dijete nisu došli, te da su ponovno došle tek 2013. kada je bila sumnja na isti događaj, odnosno dvije godine kasnije. Također proizlazi kako je svjedokinja navela sve u svom nalazu kako i djevojčičinu prvu izjavu tako i slijedeće, kao i da joj je majka djevojčice kao primjer sklonosti lažima djevojčice navela kako laže da je pročitala lektiru, a što je svjedokinja smatrala normalnim i uobičajenim opravdanjima djeteta, a ne sklonost lažima. Isto tako iz iskaza navedene svjedokinje proizlazi da niti nakon 2013. godine kada je majci bilo preporučeno da dolazi na tretmane, ista nije došla, odnosno, da je naknadno došla jednom iako joj je svjedokinja rekla da dođe i da je svjedokinja o tome obavijestila Centar za socijalnu skrb.

18. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 26. travnja 2021. na kojoj je ispitana ČČ u svojstvu svjedoka proizlazi kako je ista radila na nalazu Poliklinike i to na onom nalazu koji obuhvaća događaj iz 2013., a koja se nije mogla sjetiti više detalja koje joj je djevojčica govorila i koja je navela da u cijelosti ostaje kod svog nalaza kojeg je tada dala, a koja se također sjeća da majka i djevojčica nisu dolazile na preporučene terapije.

19. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 26. travnja 2021. na kojoj je ispitana EČ u svojstvu svjedoka proizlazi da je razgovarala s djevojčicom u svojstvu psihijatra u Psihijatrijskoj bolnici za zaštitu djece i mladeži te da se sjeća da joj je djevojčica rekla da ju je očuh neprimjereno dodirivao, te da ju je dirao po leđima, stražnjici i pokušavao prema grudima. Proizlazi kako je svjedokinja navela da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i koja je navela da se sjeća da joj je rekla da su takva ponašanja optuženika počela u 6. razredu osnovne škole.

20. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 26. travnja 2021. na kojoj je ispitana RČ u svojstvu svjedoka proizlazi da se svjedokinja i OČ poznaju od osnovne škole i da su bile najbolje prijateljice i koja se sjeća da joj je OČ u dva navrata pričala o ovom događaju, da je to po sjećanju svjedokinje moglo prvi puta biti negdje 2011., te da joj je OČ pričala da ju okrivljeni dodiruje i to po rukama i nogama, kao i da joj je nakon tog prvog događaja OČ rekla da će povući svoj iskaz koji je dala glede dodirivanja optuženika, zbog mlađeg brata i zbog toga što je ta njena izjava dovela do nemira u njezinoj kući. Nadalje iz navedenog iskaza proizlazi kako je svjedokinja tada vjerovala OČ, a kojoj vjeruje i danas, te da kada je to OČ pričala svjedokinja ne navela kako je OČ bila jako uzrujana, navodeći da se to odnosilo za događaj koji se desio prvi put. Nadalje proizlazi da kada je svjedokinji OČ pričala o drugom događaju koji je uslijedio negdje oko 2012., da joj je OČ rekla da se jedne večeri optuženik vratio s neke zabave, da su majka i brat spavali u sobi, a da su OČ i optuženik bili u dnevnom boravku i da ju je optuženik tada počeo dodirivati po leđima i stražnjici, a što je OČ shvatila da nije normalno dodirivanje i ustala se i da je optuženik tada rukom prešao preko njenog međunožja. Nadalje iz navedenog iskaza proizlazi da je svjedokinji OČ rekla da je tada otišla u WC i sjedila 2 do 3 sata, te da se svjedokinja ne sjeća da li bi optuženik tada dodirivao ispod ili iznad odjeće, a također proizlazi kako je svjedokinja navela da joj je tada OČ kada joj je to ispričala djelovala užasno i koja je bila jako potresena i koja je plakala, kao i da OČ svjedokinji nikada njoj nije negirala taj događaj i koja je navela da OČ nikad ništa nije izmislila i da je svjedokinja s njom u svakodnevnom kontaktu i da joj nikad nije porekla ove događaje. Iz odgovora svjedokinje na posebna pitanja proizlazi da se svjedokinja boji optuženika jer vidi kako se ponaša prema svojoj supruzi KČ jer ju maltretira, a koja se čuje sa Vanninom majkom D koja je svjedokinji rekla da otkad je ona bila ispitivana pred sudom, da ju optuženik neprestano ispituje zašto ga nije pitala prije rasprave što ona treba reći na raspravi i da je zbog toga D zvala Centar za socijalnu skrb i policiju. Nadalje proizlazi kako je svjedokinju zvala D da ju vozi u neki centar uplakana da si kupi mobitel jer joj optuženik ne da mobitel, a što je bilo 19. travnja 2021. nakon što se čula sa D, kao i da je optuženi D otimao mobitel prije nego se D našla sa svjedokinjom. Nadalje proizlazi kako se svjedokinja nije mogla točno sjetiti dana kada joj je OČ ispričala za prvi događaj, dok je za drugi navela da joj je OČ ispričala možda dan ili dva nakon događaja, kao i da svjedokinja nikada nije bila ni u kakvom sukobu sa optuženikom.

21. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 16. studenog 2021. na kojoj je ispitana ĆČ u svojstvu svjedoka proizlazi da se svjedokinja nje mogla sjetiti ovog predmeta i koja je navela da ukoliko je sudjelovala u timskoj obradi, da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja kojeg je tada dala jer uvijek ostaje iza svojih nalaza i mišljenja.

22. Iz pročitanog psihologijskog vještačenje od 10. listopada 2013. kojeg je sačinila stalna sudska vještakinja prof. dr. sc. UČ, a koje je provedeno radi ocjene vjerodostojnosti iskaza djeteta OČ, ispitane na Županijskom sudu u Zagrebu od 22. veljače 2013. godine, sa psihologijske strane, odnosno da je isti u skladu sa izvornim iskustvom djeteta OČ proizlazi da je analiza iskaza pokazala da je djevojčica OČ verbalizirala o predmetnim događanjima na primjeren način, uz upotrebu rečenične konstrukcije i rječnika koji je primjeren njenoj dobi i kognitivnim sposobnostima i koja je također pokazala primjereno znanje o neprihvatljivom ponašanju odraslih spram nje kao djeteta, kao i o dinamici socijalnih odnosa unutar obitelji, o posljedicama otkrivanja predmetnog djela za nju, odnosno njenu majku i polubrata, što je očito bilo i diskutirano unutar obitelji u vremenu između dva predmetna djela. kao i da je tijekom iskazivanja ista iskazala primjerenu emocionalnu pratnju obzirom na vrstu sadržaja koji je iskazivala, pokazujući na taj način kako je doživjela i kako doživljava opisane predmetne radnje. Nadalje proizlazi kako je djevojčica OČ u jednom momentu savladana emocijama zastala sa iskazivanjem, da bi nakon što je konsolidirala svoje psihičko stanje, nastavila sa iskazivanjem, dok u odnosu na pitanje sugestibilnosti, prethodno vještačenje je pokazalo da je maloljetna OČ otporna na sugestivno formirana pitanja da- ne i alternativnog tipa, no da se pokazala osjetljivom na ponavljanje istovrsnih pitanja i da je njezina otpornost na sugestivne pritiske jasno vidljiva tijekom ispitivanja jer usprkos činjenici da su joj pretežito postavljanja pitanja da-ne tipa, odnosno pitanja na koja se očekuje odgovor da li ne, i pitanja alternativnog izbora, kad joj se nudi više opcija odgovora, kao i navodeća pitanja, odnosno pitanja koja sadrže odgovor, imputiraju odgovor, da djevojčica tijekom cijelog intervjua ustraje na prvotno danim odgovorima, ne mijenja ih, te time potvrđuje svoju otpornost, čak i u situacijama kad su joj u osnovi postavljana istovrsna pitanja, no u drugačijoj rečeničnoj formi ili kontekstu. Isto tako u odnosu na karakteristike provedenog intervjua s djetetom OČ proizlazi da je provedeni intervju zasićen je navodeće i sugestivno obojenim pitanjima, primjerice navodeće: šta je, šta si radila, nešto si gledala?; se možeš sjetiti s kojom rukom te dotakao (a prethodno nije bilo riječi da ju je dotakao), jesi li mu rekla nemoj, ne znam, jesi viknula. .znači koliko traje jedan školski odmor., ili pak sugestivno formirana: si imala potkošulju ispod ili si samo imala preko golog tijela majicu, je li bilo preko gaćica ili., jel te dodirnuo ili te htio dodirnut po grudima, a mama je za to vrijeme spavala jel. .., te da su ista rezultat nespretnosti načina na koji je vođen razgovor s maloljetnom oštećenicom, pa i izvjesnog straha i nelade ispitivačice što je vidljivo iz njenih prvih intervencija kad navodi da želi da što prije završe ispitivanje, no da usprkos tako formiranih pitanja, maloljetna oštećenica daje konzistentne odgovore, ne mijenja njihov smisao tijekom intervjua, što potvrđuje njenu otpornost na ispitne sugestivne pritiske, dok neodgovarajućih metoda tipa obećavanja nagrade ili kazne nije iznađeno unutar snimke ispitivanja. Također proizlazi kako se općenito može reći da su tehničke pretpostavke za primjereni intervju obzirom na dob oštećenice, bile ispunjene, te da je ispitivanje provedeno uz pomoć AV sredstava, maloljetna oštećenica je bila odvojena od drugih sudionika procesa i da se glavni nedostatak tiče načina vođenja intervjua, a odnosi se na neomogućavanje maloljetne oštećenice da spontano iskazuje o događanjima, čime se ispitivačica našla u zamci pojedinačnih upita, te se također se ocjenjuje da je samo ispitivanje trajalo punih sat vremena, te da je kroz cijelo vrijeme govoreno o istim događajima, a propušteno je provesti ispitivanje po strukturiranom protokolu koji obuhvaća etape uvoda (uspostava dobrog odnosa, provjere razlikovanja istine i laži, mašte i realnosti, važnosti govorenja istine, provjere načina na koji verbalizira o događajima koje je doživjela a nisu bili traumatski), etapu slobodnog iskazivanja (o meritumu kaznenog tereta), etapu provjere pojedinih aspekata (razjašnjavanje pojedinih detalja, postavljanje pitanja od strane stranaka), te konačno etapu završavanja (vraćanje na relaksirajuće sadržaje, eventualni upiti svjedokinje, zahvala za iskazivanje), kao i da se iz snimke intervjua dade zaključiti da je ispitivačica sa maloljetnom oštećenicom o meritumu događanja razgovarala i prije formalnog snimanja razgovora, što nije prihvatljivo s aspekta mogućnosti utjecaja na sadržaj iskaza. Nadalje u odnosu na pitan je motivacije za eventualno lažno terećenje optuženika, proizlazi da je događaj iz 2012. godine, prijavljen otprilike mjesec dana od saznanja o njemu, te da je u tom vremenu majka oštećenice očito bila u mnogobrojnim psihičkim previranjima i nedoumicama, kao i da je nedvojbeno da samom prijavom ekscesa, nužno dolazi do narušenja bračnih odnosa između nje i optuženika, a što posljedično rezultira gubitkom stambenog prostora, pa tako sama prijava donosi intrapsihički konflikt kod osobe majke, između potrebe da zaštiti svoje dijete i potrebe da im svima osigura stabmeni prostor, a za razliku od majke, maloljetna OČ je o događaju iskazala u trenutku kad je bila atakirana od optuženika radi drugih elemenata (postupanja u kuhinji), dakle u trenutku kad je imala potrebu da se obrani i pred majkom i na taj je način u tom trenutku željela relativizirati svoju krivnju, a s druge strane, njeno ustezanje od otkrivanja djela, djevojčica objašnjava svojom željom da joj majka bude sretna, da joj polubrat ne izgubi oca te stoga u ovom kontekstu nema mjesta "osveti", već prije svega prosudbi do koje mjere se nešto može tolerirati i zašto, a što govori i o kontekstu u kojem je djelo otkriveno, dok pritisaka na djevojčicu da eventualno lažno prijavi optuženika, nije nađeno, već iz činjenice da samo prijavljivanje otvara niz egzistencijalnih problema za majku oštećene, a koji od nje zahtijeva ulaganje dodatnih napora. Nadalje proizlazi u odnosu na pitanja vezana uz istragu kako većina kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa se odvija u kugu poznatih osoba, najčešće obitelji i da ta dijela karakterizira izvjesna moć počinitelja nad žrtvom, kako zbog dobi ili zrelosti, tako i zbog egzistencijalnih pitanja, te se prirodno takva djela odvijaju uz osiguranje privatnosti, odnosno odsutnosti pogleda drugih ljudi, a da su svi navedeni uvjeti bili ispunjeni prema opisu događanja koje je dala maloljetna OČ i da su jedini neposredni svjedoci predmetnih događanja optuženik i maloljetna oštećenica, pri čemu optuženik negira predmetna događanja, kako ona iz 2011., tako i ona iz 2012. godine i koji prijavu djela stavlja u kontekst adolescentnih promjena kod maloljetne oštećenice, kao i njegove potrebe da je kontrolira obzirom da to majka nije činila, a da je ono što je znakovito je da je u tijeku iskazivanja vezanog uz kaznenu prijavu za djela iz 2011. godine naveo da je lakše održavao odnos otac-kćer sa OČ do vremena kad ona nije ušla u pubertet, pri čemu se valja naglasiti da se odnos otac-kćerka prirodno razvija protokom vremena, te da se promjene u tom odnosu događaju sukladno razvoju djeteta, a ono što je konstanta u nedvojbeno očinskom odnosu je ljubav i potpora djetetu te razumijevanje njegovih potreba i tu nema mjesta promjene percepcije djeteta kao bića koje je naše dijete, potrebito bezuvjetne ljubavi i pažnje, a pogotovo ne u smislu percepcije nje kao osobe koja je zainteresirana za suprotni spol, a što je optuženik očito sa zanimanjem, prateći njene facebook komunikacije, nedvojbeno činio i time je pokazao interes za njen intimni život, a što prelazi uobičajenu dubinu odnosa na relaciji otac-kćerka, a što sve navedeno potvrđuje i izjava Vaninine majke da joj je kćerka rekla da joj je O odnosno optuženik rekao da će je njena simpatija " Z" do ljeta poseksati. Također proizlazi kako se ukupno sagledavajući učinjenu analizu iskaza maloljetne OČ, može se s psihologijskog stajališta reći da se iskaz maloljetne oštećenice ocjenjuje vjerodostojnim i to usprkos manjkavostima koje su uočene u načinu vođenja intervjua s djevojčicom, a koje nisu imale utjecaja na sadržaj iskazanog i da se zaključno navodi kako je iskaz maloljetne OČ dana na Županijskom sudu u Zagrebu, dana 22. veljače 2013., s psihologijskog stajališta ocijenjen vjerodostojnim, dakle u skladu s izvornim iskustvom djevojčice.

23. Iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 26. travnja 2021. na kojoj je dopunski ispitana stalna sudska vještakinja prof. UČ proizlazi da je vještakinja u ovom postupku provela vještačenje maloljetne BČ i koja je navela da u cijelosti ostaje kod tog svog ranijeg vještva i dodala da u vrijeme kada je razgovarala sa maloljetnom IČ u svrhu izrade vještačkog nalaza da je ista imala 13 godina i da je njezina obrada pokazala da djevojčica raspolaže dostatnim kognitivnim sposobnostima koje omogućuju da adekvatno percipira, rezimira, pohranjuje i dosjeća se informacija, kao i da nisu pronađeni nikakvi motivacioni faktori, koji bi upućivali na njenu sklonost lažnom terećenju i da se jedino u dijelu ispitivanja ispitne sugestibilnosti pokazala osjetljivom na istovrsna pitanja koja se ponavljaju pa je u tom smislu preporučeno da se prilikom ispitivanja djevojčice ne upotrebljavaju takva pitanja. Nadalje proizlazi da je cjelokupan nalaz izrađen na temelju stanja u spisu, dodatno prikupljene dokumentacije i psihologijske obrade djevojčice koja se sastoji od intervjua s majkom vezano uz dotadašnji razvojni tijek djevojčice, intervjua s djevojčicom i potrebne psihodijagnostičke obrade, te da je intervju je izvršen 19. veljače 2013. godine. Iz odgovora na posebna pitanja proizlazi da je stlna sudska vještakinja navela da se sjeća djevojčice i njezine priče, ali da se sjeća više kako se točno ponašala tijekom intervjua, te da je iz vještva razvidno da je djevojčica bila mentalno dezorganizirana dijelom a što je u skladu sa izrađenom kognitivnom strukturom odnosno naznakama disfunkcije središnjeg živčanog sistema, te da je stalna sudska vještakinja utvrdila da je djevojčica imala poteškoća sa usvajanjem gradiva, što je u skladu sa kognitivnom strukturom, dok je o stanju u obitelji i odnosima koje je imala unutar obitelji opširno elaborirano u poglavlju na stranicama 7. i 8, vještva u kojem se izneseno kako se nosi sa kućom i obitelji i koja je navela da u cijelosti ostaje kod tog vještva, a koja je dodatno odgovorila da se ne sjeća intervjua jer je prošlo puno vremena i koja je u cijelosti ostala kod svojeg vještva te dodatno odgovorila da je pročitala nalaz Poliklinike za zaštitu djece i mladih i pojasnila da se radi o kliničkim nalazima koji su izrađeni radi potrebe iz nalaženja poteškoća nekog djeteta i određivanja vrste tretmana koje mu je potrebno za sanaciju tegoba i da se radi istovremeno o inicijalnom nalazu koji je otvorio sumnju na seksualno neprimjereno ponašanje optuženika i da su stoga djelatnici Poliklinike i prijavili policiji navedenu sumnju, te pojasnila da klinički nalaz kao takav bilo koji ne može biti dokaz u sudskom postupku već je sud autonoman u provođenju dokaza u sudskom postupku. Nadalje proizlazi da je nemoguće komunicirati o bilo kojoj osobi, a da pritom se i neverbalno izražava, te da su u tom smislu analizirani i neverbalni znakovi koji su također navedeni u vještvu i da je uvijek moguće da ovakvi navedeni simptomi koji su registrirani kod oštećenice budu rezultat drugih životnih situacija i utjecaja kao i da su u ovom kontekstu povezani sa djevojčičinim izjavama o tome kako se optuženik ponaša prema njoj u obiteljskom kontekstu. Nadalje proizlazi da je stalna sudska vještakinja dodatno odgovorila da je u toku svog vještva primijenila dostupne psihološke metode, materijale koji su joj bili na raspolaganju i drugim kolegama i da su takvi nalazi povjerljivi.

24. Nadalje iz pročitanog zapisnika iz Centra za socijalnu skrb, Područni ured Dubrava od 16. lipnja 2012. proizlazi da je pristupila KČ koja opisuje da je zaposlena u kladionici Super Sport u poslovnici Novačka 62 te navodi kako nije dobila nalaz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, a kojoj je rečeno da je dužna ponovno dovesti dijete OČ na terapiju u siječnju, a što nije učinila zbog poslovnih i obiteljskih obveza i koja opisuje da bi ostankom bez posla bila ugrožena egzistencija nje i djece te opisuje kako živi u bračnoj zajednici sa optuženikom i navodi da su njihovi odnosi teško narušeni, da živi u stanu optuženika koji joj prijeti da će joj oduzeti zajedničko dijete LČ rođenog **.**.2010. i koja je zatražila psihološku pomoć, dok opisuje da će njezina kćer OČ 6. razred proći s dobrim uspjehom i opisuje da je odnos s njom nešto bolji i rjeđe ju viđa zbog posla. Također proizlazi kako KČ navodi da je upoznata sa dužnošću da što prije dijete OČ odvede u Klaićevu na razgovor kod psihologa, dok dijete smatra da joj ti razgovori nisu potrebni i koja je plakala jer ne želi ići na te razgovore te opisuje kako je OČ u dobrim odnosima s A za kojeg smatra da manipulira s OČ kao i sa njom te navodi kako dijete OČ ipak sada na kraju tvrdi da ju je optuženik dirao, ali da ne zna više opisati na koji način.

25. Nadalje iz pročitanog zapisnika iz Centra za socijalnu skrb, Područni ured Dubrava od 22. siječnja 2013. proizlazi kako je KČ dana 22. siječnja 2013. godine dala izjavu prisutnoj djelatnici ŠU, dipl. socijalnoj radnici da se prema navodima njezinog djeteta OČ, dana 19. prosinca 2013. godine, ponovio događaj da je optuženik dirao OČ te da ista izjavljuje kako vjeruje svojem djetetu i moli o tome izvijestiti policiju, a također navodi kako je OČ zadnjih godinu dana uključena u savjetovanje pri Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba i koja je upoznata o dužnosti dogovaranja termina i dužnosti zaštite svoje maloljetne kćeri, a koja također izjavljuje da ne želi izaći iz stana jer nemaju riješeno stambeno pitanje i ne želi maloljetnog sina FČG ostavljati kod optuženika i koju je strah da u slučaju iseljenja sa djetetom OČ bi optuženik dobio skrbništvo nad sinom i koja navodi kako je optuženik znao biti nervozan kao i nasilan prema njoj i koja je povukla prijavu da istome ne naruši ugled jer je sveučilišni profesor.

26. Iz pročitanog dopisa Osnovne škole Retkovec za dijete OČ od 23. svibnja 2012. koje sadrži mišljenje o OČ kao učenici proizlazi kako je ista učenica 6. razreda koja je u dosadašnjem školovanju postizala uglavnom vrlo dobar uspjeh, trudi se redovito izvršavati svoje obveze, redovito pohađa nastavu te je dobrog zdravlja, a koja živi sa majkom i očuhom, o kojoj brine majka o njenom odgoju i koja povremeno dolazi na razgovore u školu zbog spriječenosti zbog malog djeteta i posla i u kojem se navodi kako suradnja nije zadovoljavajuća vezano za interes roditelja za napredak djece.

27. Iz pročitanog izvješća III Policijske postaje Zagreb o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji s izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju od 29. siječnja 2013., a izuzev obavijesnih razgovora sa građanima, proizlazi da je dana 29. siječnja 2013. u 01,26 sati od strane FU iz [adresa], putem operativno komunikacijskog centra dojavila da ju njezin nevjenčani suprug ŠČ, odnosno optuženik napada i vrijeđa, a slijedom čega je pružena intervencija dolaskom na mjesto događaja u 01,30 sati kojom prilikom nisu utvrđeni elementi prekršaja protiv Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

28. Iz pročitane obavijesti Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba od 25. studenog 2011., proizlazi da je dr. spec. psihijatara ŽČ, od dana 25. studenog 2011., navela kako je maloljetna OČ došla na hitan psihijatrijski pregled zbog sumnje na spolno zlostavljane od strane majčinog partnera u pratnji majke te da majka izjavljuje kako je djevojčica 24. studenog 2011. imala uobičajeni sukob s majčinim partnerom koji su se posvađali oko čišćenja jabuke kad se OČ naljutila i rekla majci "Ne znaš što se događa", nakon čega je majka otišla za njom u kupaonu i pokušala pitati da li ju je tukao, da li ju je dirao, a da OČ ništa nije htjela reći koja je ujutro 25. studenog 2011., nakon što ju je majka ponovno pitala, navela "ono što si rekla sinoć, pa dira me, za guzu noge, htio bi i za sike, ali ja ne dam", a koja navodi i da ju je pokušao dirati i za spolovilo, ali da mu nije dala, dok dijete OČ navodi da je očuh dobar kao tata, ali "ovdje sam jer sam rekla da me je pikao" i koja potvrđuje da ju je "pipkao" i koja iznosi da je to počelo kada je bila 5. razred i koji su se događaju uvijek ponavljali kad majke ne bi bilo kod kuće i što bi počelo kada bi brata stavili na spavanje i kada bi se preselila u dnevnu sobu učiti kada ni ju očuh zvao da joj nešto ispriča i koja bi sjela kraj njega, a koji bi ju počeo češkati po leđima zatim po guzici, te bi ju nekada pitao da li smije, a nekada ne bi pitao i kada bi mu rekla da se smije da bi se tada naljutio i koja bi mu to dozvolila jer ne voli kada se netko ljuti na nju, a isto tako da bi joj došao do sisa, kada bi mu maknula ruku i koji je nekoliko puta pokušao preko odjeće po spolovilu, a kojem je makla ruku i pokušao poljubiti prvo u obraz a zatim u usta, a koja bi se izmaknula, te joj rekao da će joj kupiti tenisice koje joj se sviđao i koja je negirala da bi joj očuh nudio spolne odnose.

29. Iz pročitane službene zabilježbe 26. studenog 2011. proizlazi kako je putem operativno komunikacijskog centra V PP Zagreb nazvala dr. DU iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i dojavila da je u Polikliniku došla OČ, rođena **.**.1999. s majkom te je navela da je seksualno zlostavljena i kojom prilikom je izvršena intervencija policijskih službenika dolaskom u Polikliniku.

30. Nadalje, iz nalaza timske obrade Psihijatrijske bolnice za maloljetnu Vannu Bahnik od 29. kolovoza 2012. proizlazi da je već radi sumnje na seksualno zlostavljanje djevojčice od strane okrivljenika obrada učinjena 26. studenog 2012. u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba te da se radi o djevojčici kod koje se postavlja sumnja na zlostavljanje te se preporuča psihijatrijski tretman i praćenje razvoja djevojčice, te da se prema navodima djevojčice radi od početka 6. razreda, u vidu dodirivanja po leđima i stražnjici te pokušaja dodirivanja po grudima, a koja također pri obradi izjavljuje da joj je bilo žao što je očuh završio u zatvoru za kojeg je smatrala da je bio dovoljno dugo i sa kojim se dobro slagala nakon što je bio pušten iz zatvora i koji ju nakon toga više nije dirao, a o čemu isti nisu razgovarali. Nadalje proizlazi kako je majka djevojčice navela da joj se kćer požalila na neprimjereno dirkanje od staren očuha po leđima do stražnjice te u nekoliko navrata i prema grudima koja bi mu odmaka ruku na što su otišli u Polikliniku kada je očuh bio pritvoren na deseta dana i kada su majka i djevojčica povukle iskaz te je očuh pušen na slobodu i vrati se kući, a u kojem se zaključno navodi da se radi o djevojčici kod koje se postavlja sumnja na zlostavljanje i čije je intelektualno globalno funkcioniranje na razini nižeg prosjeka reducirane neverbalne skale te se bilježe poteškoće usmjeravanja pažnje i kojoj se preporuča suportivno stabilno okruženje i pomoć u učenju težih predmeta te u školi individualizirani pristup, kao i i ambulantni psihijatrijski tretman i praćenje djevojčice u specijaliziranoj ustanovi Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba kao i praćenje nadležnog Centra za socijalnu skrb.

31. Iz pročitanog nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima za maloljetnu OČ od Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba od 9. prosinca 2011., proizlazi da se radi o djevojčici urednog razvoja koja je tijekom odrastanja mijenjala uvjete života i kod koje se nalaze narušeni odnosi sa majkom, što je rezultiralo neadekvatnom odgojnim postupcima i nedovoljnim podrškom djevojčici, dok psihijatrijskim pregledom nisu utvrđeni simptomi psihijatrijskog poremećaja niti značajnijih psihopatoloških odstupanja, iako je majka opaža prkošljivu i agresivnu, te da se uz blaže emocionalne teškoće kod djevojčice psihologijskom obradom nalaze i stresne reakcije iz kruga spolne pobuđenosti, čiji je prvotni iskaz ukazivao na sumnju na zlostavljanje i iako je ona to kasnije negirala psihologijska je obrada upućivala da se ta sumnja ne može isključiti, kao i na izloženost tjelesnom kažnjavanju od strane majke i očuha te svjedočenju nasilja u obitelji i zbog čega se preporučaju mjere zaštite nadležnih institucija i kontrola psihologa u Poliklinici te uključivanje u psihologijsko praćenje i podršku te prema procijeni psihologa i psihijatrijski pregled.

32. Iz pročitanog nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima za maloljetnu OČ od Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba od 21. veljače 2013., proizlazi da je djevojčica već bila u obradi u Poliklinici za zaštitu djece Gard Zagreba krajem 2011. radi sumnje na spolno zlostavljanje od strane očuha, te da je prvotni iskaz djevojčice zada ukazivao na sumnju na spolno zlostavljanje i koja iako je to kasnije negirala, obrada je upućivala da se sumnja ne može isključiti i zbog čega je preporučena psihologijska kontrola na koju djevojčica nije došla te mjere zaštite od nadležnog CZSS, a koja na aktualnu obradu dolazi u pratnji majke na njenu inicijativu i inicijativu nadležnog CZSS, kao i da se radi o djevojčici bez značajnih psihopatološka odstupanja, koja je odrasla u nestabilnim uvjetima uz neprimjerene odgojne postupke i nedovoljnu podršku majke i koja aktualno pokazuje poteškoće u suočavanju, usvojenih vještina učenja, ali smanjenog motiva postignuća uz blaže poteškoće u usmjeravanju pažnje i kod koje psihijatrijskim pregledom nisu utvrđen i simptomi psihijatrijskog poremećaja, kao i da se obradom dobivaju podaci o ponovnoj izloženosti spolnom zlostavljanju od strane očuha, kao i podaci da je ranije negirala takve događaje kako bi zaštitila majku i brata te o direktnom i indirektnom pritisku od strane majke i šire obitelji što je dovelo do povlačenja prvotnog iskaza djevojčice, o čemu je majka od djevojčice imala informacije i da sve navede no upućuje na nezaštićivanje djevojčice te emocionalno zanemarivanje potreba od strane majke i da se za djevojčicu preporuča uključivanje u tretman psihologa te kontrola i podrška defektologa-socijalnog pedagoga te individualizacija u sklopu redovnog školovanja te mjere obiteljsko pravne zaštite radi zaštite djevojčice od daljnje viktimizacije.

33. Iz pročitane obavijesti Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 23. veljače 2013., proizlazi da je maloljetna OČ bila u obradi u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba radi sumnje na spolno zlostavljanje od strane očuha ŠČ o čemu je nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima poslan na CZSS Dubrava i policiju, te da iako je prvotni iskaz djevojčice upućivao na sumnju na spolno zlostavljanje od strane očuha, djevojčica je povukla svoj iskaz i da usprkos negiranju djevojčice podaci dobiveni obradom su ipak upućivali da se spolno zlostavljanje ne može isključiti kao i da majka prošle godine nije došla na dogovoreno psihologijsko praćenje iako je imala dogovoreni termin u siječnju 2021. koji je imala dogovoren sa psihologom i koja je priložila dokumentaciju timske obrade iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mlade iz kolovoza 2012., gdje je upućena od CZSS u kojoj se također predlaže daljnji tretman u Poliklinici što majka nije realizirala, kao i da se majka ponovno telefonom javila 9. siječnja 2013. radi ponovne sumnje na seksualno zlostavljanje OČ pa je ponovno i započeta psihologijska obrada OČ na preporuku CZSS na pregled kod psihologa 23. siječnja 2013., a iz razgovora sa majkom i OČ saznato je da je djevojčica nakon povlačenja iskaza o ponašanju okrivljenika rekla majci da je to učinila „da brat ne ostane bez tate i da mama ne bude nesretna“, te da sadašnja obrada ukazuje na to da je djevojčica bila izložena neprimjerenom spolnom ponašanju okrivljenika pa tako opisuje događaj od 19. prosinca 2012. o kojem se povjerila majci dan kasnije 20. prosinca 2012., koja je opisala kako ju je kada je gledala televiziju navečer oko 21 sat u dnevnoj sobi i sjedila pored očuha, u toj situaciji očuh dirao po leđima, ispod odjeće i stražnjici te po grudima iznad odjeće, kojem je odgurnula ruku i koji je to opet uradio i "pipkao je" i koja opisala da je otišla na WC i po povratku vidjela da je zaspao te otišla spavati i koja se sutradan povjerila majci, kao i da majka i djevojčica navode da je tijekom prošle godine majka češće ispitivala "je li je očuh opet dira" i da djevojčica navodi da ju je očuh u više navrata pozivao k sebi u krevet "da siđe dolje pa će joj nešto kupiti", što je odbijala, te da započeta psihologijska obrada upućuje na izloženost spolnom zlostavljanju djevojčice od stane oca i da djevojčica potvrđuje ranije događaje koji su bili opisani u ranijem nalazu i iskazu, a koje je kasnije negirala te da se dobivaju podaci koji ukazuju na povlačenje ranijeg iskaza pod direktnim i indirektnim majčinskim pritiskom kao i pritiskom drugih članova obitelji prema majci, te se ukazuje na nedovoljnu brigu i zaštitu majke i zbog čega je indiciran nastavak obrade djevojčice.

34. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je na temelju izvedenih dokaza, a ocjenjujući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti nesporno utvrdio da je optuženik počinio dva kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, bludnim radnjama, opisana u članku 193. stavku 2. Kaznenog zakona/97 ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; - dalje u tekstu KZ/97) u svezi s člankom 192. stavkom 3. KZ/97, a kažnjiva po članku 193. stavku 2. KZ/97, uz primjenu članka 60. KZ/97, na način kako je to činjenično opisano u izreci ove presude, odnosno da je u razdoblju od početka mjeseca rujna do 25. studenoga 2011. u [adresa], u stanu u kojem živi sa izvanbračnim suprugom i njezinom kćeri OČ, rođenom **.**.1999., s ciljem zadovoljenja svog spolnog nagona, koristio odsutnost KČ te za vrijeme dok je ostajao nasamo s njezinom kćerkom OČ, iskorištavajući stvoreni odnos povjerenja koji je dijete OČ imala prema njemu, istoj učestalo prilazio te ju dirao po stražnjici zavlačeći joj ruku ispod hlača te isto tako ispod gaćica na što bi mu ona odmicala ruku, a isto tako za vrijeme dok je OČ ležala na krevetu, učestalo bi legao pored nje te ju dirao po stražnjici preko odjeće, a potom svoju ruku zavlačio i ispod njezine odjeće dirajući je po stražnjici, za koje vrijeme se OČ posramljeno, te mu uporno odmicala ruku, kojim svojim ponašanjem je povrijedio njezin seksualni integritet, moral i dostojanstvo,te dana 19. prosinca 2012. u vremenu između 21,00 i 22,00 sati u [adresa], u stanu u kojem živi s izvanbračnom suprugom KČ i njezinom kćeri OČ, rođenom **.**.1999., s ciljem zadovoljenja svog spolnog nagona, dok se KČ nalazila u spavaćoj sobi a on s djetetom OČ ostao nasamo, koristeći povjerenje koje je dijete OČ imala prema njemu za vrijeme dok su sjedili na kutnoj garnituri u dnevnom boravku, najprije joj zavukao ruku ispod majice te ju dirao po leđima te joj nastavno zavukao ruku ispod gaćica dirajući je po stražnjici za koje vrijeme je dijete OČ uzmicala te uspjela maknuti njegovu ruku, da bi ju nastavno rukom dirao preko odjeće po spolnom organu i grudima na što mu je ona ponovno maknula ruku te se zaštitila rukama stavljajući ih preko grudi, a na što ju je on ponovno dirao po stražnjici, zbog čega se ona kako bi ga spriječila u daljnjem dodirivanju ustala i otišla iz sobe, a takvim svojim postupanjima kod djeteta OČ izazvao je osjećaj srama te povrijedio njezin seksualni integritet, a kada je bio na snazi Kazneni zakon ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; - dalje u tekstu KZ/97) u vrijeme počinjenja navedenih kaznenih djela i koji za navedeno kazneno djelo iz članka 193. stavka 2. KZ/97, propisivao je kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. U odredbi članka 3. stavka 1. KZ/11 je propisano da se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, dok se u odredbi stavka 2. i 3. navedenog članka propisuje primjena blažeg zakona u slučaju ako se zakon nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni jednom ili više puta. Međutim, obzirom da se nakon počinjenja navedenih kaznenih djela, Kazneni zakon izmijenio, te da je dana 1. siječnja 2013. stupio na snagu Kazneni zakon ("Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23; – u daljnjem tekstu KZ/11), sud je, a kako bi sukladno odredbi članka 3. stavka 2. i 3. KZ/11, primijenio zakon koji je blaži za okrivljenika, bio dužan najprije ispitati da li naprijed opisano kriminalno postupanje okrivljenika ima svoj pravni kontinuitet u odredbama novog KZ/11, a onda odrediti koji je zakon blaži za okrivljenika i za navedena kaznena djela. Ispitujući tako postojanje pravnog kontinuiteta, sud je utvrdio da navedena ponašanja okrivljenika na način kako je opisano u činjeničnom opisu pod točkom 1. i 2. izreke ove presude, ima svoj pravni kontinuitet u biću kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. KZ/11, koje zakonsko obilježje glasi "Tko nad djetetom mlađim od petnaest godina izvrši bludnu radnju, ili ga navede da izvrši bludnu radnju s drugom osobom ili da nad samim sobom izvrši bludnu radnju, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.", a koje u konkretnom slučaju nije blaže za počinitelja jer propisuje istu kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina kao i članak 193. stavak 2. KZ/97, te je stoga sukladno odredbi članka 3. stavka 1. KZ/11, primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada su kaznena djela počinjena, imajući u vidu kako je sukladno članku 3. stavku 3. KZ/11, utvrdio postojanje kontinuiteta uzimajući u obzir da se radi o istom objektu zaštite, ali isto tako da su propisane jednake kazne za kazneno djelo koje je bilo na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, kao i za kaznena djela koja su propisana u novijem zakonu sa odgovarajućim kontinuitetom, odnosno da su za starija i nova kaznena djela propisane jednake kazne zavora u trajanju od šest mjeseci do pet godina i stoga je optuženika proglasio krivim zbog dva kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, bludnim radnjama, opisana u članku 193. stavku 2. KZ/97 ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01. , 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; - dalje u tekstu KZ/97) u svezi s člankom 192. stavkom 3. KZ/97, a kažnjiva po članku 193. stavku 2. KZ/97, uz primjenu članka 60. KZ/97.

35. Sporne odlučne činjenice koje tvore obilježja predmetnih kaznenih djela prije svega utvrđene su iz iskaza djeteta OČ ispitane na Županijskom sudu u Zagrebu 22. veljače 2013. godine o čemu je sastavljena snimka ispitivanja kao i transkript, a iz kojeg je nesporeno utvrđeno kako je tijekom studenog 2011. godine pa sve do 25. studenog 2011. godine kako je optuženik kada bi ostajao sam sa djetetom OČ, istu dirao te da je dijete OČ **.**.2011. skupila snage i o svemu se povjerila svojoj majci, KČ, a kada se dan ranije posvađala sa optuženikom i to sve nakon što ju je njezina majka, KČ pitala što se dogodilo nakon što joj je dijete OČ rekla da barem zna što se dešava i nakon što ju je majka ispitala da li ju optuženik udario ili dirao. Iz navedenog iskaza djeteta OČ, utvrđeno je da su nakon toga ona i njezina majka otišle u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba, gdje je dijete OČ dodatno navela da joj je optuženik i ranije prilazio i dirao je za stražnjicu preko odjeće i gaća, dok ista nije mogla točno navesti da li bi ju optuženik dirao za grudi. Iz navedenog iskaza utvrđeno je da bi se takvi događaji dešavali kada bi optuženik znao leći kraj djeteta OČ za vrijeme kada su gledali filmove na laptopu u poslijepodnevnim satima, a koji bi ju tada znao dodirivati na način da joj je stavio ruku i počeo je dirati ispod hlača, a isto tako da bi joj stavio ruku ispod hlača sa stražnje strane i tada ju dodirivao po goloj stražnjici, a sve navedeno u trenucima kada bi njezina majka otišla na posao i kada nje ne bi bilo u stanu, a također je utvđeno da se navedeno ponašanje optuženika dešavalo tijekom 2011. godine i to više puta, jedanput tjedno, a zbog čega bi se dijete OČ tada osjećala nelagodno i koja se jednom prilikom zbog opisanih događaja rasplakala i koja se o tome nije htjela odmah povjeriti svojoj majci, a o kojim se događajima ista majci naknadno povjerila kao i svojoj najboljoj prijateljici, PČ kao i prijateljicama CČ, MČ, SČ i OU, a da se detaljnije o tome povjerila PČ, kao i da je nakon tih događaja svjedokinja išla u Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, odnosno najmanje 5 puta kada bi ju vodila majka kod prof.ŽČ i prof.Profaca, a sve dok svjedokinja nije povukla svoj iskaz. Nadalje, iz navedenog iskaza je nesporno utvrđeno da se dana 19. prosinca 2012. godine nalazila sa optuženikom između 21 i 22 sata u stanu u [adresa], a kada su isti sjedili u dnevnom boravku na kutnoj garnituri u obliku slova "L" i da se tada kraj nje nalazio optuženik u polu ležećem položaju kada je gledao televiziju dok je ista koristila Facebook aplikaciju na mobitelu optuženika budući je njezin mobitel bio na popravku, a sve za vrijeme kada je majka djeteta, odnosno supruga optuženika otišla spavati, kao i da su se povremeno dijete OČ i optuženik mijenjali u položaju boravka na kauču. Utvrđeno je da u trenutku kada su dijete OČ i optuženik ostali sami, da ju je optuženik počeo češkati po leđima ispod njezine majice, a koja tada nije bila u piđami već samo u majci, potkošulji i hlačama te koja je tada nosila grudnjak i da je tom prilikom optuženik bio s njezine desne strane te istu tako češkao otprilike 5 minuta ispod majice po leđima, te da je u jednom trenutku optuženik zavukao ruku ispod njezinih gaća i poče ju dirati po stražnjici, a da se tada dijete OČ odmicala od optuženika i makla mu ruku, a da je optuženik nastavio preko odjeće zavlačiti ruku u predjelu njezinog spolnog organa koja se nakon toga udaljila od optuženika i koja je nakon toga dotaknuo u predjelu grudi preko grudnjaka i majice, a kojem je tom prilikom maknula ruku i zaštitila se rukama u predjelu grudi, a nakon čega je optuženik istu opet počeo dirati po stražnjici par minuta i nakon čega se ista odmaknula jer joj je toga bilo dosta te se dignula i otišla na WC gdje se zadržala 19 minuta, a nakon čega je zatekla optuženika koji je u međuvremenu zaspao i koja je gledala seriju na televizijskom programu te nakon sat vremena otišla spavati. Utvrđeno je kako tom prilikom dijete OČ ništa nije govorila optuženiku, a isto tako da se optuženik njoj nije obraćao za vrijeme opisanih radnji i da se sve navedeno dešavalo za vrijeme kada je majka djeteta, KČ spavala u drugoj sobi. Također je utvrđeno da je KČ ponovno tada mislila da se nešto dogodilo i tražila dijete OČ da joj o tome kaže, a isto tako da je povodom tog događaja dijete OČ otišla na razgovore u Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. Isto tako je utvrđeno da je svjedokinja za vrijeme opisanih radnji optuženika razmišljala da ode do svoje majke, a što ipak nije učinila jer joj je bilo neugodno te da naknadno sa optuženikom nije razgovarala o navedenom događaju.

35.1. Svjedokinja je pojasnila da je u odnosu na raniji događaj od 25. studenog 2011. godine povukla svoj iskaz, a sve iz razloga jer joj je bilo žao njezina majke, D, za koju je vidjela da pati te iz razloga jer se osjećala krivom jer je njezin polubrat ŠČG mogao ostati bez oca, odnosno optuženika.

35.2. Svjedokinja OČ je svoj raniji iskaz potvrdila i na raspravi od 26. rujna 2017. godine kada je ista ponovno ispitana, a o čemu je sastavljena snimka i transkript iz kojeg je utvrđeno da se zbog proteka vremena ista nije mogla dobro sjetiti inkriminiranih događaja, no međutim koja je izričito navela da ju je optuženik ranije pipkao o čemu je ranije iskazivala i koji su joj događaji ostali u magli, a koje je odlučila ostaviti iza sebe i kojih se više nije htjela prisjećati. Svjedokinja je u navedenom iskazu opisala da ju je optuženik pipkao po stražnjici preko odjeće i gaća i koja je također opisala da joj je optuženik prešao preko grudi, koje nije primio, a nije mogla navesti je li se to dogodilo preko ili ispod odjeće te koja je dodatno pojasnila da su se diranja optuženika svodila na diranje njezine stražnjice. Također je utvrđeno da ju je optuženik zna više puta dodirivati u predjelu njezine stražnjice, pri čemu nije mogla precizirati koliko se puta to događalo, ali je ista navela da se to dešavalo više puta, primjerice svakih dva dana, i pojasnila da je o tome ranije bila ispitivana i o čemu je navodila i kod psihologa i kod psihijatra. Isto tako je svjedokinja detaljno opisala u navedenom iskazu da su se radnje optuženika dešavale na kutnoj garnituri u dnevnom boravku koje je događaje potisnula i koja se tada bolje sjećala tih događaja i koja je navela da je sve što je iskazivala bilo istinito, kao i da je zbog svega toga imala osjećaj ljutnje, tuge i da se zbog toga jadno osjećala. Pri čemu je ista navela da se jedan događaj dogodio kada su se nalazili na kutnoj garnituri i gledali televiziju.

35.3. Svjedokinja je isto tako na raspravi potvrdila svoj raniji iskaz, navodeći da je ranije povukla kaznenu prijavu iz 2011. zbog svojeg brata jer joj je bilo žao brata da ostane bez tate i pojasnila da je to bila njezina odluka i da na nju u tom smislu nitko nije utjecao, niti vršio pritisak. Isto tako je svjedokinja potvrdila ranija iskaz navodeći da je prvog opisanog događaja sa majkom otišla u Polikliniku za zaštitu djece, a nakon što se o tome povjerila svojoj majci, te da se o i drugom događaju povjerila svojoj majci.

35.4. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu djeteta OČ koja je prema ocjeni ovog suda vrlo iskreno iskazivala u ovom predmetu, kako na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Zagrebu dana 25. veljače 2013., tako i na raspravi od 26. rujna 2017., koja je u odnosu na odlučne činjenice bila konzistentna i koja je po ocjeni suda zaista iskreno opisala obiteljske odnose, ponašanje optuženika, ali i opisane kažnjive i protupravne radnje optuženika. Svjedokinja je navela na raspravi kako se baš dobro ne sjeća događaja o kojima je svjedočila ranije na dokaznom ročištu i koja je sama navela da se toga više i ne želi sjećati i da je sve to potisnula te da joj je sve to u magli, a upravo iz razloga jer se radilo o događajima koji su se realizirali na njezinu štetu, a što je ujedno predstavljalo i povredu njezinog spolnog integriteta, a životno je da se osoba ne želi detaljno prisjećati takvih iskustava. Svjedokinja je u svojem ranijem iskazu na dokaznom ročištu vrlo detaljno opisala ponašanje optuženika sa nizom određenih detalja i pojedinosti, a zbog čega je sud ocijenio njezin iskaz istinitim, pri čemu je sud posebno uzeo u obzir i nalaz i mišljenje vještakinje dr.sc.UČ koja je na raspravi 26. travnja 2021. godine navela da ostaje pri ranije iznesenom nalazu i mišljenju od 10. listopada 2023., a koji je određen da se sa psihologijske strane provede analiza iskaza svjedokinje OČ sukladno njezinoj dobi i kognitivnim sposobnostima u vrijeme davanja predmetnih iskaza te utvrđivanje izvornog iskustva i autentičnosti istoga, a iz kojeg nalaza i mišljenja nedvojbeno proizlazi kako je predmetni iskaz koji je dan na dokaznom ročištu dana 22. veljače 2013. godine, sa psihologijskog stajališta ocijenjen vjerodostojnim i u skladu s izvornim iskustvom djevojčice OČ. Naime u predmetnom nalazu i mišljenju se navodi da je svjedokinja, iako je bila ispitivana na dokaznom ročištu sugestibilno i da je ista ispitana sa određenim nedostacima suprotno predviđenom strukturiranom protokolu koji sadržava uvod, etapu slobodnog iskazivanja, etapu provjere pojedenih aspekata i etapu završavanja, svjedokinja je unatoč navedenom davala konzistentne odgovore i koja nije mijenjala smisao istih tijekom intervjua, a što sve potvrđuje da je svjedokinja bila otporna na sugestivna pitanja i neprikladni način ispitivanja i koja je stoga prema ocjeni vještaka istinito iskazivala pri čemu je pokazala i određenu emotivnu patnju zbog tadašnjih obiteljskih odnosa i opisanih radnji optuženika. Nadalje je iz predmetnog nalaza i mišljenja proizlazi da nisu utvrđeni u iskazu predmetne svjedokinje za eventualno lažno terećenje optuženika pri, a posebice uzeto u obzir da se u nalazu i mišljenju navodi kako i sam optuženik pokazao određeni interes za intimni život djeteta OČ koji je prelazio uobičajen odnos na relaciji otac-kćer s obzirom da je iz iskaza KČ proizlazilo kako joj je njezina kćer OČ rekla da joj je optuženik rekao da će ju njezina simpatija " Z" do ljeta poseksati. Stoga, povezujući nalaz i mišljenje vještakinje koji je proveden radi utvrđivanja autentičnosti i vjerodostojnosti iskaza djeteta OČ sa dokaznog ročišta od 22. veljače 2013. sa predmetnim iskazom, kao i sa iskazom kojeg je dijete OČ dala i tijekom rasprave, sud je iz svih navedenih razloga doista povjerovao svjedokinji OČ o događajima o kojima je iskaziva te je ocijenio da je ista bez ikakvih skrivenih motiva i bez ikakve osvete objektivno i istinito iskazivala o predmetnim događajima koji su predmet ove rasprave i koji su stoga nesporno utvrđeni.

36. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje dr.psih.UČ kao isitnit ocjenjujući da je isti dan nepristrano i objektivno u skladu da pravilima struke, a koja je objektivno i konkretizirano iznijela razloge iz kojih iskaz djeteta OČ unatoč postupku nepravilnog i sugestivnog ispitivanja na dokaznom ročištu te unatoč povlačenju prijave u odnosu na događaje iz 2012. godine cijenila sa psihologijske strane autentičnim i vjerodostojnim, a koje je iznesene razloge u cijelosti prihvatio ovaj sud.

37. Nadalje, iskaz svjedokinje djeteta OČ sa dokaznog ročišta kao i sa rasprave je u suglasju sa iskazom njezine majke KČ, a iz kojeg je iskaza utvrđeno da svjedokinja KČ nije bila neposredno prisutna opisanim događajima, već da se joj o opisanim događajima povjerila njezina kćer OČ i da je ta cijela opisana situacija za svjedokinju KČ bila jedna teška i mučna situacija, te da je tada bila u unutarnjem psihičkom raskolu i intrapsihičkom konfliktu zbog optuženika između optuženika koji je tada bio i koji je još uvijek njezin partner i njezine kćeri OČ, a kojoj je o tome bilo teško svjedočiti na raspravi na sudu i koja je o tome svemu ranije iskazivala detaljnije, kada se bolje sjećala predmetnih događaja. Predmetna je svjedokinja u odnosu na sporne odlučne činjenice iskazala da i sama nije prvotno željela vjerovati o opisanim događajima o kojima joj se povjerila njezina kćer OČ **.**.2011. nakon svađe optuženika i svjedokinje KČ, a kada joj je OČ nešto navela bez konkretizacije, a koja je kasnije rekla da ju je optuženik dodirivao po stražnjici i cicama, a zbog čega je ista sa djetetom otišla sa djetetom u Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba i kada je ista razgovarala sa dr.ŽČ koja joj je navela da postoje elementi koji upućuju na kazneno djelo, a nakon toga je i prijavila događaj u III Policijsku postaju Zagreb i zbog čega je optuženik bio uhićen i što je sve predstavljalo emotivan stres za svjedokinju kao i za dijete OČ, kao i da su policijski službenici sa njima razgovarali. Svjedokinja je također u iskazu pojasnila da je ona zbog intrapsihičkog konflikta i emotivnog stresa te tadašnje obiteljske situacije, a posebice imajući u vidu kako je ista majka djeteta FČG kojg ima sa optuženikom, predložila djetetu OČ da povuče iskaz, a i sama je svjedokinja također povukla svoj iskaz i zbog čega je optuženik bio pušten na slobodu. Isto tako, proizlazi da je svjedokinja KČ povodom tih događaja razgovarala sa socijalnom radnicom u Centru za socijalnu skrb Dubrava pri čemu je i sama svjedokinja navela da je njezina kćer IČ odlučno navodila da ne laže i da govori istinu i da je nju " O pipnuo", a zbog čega je otišla ponovno sa djetetom u Polikliniku kod dr.Proface koja je procijenila da dijete govori istinu i koja je nakon toga bila sumnjičava naspram svojeg supruga, odnosno optuženika i koja je znala nakon toga propitkivati na diskretan, neizravan način dijete OČ da li se to ponavljalo riječima u smislu: "Ima li nešto novo?", a ista je iskazala kako su se opisani događaji dodirivanja optuženika događala od rujna 2011. pa do studenog 2011. godine pri čemu je ista navela kako je kćer OČ ispričala da joj je u tom razdoblju optuženik dodirivao po stražnjici, grudima i spolovilu preko odjeće. Isto tako je u odnosu na događaje od 19. prosinca 2012. godine iskaz svjedokinje D u suglasju sa iskazima djeteta OČ u odnosu na dinamiku opisanih događaja pri čemu navedena svjedokinja također nije imala neposrednih saznanja i opažanja. Naime, svjedokinja je opisala da joj se njezina kćer OČ ponovno povjerila da ju je optuženik opet pipao, a što je ista rekla optuženiku koji je prvotno šutio i nakon toga ironično rekao: "Da, da, jesam, jesam" te da joj je kćer OČ opisala da ju je optuženik dodirivao po stražnjici i bedrima kada su sjedili na kutnoj garnituri koristeći lijevu ruku kada je sjedio s desne strani OČ. Svjedokinja nije mogla točno precizirati radnje optuženika u vremenskim okvirima budući da joj njezina kćer, OČ nije davala točno vremenski orijentirane odgovore pa je stoga svjedokinja navodila da je u odnosu na prvotni događaj optuženik dirao za spolovilo preko gaćica i da ju je pokušao dirati preko dojke kada je ona stisnula ruke i koja je davala različite događaje koje nije mogla točno vremenski definirati, no svakako se radilo o više događaja koji se nikada nisu događali izvan stana. Također je svjedokinja navela da nikad nije izravno podnosila kaznene prijave već da su iste podnosile od strane Poliklinike za zaštitu djece koje je ista potpisala.

37.1. Sud je cijelosti povjerovao iskazu svjedokinje KČ koja nije imala neposrednih saznanja o predmetnim događajima već koja ima samo saznanja o tome kada joj se povjerila njezina kćer, OČ, a imajući u vidu da su se opisani događaji dešavali samo između okrivljenika i djeteta OČ bez drugih prisutnih osoba. Iskaz svjedokinje KČ je u suglasju sa pročitanom materijalnom dokumentacijom i to obavijesti Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba od 25. studenog 2011., nalazom i mišljenjem multidisciplinarnog tim za dijete OČ od poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba od 21. veljače 2013. i nalazom i mišljenjem multidisciplinarnog tim za dijete OČ od poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba od 9. prosinca 2011., nalazom timske obrade dijete OČ u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež od 29. kolovoza 2012. kao i pročitanim zapisnikom iz Centra za socijalnu skrb, Područni ured Dubrava od 22. siječnja 2013. godine. Svjedokinja, prema ocjeni ovog suda nije niti mogla posebno opisivati i konkretizirati navedene događaja, a s obzirom da joj se njezin kćer OČ o tim događajima nije učestalo i detaljno povjeravala, a sud je također cijenio da su svi ti opisani događaji za svjedokinju bili doista emotivnu teški i uznemirujući i da je ista za cijelo to vrijeme proživljavala unutarnji intrapsihički konflikt, s jedne strane radi zaštite djeteta OČ od opisanih ponašanja optuženika, a s druge strane radi zaštite cjelokupne obitelji i povezanosti sa optuženikom sa kojim ima zajedničkog sina, DČG te ujedno njezine nepovoljne materijalne situacije i određene financijske ovisnosti o optuženiku. Stoga sud cijeni da je svjedokinja doista iskreno iskazivala o onome o čemu joj se povjeravala njezina kćer, OČ na njezino poticanje i sud cijeni da je svjedokinja iskreno navodila o svemu što joj je bilo poznati pri čemu je uzeto u obzir da svjedokinja i dan danas živi sa optuženikom.

38. Sporne odlučne činjenice potvrđene su i iz iskaza prof. ŽČ koja se zbog proteka vremena nije mogla sjetiti konkretnih događaja u odnosu na optuženika i njegovu obitelj i koja više nije zaposlena u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, no međutim ista je izjavila da u cijelosti ostaje pri sastavljenim nalazima i mišljenjima koje je sačinila u skladnu sa pravilima struke, a koje je sud prihvatio kao istinitim i nepristranim.

39. Sporne odlučne činjenice utvrđene su i iz iskaza AČ koja je u iskazu navela da se sjeća da se radilo o optuženiku koji je optužen da je pipkao svoju pokćerku, a koja je sudjelovala u izradi bilješki izvješća te dodatno navela kako je u dva navrata razgovrala sa majkom djeteta, KČ dok nije razgovarala sa djetetom jer za to nije bila ovlaštena i koja je bila upućena na daljnju obradu u Polikliniku djece i mladih grada Zagreba. Iz iskaza je utvrđeno da je majka djeteta, KČ bila jako uznemirena i nije znala da li bi vjerovala svojoj kćeri ili svojem suprugu, a koji je sud isto prihvatio kao istiniti i nepristrani i koja je navela da je ostala u cijelosti pri radnji u sastavljanju izvješća i bilješki.

40. Sporne odlučne činjenice utvrđene su i iz iskaza prof. KU koja je potvrdila da je tijekom 2011. godine radila u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba i sudjelovali u obradi djevojčice OČ te opisala da je nalaz psihijatrice zbog sumnje na predmetno kazneno djelo bio poslan na policiju te da je djevojčica bila dalje uključena u timsku obradu, a o čemu je sačinjena odgovarajuća materijalna dokumentacija, a koja je također navela da djevojčica sa majkom nije dolazila na predviđene tretmane koje su ponovno došle tek 2013. godine zbog sumnje na istovrsni događaj i da je o svemu tome svjedokinja obavijestila nadležni Centar za socijalnu skrb.

40.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz navedene svjedokinje smatrajući da je ista objektivno i nepristrano iskazivala o svojim saznanjima vezano za predmetne događaje, a o čemu je sastavila odgovarajuća izvješća sukladno pravilima struke.

41. Sporne odlučne činjenice utvrđene su i iz iskaza ČČ koja je potvrdila da je tijekom 2013. godine radila u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba i sudjelovala u obradi djevojčice OČ, a o čemu je sastavila odgovarajući nalaz i navela da majka i djevojčica OČ nisu dolazile na preporučene terapije.

41.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz navedene svjedokinje smatrajući da je ista objektivno i nepristrano iskazivala o svojim saznanjima vezano za predmetne događaje, a o čemu je sastavila odgovarajuća izvješća sukladno pravilima struke.

42. Sporne odlučne činjenice utvrđene su i iz iskaza ĆČ koja je potvrdila da je sudjelovala u timskoj obradi djeteta OČ koja se nije mogla sjetiti detalja zbog proteka vremena, ali koja je o tome je sastavila odgovarajući nalaz i mišljenje iza kojeg stoji.

42.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz navedene svjedokinje smatrajući da je ista objektivno i nepristrano iskazivala o svojim saznanjima vezano za predmetne događaje, a o čemu je sastavila odgovarajuća izvješća sukladno pravilima struke.

43. Iskazi navedenih svjedokinja su u suglasju sa pročitanom materijalnom dokumentacijom i to obavijesti Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba od 25. studenog 2011. iz koje je utvrđeno da je dijete OČ došla na hitan psihijatrijski pregled zbog sumnje na spolno zlostavljane od strane majčinog partnera u pratnji majke, a što se dogodilo kada je dijete rekla majci "Ne znaš što se događa", a koja je na posljetku majci rekla : "ono što si rekla sinoć, pa dira me, za guzu noge, htio bi i za sike, ali ja ne dam", a koja navodi i da ju je pokušao dirati i za spolovilo, ali da mu nije dala, i koja je potvrdila da ju je očuh pipkao, navodeći da je to počelo kada je bila 5. razred i koji su se događaju uvijek ponavljali kad majke ne bi bilo kod kuće i što bi počelo kada bi brata stavili na spavanje, a koji bi ju počeo češkati po leđima zatim po guzici, te bi ju nekada pitao da li smije, a nekada ne bi pitao i kada bi mu rekla da se smije da bi se tada naljutio i koja bi mu to dozvolila jer ne voli kada se netko ljuti na nju, a isto tako da bi joj došao do sisa, kada bi mu maknula ruku i koji je nekoliko puta pokušao preko odjeće po spolovilu.

44. Iz pročitane službene zabilježbe 26. studenog 2011. proizlazi kako je putem operativno komunikacijskog centra V PP Zagreb nazvala dr. DU iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i dojavila da je u Polikliniku došla OČ, rođena **.**.1999. s majkom te je navela da je seksualno zlostavljena i kojom prilikom je izvršena intervencija policijskih službenika dolaskom u Polikliniku.

45. Iskazi ispitanih svjedoka su u suglasju sa pročitanim nalazom i mišljenjem multidisciplinarnog tima za maloljetnu OČ od Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba od 9. prosinca 2011., iz kojeg je između ostalog utvrđeno da je prvotni iskaz djevojčice upućivao na sumnju na zlostavljanje što je ista kasnije negirala psihologijska, ali da je psihologijska obrada djevojčice ipak upućivala da se ta sumnja ne može isključiti.

46. Isto tako, iskazi navedenih svjedoka u suglasju su i sa pročitanim nalazom i mišljenjem multidisciplinarnog tima za dijete OČ, Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba od 21. veljače 2013., a iz kojeg je utvrđeno da je navedena djevojčica već bila u obradi u Poliklinici za zaštitu djece Gard Zagreba krajem 2011. radi sumnje na spolno zlostavljanje od strane očuha, čije je prvotni iskaz djevojčice ukazivao na sumnju na spolno zlostavljanje i koja iako je to kasnije negirala, obrada je upućivala da se sumnja ne može isključiti i zbog čega je preporučena psihologijska kontrola na koju djevojčica nije došla te mjere zaštite od nadležnog Centra za socijalnu skrb, kao i da ponovnom obradom dobivaju podaci o ponovnoj izloženosti spolnom zlostavljanju od strane očuha, kao i podaci da je ranije negirala takve događaje kako bi zaštitila majku i brata te o direktnom i indirektnom pritisku od strane majke i šire obitelji što je dovelo do povlačenja prvotnog iskaza djevojčice, o čemu je majka od djevojčice imala informacije.

47. Isto tako, iskazi ispitanih svjedoka u suglasju su sa pročitanom obavijesti Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 23. veljače 2013., iz kojeg je utvrđeno da je dijete OČ bila u obradi u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba radi sumnje na spolno zlostavljanje od strane očuha ŠČ o čemu je nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima poslan na Centar za socijalnu skrb, Područni ured Dubrava i policiju, te da iako je prvotni iskaz djevojčice upućivao na sumnju na spolno zlostavljanje od strane očuha, djevojčica je povukla svoj iskaz i da usprkos negiranju djevojčice podaci dobiveni obradom su ipak upućivali da se spolno zlostavljanje ne može isključiti, kao i da se majka djeteta ponovno telefonom javila 9. siječnja 2013. radi ponovne sumnje na seksualno zlostavljanje OČ pa je ponovno i započeta psihologijska obrada OČ na preporuku Centra za socijalnu skrb na pregled kod psihologa 23. siječnja 2013., a iz razgovora sa majkom i OČ saznato je da je djevojčica nakon povlačenja iskaza o ponašanju okrivljenika rekla majci da je to učinila „da brat ne ostane bez tate i da mama ne bude nesretna“, te da sadašnja obrada ukazuje na to da je djevojčica bila izložena neprimjerenom spolnom ponašanju okrivljenika pa tako opisuje događaj od 19. prosinca 2012. o kojem se povjerila majci dan kasnije 20. prosinca 2012., koja je opisala kako ju je kada je gledala televiziju navečer oko 21 sat u dnevnoj sobi i sjedila pored očuha, u toj situaciji očuh dirao po leđima, ispod odjeće i stražnjici te po grudima iznad odjeće, kojem je odgurnula ruku i koji je to opet uradio i "pipkao je" i koja opisala da je otišla na WC i po povratku vidjela da je zaspao te otišla spavati i koja se sutradan povjerila majci, kao i da majka i djevojčica navode da je tijekom prošle godine majka češće ispitivala "je li je očuh opet dira" i da djevojčica navodi da ju je očuh u više navrata pozivao k sebi u krevet "da siđe dolje pa će joj nešto kupiti", što je odbijala, te da započeta psihologijska obrada upućuje na izloženost spolnom zlostavljanju djevojčice od stane oca i da djevojčica potvrđuje ranije događaje koji su bili opisani u ranijem nalazu i iskazu, a koje je kasnije negirala te da se dobivaju podaci koji ukazuju na povlačenje ranijeg iskaza pod direktnim i indirektnim majčinskim pritiskom kao i pritiskom drugih članova obitelji prema majci.

48. Sporne odlučne činjenice utvrđene su i iz iskaza EČ koja je u iskazu navela da je razgovarala sa djevojčicom OČ u svojstvu psihijatra u Psihijatrijskoj bolnici za zaštitu djece i mladeži i da joj je djevojčica OČ rekla da ju je njezin očuh neprimjerno dodirivao po leđima, stražnjici i da je to pokušavao u predjelu njezinih grudi, a što je sve počelo kada je išla u 6. razred osnovne škole i o čemu je sastavila nalaz.

48.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz navedene svjedokinje smatrajući da je ista objektivno i nepristrano iskazivala o svojim saznanjima vezano za predmetne događaje o kojima joj se neposredno povjerila djevojčica OČ opisujući neprimjereno dodirivanje optuženika, a o čemu je sastavila odgovarajući nalaz sukladno pravilima struke. Iskaz navedene svjedokinje je u suglasju sa pročitanim nalazom timske obrade Psihijatrijske bolnice za maloljetnu Vannu OČ od 29. kolovoza 2012. iz kojeg proizlazi da postoji sumnja na seksualno zlostavljanje djevojčice od strane okrivljenika, a tijekom obrade od 26. studenog 2012. u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba se preporuča psihijatrijski tretman i praćenje razvoja djevojčice, a koje opisano zlostavljanje proizlazi iz navoda djevojčice od početka 6. razreda, u vidu dodirivanja po leđima i stražnjici te pokušaja dodirivanja po grudima, a što također proizlazi i iz navoda majke djevojčice kojoj se njezina kćer požalila na neprimjereno diranje od strane očuha po leđima do stražnjice te u nekoliko navrata i prema grudima koja bi mu odmaka ruku na što su otišli u Polikliniku.

49. Iskazi djeteta OČ potvrđeni su i iskazom PČ koja je kao najbolja prijateljica OČ potvrdila da joj se ista u dva navrata povjerila o predmetnim događajima i kojoj je navela da joj je optuženik tijekom 2012. godine dodirivao po rukama i nogama, a da joj se isto tako povjerila da će povući iskaz zbog mlađeg brata i nemira u kući. Također proizlazi da se OČ povjerila i o drugom događaju tijekom 2012. godine da joj je optuženik kada su se nalazili u dnevnom boravku dodirivao po leđima i stražnjici i da joj je prešao preko njezinog međunožja što je OČ smatrala nenormalnim i otišla nakon toga u WC. Svjedokinja RČ u iskazu navodi da je tada OČ djelovala uzrujano, te užasno i jako potresena i koja je plakala, a koja nakon što joj se povjerila, nije naknadno negirala ili porekla navedene događaje.

49.1. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu svjedokinje PČ, a koja iako nije imala neposrednih saznanjima o predmetnim događajima, je detaljno opisala emotivnu reakciju OČ životno i uvjerljivo i koji se iskaz u bitnim okolnostima uklapa u dinamiku inkriminiranih događaja.

50. Iskaz djeteta OČ potvrđen je i sa iskazom ispitane svjedokinje CČ, prijateljice OČ, a iz kojeg je utvrđeno kako je OČ isto jednom rekla da ju je optuženik dodirivao po stražnjici u kuhinji za vrijeme objeda,a koja je opisala da je tada OČ izgledala zbunjeno i kao da joj je neugodno i kojoj je bilo poznato od OČ da su podnesene dvije prijave koja je o tome s njom naknadno razgovarala i govorila iste stvari kao i prvi puta.

50.1. Sud je prihvatio iskaz navedene svjedokinje kao istinit na okolnost da joj se OČ o opisanim događajima povjerila, a koja nije imala detaljnijih saznanja o predmetnim događajima.

51. Nadalje, iz iskaza svjedokinje GČ utvrđeno je da ju je KČ nazvala i rekla joj da je optuženik pipao dijete OČ, a što je za svjedokinju bilo šok i što joj je ispričala jedanput kada su uhitili optuženika, a iz kojeg iskaza je također utvrđeno da dijete OČ nije bila sklona izmišljanju stvari, osim što nije htjela govoriti o školi i ocjenama. Isto tako, utvrđeno je iz iskaza navedene svjedokinje da je optuženik poricao te opisane događaje, kao i da joj je KČ rekla da je bila sa djetetom OČ u Poliklinici, kada je optuženik drugi puta bio uhićen i koja je također opisala da se dijete OČ znala posvađati sa svojom majkom, vikati na nju i gurati i imalo određene neuobičajene zahtjeve oko odjeće. Sud je prihvatio iskaz navedene svjedokinje istinitim koja je prema ocjeni suda iskazivala prema svojim saznanjima i mogućnostima, a koje je ista crpila iz razgovora sa KČ, a sve vezano uz inkriminiran e događaje i koji je u bitnim okolnostima u suglasju sa iskazom svjedokinje KČ.

52. Iz iskaza svjedokinje NČ, koja je majka CČ, sud nije došao do bitnih saznanja o dinamici predmetnih događaja s obzirom da iz iskaza navedene svjedokinje proizlazi kako svjedokinja nije znala o navedenim događajima i kojima je samo pročitala jedan članak u novinama, a za kojeg joj se učinilo da se moglo raditi o prijateljici njezine kćeri pa stoga sud na temelju iskaza navedene svjedokinje nije niti mogao utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku.

53. Nadalje, iz iskaza svjedoka IU, oca optuženika, sud isto tako nije mogao utvrditi dinamiku predmetnih događaja, budući da iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi kako je znao održavao kontakte sa svojim sinom, ŠČ koji je bio u vezi sa KČ od 2006. godine i sa kojom se nije baš nešto slagao, kao i da isti jedan vikend nije mogao uspostaviti telefonski kontakt sa svojim sinom i da se tada javila KČ koja mu je navela da je optuženik pritvoren i da nema ništa dati za jesti sinu ŠČG, a koji je organizirao kupnju hrane. Isto tako, iz navedenog iskaza je utvrđeno da je optuženik svjedoku rekao kada je izašao iz zatvora da se radi o prohtjevima KČ za novcem i luksuzom što isti nije mogao priuštiti, a nakon čega mu je svjedok rekao da se više ne vraća D i djeci zbog rizika na što mu je optuženik odgovorio da je ispravan i čist i da se ne boji te da je nakon toga optuženik ponovno završio u zatvoru i naknadno saznao da se optuženik tereti za seksualno napastovanje djeteta OČ. Sud je povjerovao da je svjedok zaista istinito iskazivao o onome što mu je bilo poznato, no međutim isti nije imao nikakvih konkretnih saznanja o predmetnim događajima, već samo od njegovog sina optuženika kao i KČ, a koji opširno nisu prepričavali navedene događaje svjedoku koji je bio fizički udaljen i živio u [adresa] i nije održavao učestale kontakte sa obitelji optuženika niti dolazio kod istih.

54. Slijedom izvedenih dokaza ocjenjujući iste pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi ŠČ u razdoblju od početka mjeseca rujna do 25. studenoga 2011. u [adresa], u stanu u kojem živi sa izvanbračnim suprugom i njezinom kćeri OČ, rođenom **.**.1999., s ciljem zadovoljenja svog spolnog nagona, koristio odsutnost KČ te za vrijeme dok je ostajao nasamo s njezinom kćerkom OČ, iskorištavajući stvoreni odnos povjerenja koji je dijete OČ imala prema njemu, istoj učestalo prilazio te ju dirao po stražnjici zavlačeći joj ruku ispod hlača te isto tako ispod gaćica na što bi mu ona odmicala ruku, a isto tako za vrijeme dok je OČ ležala na krevetu, učestalo bi legao pored nje te ju dirao po stražnjici preko odjeće, a potom svoju ruku zavlačio i ispod njezine odjeće dirajući je po stražnjici, za koje vrijeme se OČ posramljeno, te mu uporno odmicala ruku, kojim svojim ponašanjem je povrijedio njezin seksualni integritet, moral i dostojanstvo, kao i dana 19. prosinca 2012. u vremenu između 21,00 i 22,00 sati u [adresa], u stanu u kojem živi s izvanbračnom suprugom KČ i njezinom kćeri OČ, rođenom **.**.1999., s ciljem zadovoljenja svog spolnog nagona, dok se KČ nalazila u spavaćoj sobi a on s djetetom OČ ostao nasamo, koristeći povjerenje koje je dijete OČ imala prema njemu za vrijeme dok su sjedili na kutnoj garnituri u dnevnom boravku, najprije joj zavukao ruku ispod majice te ju dirao po leđima te joj nastavno zavukao ruku ispod gaćica dirajući je po stražnjici za koje vrijeme je dijete OČ uzmicala te uspjela maknuti njegovu ruku, da bi ju nastavno rukom dirao preko odjeće po spolnom organu i grudima na što mu je ona ponovno maknula ruku te se zaštitila rukama stavljajući ih preko grudi, a na što ju je on ponovno dirao po stražnjici, zbog čega se ona kako bi ga spriječila u daljnjem dodirivanju ustala i otišla iz sobe, a takvim svojim postupanjima kod djeteta OČ izazvao je osjećaj srama te povrijedio njezin seksualni integritet.

55. Postupajući na opisani način optuženik je ostvario sva objektivna obilježja dva kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, bludnim radnjama, opisana u članku 193. stavku 2. KZ/97 ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; - dalje u tekstu KZ/97) u svezi s člankom 192. stavkom 3. KZ/97, a kažnjiva po članku 193. stavku 2. KZ/97, kao i subjektivna obilježja predmetnih kaznenih djela budući da je iz same obrane optuženika i drugih provedenih dokaza koje je sud prihvatio kao istinite nesporeno utvrđeno da je okrivljenik bio svjestan da je dijete OČ u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela kao pod točkom 1. i 2. izreke ove presude bila mlađa od 15 godina, a koji je u odnosu na predmetna kaznena djela postupa s izravnom namjerom radi zadovoljenja svojih spolnih nagona i koji je u tom cilju poduzeo opisane radnje na štetu djeteta OČ, a što je dovelo do povrede njezinog seksualnog integriteta i osjećaja srama, pri čemu je optuženik iskoristio odnos njezine zavisnost naspram njega, a sa kojim je izuzev opisanih situacija i događaja imala dugotrajnije izgrađeni dobar odnos kao i odnos povjerenja.

55.1. Pritom, tijekom provedenog postupka, nije ničime dovedena u pitanje optuženikova ubrojivost, kao niti njegova svijest o protupravnosti kaznenih djela i njegovim obilježjima te je očito da je optuženik bio svjestan svojeg postupanja i radnji.

56. Ocjenjujući obranu optuženika, sud istu nije prihvatio istinitom u dijelu u kojem isti poriče odlučne činjenice. Sud nije prihvatio navode optuženika da bi ga OČ i njezina majka, KČ neistinito teretili u ovom predmetu kao i prijateljica OČ, RČ i da isti uopće nije znao razloge zbog kojih je prosincu 2011. bio u istražnom zatvoru. Isto tako, sud nije prihvatio dio obrane optuženika da je iskaz svjedokinje PČ direktan proizvoda dogovora između njezine prijateljice, OČ i KČ. Navodi optuženika da se OČ nije dobro slagala sa njezinom majkom, KČ te da je isti indiskretno KČ skretao pažnju da OČ promijeni ponašanje ili ga ispravi ni na koji način ne otklanjaju kaznenopravnu odgovornost optuženika, a čija je obrana u suprotnosti sa iskazima svjedokinje OČ, KČ, PČ, CČ i GČ kao i svjedokinja ŽČ, UU, TČ, ČČ i EČ kao i pročitanom materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu predmeta te nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, psihologice UČ i nalazima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, a koje je sve navedene dokaze sud u cijelosti je prihvatio kao istinite i koji se navedeni dokazi u bitnim okolnostima međusobno nadopunjuju te su isti u međusobnom suglasju. Sud je ovakav zaključak donio i posebice prilikom analiziranja nalaza i mišljenja vještaka dr. UČ, a iz kojeg nesporno proizlazi da je optuženik pratio sa zanimanjem Facebook komunikaciju djeteta OČ i ujedno time pokazao interes za njezin intimni život, tim više što je KČ navela kako joj je njezina kćer, OČ rekla da joj je jednom priliko " O", optuženik rekao da će ju njena simpatija " Z" do ljeta poseksati i zbog čega se zaključuje kako je optuženikov odnos sa djetetom OČ prelazio granice uobičajenih odnosa otac-kćer i koji je očito dijete OČ doživljavao privlačnom u seksualnom aspektu i slijedom čega je sud nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kaznena djela na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude.

57. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka ZČ istinitim, ocjenjujući kako se radi o pristranom svjedoku koji je u prijateljskim odnosima sa optuženikom te ocjenjuje kako su navodi navedenog svjedoka da je KČ od optuženika tražila posebne uvjete i neke novce i zbog čega mu je prijetila da će prijaviti optuženika da je pipao njezinu kćer, OČ kao neistinitim i usmjerenim otklanjanju kaznene odgovornosti optuženika, a sa kojim je svjedok u prijateljskim odnosima sa optuženikom.

58. Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije koju bi trebalo primijeniti prema optuženiku sud je uzeo u obzir sljedeće okolnosti, a kako je to propisano odredbom članka 56. KZ/97.

58.1. Kao olakotno sud je cijenio okolnost osobnih i obiteljskih prilika optuženika te njegovu raniju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost za kaznena djela i prijašnji uredan socijalni život. Tako je sud je cijenio okolnost da je optuženik za cijelo vrijeme trajanja obiteljske zajednice financijski potpomagao svoju izvanbračnu suprugu KČ, kao i samu oštećenicu OČ i zajedničkog maloljetnog sina FČG, da je isti i dalje u izvanbračnoj zajednici sa KČ sa kojom živi u zajedničkom kućanstvu i koju i dalje financijski potpomaže kao i njihovo zajedničko maloljetno dijete FČG i o kojem brine. Isto tako je olakotnim uzeto dulji odmak vremena od inkriminiranih događaja, te okolnost da se optuženik nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela više nije evidentirao kao počinitelj novih kaznenih djela ili prekršaja. Nasuprot tome kao otegotno sud je okolnost da je optuženik tijekom prvotnog inkriminiranog razdoblja i to od početka rujna do 25. studenog 2011. isti učestalo dodirivao djevojčicu OČ u predjelu njezine stražnjice, kao i da je optuženik nakon toga ponovio isto kazneno djelo i to dana 19. prosinca 2012. godina, na štetu iste oštećenice na način da ju je dodirivao u predjelu njezine stražnjice kao i u predjelu njezinog spolnog organa preko odjeće i u predjelu grudi te nastavio istu dirati ponovno u predjelu stražnjice, iako je djevojčica tijekom navedenih radnji uzmicala i micala ruku optuženika, a čime je optuženik pokazao određeni stupanj upornosti pri počinjenju predmetnih kaznenih djela.

58.2. Nakon razmatranja svih navedenih utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti sud je optuženiku u razmjeru propisane kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 193. stavka 2. KZ/97, a za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 8 mjeseci te istome na temelju članka 60. KZ/97, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Imajući u vidu veći broj olakotnih okolnosti na strani optuženika, sud je odredio na temelju članka 67. KZ/97, da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti, ukoliko optuženi u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, a pri čemu je uzeta u obzir i odredba članka 67. stavka 3. KZ/97, u kojoj je propisano da se uvjetna osuda može se primijeniti prema počinitelju kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, a koja je u konkretnom slučaju i propisana za kazneno djelo iz članka 193. stavka 2. KZ/97 i koja se uvjetna osuda u konkretnom slučaju mogla izreći. Sud smatra kako nije bilo nužno odrediti izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine, kako bi se ostvarila svrha kažnjavanja, već i da će se primjenom uvjetne osude u trajanju od 3 godine, kao mjerom upozorenja utjecati na buduće ponašanje optuženika i ostvariti specijalna i generalna prevencija i ostvariti svrha kažnjavanja.

59. S obzirom da je optuženik tijekom kaznenog postupka bio lišen slobode po osnovi uhićenja i boravka u istražnom zatvoru, sud je na temelju članka 63. KZ/97, odredio da će se u slučaju opoziva uvjetne osude optuženom ŠČ uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. studenog 2011. do 7. prosinca 2011., te od 29. siječnja 2013. do 11. travnja 2013. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a koja je uvjetno izrečena u trajanju od tri godine.

60. Uzimajući u obzir da je optuženi ŠČ zaposlen kao profesor doktor znanosti na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu, sa primanjima od 2.300,00 eura mjesečno, te da je isti vlasnik stana na adresi stanovanja u [adresa] i vlasnik osobnog vozila marke Kia 2023., sud je optuženika na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, obvezao podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08, koji se odnose na troškove psihologijskog vještačenja u iznosu od 371,62 eura i troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, uzimajući u obzir trajanje i složenost ovog kaznenog postupka, smatrajući da plaćanjem navedenog iznosa troškova neće biti ugrožena egzistencija optuženika i njegove obitelji.

U Zagrebu, 25. srpnja 2025.

Sudac za mladež:

Stanislav Walaszek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj: KMP-DO-72/13

2. Optuženi ŠČ, [adresa]

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Tomislav Grahovac, putem e-komunikacije

4. Oštećena OČ

5. U spis