REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Kž-206/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca, kao predsjednika vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐE, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 155. st. 2. u svezi s čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ĐE podnesenoj putem branitelja Mislava Milasa, odvjetnika iz Splita protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-122/2020-18 od 17. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženika ĐE, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-122/2020-18 od 17. siječnja 2025. optuženik ŠE oglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – bludne radnje iz čl. 155. st. 2. u svezi s čl. 153. st. 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.
1.1. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 optuženiku ŠE izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Temeljem odredbe čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) oštećena ĐEI iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] je sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.
1.3. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 3. t. 6. ZKP/08 optuženik ŠE obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi optuženik ŠE putem branitelja Mislava Milasa, odvjetnika iz Splita zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-265/2025-3 od 6. svibnja 2025. vratilo spis.
5. Žalba optuženika ĐE nije osnovana.
6. Žalitelj optuženik ŠE smatra da je presuda nerazumljiva te da je počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka. Smatra da je stvarno i pravno nelogična te da je primijenjen nepostojeći zakon.
7. Suprotno navodima žalitelja prvostupanjski sud dao je jasne i razumljive razloge vezano uz sve odlučne činjenice tako i uz primjenu materijalnog prava kojeg je pravilno primijenio.
8. Ni žalba optuženika ĐE podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
9. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja da presuda nema razloga i da je sa nedovoljno kritičnosti cijenjen iskaz oštećene ŠEI. Nisu osnovane ni tvrdnje da bi prvostupanjski sud odlučivao na temelju subjektivnog dojma oštećene, a ne na temelju činjenica. Naprotiv prvostupanjski sud je analizirao iskaz oštećene, kako pojedinačno tako uz druge izvedene dokaze, te se ne radi o pravosudnoj arbitrarnosti kako to tvrdi žalitelj. Nema nikakve kolizije u tome što je navedeno da je optuženik ŠE dodirnuo oštećenu po golim bedrima i listovima kada je na glavnoj raspravi oštećena navela da je nosila bodi. Obzirom se bodi ne nalazi na nogama već na trupu tijela, to nije isključeno da je oštećenu dodirivao po goloj koži bedara i listova u situaciji koju je opisala oštećena kada je zadignuo haljinu optuženik ŠE.
10. Žalitelj smatra da iskaz oštećene nije prihvatljiv iz razloga što je oštećena izjavila da je doživjela izuzetan šok, da se jedva oslobodila fizičkog zahvata ĐE koji ju je rukama gurnuo u ulazna vrata i snažno držao pritisnutu uz vrata, te da pri tom u situaciji kada je optuženik ŠE težak oko 120 kg, a oštećena 50 kg, pritisak izazvao crvenilo na koži, te da nema ni jednog dokaza koji svjedoči o stanju šoka ili nagnječenja.
11. Neovisno o tome što oštećena ne opisuje da bi zadobila ozljede pa s tim u vezi nema medicinske dokumentacije razlika u fizičkoj snazi upravo potvrđuje navode oštećene da se nije mogla osloboditi pritiska optuženika ĐE koji je fizički teži od nje te pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da se unatoč njezinom opiranju, odguravanju i traženju da je pusti optuženik nju držao pritisnutu uz vrata te tom prilikom ljubio u vrat i rame tj. da je uz primjenu sile poduzeo bludne radnje. Uz to temeljem iskaza oštećene utvrđuje da ju je optuženik ŠE prethodno dirao po golim bedrima i listovima, podigao joj suknju, uhvatio za struk, odgurnuo prema vratima i prislonio svoje tijelo uz njezino naslonivši se prsima na njezina leđa podigao joj majicu i dodirivao je po struku i rebrima, po preponama pokušavajući joj zavući ruku ispod bodija, a zatim je dodirivao po vagini preko gaćica i bodija. Iskaz oštećene prvostupanjski sud je prihvatio obzirom na iskaz susjeda NE kod koga je oštećena došla nakon što se uspjela osloboditi pritiska optuženika ĐE, a koji je opisao da je oštećena bila ljuta i uznemirena te tražila od njega da izbaci optuženika iz stana. Istovremeno je svjedok opisao da je optuženik ŠE kojeg je pronašao u stanu zamuckivao i bio zbunjen i pravdao se da nije ništa učinio osim što ju je podigao.
