Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1314/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Svjetlane Tolj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Matković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5958/2021-41 od 31. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5958/2021-41 od 31. ožujka 2025. u pobijanim točkama I. i III. izreke.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.685,28 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 25,30 EUR od dana 01.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,33 EUR od dana 01.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,91 EUR od dana 01.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,22 EUR od dana 01.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,72 EUR od dana 01.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,51 EUR od dana 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 32,32 EUR od dana 01.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,81 EUR od dana 01.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,02 EUR od dana 01.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,30 EUR od dana 01.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,82 EUR od dana 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,60 EUR od dana 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,05 EUR od dana 02.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,84 EUR od dana 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,68 EUR od dana 04.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,14 EUR od dana 02.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,89 EUR od dana 01.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,30 EUR od dana 01.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,90 EUR od dana 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,64 EUR od dana 01.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,36 EUR od dana 01.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,48 EUR od dana 01.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,40 EUR od dana 01.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,24 EUR od dana 01.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,95 EUR od dana 02.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,44 EUR od dana 01.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,70 EUR od dana 01.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,94 EUR od dana 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 93,47 EUR od dana 01.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,44 EUR od dana 01.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,70 EUR od dana 02.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,54 EUR od dana 01.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 120,44 EUR od dana 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 144,67 EUR od dana 01.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 131,93 EUR od dana 02.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,98 EUR od dana 04.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,90 EUR od dana 01.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 113,84 EUR od dana 01.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 120,40 EUR od dana 01.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,13 EUR od dana 01.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,89 EUR od dana 01.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,93 EUR od dana 19.04,2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 125,61 EUR od dana 01.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 127,44 EUR od dana 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,36 EUR od dana 02.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 125,17 EUR od dana 01.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,86 EUR od dana 01.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,88 EUR od dana 01.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,19 EUR od dana 01.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 125,74 EUR od dana 01.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,95 EUR od dana 01.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 113,93 EUR od dana 01.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,44 EUR od dana 01.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,19 EUR od dana 01.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 119,85 EUR od dana 02.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 109,47 EUR od dana 04.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 109,21 EUR od dana 03.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 111,76 EUR od dana 06.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,84 EUR od dana 09.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 121,51 EUR od dana 10.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,59 EUR od dana 14.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 120,56 EUR od dana 11.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,00 EUR od dana 07.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,45 EUR od dana 04.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 127,54 EUR od dana 21.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,53 EUR od dana 07.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,12 EUR od dana 05.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,02 EUR od dana 02.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,52 EUR od dana 01.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,37 EUR od dana 06.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,63 EUR od dana 02.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,95 EUR od dana 06.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 131,77 EUR od dana 05.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 133,68 EUR od dana 01.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 132,55 EUR od dana 01.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,09 EUR od dana 04.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,09 EUR od dana 02.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,09 EUR od dana 03.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,09 EUR od dana 04.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,09 EUR od dana 01.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,09 EUR od dana 21.07.2015. godine pa do isplate za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje prije dosuđenog u točki II/ izreke ove presude.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.138,75 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom I. i III. izreke, pravovremenom žalbom, pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelj da tuženiku naknadi trošak postupka sa zateznim kamatama, podredno ukine i odredi da se ponovo provede glavna rasprava. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu sa zateznim kamatama.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano u žalbi ukazuje tuženik.

8. Presuda suda prvog stupnja sadrži sve što mora sadržavati sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, pa nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Osim toga, presuda suda prvog stupnja nije arbitrarna, jer ne postoje propusti i nedostaci koje u žalbi navodi tuženik.

9. Ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da ne postoje ni žalbeni razlozi iz odredbi čl. 355. i čl. 356. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve važne činjenice i na njih je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbene zahtjeve.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak (u daljnjem tekstu: CHF) i to Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i tuženika 30. svibnja 2008., a ovjerenog po javnom bilježniku Vesni Ćuzela iz Rijeke pod brojem OV-11339/08 30. svibnja 2008., (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu).

11. Sud prvog stupnja, polazeći od nespornih činjenica da je temeljem Ugovor o kreditu tužitelju stavljena na raspolaganje kunska protuvrijednost iznosa od 34.963,56 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatu po stopi od 6,75% koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakom mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, za kupnju rabljenog automobila, te da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, te ocjene svih provedenih dokaza prema odredbi čl. 8. ZPP-a, zaključio da tuženik nije dokazao okolnosti radi kojih pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača ne bi imala obvezujući učinak u ovoj parnici, te da je ništetna odredba Ugovora o kreditu kojom je otplata kredita u jednakom mjesečnim anuitetima vezana za tečaj kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, (čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu), jer ista kao odredba po tuženiku unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču nije bila razumljiva u smislu posljedica sklapanja takvog ugovora, o toj odredbi stranke nisu pregovarale niti je tužitelj mogao utjecati na sadržaj iste, te da tuženik u ovom konkretnom slučaju nije dokazao da je tužitelj prilikom sklapanja Ugovora o kreditu obaviješten u smislu pune informiranosti o riziku valutne klauzule u CHF, a o kojoj je ništetnosti odlučio kao o prethodnom pitanju, slijedom čega je na temelju čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; u daljnjem tekstu: ZOO) obvezao tuženika da tužitelju isplati iznos od 7.685,28 EUR-a, na koji iznos je primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a tužitelju dosudio zateznu kamatu od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa zaključivši da je tuženik nepošten stjecatelj jer je preplaćene iznose stekao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koju je sam unio u Ugovor o kreditu.

12. Sud prvog stupnja nije povrijedio odredbu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10; u daljnjem tekstu: Konvencija) jer je valjano obrazložio sve provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, poštovao je načelo kontradiktornosti postupka, pravo na dokaz, pravo na jednakost oružja i ravnopravnost stranaka, pravo na obrazloženu sudsku odluku i dr., a okolnost što tuženik nije dokazao određene svoje navode i što nije zadovoljan presudom suda prvog stupnja, ne znači povredu navedenih prava.

13. Teret dokaza da je tužitelj kao korisnik kredita bio valjano informiran o svim aspektima valutne klauzule prije sklapanja Ugovora o kreditu, na način razumljiv prosječnom potrošaču, a da bi prosječni potrošač, a što je i tužitelj u konkretnom slučaju, uopće mogao dati informirani pristanak na sklapanje ugovora, je na tuženiku, što tuženik nije dokazao (čl. 7. i 219. ZPP-a). Jednakost oružja kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje (čl. 6. Konvencije) podrazumijeva da stranka predloži relevantne dokaze kojima dokazuje svoje navode ili opovrgava navode suprotne strane.

13.1. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da saslušanjem javnog bilježnika nije moguće dokazivati obaviještenost potrošača prije i pri sklapanju Ugovora o kreditu jer javni bilježnik pri solemnizaciji nije mogao objasniti potrošaču rizike fluktuacije tečaja CHF. Naime u predmetnom Ugovoru o kreditu nisu navedeni ni obrazloženi kriteriji na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te zaštitne klauzule pa javni bilježnik nije mogao objasniti tužitelju kao korisniku kredita značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF niti je imao takve ovlasti.

14. Imajući u vidu iskaz tužitelja, te sadržaj promotivnih uvjeta i tužiteljevog zahtjeva za kreditna koje se poziva tuženik, ovaj sud u potpunosti prihvaća pravilnim zaključak suda prvog stupnja da tuženik u ovom konkretnom slučaju nije dokazao da je tužitelj prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio upoznat sa svim specifičnim rizicima valutne klauzule u CHF na način da je mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze ugovaranjem takve ugovorne odredbe u daljnjem razdoblju otplate kredita, pa je sklapanjem takvog ugovora bez informiranja potrošača o svim rizicima koje preuzima na sebe nastala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je pravilnom primjenom odredbi čl. 96., čl. 97., čl. 100. i čl. 102. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07; u daljnjem tekstu: ZZP/07) zaključio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula i način ispunjenja obveze iz kredita u valuti CHF.

14.1. Vezano za navode tuženika da je tužitelj dobio promotivne uvjete, valja navesti da se radi o općenitim informacijama koje su davane potrošačima, te isti nisu relevantan dokaz za utvrđenje da su tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu pružene sve informacije na temelju kojih bi on mogao donijeti valjanu odluku o tome da li će sklopiti ugovor pod takvim uvjetima ili ne. Također, žalbeni navodi tuženika da je tužitelj imao mogućnost izbora između kredita vezanog uz valutu EUR ili CHF nisu odlučni za ocjenu (ne)poštenosti odredbe o valutnoj klauzuli, već je odlučno da je takva odredba unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja i pune informiranosti o svim rizicima valutne klauzule u CHF.

15. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da je odredba o valutnoj klauzuli bila lako razumljiva tužitelju.

15.1. Naime, navedena odredba nije lako razumljiva prosječnom potrošaču, a tuženik u kolektivnom sporu nije dokazao da je kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a to nije dokazao niti u ovom postupku.

16. Imajući u vidu vezanost suda prvog stupnja za pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kraj činjenice da tuženik u ovom konkretnom slučaju nije dokazao da je tužitelj prilikom sklapanja Ugovora o kreditu obaviješten u smislu potpune informiranosti o riziku valutne klauzule u CHF, a što bi isključivalo presumpciju o primjenjivosti pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu na ocjenu poštenosti (ništetnosti) sporne odredbe Ugovora o kreditu, to se sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbi čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15; u daljnjem tekstu: ZZP/14) koji se primjenjivao u vrijeme podnošenja tužbe tužitelja, pozvao na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VTS RH) poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

17. U navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, sudovi su proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nije upoznao s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovoru u kojem je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula, stopa kamate), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovca (banke), da je banka u vrijeme sklapanja ugovora trebala voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

17.1. Stoga, protivno žalbenim navodima tuženika, u ovom individualnom sporu nije bilo potrebno provoditi test poštenosti ugovornih odredbi obzirom je isti proveden već u kolektivnom sporu, a ovaj konkretan Ugovor o kreditu i način njegovog ugovaranja te postupanje tuženika tijekom ugovaranja u cijelosti odgovara ugovaranju valutne klauzule u ugovorima o kreditima koji su bili obuhvaćeni kolektivnom tužbom.

18. S pravom je sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.685,28 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku na svaki mjesečni preplaćeni iznos (čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a) od dana stjecanja do isplate.

18.1. Naime, provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita postoji razlika koja nakon odbitka tzv. negativne razlike od 7,07 EUR-a iznosi 7.685,28 EUR-a (koji matematički izračun stranke nisu osporavale).

19. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

20. Protivno žalbenim navodima tuženika kojima ističe pogrešnu primjenu odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se u ovom konkretnom slučaju ne radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se imajući u vidu da je ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost ne može isticati. Naime, zaštita potrošača javni je interes zaštićen Zakonom o zaštiti potrošača, ali i drugim zakonima, zbog čega se povreda interesa i prava potrošača zaštićena tim zakonima ne može smatrati povredom manjeg značaja kako to pogrešno smatra tuženik.

21. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima i u žalbenom postupku ističe prigovor zastare, obzirom da je, prema sada već ustaljenoj sudskoj praksi zastara u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF počela teći od 14. lipnja 2018. kada je presudom VTS RH poslovni broj Pž-6632/2017 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u tom dijelu, te do podnošenja predmetne tužbe 14. srpnja 2021. nije protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

22. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud propustio primijeniti odredbu čl. 19.a st. 3. Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22., 156/23.), (u žalbi pogrešno napisano čl. 19. st. 3.), koja je u taj zakon dodana prema čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.; u daljnjem tekstu: ZIDZPK), prema kojoj odredbi su isključeni svi ugovori koji su bili otplaćeni do stupanja na snagu istog zakona, kao i navodi da uzimajući u obzir ciljeve ZIDZPK, očigledno i sam zakonodavac smatrao da između potrošača koji su svoje kredite već otplatili i banaka kao vjerovnika nije postojala znatna neravnoteža na strani potrošača. Taj zakon ne poznaje pojam znatne neravnoteže pa se, jasno, njime niti ne bavi, pa ne može niti "isključivati" CHF korisnike i njihove ugovore od primjene Direktivne 93/13 i Zakona o zaštiti potrošača.

23. Sud prvog stupnja je primjenom odredbi čl. 154. st. 5., čl. 155. st. 1. ZPP-a odlučio o troškovima postupka.

23.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja prema [broj] koji je izdao vještak 19. siječnja 2023. (list 345), tužitelju priznao trošak vještačenja od 265,45 EUR-a.

24. Slijedom navedenoga, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

25. U nepobijanoj točki II. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

26. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude jer tuženik nije uspio sa žalbom.

Osijek, 24. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić