REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž R-27/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vesni Pavličević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika VIADUKT d.d. u stečaju, Zagreb, Kranjčevićeva 2, OIB: 74794390096, zastupanog po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-103/2019-64 od 28. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 25 . srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se, kao osnovana žalba tužitelja – i ukida presuda sadržana u presudi i rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-103/2019-64 od 28. veljače 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u njenoj toč. I., odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja PJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prema tuženiku VIADUKT d.d. u stečaju, Zagreb, Kranjčevićeva 2, OIB 74794390096, za iznos od 9.516,08 eura kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, te je tuženi dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja se određuje po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."
Istom je presudom, u njenoj toč. II., naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.596,88 eura u roku od 15 dana.
2. Protiv te je presude žalbu podnio tužitelj navodeći da je pobija zbog svih žalbenih razloga, a posebno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se pobijanu presudu preinači na način da se usvoji njegovu tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tužitelju ili, da se istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.
3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19 – dalje: ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tužitelja je osnovana.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi osnovanost njegove tražbine prema tuženiku za iznos od 9.516,08 € kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.
7. U ovome predmetu nije sporno:
- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1181/2017 od 2. listopada 2017. otvoren stečajni postupak nad tuženikom,
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2004. do 20. ožujka 2017. kada je tužitelj dostavio tuženiku izvanredni otkaz ugovora o radu,
- da je tužitelj u stečajnom postupku prijavio svoja potraživanja prema tuženiku,
- da su djelomičnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1181/17 od 26. veljače 2018. djelomično osporene tražbine tužitelja te je tužitelj kao stečajni vjerovnik upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja osporene tražbine u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja odnosno primitka drugostupanjske odluke,
- da je tužitelj u ostavljenom mu roku podnio predmetnu tužbu radi utvrđenja osporene tražbine kao tražbine prvog višeg isplatnog reda dana 14. ožujka 2018., i
- da je nastupila zastara potraživanja utuženih plaća i zateznih kamata za razdoblje od srpnja 2011. do kolovoza 2012.
8. Nadalje, u pravu je tužitelj kada u svojoj žalbi ističe da je u konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 14. veljače 2023. isti umanjio za utvrđenje prava na posebne uvjete rada, pa da je nerazumljivo zašto sud sada obrazlaže da isti nije dokazao ima li pravo na dodatak i na posebne uvjete rada, kada se o takvom njegovom zahtjevu u ovom postupku više niti ne odlučuje. Osim toga, s obzirom na žalbene navode tužitelja, predmetom ovog žalbenog dijela postupka više nije niti zahtjev za utvrđenjem tužiteljevog prava na otpremninu za kojeg je sud prvog stupnja pravilno zaključio da mu ne pripada pravilnom primjenom odredbe čl. 126. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19 i 157/22 - dalje: ZR) prema kojem otpremnina pripada radniku samo u situaciji kada je njemu dat otkaz od strane poslodavca, a što ovdje nije slučaj.
9. Dakle, u ovom žalbenom dijelu postupka, ostalo je za raspraviti osnovanost zahtjeva tužitelja u dijelu koji se odnosi na osnovanost tražbine u odnosu na razliku neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 1. rujna 2012. do 31. siječnja 2017., a koja tražbina je bila predmetom prijave u stečajnom postupku i predmetom je aktualnog tužbenog zahtjeva tužitelja.
10. Sud prvog stupnja je, odlučujući o tom dijelu zahtjeva tužitelja, pozivom na odredbu čl. 219. ZPP-a, pogrešno zaključio da je tužitelj prekludiran sa svojim zahtjevom za dopunu nalaza i mišljenja vještaka, s obrazloženjem, u bitnome, da nije iznio nikakve nove činjenice, a da je izračun mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Naime, po ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju ne radi se o predlaganju novog dokaza već se radi o istom dokaznom prijedlogu, u okviru tog istog vještačenja, obzirom da je tužitelj već u tužbi predložio provođenje dokaza na okolnost utvrđenja osnovanosti njegove tražbine s osnova neisplaćene razlike bruto plaće nastale uslijed jednostranog umanjenja dospjele plaće tužitelja za razdoblje od srpnja 2011. do veljače 2018. uvećano za iznos zakonske zatezne kamate na svaki dospjeli, a neisplaćeni dio bruto plaće.
11. Prema tome, sud prvog stupnja uopće nije utvrdio što je sa preostalim iznosom od 9.516,08 € na što se ono uopće odnosi, jer prema utvrđenju ovog suda ona bi se odnosila na potraživanja koja nisu zastarjela, a to su potraživanja tužitelja koja se odnose za razdoblje od 1. rujna 2012. do 31. siječnja 2017. za koje sud prvog stupnja ne daje nikakve razloge.
12. Stoga, pobijana je presuda u tom dijelu nerazumljiva i ne može se ispitati, jer sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio činjenično stanje.
13. Slijedom iznijetog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i ukinuti pobijanu presudu, te odlučiti kao u izreci (po čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a).
14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će utvrditi činjenično stanje u skladu s dopunskim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, s time da ima utvrditi da li tužitelju pripada pravo na isplatu neisplaćene razlike bruto plaće za razdoblje od 1. rujna 2012. do 31. siječnja 2017. i nakon toga donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.
U Puli – Pola 25. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marija Sošić
