Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1021/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Varpulis d.o.o., OIB: 84594952896, Dobreć, Dobreć 47 e, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ferri, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Lešnjak, odvjetnica u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Psp-24/2024-39 od 17. siječnja 2025., dana 25. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Psp-24/2024-39 od 17. siječnja 2025. pod točkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je tuženik, dana 1.3.2024., samovlasno smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu zapadnog dijela poslužne nekretnine, koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižnom odjelu [adresa], dokazi upisana u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], označena kao [adresa] – pašnjak, površine 1.235,00 m2, u cijeloj dužini, širine 340 – 350 cm mjereno od suhozida k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je zapadni dio predmetne poslužne nekretnine u cijelosti ogradio metalnom ogradom.

2. Nalaže se tuženiku da uspostavi posjedovno stanje koje je postojalo na poslužnoj nekretnini koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Opatija, dolazi upisana u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], označena kao [adresa] – pašnjak, površine 1.235,00 m2, prije smetanja utvrđenog u točki 1. izreke ovog rješenja, na način da u ukloni metalnu ogradu sa zapadnog dijela predmetne poslužne nekretnine, u cijeloj dužini, u širine od 340 – 350 cm mjereno od suhozida k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od 8 dana.

3. Zabranjuje se tuženiku ponavljanje smetanje posjeda iz točke 1. izreke ovog rješenja ili sličnog smetanje tužiteljevog posjeda poslužnoj nekretnini koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Opatija, dolazi upisana u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], označena kao [adresa] – pašnjak, površine 1.235,00 m2, ubuduće. Poslovni broj Psp-24/2024-39 2 4. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati prouzročeni parnični trošak, uvećan za pripadajuću zateznu kamatu, koja teče na isti iznos od dana presuđenja u ovoj pravnoj stvari do dana konačne isplate, po stopi koja odgovara, za svako polugodište, uvećanju kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

Pod točkom II. izreke nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici parnični trošak u visini od 700,00 eura, sa zateznim kamatama od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke odbija se tuženica sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pod točkom I. i II. izreke žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom koji zahtjev temelji na tvrdnjama da ga je tuženica samovlasno smetala u posljednjem mirnom posjedu zapadnog dijela poslužne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijeloj dužini, širine 340 do 350 cm mjereno od suhozida k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je zapadni dio poslužne nekretnine u cijelosti ogradila metalnom ogradom, te traži da joj se naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da ukloni metalnu ogradu uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s obzirom da je pobijano rješenje razumljivo, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a rješenje ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja i ima razloga o odlučnim činjenicama.

6. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da tuženica ne osporava da je 1. ožujka 2024. po njezinom nalogu na nekretnini u njezinom vlasništvu bila postavljena metalna ograda vidljiva na fotografijama koje prileže tužbi, ali osporava da bi tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu zapadnog dijela predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti da je vršio posjedovne radnje na predmetnom dijelu,

-da je na licu mjesta utvrđeno da stanje odgovara fotografijama koje je tužitelj priložio uz tužbu,

-da svjedokinja ĐŽ u bitnome navodi da je domaćica u kući tužitelja, te da je tužitelj sa prijašnjim vlasnikom tog dijela nekretnine imao dogovor da taj dio može koristiti i da je posađena lovor višnja, da lovor višnje više na terenu nema jer je uklonjena bez da je tužitelj o tome obaviješten, osim lovor višnje na tom je dijelu bilo navodnjavanje kojeg također više nema, ograda je postavljena 1. ožujka, a njihovi su vrtlari održavali lovor višnju koja je uklonjena prije postavljanja metalne ograde,

-da zakonski zastupnik tužitelja u svom iskazu u bitnome navodi da je 2012. godine imao dogovor sa vlasnikom parcele da posadi lovor višnju radi vizualne zaštite i zaštite od vjetra i lišća, da je bivši vlasnik trebao prodati nekretninu tužitelju, ali se to nije desilo, da gledajući sa ceste lovor višnja se nalazila na udaljenosti od metar i pol do dva, održavala se sa obje strana ceste i postojao je sustav za navodnjavanje, nakon postavljanje metalne ograde nije mogao pristupiti lovor višnji, nije se suglasio sa postavljanjem metalne ograde, a lovor višnja je uklonjena u kolovozu 2023.,

-da prvostupanjski sud prihvaća iskaze saslušane svjedokinje i zakonskog zastupnika tužitelja,

-da je uvidom u predmet R1-10/2024 utvrđeno da je pokrenut po prijedlogu ovdje tužitelja protiv ovdje tuženice, radi osiguranja dokaza, da je rješenjem od 8. veljače 2024. prihvaćen prijedlog i određen uviđaj na licu mjesta sa vještacima mjerničke i građevne struke, LŽ i MŽ, da su zadaće vještaka utvrđene na licu mjesta, te je vještak mjerničke struke dobio zadaću da utvrdi na kojoj se nekretnini nalazi hortikulturno uređenje za koje predlagatelj tvrdi da ga je uništila protustranka, a vještak građevne struke dobio je zadaću da utvrdi visinu oštećenja na dijelu za koji predlagatelj tvrdi da ih je nanijela protustranka, a odnose se na zemljane radove,

-da je stalni sudski vještak mjerničke struke, u ovom postupku, nakon provedenog uviđaja, temeljem podataka prikupljenih terenskih mjerenjem uklopljenih na službeni katastarski plan, identificirao prijepor odnosno česticu na kojoj je postavljena metalna ograda te utvrdio da je sporna metalna ograda u cijelosti postavljena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tuženice, međna linija predmetne čestice i susjednih definirana je u provedenom geodetskom elaboratu RN 38/2022, te ista u cijelosti odgovara stvarnom stanju terena, ukupna dužina sporne metalne ograde između krajnjih točaka A i B iznosi 47,45 m, udaljenosti metalne ograde u odnosu na suhozid odnosno među između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kreću se u rasponu od 3,90 m do 4,38 m, sve kako je prikazao na skici lica mjesta,

-da je provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno da je tuženica 1. ožujka 2024. na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u njezinom vlasništvu, na zapadnoj srani, postavila metalnu ogradu u dužini i na način kako je to opisano u postavljenom tužbenom zahtjevu,

-da je na tom dijelu prije bila posađena lovor-višnja, na udaljenosti od 1,5 do 2 metra od ceste, da je postojalo i navodnjavanje, te da je isto učinjeno po tužitelju, uz suglasnost prijašnjeg vlasnika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

-da je lovor višnja uklonjena prije postavljanja metalne ograde, dakle prije nego li je tužitelj ustao ovom tužbom,

-da tuženica osporava činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i da bi tužitelj na tom dijelu vršio bilo kakve posjedovne čine,

-da posjed nije nešto trenutačno, nastaje činom stjecanja, a traje sve dok ne nastupi okolnost koja ga prekida i okončava i posjed stvari je faktična vlast na stvari odnosno faktično stanje zaštićeno pravom.

7. Polazeći od navedenih utvrđenje te pozivom na odredbe čl. 22. st. 1. i 2. i čl. 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012.., 152/2014., dalje: ZV) te odredbu čl. 8. ZPP-a prvostupanjski sud je utvrdio da se tužitelj nije nalazio u posljednjem mirnom posjedu zapadnog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem dijelu je tuženica postavila metalnu ogradu. Polazeći od utvrđenja da je nedvojbeno da se tužitelj nalazio u posjedu navedenog dijela na način da je tu posadio lovor višnju, pa i drugo raslinje, da je postavio sustav za navodnjavanje i da je navedeno raslinje održavao, da je to raslinje i sustav za navodnjavanje uklonjeno u kolovozu 2023. od strane tuženice, a tužitelj nakon toga više nije poduzimao nikakve posjedovne radnje, prvostupanjski sud je utvrdio da je samim time njegov posjed prestao i postavljanjem metalne ograde tužitelj nije smetan jer više nije bio u faktičnom posjedu predmetnog dijela nekretnine, jer je tužitelj uklanjanjem raslinja i sustava za navodnjavanje prestao poduzimati one posjedovne radnje koje je do tada činio, a nakon samog uklanjanja raslinja i sustava za navodnjavanje nije zatražio zaštitu svog posjeda sve do postavljanja metalne ograde u kojem trenutku se posjed tuženice već umirio. Slijedom svega navedenog, odbio je tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

9. Odredbom čl. 21. ZV-a propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, da i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran, da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

10. Prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovanog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

11. U postupku je utvrđeno da se tužitelj nalazio u posjedu zapadnog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je tu posadio lovor višnju i drugo raslinje i da je postavio sustav za navodnjavanje te da je navedeno raslinje održavao, da je to raslinje i sustav za navodnjavanje uklonjeno u kolovozu 2023. od strane tuženice, da je 1. ožujka 2024. tuženica postavila metalnu ogradu, a tužitelj nakon samog uklanjanja raslinja i sustava za navodnjavanje nije zatražio zaštitu svog posjeda sve do postavljanja metalne ograde.

12. Imajući u vidu ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda, koja nisu niti sporna među strankama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije bio u faktičnom posjedu sporne nekretnine kada je tuženica postavila metalnu ogradu. Suprotni žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

13. Sukladno čl. 22. st. 1. i 2. ZV-a jedna od pretpostavki za pružanje posjedovne zaštite je postojanje posljednjeg mirnog posjeda. Prema odredbi čl. 10. ZV-a osoba koja ima faktičnu vlast na stvari njen je posjednik. Dakle, sudskom zaštitom od samovlasnog smetanja posjeda (čl. 22. ZV-a) ne zaštićuje se pravo posjednika u odnosu na posjedovanu stvar već se zaštićuje faktično stanje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 734/2021-2 od 29. lipnja 2022.).

14. Okolnost da je u predmetu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni br. R1-10/24 proveden uviđaj na licu mjesta, uz prisutnost stalnih sudskih vještaka mjerničke i građevne struke i da je tužitelj na predmetnom uviđaju slobodno pristupio na dio prijeporne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojem je ranije bio uređen zemljani spust, ugrađeno navodnjavanje kap na kap te posađeni hortikularni nasadi, odnosno da je detaljno pokazao imenovanim vještacima posljedice izvođenja zemljanih radova po tuženici na prijepornom dijelu nekretnine radi osiguranja dokaza za postavljanje odgovarajućeg zahtjeva za naknadom štete protiv tuženice te da je to fotografski dokumentirao, ne predstavlja ostvarivanje faktične vlasti na predmetnoj nekretnini.

15. Neosnovani su i žalbeni tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbi čl. 19. ZV-a koja odredba propisuje da posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno (st.1.), a smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao (st. 2.), s obzirom da prvostupanjski sud pobijanu odluku temelji na utvrđenju da tužitelj nije bio u faktičnom posjedu predmetne nekretnine jer se posjed tuženice umirio, koja utvrđenja prvostupanjskog suda tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio.

16. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 380 . st. 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

17. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 25. srpnja 2025.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar