Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1335/2025-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Štefici Bukvić, u pravnoj stvari 1. tužitelja NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. tužiteljice ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Jasna Matičević odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Leibnitz eGen, OIB:03952684789, Banhofstrasse 2, Leibnitz, Republika Austrija, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Bajsić Bogović, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 1. tužitelja NI, i 2. tužiteljice ZI, protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-353/2018-26 od 16. travnja 2025., 25. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba 1. tužitelja NI i 2. tužiteljice ZI uvažava se kao osnovana te se ukida rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-353/2018-26 od 16. travnja 2025.

II. O zahtjevu 1. tužitelja NI i 2. tužiteljice ZI, kao i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbacuje se tužba od 18. travnja 2018. u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži proglašenje nedopuštenom ovrhe, pljenidbe i prijenosa u postupku pokrenutom po zahtjevu tuženika radi naplate temeljem Ugovora o davanju kredita od 23. srpnja 2010. godine i Isprave o zasnivanju založnog prava od 23. srpnja 2010. godine, potvrđene (solemniziranog) od strane javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier iz Varaždina dana 02. kolovoza 2010. godine, a radi naplate novčane tražbine tuženika u iznosu od 144.443,63 EUR prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na isti iznos u visini od 12% godišnje, koja teče od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate. "

2. Navedeno rješenje pravovremenom žalbom pobijaju 1. tužitelj NI i 2. tužiteljica ZI, (u daljnjem tekstu: tužitelji), zbog žalbenih razloga iz čl. 354. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje i to u rad drugom raspravnom sucu. Traže trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu sa zateznim kamatama.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev 1. tužitelja MI i 2. tužiteljice ZI, da sud proglasi nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1417/2012 od 7. srpnja 2012. kojim je određena ovrha na nekretninama u suvlasništvu tužitelja i to svakog u ½ dijela i to [katastarska čestica] sa 117 čhv, iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretninama u suvlasništvu 1. tužitelja NI i to [katastarska čestica] sa 2139 m[2] i [katastarska čestica] sa 200 m sve iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja ovrha je na temelju odredbe čl. 36. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10) obustavljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-874/2015-149 (ranije Ovr-1417/2012 OGS) od 5. prosinca 2022. jer je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu obzirom su ovršenici, a tužitelji u ovom predmetu, ispunili obvezu prema njemu.

6. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem odbacio tužbu tužitelja na temelju čl. 187. st. 2. u svezi čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,144/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) jer je zaključio da tužitelji, nakon što je ovrha obustavljena, više nemaju pravnog interesa da se takva ovrha proglasi nedopuštenom.

7. Prema odredbi čl. 187. st. 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema st. 2. istog članka, takva se tužba može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

7.1. Dakle, razrađujući procesnu pretpostavku pravnog interesa za traženjem deklaratorne zaštite, zakon određuje da pravo na ovu zaštitu postoji:

- kad je to posebnim propisima predviđeno – bilo da zakon daje neposredno ovlaštenje određenoj osobi da pokrene parnicu, bilo da ovlašćuje sud da određenu osobu uputi na pokretanje parnice (npr. u ovršnom ili stečajnom postupku, u ostavinskom ili u nekim drugim izvanparničnim postupcima) – pa u tom slučaju zakonsko ovlaštenje oslobađa tužitelja od dužnosti da dokazuje svoj konkretni pravni interes,

- kad tužitelj ima pravni interes da se utvrdi postojanje ili nepostojanje kakvog pravnog odnosa još prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa,

- kad tužitelj ima "neki drugi" - dakle bilo koji određeni pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje, kada je tužitelj dužan da, u nedostatku presumpcije o postojanju, učini vjerojatnim postojanje svog konkretnog pravnog interesa.

8. U smislu odredbe čl. 288. st. 2. ZPP-a sud će odbaciti tužbu kad utvrdi da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe.

9. Kako su u konkretnom slučaju tužitelji rješenjem poslovni broj Ovr-874/2015 od 11. kolovoza 2016. upućeni na pokretanje ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to na temelju odredbe čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine) br. 112/12; u daljnjem tekstu OZ) , to su tužitelji u konkretnom slučaju oslobođeni obveze dokazivanja konkretnog pravnog interesa na pokretanje ove parnice.

9.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama (npr. Rev 1012/2020-2 od 22. prosinca 2020., Rev 1604/18-2 od 8. siječnja 2019., Rev 1153/2021-4 od 15. veljače 2022. i Rev 244/2023-2 od 6. lipnja 2023.), tužitelj koji je pravomoćnom odlukom suda donesenom u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, može u skladu s tim rješenjem podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i sud može po toj tužbi provesti parnični postupak i u slučajevima kad je ovrha provedena odnosno pravomoćno obustavljena. Niti jednom odredbom OZ-a nije propisano da nakon obustave ili provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom postaje neosnovan, niti da je tužba postala nedopuštena.

10. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja sud prvog stupnja odbacio tužbu i pogrešno primijenio odredbe navedene odredbe ZPP-a pa nije utvrdio činjenice odlučne za odluku o tužbenom zahtjevu, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će postupiti u skladu s prethodno iznesenim pravnim shvaćanjem, utvrditi sve relevantne činjenice i pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o tužbenom zahtjevu.

12. Odluka o troškovima žalbenog postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Osijek, 25. srpnja 2025.

Sutkinja

Štefica Bukvić