REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 16 Pr-17229/2021-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u
pravnoj stvari tužiteljice K.D. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku M.K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika K.b.c. Z., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž.S., odvjetniku iz O.d. S.p. d.o.o. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 17. listopada 2023., u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice M. K., odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika H.H., odvjetnice, 28. studenoga 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništav izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog 30.
listopada 2020. godine između stranaka u ovom postupku, K.b.c. Z., Z., OIB: … i K D. iz Z., OIB: …, otkaz kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 11.
studenog 2021. godine.

II. Nalaže se tuženiku, K.b.c. Z., Z., OIB: …, da vrati tužiteljicu, K.D. iz Z., OIB: …, na radno mjesto administrator, Klinika, sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 30. listopada 2020.
godine.

Ili fakultativno

I. Poništava se izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog 30. listopada 2020.
godine između stranaka u ovom postupku, K.b.c. Z.,
Z., OIB: … i K.D. iz Z., OIB: …, otkaz kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 11. studenog 2021.
godine.

II. Nalaže se tuženiku, K.b.c. Z., Z., OIB: …, da vrati tužiteljicu, K.D. iz Z., OIB: …, na radno mjesto administrator, Klinika, sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 30. listopada 2020. godine.“

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Poslovni broj 16 Pr-17229/2021-13

II. Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od
497,71 eura/ 3.750,00 kn, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 28.
studenog 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlenica tuženika od 30. listopada 2020.
godine na radnom mjestu administrator, Klinika.
Navodi da je 4. listopada 2021. pravovremeno došla na posao. Međutim, tuženik je
kao poslodavac spriječio dolazak na radno mjesto tužiteljici tako da je na ulazu od
tužiteljice zatražena potvrda o cijepljenju, preboljenju ili negativnom PCR testu, a sve
navodno prema Odluci o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih
zaposlenika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koja obavljaju zdravstvenu
djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV-2 (Narodne novine
105/2021). Tužiteljica je od nepoznate osobe koja joj je zapriječila ulazak na posao na
ulazu u samu zgradu tuženika zatražila da se ta osoba identificira i da pokaže na
temelju koje ovlasti traži od nje takve podatke, no navedena osoba se nije identificirala
niti je pokazala takve isprave. Na isti način tužiteljica je pristupala na posao sve do
dana kad joj je uručena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenog

2021. Pri svakom dolasku na posao tužiteljica je po sprečavanju pristupanja radnom
mjestu od strane nepoznatih osoba koje su navodno radile po nalogu tuženika kod
tuženika urudžbirala zahtjeve za zaštitu prava radnika iz kojih je vidljivo da je isključiva
krivnja za nepristupanje tužiteljice na njeno radno mjesto na tuženiku kao poslodavcu.
Tuženik je 11. studenog 2021. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu,
KLASA: 4.16.2-21/34-3, BROJ: 02/22 otkazao ugovor o radu sklopljen 30. listopada

2020. godine, obrazloživši ga na način da je tužiteljica od 4. listopada 2021.
pokušavala pristupiti radnom mjestu, pritom odbijajući predočiti EU digitalnu COVID
potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju.
Tuženik je u predmetnoj odluci o otkazu tužiteljičine navode o povredi njenih temeljnih
ljudskih, ustavnih i radničkih prava okarakterizirao kao subjektivno promišljanje, a
zahtjev za predočenje EU digitalne COVID potvrde postavio kao nekakav uvjet da bi
radnica mogla obavljati poslove iz ugovora o radu, iako isti ne postoji ni u Zakonu o
radu niti u ugovoru o radu sklopljenom između tužiteljice i tuženika. Tuženik kao
poslodavac zaključuje da radnica teško krši obveze iz radnog odnosa i to svjesno i
namjerno, konkretno nedolaskom na radno mjesto i neispunjavanjem ugovornih
obveza. U predmetnoj odluci tuženik dalje navodi da je o namjeravanom otkazu
obavijestio vijeće kod tuženika, a Radničko vijeće K. Z. se očitovalo
usprotivivši se namjeri izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Međutim,
tuženik smatra da je protivljenje vijeća namjeravanoj odluci očito
neutemeljeno i neobrazloženo. Obavijest o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužitelju
tuženik nije poslao Sindikatu zajedno, iako je tužiteljica
član tog sindikata. Smatra da je otkaz nezakonit. Tužiteljica ponajprije ističe da je
tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu 11. studenog 2021., a da
je za navodnu činjenicu navodne tužiteljičine teške povrede obveze iz ugovora o radu

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3

Poslovni broj 16 Pr-17229/2021-13

znao od 4. listopada 2021., dakle odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu je donio
nakon više od mjesec dana od saznanja za predmetnu činjenicu. S obzirom na to da i
tuženik u predmetnoj odluci o otkazu sam priznaje da je od 4. listopada 2021. znao za
navodne činjenice navodne povrede obveza iz radnih odnosa, prošao je prekluzivni
rok u kojem je tuženik zakonito mogao otkazati tužiteljici ugovor o radu, pa su sve
daljnje činjenice iz predmetne odluke o otkazu potpuno bespredmetne. Tužiteljica
podredno ističe da u ugovoru o radu sklopljenom između nje i tuženika, kao ni u ZOR-
u ne postoji propisana obveza pokazivanja EU digitalne COVID potvrde ili drugog
odgovarajućeg dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju nepoznatoj osobi
koja se odbija identificirati i pokazati ispravu koja bi ju ovlastila na utvrđivanje
zdravstvenog stanja radnika da bi radnik mogao raditi na svojem radnom mjestu
sukladno ugovoru o radu koji je sklopio s poslodavcem. Također, ne postoji zakonska
odredba istog zakona koja bi navodila predmetne potvrde ili dokaze o testiranju,
cijepljenju ili preboljenju kao razlog za otkaz ugovora o radu, niti je kao takva navedena
u ugovoru o radu. Poziva se na čl. 54. Ustava Republike Hrvatske te čl. 7. i 8. Zakona
o radu. Dakle, tužiteljica je dolazila redovito na posao, a poslodavac joj je protivno
naprijed navedenoj zakonskoj odredbi odbio dati posao, opravdavajući se navodnim
svojim obvezama koje onemogućuju rad. Tužiteljica od 4. listopada 2021. godine
svakodnevno dolazi na posao, no poslodavac je postupao istovjetno. Zbog navedenog
je tužiteljica svakodnevno ulagala i zahtjev za zaštitu prava radnika zbog povrede
njenih prava iz ugovora o radu i ZOR-a. Usprkos činjenici da je tužiteljica podnosila
pisane prigovore u formi zahtjeva za zaštitu prava radnika, navedeno ničim ne
dokazuje da tužiteljica ne bi pokazala EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući
dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, već je predmetnim zahtjevima od
tuženika kao poslodavca tražila razjašnjenje određenih pitanja, posebno ovlasti osoba
koje provjeravaju predmetne dokaze o preboljenju, testiranju ili cijepljenju koje je
zahtijevao tuženik. Tuženik je odgovorio na samo jedan zahtjev za zaštitu prava
radnika odbivši ga bez obrazloženja. Nadalje, navodi tuženika da tužiteljica ne poštuje
sigurnosne mjere i da želi raditi bez poštivanja sigurnosnih mjera, čime bi ugrožavala
druge radnike i pacijente i njihovo pravo na zaštitu života i zdravlja, paušalne su i
tuženik ih ničim nije dokazao. U vezi navoda tuženika da tužiteljica nije imala namjeru
dolaziti na radno mjesto u predmetnom razdoblju, očigledno je da je tuženik u
kontradikciji sa samim sobom, s obzirom na to da u istoj odluci o otkazu navodi da je
tužiteljica dolazila na posao. Tužiteljica ističe da tuženik kao poslodavac ničim nije
dokazao kršenja obveza iz radnog odnosa od strane tužiteljice, niti je bilo kakav dokaz
dostavio vijeću K. i Sindikatu. U
vezi obavještavanja vijeća K. Z. o namjeravanoj odluci o otkazu,
tuženik nije ničim dokazao da je dostavio predmetnu obavijest, kao ni činjenicu da
vijeće nije obrazložilo svoje protivljenje namjeri tuženikovog izvanrednog
otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Iz tog razloga tužiteljica smatra da tuženik s
vijećem K. Z. nije proveo obvezni postupak savjetovanja sukladno
članku 150. ZOR-a, pa je i iz tog razloga predmetni izvanredni otkaz ništav. Stoga
predlaže utvrditi ništavim izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao
tužiteljici odlukom od 11. studenog 2021. te naložiti tuženiku da vrati tužiteljicu na
radno mjesto administrator, Klinika, sukladno
ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 30. listopada 2020. Podredno predlaže
poništiti izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 11.
studenog 2021. te naložiti tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto administrator,
Klinika za psihijatriju i psihološku medicinu, sukladno ugovoru o radu na neodređeno

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

4

Poslovni broj 16 Pr-17229/2021-13

vrijeme od 30. listopada 2020. godine. Također tužiteljica potražuje i naknadu troškova ovog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su navodi kojima tužiteljica temelji tužbu
i tužbeni zahtjev neosnovani i neutemeljeni u cijelosti. Prije svega tuženik navodi da
tužiteljica u tužbi, nije dokazala postojanje bitne procesne pretpostavke za podnošenje
tužbe, budući iz iste ne priloži, niti je dostavljen bilo kakav dokaz, da je tužiteljica u
zakonskom roku od 15 dana podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa protiv
sporne odluke, niti da je tužba podnesena u zakonskim rokovima. U odnosu na navode
tužiteljice, da tuženik pobijanu Odluku nije donio u zakonskim rokovima, odnosno da
je za kršenje obveza tužiteljice iz ugovora o radu saznao 4.10.2021. godine dok je
pobijana Odluka donesena dana 11.11.2021. godine, neosnovani su i neutemeljeni u
cijelosti, iz razloga što se nedolazak tužiteljice na posao kontinuirano ponavljao cijelo
vrijeme, odnosno od 04.10.2021. godine do donošenja i uručenja Odluke te se ne
može smatrati o prekoračenju bilo kojeg roka. Kako jasno proizlazi iz Odluke o
izvanrednom otkazu ugovora o radu, kontrola posjedovanja EU digitalne COVID
potvrde kontinuirano se provodi od 04.10.2021. godine, i od toga datuma pa sve do
donošenja i uručenja Odluke, tužiteljica istu nije imala, niti je iskoristila mogućnosti koje
joj je poslodavac omogućio - cijepljenje ili testiranje. Nesporno je da je tuženik za
ponašanje tužiteljice saznao 04.10.2021. godine, ali takvo ponašanje tužiteljice se
kontinuirano nastavilo i nadalje, tako da se ne može govoriti o prekoračenju roka. U
odnosu na navode tužiteljice, da Zakonom o radu nije propisana obveza posjedovanja
EU digitalnih COVID potvrda, te da iz tih razloga nedopušten otkaz ugovora o radu
tužiteljice, tuženik smatra da su takvi navodi neosnovani i neutemeljeni u cijelosti.
Zakonom o radu, kao temeljnom pravnom aktu kojim su regulirani radno pravni odnosi
u Republici Hrvatskoj, regulirani su temeljna prava i obveze stranaka ugovora o radu,
poslodavca i radnika, međutim odredbom članka 1. Zakon o radu, propisana je
primjena i drugih pravnih propisa, a što uključuje i predmetnu Odluku Stožera. Tuženik
posebno navodi da je odredbom članka 7. stavak 3. propisana zakonska obveza
poslodavca da je u obvezi osigurati uvjete za rad na siguran način i da se ne
ugrožavaju zdravlje i životi, a u skladu sa posebnim zakonom i drugim propisom. Dakle,
sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, tuženik je kao poslodavac u predmetnom
slučaju, bio u obvezi primijeniti sve obveze koje su propisane Odlukom Stožera,
posebno kad se uzme u obzir da se Odluka stožera odnosi na zaposlenika u sustavu
zdravstvene zaštite, dok je sa druge strane, tuženik najveći pružatelj zdravstvene
zaštite u Republici Hrvatskoj, i koji zbog prirode svoga posla mora paziti za primjenu i
poštivanja svih epidemioloških mjera. Nadalje, tuženik ističe da je tužiteljici omogućio
i osobni izbor, na način da je tužiteljica mogla primiti bilo cjepivo protiv zaraze infekcije
uzrokovano virusom SARS-CoV 19 ili na teret poslodavca pristupiti testiranju. U
odnosu na navode da je tužiteljica redovito dolazila na posao a da joj je poslodavac
odbijao isti dati, isti su neosnovani i neutemeljeni u cijelosti, posebno iz razloga što je
tužiteljica samovoljno odbija dolaziti na posao, odnosno ista je znala da ukoliko ne
posjeduje valjanu EU digitalnu COVID potvrdu, neće moći pristupiti na svoje radno
mjesto, bez obzira što je fizički pristupila objektu u kojem je smješten radni prostor
tužiteljice. Tuženik opetovano navodi da je tužiteljica zaposlenik u sustavu zdravstvene
zaštite i da je uvjet dolaska na posao posjedovanje valjane EU digitalne COVID
potvrde. Naglašava da se tuženik kao poslodavac, nije diskriminatorno ponašao prema
tužiteljici, kako to ista navodi, budući je obveza posjedovanja valjane ED digitalne
COVID potvrde propisano kao obveza svih zaposlenika tuženika. Isto tako kod
tuženika je zaposleno oko 6500 zaposlenika, svih profesija, i samo je tužiteljica
zajedno sa još šest zaposlenika, odbijala predočiti valjanu EU digitalnu COVID

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

5

Poslovni broj 16 Pr-17229/2021-13

potvrdu. Ističe da je Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07,
113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20) koji u članku 47. određuje da se radi
zaštite pučanstva Republike Hrvatske od, između ostalog, bolesti COVID-19
uzrokovane virusom SARS-CoV-2 i drugih zaraznih bolesti, poduzimaju mjere
određene tim Zakonom te međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska
stranka. Navedenom odredbom određeno je da radi sprečavanja i suzbijanja zaraznih
bolesti iz stavka 1. ovoga članka, na prijedlog zavoda
ministar može narediti posebne sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih
bolesti između ostalog i zabranu ili ograničenje održavanja javnih događanja i/ili
okupljanja, zabranu ili ograničenje održavanja privatnih okupljanja ili druge potrebne
mjere. Nadalje, sukladno stavku 4. članka, kada je, sukladno članku 2. stavcima 4. i 5.
Zakona, proglašena epidemija zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne
bolesti u odnosu na koju je i Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju,
odnosno epidemiju ili 4 opasnost od nje, sigurnosne mjere iz stavaka 1. do 3. ovoga
članka može odlukom narediti, u suradnji s Ministarstvom i zavodom, i Stožer. Odluke Stožera donose se pod neposrednim nadzorom Vlade Republike Hrvatske. Tuženik kao adresat ima pravo i dužnost sprovesti u djelo Odluku stožera, dok pitanje njezine ustavnosti i zakonitosti ne može i ne smije biti predmetom ovog postupka. Uostalom, obvezu poštivanja mjera i Odluka stožera civilne zaštite potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem U-I-1372/2020 od 14. rujna 2020. godine, NN-105/2020. Slijedom navedenog jasno proizlazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan i neutemeljen u cijelosti, posebno iz razloga što je tužiteljica sama svojim ponašanjem uzrokovala donošenje predmetne odluke o Izvanrednom otkazu ugovora o radu, dok sa druge strane svi pravni propisi na osnovu kojih je propisna obveza posjedovanja EU digitalne Covid potvrde su doneseni u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske i zakonom, a sukladno zakonom propisanoj proceduri, dok je sa druge strane, tužiteljici omogućen izbor načina na koji će steći EU digitalnu COVID potvrdu. Predlaže odbaciti, odnosno podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te naložiti tužiteljici plaćanje troška postupka tuženiku.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o radu od 30. listopada

2020., Odluku o Zahtjevu za zaštitu prava od 14. prosinca 2021., Odluku o
izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenoga 2021., Prigovor protiv Odluke o
izvanrednom otkazu ugovora o radu, Klasa: 4.16.2-21/34-3, broj: 02/22 od 11.
studenoga 2021., od 26. studenoga 2021., presliku potvrde o primitku i povratnice,
Obavijest o namjeri izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu vijeću od
dana 4. studenoga 2021., preslika dostavnice, popis radnika koji imaju posebna
ovlaštenja za vršiti digitalnih COVID potvrda ili drugog odgovarajućeg dokaza o
cijepljenu, preboljenju odnosno testiranju raditi na lokaciji R. u mjesecu listopadu i
studenome 2021., saslušana je tužiteljica kao stranka u postupku te je izvršen uvid u
sudsku praksu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) sud je
utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kao bivšeg radnice tuženika da se
izvanredni otkaz ugovora o radu od 11. studenog 2021. utvrdi ništavim te zahtjev
tužiteljice za vraćanjem na rad kod tuženika na radno mjesto administrator sukladno
sklopljenom ugovoru o radu od 30. listopada 2020. Tužiteljica je podredno istaknula
zahtjev da se da se izvanredni otkaz ugovora o radu od 11. studenog 2021. poništi te

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

6

Poslovni broj 16 Pr-17229/2021-13

da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad kod tuženika na radno mjesto administrator sukladno sklopljenom ugovoru o radu od 30. listopada 2020.

6. U ovoj fazi postupka među strankama nije sporno da je tužiteljica radila kod
tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 30. listopada

2020. na radnom mjestu administrator u K. te
da je tuženik 11. studenog 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

7. Između stranaka je sporno da li je tužiteljica u zakonom određenom roku
zatražila zaštitu svojih prava, je li tuženik imao opravdane razloge za donošenje
Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno je li Odluka o izvanrednom
otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena. Također je sporno je li tuženik Odluku o
izvanrednom otkazu donio u zakonom propisanom roku, obzirom na istaknuti prigovor
prekluzije po tužitelju.

8. Odredbom čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/2014,
127/2017, 98/2019, 151/2022 dalje: ZR), propisano je da radnik koji smatra da mu je
poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od
dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu
prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (st.1.). Ako poslodavac u roku
od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji
tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu
povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (st.2.).

9. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenog 2021.
razvidno je da je na istoj naznačena napomena "primljeno 17. studenog 2021.", a
tuženik tijekom postupka isto nije osporio. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica
protiv navedene Odluke uložila zahtjev za zaštitu prava nazvan Prigovor protiv Odluke
o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenog 2021. (stranica 22 spisa) i isti
dostavila tuženiku preporučenom pošiljkom 26. studenog 2021. te da je tuženik
navedeni prigovor zaprimio 28. studenog 2021., a što proizlazi potvrde o primitku,
odnosno povratnice (stranica 24 spisa). Stoga je tužiteljica unutar roka predviđenog
odredbom čl. 133. st. 1. ZR-a zatražila zaštitu svojih prava iz radnog odnosa. Iz stanja
u spisu je nadalje razvidno da je tuženik svojom Odlukom od 14. prosinca 2021.
odgovorio na zahtjev tužiteljice za zaštitu prava na način da je isti odbio, a iz priložene
Odluke tuženika od 14. prosinca 2021. proizlazi da je na istoj naznačena napomena
"primljeno 17. prosinca 2021.", a tuženik isto nije osporio tijekom postupka. Kako je
tužiteljica u ovom postupku tužbu podnijela 23. prosinca 2021. sud je utvrdio da je
tužiteljica tužbu podnijela unutar roka iz čl. 133. st. 2. ZR odnosno da je tužba tužiteljice
pravodobna i dopuštena, a prigovor prekluzije istaknut po tuženiku neosnovan.

10. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenog 2021
(stranica 7-10 spisa) utvrđeno je da je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu zbog
osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uz obrazloženje da je poslodavac 4.
listopada 2021. došao do saznanja o podnesenoj prijavi ovlaštene osobe za provedbu
Odluke stožera o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih
radnika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu
djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV-19 koja u primjeni od

4. listopada 2021., da je radnica htjela pristupiti svom radnom mjestu ali je odbila
predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju
odnosno testiranju. Navodi da da je radnica imala saznanja da mora predočiti jedan
od navedenih dokaza jer je o tome usmeno i pismeno ranije obaviještena, a kako je
isto odbila učiniti, nije joj dozvoljen ulaz na radno mjesto kako ne bi došlo do
potencijalne ugroze pacijenata i drugih radnika s kojima dolazi u kontakt. Nadalje se
navodi da radnica i slijedećih dana sve do donošenja pobijane Odluke pokušavala ući

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

7

Poslovni broj 16 Pr-17229/2021-13

na svoje radno mjesto i odbijala je predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili
odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju. Radnica je od 4.
listopada 2021. do 2. studenog 2021. svaki dan dostavljala poslodavcu podneske s
nazivom "Zahtjev za zaštitu prava radnika" u kojim je navela da je spriječena od strane
ovlaštene osobe K.-a Z.da pristupi svom radilištu/radnom mjestu. Navedeno
je da radnica pokušava svakodnevno ući na svoje radno mjesto unatoč činjenici što joj
je poznato i što ju je poslodavac obavijestio o Odluci o uvođenju posebne sigurnosne
mjere obveznog testiranja svih radnika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava
koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-
CoV-19 (NN 105/2021), Protokolu o primjeni iste Odluke, kao i uputi HZJZ u vezi s
primjenom EU digitalne COVID potvrde ili predočenja odgovarajućeg drugog dokaza
o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju za radnike u sustavu zdravstva. Nadalje u
bitnom se u obrazloženju navodi da se stajalište radnice i njezina odluka da ne poštuje
sigurnosne mjere i želi raditi bez poštivanja sigurnosnih mjera ne može okarakterizirati
kao njeno pravo na osobni ili individualni izbor, jer takvo ponašanjem potencijalno
ugrožava druge radnike i pacijente i njihovo pravo na zaštitu života i zdravlja, što
poslodavac ne može i ne smije dopustiti. Nepristupanjem radnice na radno mjesto od

4. listopada 2021. do dana pisanja odluke izazvane su dodatne teškoće u poslovanju
poslodavca jer se morala izvršiti reorganizacija posla ostalih radnika. Navedeno je da
radnica do donošenja Odluke neopravdano nije nazočna radnom mjestu. Navedeno je
da je poslodavac utvrdio da radnica nije obavijestila poslodavca cijelo vrijeme
nedolaska na radno mjesto o privremenoj nesposobnosti za rad, nije dostavila
liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad niti na bilo koji dugi način
obavijestila poslodavca da postoje opravdani razlozi nedolaska radnice na radno
mjesto. Poslodavac je 7. listopada 2021. radnici izrekao upozorenje na obveze iz
radnog odnosa radi kontinuiranog neopravdanog odsustva sa radnog mjesta,
neispunjavanja ugovorenih obveza iz radnog odnosa, povrede propisa o sigurnosti i
zaštiti na radu i propise o zaštiti, čime je počinila povredu obveze iz radnog odnosa.
Navedeno upozorenje radnica je zaprimila 15. listopada 2021. a iz istog je razvidno da
je upoznata da mora poštivati svoje obveze koje proizlaze iz navedenog Ugovora o
radu te će u slučaju nastavka kršenja obveze iz radnog odnosa to biti opravdan razlog
za otkaz ugovora o radu. Radnica je nastavila kršiti obveze iz radnog odnosa. Nadalje
je navedeno da sukladno odredbi čl. 119. ZR-a radnici nije pruženo dodatno pravo
obrane na navedene okolnosti jer postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati
od poslodavca da to učini. Radnica je Upozorenjem na obveze iz radnog odnosa
ponovno jasno upoznata da sukladno Odluci, Protokolu i Uputama samo radnik koji
ima valjanu EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz o cijepljenju,
preboljenju odnosno testiranju može obavljati poslove (preuzete Ugovorom o radu) iz
ugovornog odnosa. Također je navedeno da je radnica upoznata da u slučaju da radnik
odbije testiranje odnosno predočenje EU digitalne COVID potvrde ili odgovarajućeg
dokaza o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, neće moći obavljati ugovorene
poslove te će se u evidenciji o radnom vremenu tom radniku evidentirati to vrijeme kao
sati nenazočnosti u tijeku dnevnog raspreda radnog vremena. Nadalje je navedeno da
je radnica zbog kontinuiranog neopravdanog odsustva s radnog mjesta,
neispunjavanja ugovorenih obveza iz radnog odnosa počinila osobito tešku povredu iz
radnog odnosa i to svjesno i namjerno. Obzirom na sve navedeno radnica je počinila
osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, a nastavka radnog odnosa više nije
moguć jer je iz ponašanja radnice razvidno da radnica ne želi postupati po naputku
poslodavca, ne žali poštivati trenutne sigurnosne mjere kod poslodavca te posljedično
ne dolazi na radno mjesto i ne obavlja ugovorene poslove, nanoseći materijalnu štetu

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

8

Poslovni broj 16 Pr-17229/2021-13

poslodavcu. Stoga poslodavac daje radnici izvanredni otkaz ugovora o radu jer od 4.
listopada 2021. ne obavlja poslove za koje je s poslodavcem sklopila ugovor o radu.
Također je navedeno da je poslodavac o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu
ugovora o radu sukladno odredbama članka 150. Zakona o radu obavijestio Radničko
vijeće tuženika te od istog tražio da u zakonom propisanom roku dostavi poslodavcu
očitovanje u vezi namjeravane odluke. vijeće se protivilo namjeri
izvanrednog otkazivanja ugovora o radu što poslodavac smatra očito neutemeljenim
budući da isto nije obrazloženo kako može biti opravdano i na temelju kojih zakonskih
propisa neizvršavanje obveza iz radnog odnosa.

11. Uvidom u obavijest o namjeri izvanrednog otkazivanja ugovora o radu za
tužiteljicu od 4. studenog 2021. (stranica 30-33 spisa) utvrđeno je da je istu tuženik 5.
studenog.2021. uputio vijeću K. Z., o čemu prileži dostavnica na
stranici 34 spisa, pa je slijedom navedenog neosnovan prigovor tužiteljice da nije
provedeno savjetovanje sukladno odredbi članka 150. ZR-a obzirom da je u navedenoj
obavijesti vrlo iscrpno navedeno što se sve tužiteljici stavlja na teret i zbog čega je
poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu. Prigovor tužiteljice da je tuženik trebao
obavijestiti i Sindikat je neosnovan obzirom da je kod
tuženika utemeljeno vijeće te je tuženik svoju obvezu savjetovanja ispunio u
cijelosti kada je obavijest o namjeri otkazivanja uputio vijeću.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da u cijelosti ostaje pri svim navodima tužbe.
Tužiteljica navodi da je odbijala na ulazu u prostorije poslodavca prokazati bilo kakve
svoje osobne podatke osobama na ulazu budući da te osobe na njeno traženje da joj
prikažu ovlasti za takvo traženje isto nisu htjeli pokazati iz čega je zaključila da nemaju
ovlasti. Smatrala je da njen poslodavac nema dobro organizirano čuvanje osobnih
podataka kako zaposlenika tako i pacijenata pa je iz toga razloga odbila pružiti ikakve
osobne podatke neovlaštenim osobama. Smatra da je traženjem poslodavca da se
predoči covid potvrda narušen njen osobni integritet te joj je oduzeta sloboda rada jer
je poslodavac nije pustio da uđe u prostorije i obavi svoj rad već je isto uvjetovao
traženjem određenih potvrda. Navodi da joj njena savjest nije dozvoljavala da daje
svoje osobne podatke osobama za koje ne zna da li imaju ovlasti to tražiti, a pri tome
se poziva na svoju struku i vjeru.

13. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice budući je isti sukladan svoj
dokumentaciji priloženoj spisu, a iz istog kao nesporno proizlazi da je tužiteljica odbijala
na ulazu na svoje radno mjesto predočiti bilo kakvu potvrdu.

14. Na utvrđenje valjanosti Odluke primjenjuje se odredba čl. 116. st. 1. ZR kojom
je propisano da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez
poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredan otkaz), ako zbog
osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne
činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak
radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku
petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl.

116. st. 2. ZR) te je na tuženiku, prema čl. 135. st. 3. ZR teret dokazivanja opravdanog
razloga za otkaz.

15. Tužiteljica osporava Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu
smatrajući da je tuženik svojim odlukama tužiteljici onemogućio dolazak na posao tako
što joj je onemogućio pristup njenom radnom mjestu budući da je tuženik kao
poslodavac uvjetovao tužiteljici kao zaposlenici pristup njenom radnom mjestu
dostavom podataka o njenom zdravstvenom stanju vezanom za cijepljenje odnosno
testiranjem na SARS-CoV-2 virus, a što je suprotno pravima i obvezama iz sklopljenog
ugovora o radu. Smatra da se takvim zahtjevima poslodavca krši njeno pravo na rad i

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

9

Poslovni broj 16 Pr-17229/2021-13

slobodu rada te da je pozivanja tuženika na Odluke Stožera neosnovano.

16. Odlukom Stožera o uvođenju posebne
sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova,
trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih
radnika na virus SARS-CoV-2 ("Narodne novine" broj: 105/21 i 108/21), radi zaštite
pučanstva od zaraze i prijenosa te suzbijanja bolesti COVID-19 ranim otkrivanjem
infekcije virusom SARS-CoV-2 uvedena je obveza testiranja svih zaposlenika na virus
SARS-CoV-2 u zdravstvenom sustavu, odnosno u zdravstvenim ustanovama,
trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i kod privatnih zdravstvenih
radnika, a koji dolaze na posao, najmanje dva puta u sedam dana. Za zaposlenike u
zdravstvenom sustavu, odnosno u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima
koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i kod privatnih zdravstvenih radnika uvodi se
posebna sigurnosna mjera obveznog predočenja EU digitalne COVID potvrde ili
drugog odgovarajućeg dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti
COVID-19 radi ulaska u prostore poslodavca, kojim dokazuju da su testirane na virus
SARS-CoV-2, odnosno da su cijepljene ili su preboljele bolest COVID-19. Zaposlenici
su obvezni EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz predočiti na uvid
ovlaštenoj osobi poslodavca. Zaposlenicima koji odbiju testiranje, a odbiju predočiti i
EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz o testiranju, cijepljenju ili
preboljenju zarazne bolesti COVID-19, nije dozvoljeno ući u prostore poslodavca. Ako
ne osigura provedbu posebne sigurnosne mjere obveze predočenja dokaza o
testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti COVID-19 radi ulaska u prostore
poslodavca, odgovorna osoba podliježe prekršajnoj odgovornosti sukladno zakonu
kojim se uređuje zaštita pučanstva od zaraznih bolesti. Navedena Odluka je donesena
na temelju članka 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine"
broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20 i 134/20). U konkretnom slučaju cilj
obaveze testiranja zaposlenika u zdravstvenom sustavu je zaštita zdravlja i života
pacijenata a koji su ranjiviji zbog oslabljenog imunološkog odgovara uslijed životne
dobi ili bolesti , odnosno cilj mjere je bio prije svega zaštita pacijenata, tj. smanjiti na
minimum rizik zaraze.

17. Tužiteljica tijekom postupka ne spori da je odbila na ulazu na svoje radno mjesto
predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju,
preboljenju odnosno testiranju, kao i da se odbila testirati. Također tužiteljica ne spori
da je tuženik zdravstvena ustanova te da predstavlja poslodavca na kojeg se
primjenjuje Odluka. Tuženik tijekom postupka ističe da je kao
poslodavac na kojeg se primjenjuje Odluka bio obvezan
osigurati njenu provedbu, a s kojom provedbom je započeo 4. listopada 2021. pri tome
posebno ističući da je točkom VI Odluke propisano da zaposlenicima iz točke I. i V.
ove Odluke koje odbiju testiranje odnosno odbiju predočiti EU digitalnu COVID potvrdu
ili drugi odgovarajući dokaz, nije dozvoljeno ući u prostore poslodavca te da je
tužiteljicu sa navedenom Odlukom upoznao više puta, kao i na moguće posljedice
nepoštivanja postupanja sukladno istoj.

18. Protivno stavu tužiteljice ovaj sud smatra da tuženik provedbom Odluke nije ograničio njezino pravo na rad i slobodu rada, već je to pravo
zbog važnih razloga, zdravlja ljudi, samo uvjetovano ispunjenjem određenih uvjeta koje
je propisalo ovlašteno tijelo svojom Odlukom koja je bila na snazi i koju je tuženik bio
obvezan primijeniti i provoditi te koje je tužiteljica bez većih poteškoća i troškova mogla
ispuniti. Člankom 58. Ustava je propisano da se svakome jamči pravo na zdravstvenu
zaštitu u skladu sa zakonom, dok Zakon o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" br.

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

10

Poslovni broj 16 Pr-17229/2021-13

100/18, 125/19, 133/20 i 147/20) svakoj osobi omogućuje ostvarenje najviše moguće
razine zdravlja uz obvezu brige o vlastitom zdravlju i neugrožavanje zdravlja drugih.
Članak 58. Ustava nužno je sagledati zajedno s člankom 69. stavkom 2. Ustava kojim
je propisano da je svatko dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb
posvećivati zaštiti zdravlja ljudi. U situaciji proglašene epidemije zarazne bolesti
osobna odgovornost pojedinca je povećana, jer je to nužno za sprečavanje širenja
zaraze u te je potrebna pojačana društvena odgovornost koja počiva na načelu
solidarnosti. To podrazumijeva da su i građani sami dužni poduzimati sve propisane
mjere kako bi smanjili mogućnost širenja zaraze na minimum. To ujedno znači da je
zaštita vlastitog zdravlja u ustavnom poretku Republike Hrvatske postavljena ne samo
kao moralna već i kao pravna obveza svake osobe, pa tako i tuženika kao poslodavca
tužiteljice. Člankom 28. Zakona o radu, propisana je obveza poslodavca da, u skladu
s posebnim zakonima i drugim propisima osigura rad i radniku osigura uvjete za rad
na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Zakonom o zaštiti na
radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18) uređuje se sustav zaštite
na radu sa svrhom unaprjeđivanja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu,
sprečavanja ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom.

19. U okolnostima povećanog rizika od širenja i prijenosa zarazne bolesti, zbog koje
su i donesene Odluke tuženika o provođenju odluke Civilnog kako bi se
smanjio rizik prijenosa zaraze, odluka zaposlenika da ne predoči bilo koji od mogućih
dokaza da je za svoju radnu okolinu siguran, predstavlja činjenicu koja može utjecati
na ugovorni odnos s poslodavcem. Naime, ovaj sud, kao i Ustavni sud u svojoj Odluci,
Poslovni broj: U-II-5417/2021 od 21. prosinca 2021., kojom je odlučivao o ustavnosti
takvih mjera uvedenih na temelju Odluke u
vezi pandemije bolesti COVID-19 kao i u vezi uporabe covid potvrde u sustavu
zdravstva, prihvaća navode tuženika da onemogućavanjem takvom radniku da pristupi
u službene prostorije poslodavac štiti život i zdravlje dugih radnika i pacijenata, a što
je obavezan i prema Zakonu o zaštiti na radu.

20. Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: U-II-5417/2021
od 21. prosinca 2021., nisu prihvaćeni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu
suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o uvođenju posebne sigurnosne mjere
obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje
obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV-

2. Pema odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN br.
99/99; 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su
i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba.

21. Stoga mjere koje je tuženik provodio nisu diskriminatorne, jer je radnicima
tuženika ostavljena mogućnost izbora, cijepljenje koje je dostupno i besplatno ili
testiranje koje se provodi prije dolaska na posao na trošak tuženika. Zahtjev da se
obvezno testiraju osobe koje nisu cijepljene i koje nisu preboljele bolest COVID-19 u
ovom slučaju ima objektivno i razumno opravdanje. Osporena mjera ima legitiman cilj
i razmjerna je u smislu da je uspostavljena pravedna ravnoteža između interesa
zajednice i poštovanja prava i sloboda pojedinaca, pa se dakle ne radi se o nezakonitoj
diskriminaciji u smislu čl. 14. Ustava niti navedeno predstavlja prekomjerni teret za
zaposlene. Zakonom o radu su regulirani radno pravni odnosi u RH, a njime se
reguliraju temeljna prava i obveze radnika i poslodavaca, temeljem sklopljenog
ugovora o radu, a člankom 1. ZR je propisana primjena i drugih pranih propisa pa tako
i predmetne Odluke Stožera, a sve u svezi članka 7.stavak 3. ZR-a koji propisuje
obvezu poslodavca za osiguranje uvjeta za rad na siguran način tako da se ne
ugrožava zdravlje i život. Valja napomenuti da je tuženik bio dužan poštivati obveze

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

11

Poslovni broj 16 Pr-17229/2021-13

propisane Odlukom Stožera, obzirom na ubrzano širenje i povećani rizik prijenosa
bolesti COVID-19, uz omogućavanje odabira tužiteljici koji od načina provjere na bolest
Covida želi odabrati, a koju je mogućnost tužiteljica odbila.

22. Stoga u situaciji kada tužiteljica nije poštovala odluku tuženika o predočenju EU
digitalne COVID potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju
odnosno testiranju, kao i da se odbila testirati, to je opravdano tužiteljici zapriječen
ulazak na radno mjesto, odnosno u poslovne prostorije tuženika te je tuženik sve
daljnje izostanke tužiteljice opravdano tretirao kao neopravdane. Iz provedenih dokaza
nesporno je utvrđeno da tužiteljica zbog činjenice što je odbila dati na uvid EU digitalnu
COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno
testiranju, kao i da se odbila testirati, nije dolazila na posao od 4. listopada 2021. pa
sve do donošenja osporene Odluke o izvanrednom otkazu niti je svoj izostanak sa
radnog mjesta opravdala valjanim razlozima pa je time počinila tešku povredu obveze
iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć. Naime, ovaj sud
je utvrdio da je tuženik opravdano zapriječio ulazak tužiteljici u poslovne prostorije gdje
je tužiteljica radila te na taj način tužiteljica nije dolazila na posao i nije obavljala
poslove svog radnog mjesta, i to sve iz neopravdanih razloga.

23. Pri tome valja navesti da je opravdano tužiteljici zapriječen ulazak u poslovne
prostorije tuženika i to od strane osoba koje je tuženik ovlastio za vršenje provjera i
testiranja na lokaciji R. u mjesecu listopadu i studenom 2021., a kao to proizlazi iz
popisa koji je tuženik dostavio u spis (stranica 35 spisa), a koji sadrži popis radnika koji
su imali ovlaštenje tuženika za pregled takvih dokaza i podataka. Stoga je neosnovan
prigovor tužiteljice da su neovlaštene osobe od nje tražile osobne podatke, jer je
tužiteljica znala koje su to sobe koje provede odluku tuženika.

24. Prema čl. 7. st. 1. ZR temeljna obveza radnika je obavljati preuzeti posao prema
uputama poslodavca u skladu s naravi i vrstom rada. Nadalje prema čl. 8. ZR radnik
se u radnom odnosu dužan pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih Zakona odnosno
propisa. Kada radnik ne postupa na navedeni način, odnosno ponaša se suprotno
zakonu poslodavac zbog toga s pravom gubi povjerenje u njega. Prema citiranim
propisima a i prema odredbama Ugovora o radu koji je tužiteljica sklopila sa tuženikom
jedna od osnovnih obveza je redoviti dolazak na posao pa se slijedom toga svaki
izostanak s posla mora opravdati. Poslodavac nije dužan trpjeti u radnom odnosu
radnika koji se grubo ne pridržava svojih obveza iz radnog odnosa u kojeg zbog toga
opravdano nema povjerenje. Neopravdani izostanak s posla u trajanju od 4. listopada

2021. pa sve do donošenja osporene Odluke (11. studenog 2021.), zbog čega je
nedvojbeno došlo do problema i poremećaja u procesu rada, neprihvatljivo je
ponašanje u smislu odredbi Zakona o radu koje reguliraju prava i obveze stranaka
radnog odnosa te grubo kršenje obveza iz radnog odnosa koje nije moguće popraviti
pa nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nakon toga više nije moguć.
Slijedom navedenog je opravdan zaključak tuženika da se ponašanje tužiteljice iz
kojeg je razvidno da tužiteljica ne želi postupiti po naputku poslodavca i ne želi poštivati
trenutne sigurnosne mjere kod poslodavca te posljedično ne dolazi na radno mjesto i
ne obavlja ugovorene poslove, ima smatrati teškim kršenjem obveza iz radnog odnosa
i to nedolaskom na posao, a što je isključivo odluka tužiteljice, jer nije postupila u
skladu s mjerama za provedbu gore navedene odluke, pa je sud utvrdio da je odluka
tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena.

25. Tužiteljica tijekom postupka ističe da je tuženik propustio prekluzivni rok za
donošenje pobijane Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Iz dokumentacije
koja prileži spisu, kao i iz navoda same tužbe kojom tužiteljica ne spori da je od 4.
listopada 2021. pa sve do dana donošenja osporene odluke o izvanrednom otkazu,

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

12

Poslovni broj 16 Pr-17229/2021-13

dolazila do ulaza u poslovne prostorije tuženika ali je bila spriječena ući jer je odbila
predočiti potvrde koje je su to od nje tražile osobe na koje su bile raspoređene na ulazu
u prostorije tuženika, proizlazi da je izostanak tužiteljice s posla je trajao u kontinuitetu.
U slučaju kada tuženik izostanak sa posla navodi kao razlog izvanrednom otkazivanju,
tada rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ne počinje teći niti od prvog dana
izostanka s posla, niti od trenutka kada je tuženik uočio da tužiteljica ne dolazi na
posao, jer teška povreda obveze iz radnog odnosa traje. Stoga tužiteljica neosnovano
prigovara da je protekao zakonski rok od 15 dana iz čl. 116. st. 2. ZR-a u kojem joj je
tuženik mogao izvanredno otkazati ugovor o radu. Naime, tijekom postupka je
nesporno utvrđeno da tužiteljica nije imala opravdani razlog za izostajanje s posla te
je njeno neopravdano izostajanje s posla trajalo duže vrijeme, počevši od 4. listopada

2021. pa sve do donošenja odluke o izvanrednom otkazu, tj. do 11. studenog 2021.
Rok za izvanredni otkaz ne počinje teći sve dok traje takvo ponašanje radnika,
odnosno sve do eventualnog prekida takvog stanja i povratka na rad, što se u
konkretnom slučaju nije ostvarilo, jer upravo kontinuitet takvog postupanja u kršenju
obveza iz radnog odnosa opravdava mogućnost donošenja odluke o izvanrednom
otkazu kroz čitavo vrijeme postojanja takve povrede. Stoga u konkretnim okolnostima,
kada je utvrđeno da tužiteljica u razdoblju od 4. listopada 2021. do 11. studenog 2021.
nije dolazila na posao bez opravdanog razloga, to je tuženik u smislu odredbe čl. 116.
ZR-a imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom jer
neopravdani izostanak s rada u konkretnom (duljem) vremenskom razdoblju
predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa, slijedom čega Odluka o
izvanrednom otkazu ugovora o radu nije ništava, a niti se može poništiti.

26. Prema čl. 119. st. 2. ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog
ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu,
osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to
učini. Dakle, prema citiranim odredbama zakona u situaciji kad su počinjene osobito
teške povrede obveza iz radnog odnosa, ovisno o okolnostima, u određenim
situacijama nije opravdano od poslodavca očekivati da radnika pozove na iznošenje
obrane, a radi se o okolnostima kada niti eventualno iznošenje obrane ne bi utjecalo
na odluku poslodavca. Iz činjenica utvrđenih u ovom postupku proizlazi da nakon
izdanog Upozorenja od 7. listopada 2021. tužiteljica i nadalje nije promijenila svoje
postupanje, slijedom čega nije opravdano očekivati da bi poslodavac trebao to učiniti.

27. Sud je odbio preostale dokazne prijedloge tužiteljice i tuženika za saslušanjem
predloženih svjedoka jer je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke
te bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog
odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. ZPP-a.

28. Slijedom navedenog je sud utvrdio da je tuženik opravdano zapriječio ulazak
tužiteljici u zgradu gdje je tužiteljica radila te da tužiteljica nije dolazila na posao i nije
obavljala poslove svog radnog mjesta, i to sve iz neopravdanih razloga, stoga je utvrdio
tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj
je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S
obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a,
tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužiteljice za naknadom
troška odbijen.

29.1. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a prema odredbama važeće
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj
142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje OT), priznat trošak jednokratne
nagrade za zastupanje u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT), a što uz vrijednost boda

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

13

Poslovni broj 16 Pr-17229/2021-13

od 1,99 eura/ 15,00 kn, uvećano za trošak PDV od 25% (Tbr. 42 OT) trošak tuženika sveukupno iznosi 497,71 eura/ 3.750,00 kn.

29.2. Tuženiku su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a
(„Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi
zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), tekućima od
presuđenja do isplate.

30. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 28. studenoga 2023.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom
Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi
pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika

Fiksni tečaj konverzije 7,53450