12. Prvostupanjski sud je cijenio i materijalnu dokumentaciju kao i poruku koju je poslao optuženik ŠE oštećenoj kojom joj se ispričao. Uz to cijenio je da je oštećena dosljedna u kazivanju te cijenio reakcije njezinog iskazivanja koje je utvrdio neposrednim opažanjem. Uz to je detaljno analizirao i obranu optuženika ĐE te cijenio značaj toga što je mijenjao opis događaja za razliku od oštećene. Osnovano zaključuje pri tom da nije prihvatljivo obrazloženje optuženika kako je oštećenoj poruku poslao iz pristojnosti jer je iz sadržaja te poruke razvidno da se optuženik ŠE četiri puta ispričava, te osnovano zaključuje da nije imao razloga tako postupiti kada bi oštećenu pitao da li je može podignuti i da bi zbog toga ona napustila stan i uzrujala se.
13. Žalitelj smatra kako je prvostupanjski sud nelogično zaključivao jer da nije moguće nekoga držati na visini bez fizičkog dodira. Pri tom zanemaruje činjenice i okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio iz iskaza oštećene da se nije radilo o slučajnom dodiru obzirom na sve radnje koje je poduzeo nakon podizanja, a koje se odnose na hvatanje i dodirivanje tijela nakon što je podigao majicu i suknju zavlačeći joj ruku ispod bodija, preko gaćica dodirivanje po vagini, ljubljene u vrat i rame koje radnje nesumnjivo kao što je to pravilno zaključio prvostupanjski sud jesu bile usmjerene u zadovoljenju seksualnog nagona, a ne u smislu otklanjanja kvarova te pravilno prvostupanjski sud otklanja obranu optuženika ĐE.
14. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na utvrđene činjenice. Valjano je prvostupanjski sud utvrdio da kazneno djelo iz čl. 152. KZ/11 ima pravni kontinuitet te da i nastavno egzistira jer je obuhvaćeno kaznenim djelom silovanja iz čl. 153. st. 1. KZ/11 te da je nova koncepcija tog kaznenog djela došla do izražaja u čl. 14. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN-126/19). Osnovano utvrđuje da nije dovedeno u pitanje postojanje kontinuiteta kaznenog djela bludnih radnji iz čl. 155. st. 1. i 2. KZ/11 jer ono i dalje egzistira u čl. 155. st. 1 i 2. KZ/11. Budući je utvrđeno da je optuženik ŠE bez pristanka oštećenice uz primjenu sile radi zadovoljenja spolnog nagona na inkriminirani način ušao u spolnu sferu oštećenice te da je i po kaznenom zakonu važećem u vrijeme počinjenja kaznenog djela, kao i naknadnim izmjenama zapriječena ista kazna zatvora do 3 godine. Valjano primjenjuje odredbe čl. 155. st. 2. KZ/11 u svezi s čl. 153. st. 1. KZ/11 obzirom da je djelo počinjeno u uvjetima čl. 153. st. 1. KZ/11 (dakle uz primjenu sile kada nije počinjen ni pokušaj tog kaznenog djela).
15. Pogrešno smatra žalitelj da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe čl. 153. st. 2. i 4. KZ/11. Čl.153. st. 4. KZ/11 odnosi se na postojanje otklonjive zablude glede postojanja pristanka iz čl. 153. st. 2. KZ/11 koji ne proizlazi iz iskaza oštećene jer ona tvrdi da se izričito protivila radnjama koje je optuženik ŠE poduzimao. Optuženik ŠE i ne tvrdi da bi dirao oštećenu po intimnim dijelovima tijela uz njezin pristanak već tvrdi da ju je slučajno dodirnuo pri podizanju.
16. Obzirom da žalba optuženika ĐE podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi u smislu čl. 478. ZKP/08 i žalbu zbog odluke o kazni, uvjetnoj osudi, sud je ispitao presudu iz tog osnova te utvrdio da izrečena kazna od 10 mjeseci, a na koju je primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 godine je primjerena. Prvostupanjski sud je optuženiku ŠE u dovoljnoj mjeri vrednovao olakotne okolnosti kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, a otegotnim upornost u poduzimanju radnji i ustrajnost u postupanju, nedostatak kritičnosti i izostanak kajanja zbog protupravnog postupanja. Imajući u vidu kriminalnu količinu, odnos optuženika prema oštećenici, stav o krivnji, upornost u postupanju prema ošteenici koja se protivila njegovim radnjama, da je djelo počinjeno u stanu oštećenice, da je u stanu bilo maloljetno dijete, te da je oštećena pobjegla tražeći pomoć kod susjeda, to je visina kazne od 10 mjeseci primjerena kriminalnoj količini kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kao i svim drugim okolnostima od značaja za odmjeru visine i vrste sankcije. O olakotnim okolnostima kaznenoj i prekršajnoj neosuđivanosti optuženika ĐE prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vodio računa budući je primijenio uvjetnu osudu odredivši da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
17. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
18. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Puli-Pola 25. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Iztok Krbec
