Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-705/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Štefice Bukvić predsjednice vijeća, Krunoslave Dropulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Svjetlane Tolj, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanu po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d. d. Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupana po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d. o. o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-2559/2019-61 od 25. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I Žalbe tužiteljice i tuženika se djelomično odbijaju kao neosnovane i djelomično uvažavaju kao osnovane pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-2559/2019-61 od 25. ožujka 2024.,

a) potvrđuje u dijelu pod toč. I., II., IV. i VI. izreke presude, kao i toč. I., II., III., IV. i V. rješenja,

b) - preinačava u odnosu na toč. III. izreke presude i odbija zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetan i bez pravnog učinka otkaz ugovora o kreditu broj 5102981399 izjavljen od strane tuženika 26. listopada 2012.,

- preinačava u dijelu toč. V. izreke presude, a u odnosu na isplatu iznosa od 1,11 eura sa zateznim kamatama na iznos od 0,67 eura / 5,02 kn od 22. rujna 2006. i na iznos od 0,44 eura / 3,30 kn od 11. listopada 2006., oboje do isplate i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1,11 eura sa zateznim kamatama na iznos od 0,67 eura / 5,02 kn od 22. rujna 2006. pa do isplate i na iznos od 0,44 eura / 3,30 kn od 11. listopada 2006. pa do isplate.

II Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila utvrđenje ništetnosti ugovora o [broj kredita], kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili 10. svibnja 2006., u cijelosti; te kojim je zatražila od tuženika isplatu 29.595,94 eura / 222.990,59 kn sa zateznim kamatama od 1. rujna 2023. do isplate, te iznosa od 3.957,21 eura / 29.815,59 kn.

II. Utvrđuje se da je djelomično ništetan te bez pravnog učinka ugovor o [broj kredita], kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili 10. svibnja 2006., i to u odnosu na odredbe o isključivoj mjesnoj nadležnost, sadržana u čl. 14. 5. koji glasi: „U slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta Banke.“; te o valutnoj klauzuli švicarskog franka, sadržane u čl. 2. koji glasi: „… na dan puštanja kredita u tečaj.“, i čl. 7. koji glasi: „… po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“

III. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka otkaz ugovora o kreditu broj 5102981399, izjavljen od strane tuženika 26. listopada 2012.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati 4.919,27 eura / 37.063,92 kn (četiri tisuće devetsto devetnaest eura i dvadeset sedam centi / trideset sedam tisuća šezdeset tri kune i devedeset dvije lipe) sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

– na iznos od 1,63 eura / 12,26 kn od 11. studenog 2008.

– na iznos od 6,53 eura / 49,23 kn od 9. siječnja 2009.

– na iznos od 8,15 eura / 61,41 kn od 9. veljače 2009.

– na iznos od 10,80 eura / 81,41 kn od 9. ožujka 2009.

– na iznos od 5,95 eura / 44,81 kn od 9. travnja 2009.

– na iznos od 28,50 eura / 214,74 kn od 5. lipnja 2009.

– na iznos od 8,56 eura / 64,48 kn od 9. lipnja 2009.

– na iznos od 6,87 eura / 51,73 kn od 23. lipnja 2009.

– na iznos od 9,21 eura / 69,36 kn od 9. srpnja 2009.

– na iznos od 9,38 eura / 70,66 kn od 9. rujna 2009.

– na iznos od 2,46 eura / 18,50 kn od 9. listopada 2009.

– na iznos od 6,40 eura / 48,22 kn od 26. listopada 2009.

– na iznos od 7,67 eura / 57,81 kn od 31. listopada 2009.

– na iznos od 4,70 eura / 35,38 kn od 10. studenog 2009.

– na iznos od 1,66 eura / 12,47 kn od 24. studenog 2009.

– na iznos od 7,58 eura / 57,13 kn od 12. siječnja 2010.

– na iznos od 8,69 eura / 65,46 kn od 20. veljače 2010.

– na iznos od 37,50 eura / 282,52 kn od 23. veljače 2010.

– na iznos od 4,61 eura / 34,71 kn od 9. travnja 2010.

– na iznos od 7,15 eura / 53,90 kn od 7. svibnja 2010.

– na iznos od 13,48 eura / 101,54 kn od 10. lipnja 2010.

– na iznos od 12,45 eura / 93,79 kn od 9. srpnja 2010.

– na iznos od 12,75 eura / 96,08 kn od 9. kolovoza 2010.

– na iznos od 35,45 eura / 267,13 kn od 9. rujna 2010.

– na iznos od 32,10 eura / 241,82 kn od 11. listopada 2010.

– na iznos od 23,17 eura / 174,54 kn od 9 studenog 2010.

– na iznos od 14,06 eura / 105,90 kn od 9. prosinca 2010.

– na iznos od 16,86 eura / 127,01 kn od 10. siječnja 2011.

– na iznos od 14,21 eura / 107,10 kn od 10. veljače 2011.

– na iznos od 14,81 eura / 111,57 kn od 9. ožujka 2011.

– na iznos od 13,60 eura / 102,50 kn od 11. travnja 2011.

– na iznos od 16,57 eura / 124,82 kn od 11. svibnja 2011.

– na iznos od 67,84 eura / 511,11 kn od 10. lipnja 2011.

– na iznos od 70,87 eura / 533,99 kn od 11. srpnja 2011.

– na iznos od 86,38 eura / 650,83 kn od 9. kolovoza 2011.

– na iznos od 58,72 eura / 442,46 kn od 9. rujna 2011.

– na iznos od 46,04 eura / 346,89 kn od 10. listopada 2011.

– na iznos od 46,53 eura / 350,56 kn od 10. studenog 2011.

– na iznos od 46,55 eura / 350,70 kn od 9. prosinca 2011.

– na iznos od 49,68 eura / 374,28 kn od 10. siječnja 2012.

– na iznos od 44,42 eura / 334,72 kn od 10. veljače 2012.

– na iznos od 44,59 eura / 335,97 kn od 9. ožujka 2012.

– na iznos od 43,62 eura / 328,67 kn od 10. travnja 2012.

– na iznos od 44,16 eura / 332,72 kn od 10. svibnja 2012.

– na iznos od 45,15 eura / 340,16 kn od 8. lipnja 2012.

– na iznos od 43,99 eura / 331,42 kn od 10. srpnja 2012.

– na iznos od 44,06 eura / 331,97 kn od 10. kolovoza 2012.

– na iznos od 41,81 eura / 315,00 kn od 10. rujna 2012.

– na iznos od 69,12 eura / 520,76 kn od 10. listopada 2012.

– na iznos od 42,61 eura / 321,04 kn od 10. listopada 2012.

– na iznos od 64,00 eura / 482,19 kn od 9. studenog 2012.

– na iznos od 80,18 eura / 604,15 kn od 9. studenog 2012.

– na iznos od 75,46 eura / 568,54 kn od 10. prosinca 2012.

– na iznos od 79,41 eura / 598,34 kn od 10. prosinca 2012.

– na iznos od 80,60 eura / 607,31 kn od 10. siječnja 2013.

– na iznos od 65,20 eura / 491,26 kn od 10. siječnja 2013.

– na iznos od 62,32 eura / 469,56 kn od 8. veljače 2013.

– na iznos od 77,05 eura / 580,57 kn od 8. veljače 2013.

– na iznos od 37,26 eura / 280,70 kn od 8. ožujka 2013.

– na iznos od 40,82 eura / 307,59 kn od 10. travnja 2013.

– na iznos od 106,15 eura / 799,78 kn od 10. svibnja 2013.

– na iznos od 68,30 eura / 514,57 kn od 10. srpnja 2018. i

– na iznos od 2.742,87 eura / 20.666,12 kn od 9. kolovoza 2018., sve do isplate i po stopi do 30. lipnja 2011. od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, od 1. kolovoza do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,5 % godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7 % godišnje, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. ; dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

V. U preostalom dijelu, eventualni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.529,16 eura / 19.055,99 kn sa zateznim kamatama, kao i iznosa od 1,11 eura sa zateznim kamatama na iznos od 0,67 eura / 5,02 kn od 22. rujna 2006. i na iznos od 0,44 eura / 3,30 kn od 11. listopada 2006., oboje do isplate, se odbija.

VI. Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja te se utvrđuje nepostojanje tuženikovog potraživanja istaknutog radi prebijanja do visine zahtjeva tužiteljice navedenog u točki IV. izreke ove odluke.",

a rješenjem prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se prigovor tuženika glede mjesne nadležnosti ovog suda.

II. Prihvaća se preinaka tužbe od 16. siječnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom 1.556,05 eura (tisuću petsto pedeset šest eura i pet centi) sa zateznim kamatama od 25. ožujka 2024. do isplate, po stopi iz 29. st. 2. ZOO-a, uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

IV. U preostalom dijelu, za iznos od 6.180,22 eura sa zateznim kamatama, odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."

2. Ovu presudu i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u dijelu pod toč. II., III., IV., i VI. izreke presude, kao i u odnosu na toč. I., II., III. i V. rješenja, iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 125/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalbu je podnijela i tužiteljica u odnosu na toč. I. i dio toč. V., i parnični trošak iz točke IV., također iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se odluka prvostupanjskog suda preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenim žalbama, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe u ovoj pravnoj stvari, a sukladno propisu čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a.

8. Među strankama nije bilo sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor – banka, 10. svibnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 35.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan puštanja kredita u tečaj, kao i da je kredit podignut u svrhu zatvaranja drugog kredita.

9. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

11. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali, o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

12. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđena u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Polazeći od izloženog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZPP-a.

15. S pravom je prvostupanjski sud temeljem propisa čl. 322. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.919,27 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečne preplaćene iznose od dan plaćanja do isplate (čl. 322. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a).

15.1. Naime provedenim vještačenjem je utvrđeno da je razlika više plaćenih iznosa zbog promjene tečaja CHF u odnosu na početni tečaj CHF na dan isplate kredita 4.919,27 EUR-a.

16. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može se smatrati poštenim stjecateljem.

17. Prvostupanjski sud je pravilno odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja u odnosu na valutnu klauzulu.

17.1. Naime, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (pravno shvaćanje sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022.).

17.2. Kako je u ovom predmetu tužba podnesena 5. prosinca2019., a sudska odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača je postala pravomoćna i 15. lipnja 2018. (valutna klauzula), to očito nije protekao zastarni rok iz propisa čl. 241. i 255. ZOO-a.

18. Nadalje, iako je tuženik tijekom postupka, a što ponavlja i u žalbi, isticao da su tužiteljici objašnjena prava i obveze iz ugovora o kreditu, odnosno da su kod sklapanja ugovora o kreditu potrošaču-tužiteljici dane odgovarajuće obavijesti o naravima rizika i posljedicama osporenih ugovornih odredbi da je potrošač unatoč tome pristao na sklapanje ugovora, navedeno nije dokazao.

18.1. Naime, u postupku je saslušana tužiteljica iz čijeg iskaza proizlazi da od djelatnika banke nije dobila potrebne i potpune obavijesti te joj nisu predočeni mogući rizici ugovaranja valutne klauzule u CHF. Iskaz svjedokinje IC osobne bankarice je općenit te se ista ne sjeća konkretnog ugovora, dok svjedok SC nije sudjelovao u sklapanju ugovora koji je predmet ovog spora pa njihove iskaze prvostupanjski sud pravilno nije cijenio kao odlučne u ovom sporu.

19. Pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor radi prijeboja tuženika.

19.1. Prema propisu čl. 323. st. 1. ZOO-a svaka ugovorna strana u slučaju ništetnosti je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, dok je st. 2. istog članka propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

19.2. I po ocjeni ovog suda tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost navedenih odredbi, već je upravo suprotno tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi te stoga nema pravo zahtijevati bilo kakvu naknadu koju je pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora, jer takvo pravo pripada samo onoj govornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora.

20. Žalbeni navodi tužiteljice ne dovode u sumnju pobijanu odluku kojom je odbijen prvopostavljeni (glavni) zahtjev tužiteljice.

20.1. Prema odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO) propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a odredbom st. 2. istoga članka ZOO-a je propisano da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

20.2. Ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu nije bitan element ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez navedene odredbe.

20.3. Stoga ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli ne povlači ništetnost cijelog ugovora, kako je to pravilno i zaključio prvostupanjski sud.

20.4. Suprotno žalbenim navodima, tumačenje da predmetni ugovor može opstati bez navedenih odredbi, nije kako to ističe i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci br. Rev 886/2024 suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju čl. 6. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu br. C-118/17. Naime, hrvatski sudovi su obvezni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine što uključuje uz ostalo i praksu Suda Europske unije.

21. Također, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za isplatom iznosa od 29.595,94 EUR-a / 222.990,59 kn, a ne iznosa kojeg je tužitelj postavio u podnesku od 16. siječnja 2024., jer se tuženik protivio povlačenju dijela zahtjeva pa je sud morao odlučiti o zahtjevu postavljenom prije povlačenja.

22. Pravilno je, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud odbio prigovor mjesne nenadležnosti te ovaj sud glede navedenog prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda.

23. Međutim, s pravom tuženik u žalbi upire da otkaz ugovora o kreditu nije ništetan.

23.1. Odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 12/11, dalje: ZOO) je propisano da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

23.2. Dakle, jednostrani otkaz ugovora o kreditu nije ugovor niti odredba ugovora pa samim time ne može biti utvrđen ništetnim sukladno čl. 322. st. 1. ZOO-a (Rev430/2023 i Rev 126/2020).

23.3. Stoga je presuda preinačena, i u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice.

24. Također i tužiteljica s pravom ukazuje u žalbi da za utuženi iznos od 1,11 EUR-a nije nastupila zastara.

24.1. Naime, u konkretnom slučaju je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, dakle 15. lipnja 2018., pa stoga nije zastarjelo potraživanje tužitelja od 1,11 EUR-a koji iznos je dospio na naplatu rije tog datuma.

24.2. Stoga je i u tom dijelu presuda preinačena tako što je prihvaćen zahtjev tužitelja za navedeni iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama .

25. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i tuženika pravilna je i u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP.a i Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) i odluka o parničnom trošku.

26. Naime, ovaj sud prihvaća pravni stav prvostupanjskog suda da podnesak tužitelja od 10. ožujka 2020. nije potreban podnesak u ovom sporu.

27. Nadalje, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primijenio Tarifu o nagradama i naknadi za rad odvjetnika objavljenu u Narodnim novinama broj 138/2023.

27.1. Naime, prema Tbr. 52. toč. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (kao i Rev 562/2024).

28. Također je suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno utvrđen i uspjeh stanaka u sporu, odnosno da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti 66% parničnog troška s obzirom na uspjeh obiju stranaka u sporu.

29. Tužiteljici i tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka, jer su sa žalbama uspjeli u neznatnom dijelu (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

30. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a).

31. U nepobijanom dijelu, a u odnosu na dio toč. V. u odnosu za zahtjev za isplatu iznosa od 2.529,16 EUR-a sa zateznim kamatama presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 24. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Štefica Bukvić