REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž-439/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Jasmini Crnić, u pravnoj stvari tužitelja PONIKVE USLUGA d.o.o., OIB 92143159456, Krk, Vršanska 14, kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik iz Rijeke, Ivana Grohovca 1, protiv 1.tuženice OE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].tuženika FE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, broj Povrv-21/2024-18 od 12. srpnja 2024. dana 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, broj Povrv-21/2024-18 od 12. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sudski predmet Ovrv-14693/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 1850/2023 koje je dana 19. prosinca 2023. donio javni bilježnik Milka Čergar iz Sesveta, Ninska 1.

II. Nalaže se 1.tuženici i 2.tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana nadoknaditi tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 103,76 eur sa zateznim kamatama, a kako slijedi:

- na iznos od 2,54 eur od 26. studenoga 2022. do isplate, prema računu br. RK 264695- 7-222 od 31. listopada 2022.

- na iznos od 7,20 eur od 26. prosinca 2022. do isplate, prema računu br. RK 292968- 7-222 od 30. studenoga 2022.

- na iznos od 10,35 eur od 26. prosinca 2022. do isplate, prema računu br. RK 292968- 7-222 od 30. studenoga 2022.

- na iznos od 7,20 eur od 26. veljače 2023. do isplate, prema računu br. RK 345207- 7-223 od 31. siječnja 2023.

- na iznos od 10,35 eur od 26. veljače 2023. do isplate, prema računu br. RK 345207- 7-223 od 31. siječnja 2023.

- na iznos od 7,20 eur od 26. ožujka 2023. do isplate, prema računu br. RK 369963-7- 223 od 28. veljače 2023.

- na iznos od 10,35 eur od 26. ožujka 2023. do isplate, prema računu br. RK 369963- 7-223 od 28. veljače 2023.

- na iznos od 7,20 eur od 26. travnja 2023. do isplate, prema računu br. RK 402473-7- 223 od 31. ožujka 2023.

- na iznos od 10,35 eur od 26. travnja 2023. do isplate, prema računu br. RK 402473- 7-223 od 31. ožujka 2023.

- na iznos od 11,70 eur od 26. svibnja 2023. do isplate, prema računu br. RK 427482- 7-223 od 30. travnja 2023.

- na iznos od 7,20 eur od 26. svibnja 2023. do isplate, prema računu br. RK 427482- 7-223 od 30. travnja 2023.

- na iznos od 4,21 eur od 26. srpnja 2023. do isplate, prema računu br. RK 480913-7- 223 od 30. lipnja 2023.

- na iznos od 7,91 eur od 26. srpnja 2023. do isplate, prema računu br. RK 480913-7- 223 od 30. lipnja 2023.

i to po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Nalaže se 1.tuženici i 2.tuženiku da tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknade troškove postupka u iznosu od 163,27 eur sa zateznom kamatom od 12. srpnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.“

1.1. Rješenjem sadržanim u navedenoj presudi utvrđeno je da je tužba djelomično povučena za iznos glavnice od 58,08 eura.

2. Protiv dijela presude pod točkom II i III izreke, žale se tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlažu ukinuti pobijanu presudu, a traže i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08

- Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP). Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno članku 467. ZPP može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog bitne postupovne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

7. Predmet spora je tužiteljeva novčana tražbina za plaćanje nepodmirenih, a dospjelih iznosa koji se odnose na trošak vodne naknade i odvoza komunalnog otpada za objekt na otoku Krku na adresi [adresa] iskazan u računima za period od studenoga 2022. do srpnja 2023.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio da je u predmetnim računima obuhvaćena cijena fiksne vodne naknade i minimalne cijene usluge odvoza komunalnog otpada, te da je nakon nesporno izvršenih uplata po tuženima nepodmireno ostalo utuženih 103,76 eura, a što tuženici niti ne spore. Tuženici tijekom postupka nisu osporavali svoju obvezu plaćanja vodne naknade, koju su dobrovoljno i podmirili, a u žalbi osporavaju isključivo obvezu plaćanja usluge odvoza otpada jer im ta usluga nije izvršena, te smatraju da nisu u obvezi plaćati cijenu minimalne javne usluge cijene odvoza otpada.

9. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo naloživši tuženiku platiti troškove fiksne vodne naknade kao i iznos cijene obvezne minimalne usluge odvoza komunalnog otpada, tzv. fiksne cijene kojom se osigurava funkcioniranje poslovanja pružatelja javne usluge odvoza komunalnog otpada, te odbivši istaknuti prigovor zastare kao neosnovan.

10. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a koji je izražen i u odluci Vrhovnog suda broj Rev 101/2023 tuženi su u obvezi platiti iznos cijene obvezne minimalne usluge odvoza komunalnog otpada, tzv. fiksnu cijenu, kojom se osigurava funkcioniranje poslovanja pružatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada.

11. Odredbom iz članka 33. stavku 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 94/13, 73/17,14/19 i 98/19-dalje ZOGO) davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge uključiti troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove. Dakle iz navedene odredbe proizlazi da je cijenu obvezne minimalne javne usluge potrebno osigurati kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge, koja bi bila redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, ali i koja će osigurati potrebna sredstva (za radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva), te zavisno od toga prosuditi bi li poslovanje davatelja javne usluge koje bi isključivo zavisilo o količinama predanog otpada, koje u pojedinom razdoblju može znatno varirati, bilo ekonomski održivo, te bi li za tu cijenu pružena usluga zadovoljavala zakonske kriterije sigurnosti, redovitosti i kvalitete.

12. Dakle, struktura cijene javne usluge obuhvaća cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio), cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i ugovornu kaznu (ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru) jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela »onečišćivač plaća«, a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela »onečišćivač plaća«.

13. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-II/2492/2017 zauzeo je pravno shvaćanje koje pod točkom 25.3. glasi:

"…Dakle, Ustavni sud primjećuje da je i ZOGO u navedenom članku 33. stavku 1. predvidio dio obračuna cijene javne usluge (tzv. fiksni dio), kojim se osigurava funkcioniranje poslovanja davatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, te se ne mogu prihvatiti prigovori predlagatelja da plaćanje tzv. »paušala« nije predviđeno ZOGO-om, te da je iz tog razloga Uredba: 50/17-84/19 u tom dijelu u nesuglasnosti s odredbama ZOGO-a. Stoga je Ustavni sud suglasan s navodom u očitovanju Vlade da je cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. »fiksni dio cijene«) potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu) te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada. Kako navodi Vlada u očitovanju, poslovanje davatelja usluge koje bi isključivo ovisilo o količinama predanog otpada, koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati, bilo bi ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete."

14. Prema ovom pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske u navedenoj odluci, a koje je obvezno za sve sudove u Republici Hrvatskoj, svi vlasnici nekretnina dužni su snositi trošak fiksnog dijela cijene javne usluge neovisno o količini predanog otpada. S tim u vezi, propisano je i u članku 22. stavku 1. točka 15. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ broj 50/2017. - dalje Uredba) da je obvezna minimalna javna usluga dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu.

15. Slijedom toga su javnu uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada dužni plaćati svi vlasnici nekretnina i iznos fiksnog dijela koji plaćaju nije cijena koja je razmjerna količini predanog otpada, pa je za obračun visine utuženog duga neodlučno da tuženima nije pružena usluga zbrinjavanja otpada.

16. Sud prvog stupnja osnovano je odbio prigovor zastare, jer sukladno odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje: ZOO) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Prema odredbi čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO zastarijevaju za jednu godinu tražbine za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.

17. Imajući u vidu da je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari podnesen od strane tužitelja 23. studenoga 2023. čime je prekinuta zastara u smislu čl. 241. ZOO, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je prigovor zastare neosnovan. Naime, pogrešno je shvaćanje tuženika da je postupak pokrenut (i zastara prekinuta) tek kada su tuženici zaprimili rješenje o ovrsi.

18. Neosnovano tuženi osporavaju i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude, jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP.

19. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi osporavanu prvostupanjsku presudu (točka I izreke).

20. Budući da tuženici nisu uspjeli u predmetnom sporu, a niti su određeno zatražili naknadu troškova žalbenog postupka, na temelju čl. 164. st. 1., 2. i 3. ZPP odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

U Šibeniku, 25. srpnja 2025.

S U D A C

Jasmina Crnić