Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-621/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. JŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ZŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, Lička 6B, protiv tuženika Grad Split, Branimirova obala 17, OIB: 78755598868, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1266/2020-41 od 17. travnja 2025., 24. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1266/2020-41 od 17. travnja 2025. i predmet vraća istome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđuje se da su tužitelji JŠ i ZŠ suvlasnici nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki za ½ idealnog dijela i nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu toga suda izvršiti uknjižbu prava suvlasništva na navedenim nekretninama na ime tužitelja, svakoga za ½ idealnog dijela uz istodobno brisanje tog prava s imena Općenarodna imovina s organom upravljanja tuženikom, što je tuženik dužan trpjeti (točka I. izreke) te se nalaže tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 2.184,38 EUR sa zateznom kamatom od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba tuženika je osnovana, ali ne iz razloga koje navodi u žalbi, već iz razloga na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer izreka presude nije proturječna njezinim razlozima, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

5. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na temelju dosjelosti.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su predmetne nekretnine upisane kao općenarodna imovina, na upravljanju Narodnog odbora Grada Splita,

- da sporne nekretnine u naravi predstavljaju vrt sa zasađenim poljoprivrednim kulturama, omeđen sa svih strana kamenim kućama,

- da su 2008. godine tužitelji od JŠT, MŠ i ĐŠ, kupili:

- čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada i

- čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada s dvorom i

da im od tada nitko im nije osporavao posjed vrta i okućnice,

- da je ugovorom o kupoprodaji od **.**.1972. FŠ prodala NŠ i TŠ ½ dijela nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica],

- da je pok. ŠŠ, prednik prodavatelja, od kraja 1964. bio upisan kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica] u posjedovnom listu br. 3439 k. o. [katastarska općina],

- da su se kat. čest. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina] na dan 24. srpnja 1991. nalazile u zoni namjene stanovanje odnosno da su se nalazile unutar građevinskog područja.

6.1. Iz stanja spisa (str. 61. i 69-71) nadalje proizlazi:

- da čest. zgr. [katastarska čestica] površne 69 m2 odgovara čest. zem. [katastarska čestica] dvorište, površine 69 m2 i da u naravi predstavlja skale za ulaz u stambenu zgradu anagrafske oznake [adresa], a u ostalom dijelu vrt, na kojem je zasađena vinova loza, limuni, šipak, mandarina i sezonsko povrće poput rajčica, paprika i sl.,

- da čest. zem. [katastarska čestica] površine 38 m2 i čest. 4927/2 površine 20 m2, odgovaraju čest. zem. [katastarska čestica] dvorište, površine 58 m2 i da također čine jedinstvenu cjelinu vrta.

6.2. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je prednik tužitelja posjedovao spornu nekretninu zasigurno od 1964. i da ga nitko, kao ni njegove slijednike, u posjedovanju nije smetao te da su tužitelji stoga stekli pravo vlasništva na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15- pročišćeni tekst i 94/17 – dalje: ZVDSP), ukinute odlukom USRH broj U-I-58/97, da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe, da se u rok dosjedanja uračunava i vrijeme prije 8. listopada 1991., da je tužitelju odnosno njegovom pravnom predniku rok dosjelosti od 40 godina zasigurno protekao prije podnošenja tužbe u ovom predmetu te da su ostvarene pretpostavke iza stjecanje prava vlasništva dosjelošću pri čemu se poštenje pretpostavlja, a tuženik nije dokazao da tužiteljev prednik ili on sam ne bi bio pošteni odnosno savjesni posjednik. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na pravna pravila paragrafa 1452. do 1477. OGZ.a, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima te čl. 159., čl. 18., čl. 18. čl. 122., čl. 152., čl. 153. i čl. 388. st. 4. ZVDSP.

7. Odluka prvostupanjskoga suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, barem za sada, nije pravilna i ne može se prihvatiti.

7.1. Prema čl. 388. st. 2. ZVDSP, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema st. 3. toga članka, rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom st. 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

7.2. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini počeo teći najkasnije 1964. godine, s obzirom na navedene odredbe ZVDSP, u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti, na snazi je bio Opći građanski zakonik (dalje: OGZ), koji se primjenjivao kao pravna pravila na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, preuzet Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (''Narodne novine'', broj 73/91). Pravnim pravilom iz § 1472. OGZ propisano je da za stjecanje vlasništva na državnoj, crkvenoj, općinskoj i sličnoj imovini potrebna izvanredna dosjelost posjednika, koja se može steći posjedom od 40 godina. (Načelno mišljenje proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. u tom se slučaju ne primjenjuje.) Taj rok nije istekao do 1. rujna 1980., kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91), nakon čega je 1. siječnja 1997. na snagu stupio ZVDSP, kojim je za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave propisan isti rok poštenog i samostalnog posjedovanja od četrdeset godina (čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP).

7.3. Navedena nekretnina je sve do 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu pa je pravilno sud prvoga stupnja u vrijeme dosjelosti računao i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., pravilno pritom uzimajući u obzir činjenicu da se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju (izvorne) odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

7.4. Međutim, kako je izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP, kojom je primjena odredbi o dosjelosti na nekretninama u društvenom vlasništvu bila proširena i na vrijeme proteklo do 8. listopada 1991., prestala važiti danom objave odluke u ''Narodnim novinama'', 14. prosinca 1999. (čl. 53. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ''Narodne novine'', broj 99/99 i 29/02), pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na temelju te odredbe trebale su se ispuniti do toga dana.

7.5. Stoga je, s obzirom na činjenice na kojima prvostupanjski sud temelji pobijanu odluku, pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer od 1964. do 14. prosinca 1999. nije protekao rok od 40 godina poštenog i samostalnog posjedovanja predmeta spora.

8. No, kako tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari tužitelji temelje na tvrdnji da su, računajući i posjed svojih pravnih prednika, u posjedu predmetnih nekretnina više od 70. godina, na što bi upućivao i iskaz svjedoka HŠ (točka 5.3. obrazloženja) koji je naveo da su pravni prednici tužitelja bili u posjedu predmeta spora i prije 1964. godine (od 1920-tih godina), a te činjenice, o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava, zbog pogrešnog pravnog pristupa da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene do podnošenja tužbe, prvostupanjski sud nije raspravio, ocijenio ni utvrdio, na temelju čl. 370. ZPP, trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

9. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku (čl. 164. st. 4. ZPP).

10. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud ponovno ocijeniti sve izvedene dokaze te o zahtjevu tužitelja donijeti novu odluku, imajući pritom u vidu razloge navedene u ovome rješenju.

11. Odluka iz točke II. izreke temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 24. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos