Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2950/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1692/2024-60 od 18. ožujka 2025., dana 24. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1692/2024-60 od 18. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.516,20 eura.

II. Uvažava se kao djelomično osnovana žalba tužiteljice te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1692/2024-60 od 18. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, te se odlučuje:

"Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadom troška u iznosu od 500,00 eura."

III. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove sastava žalbe u iznosu od 20,71 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 395,31 eura.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1692/2024-60 od 18. ožujka 2025. utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za iznos 1.629,17 eura/12.274,22 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke navedenog rješenja naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.653,79 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja pravodobno se žali tuženik u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.016,20 eura, zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda. Tuženik zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upiru žalitelj u podnesenoj žalbi. Pobijana se odluka može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Točkom I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 77/20-48 od 7. travnja 2023. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.451,81 eura/18.473,20 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na iznos od 2.439,78 eura /18.382,50 kuna od 6. lipnja 2019. do isplate, a na iznos od 12,04 eura/90,70 kuna do isplate. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.366,13 eura/17.827,58 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na iznos od 2.364,79 eura/17.817,50 kuna od 6. lipnja 2019. do isplate, a na iznos od 1.34 eura/10,08 kuna od 12. studenog 2018. do isplate, dok je tokom III. izreke određeno da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

6. Ovaj sud je presudom i rješenjem poslovni broj Gž-2965/2023-4 odlučio o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-77/20-48 od 7. travnja 2023. i to na način da je točkom I. rješenja ukinuta navedena presuda, u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.629,17 eura/12.274,22 kuna i u dijelu pod točkom III. izreke, te je u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Točkom II. izreke navedenog rješenja je odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena za konačnu odluku.

7. Člankom 193. stavkom 2. ZPP podređeno je se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

8. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica podneskom od 15. rujna 2021. djelomično povukla tužbeni zahtjev te da je tuženik navedeni podnesak zaprimio 20. rujna 2021. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenje tužbe u roku od 15 dana, već tek na ročištu održanom 3. prosinca 2021., zbog čega se u skladu s člankom 193. stavkom 2. ZPP smatra da je pristao na povlačenje.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP. Naime, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP. Tužiteljica je djelomično povukla tužbu podneskom do 15. rujna 2021., međutim člankom 158. ZPP propisana su posebna pravila za naknadu parničnih troškova u slučaju povlačenja tužbe te se u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva ne može primijeniti odredba članka 154. stavka 2. ZPP. Ujedno se ističe da tuženik nije u roku određeno postavio zahtjev za nadoknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio zahtjeva što je bio dužan u skladu s člankom 164. stavkom 2. i 8. ZPP u vezi s člankom 158. stavkom 1. ZPP.

10. Nadalje, Tbr. 52. stavkom 3. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa) određeno je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sud je pobijano rješenje donio nakon stupanja na snagu Tarife i to dana 18. ožujka 2025., stoga je pravilno sud prvog stupnja primijenio odredbu Tbr. 54. i 52. stavka 3. Tarife na način da je priznao tužiteljici trošak po vrijednosti boda od 2,00 eura, te dosudio trošak u granicama zahtjeva tužiteljice u skladu s člankom 2. stavkom 1. ZPP.

11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljici nastao trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 4. studenog 2020., 3. prosinca 2021., 25. ožujka 2022., 26. rujna 2022. i 27. veljače 2023. u iznosu od po 200,00 eura u skladu s Tbr. 9. toč. 1. Tarife, obzirom da se radi o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari.

12. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno dosudio tužiteljici trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 24. veljače 2025. u iznos od 200,00 eura uvećano za PDV. Pravilno je valjalo utvrditi da je tužiteljici nastao trošak zastupanja po punomoćniku na navedenom ročištu u iznosu od 100,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 25,00 eura jer se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima u skladu s Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 46. Tarife. Kako je sud prvog stupnja dosudio trošak zastupanja po punomoćniku na navedenom ročištu uvećan za PDV u iznosu od 250,00 eura, valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za nadoknadom troška u iznosu od 125,00 eura (250,00 eura – 125,00 eura).

13. Odredbom Tbr. 8. toč. 1. Tarife određeno je da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tarife. Odredbom Tbr. 9. toč. 4. Tarife određeno je da za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova.

14. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu Tbr. 8. toč. 1. Tarife na način da je dosudio tužiteljici trošak sastava šest obrazloženih podnesaka u iznosu od po 200,00 eura uvećano za PDV. Pravilno je valjalo utvrditi da je tužiteljici nastao trošak sastava četiri obrazložena podneska i to podnesaka od 12. ožujka 2020., 26. lipnja 2020., 27. travnja 2021. te 15. rujna 2021. u iznos od po 200,00 eura (Tbr. 8. toč 1. Tarife) uvećano za PDV, dok je valjalo utvrditi da je tužiteljici nastao trošak sastava podnesaka od 9. prosinca 2020. i 1. listopada 2021. u iznosu od po 50,00 eura (Tbr. 8. toč 3. Tarife) uvećano za PDV, odnosno ukupno 125,00 eura. Kako je sud prvog stupnja dosudio trošak sastava navedenih podnesaka uvećanih za PDV u iznosu od 500,00 eura, valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za nadoknadom troška u iznosu od 375,00 eura (500,00 eura – 125,00 eura).

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP, žalbu odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u dijelu kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.516,20 eura, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja i djelomično preinačiti pobijano rješenje na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja i odbiti zahtjev tužiteljice za nadoknadom troška postupka u iznosu od 500,00 eura.

16. Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio sa 16,57% zahtjeva (preinačen iznos od 500,00 eura od 3.016,20 eura) te kako je tuženiku nastao trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura valjalo je tuženiku priznati troškove žalbenog postupka u iznosu od 20,71 eura (16,57% od 125,00 eura) u skladu s člankom 154. stavku 2. ZPP u vezi s člankom 35. stavkom 2. ZPP, te člankom 166. stavkom 2. ZPP, koji troškovi se odnose na trošak sastava žalbe u iznosu od 100,00 eura u skladu s Tbr. 10. toč. 4. Tarife u vezi sa Tbr. 7. toč. 1. Tarife uvećan za PDV u iznosu od 25,00 eura u skladu s Tbr. 46. Tarife. Dakle, valjalo je odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja. Nadalje, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe u iznosu od 395,31 eura (416,02 eura – 20,71 eura) odnosno odlučiti kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja. Ističe se da tuženik nije dokazao da mu je nastao trošak sudske pristojbe na žalbu jer istu nije platio.

U Zagrebu 24. srpnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Žulj