REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Posl. broj: K-202/2020

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Anamariji Pavičić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ljiljane Hrastović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog BG, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu KZ/11-18), na temelju privatne tužbe privatnog tužitelja SG podignute kod ovog suda dana 31. siječnja 2020., nakon održane javne rasprave dana 22. srpnja 2025. u nazočnosti privatnog tužitelja SG i njegove punomoćnice Višnje Galešić, odvjetnice iz Zagreba, i zz branitelja optuženog BG, Mislava Bistrovića, odvjetnika iz Zagreba, Igora Hlebca, odvjetnika iz Zagreba, dana 24. srpnja 2025. u nenazočnosti stranaka objavio i

p r e s u d i o  j e

optuženi BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i S, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] gdje i boravi, drž. RH, po zvanju dr. veterinarske medicine - po zanimanju veterinar, zaposlen u Hrvatski veterinarski institut u Zagrebu, s mjesečnim primanjima oko 3.000,00 €, oženjen, supruga S, zaposlena - u vlastitom obrtu [obrt], primanja od oko 1.000,00 do 1.500,00 €, otac jednog djeteta od 23 godine uzdržava zbog redovitog školovanja, završio Veterinarski fakultet, suvlasnik u 1/2 stana na adresi prebivališta površine 92 m[2] , i 1/4 stana i 1/4 poslovnih prostora na [adresa], vlasnik automobila Ford Focus Aktiv 2022.g., ušteđevina od 10.000,00 do 12.000,00 €, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak

kriv je

I. što je:

Dana 04. studenog 2019. u Zagrebu, u mailu upućenom Ravnatelju i zaposlenicima Hrvatskog veterinarskog instituta, Nezavisnom sindikatu znanosti, predsjednici Upravnog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta prof. dr. sc. ŽG, ravnatelju Agencije za plaćanje u poljoprivredi, te veterinarskoj apoteci u Koprivnici među ostalim za privatnog tužitelja naveo „i normalno da je za to nagrađen većom plaćom i službenim putovima na Mljet jer se „bavi“ bolestima školjki, jedino ja imam dozvolu prikupljanja periski na HVI, dostavim ti rješenje pa ga javno objavi“, da će te tvrdnje biti dostupne većem broju osoba, kojim je privatnom tužitelju kao osobi i znanstveniku nanesena nemjerljiva difamacija časti i ugleda,

II. d a k l e , uvrijedio drugog putem računalne mreže zbog čega je uvreda postala pristupačna većem broju osoba,

čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom – opisano po članku 147. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu KZ/11-18), a kažnjivo po članku 147. stavak 2. KZ/11- 18.

III. Na temelju članka 147. stavak 2. KZ/11-18 u svezi s člankom 42. stavak 1., 3. i 4. KZ/11-18 optuženom BG izriče se

novčana kazna

u visini od 6.000,00 € (šest tisuća eura), što predstavlja 60 osobnih dnevnih iznosa u visini od 100,00 € (sto eura) za dnevni iznos, koju mu se nalaže uplatiti u korist Proračuna Republike Hrvatske u roku od 5 (pet) mjeseci po izvršnosti presude.

Ako optuženik u roku koji mu je određen u cijelosti ili djelomično ne plati novčanu kaznu, a ne postoje pretpostavke za produljenjem roka plaćanja zbog neskrivljenog znatnog pogoršanja njegovih imovinskih prilika, neplaćena novčana kazna naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se ni prisilno ne može naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca sud će, uz pristanak osuđenika, donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijenjeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije biti dulji od 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno, rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro na način da se dva sata rada zamjenjuju s jednim danom zatvora, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 mjeseci.

IV. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u nastavku ZKP/08) optuženi BG, OIB: [osobni identifikacijski broj] obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u visini od 2.000,00 € (dvije tisuće eura) s osnova paušalne svote sudu, koji trošak se optuženom nalaže uplatiti u korist Proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po izvršnosti presude.

V. Na temelju članka 148. stavak 1. i 4. ZKP/08 optuženi BG, OIB: [osobni identifikacijski broj] obvezan je naknaditi i trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točka 7. ZKP/08 iz osnove nužnih izdataka privatnog tužitelja i nužnih izdataka i nagrade njegove punomoćnice u visinama koja će biti određene posebnim rješenjem po pravodobnom postavljanju zahtjeva.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj SG je pred ovim sudom, dana 31. siječnja 2020., podigao privatnu tužbu kojom se optuženom BG stavlja na teret počinjenje kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11, a koja je prilikom presuđenja izmijenjena na način da se optuženom stavlja na teret kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 2. KZ/11-18.

2. Sud je, prilikom presuđenja, precizirao izvor prava glede materijalnog zakona, budući je ovlašteni tužitelj to propustio učiniti, a sve radi potpuno određene optužbe, pa je stoga pri presuđenju, a uvažavajući načelo vremenskog važenja materijalnog zakona, te da kasnije izmjene i dopune nisu blaže za optuženog, kazneni zakon koji je primijenjen određen navođenjem brojeva Narodnih novina kao izvora prava u kojem je objavljen.

3. Jednako tako, sud je izmijenio i činjenični opis djela, ispustivši kao nedokazan navod optužbe da je optuženik znao da su iznesene tvrdnje neistinite, što će nastavno biti obrazloženo, a zbog čega je pri presuđenju izmijenjen i zakonski opis i pravna kvalifikacija postupanja optuženika budući sud nalazi dokazanim da je isti počinio kazneno djelo iz članka 147. stavak 2. KZ/11-18, za što će nastavno također biti dani razlozi.

4. Očitujući se o osnovanosti optužbe optuženi BG izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo klevete, a u svojoj obrani je iskazao kako je odgovorio na e-mail kao sindikalni povjerenik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja jer su prethodno godinama ukazivali na nepravilnosti funkcioniranja na HVI. Upravo zbog toga osnovani su i još drugi sindikati i njegov mail je bio poslan upravo kroz tu prizmu očitovanja na mailove drugih.

5. Kada je odgovarao na taj e-mail, nije znao tko sve ima dozvolu za istraživanje bolesti školjkaša, odnosno, prikupljanja periski. Od 1995. ili 1996. bavi se parazitologijom, a od 01. siječnja 2010. voditelj je parazitologije na HVI, tako da je od tada upoznat s ljudima koji se bave sa bolestima pa između ostalog i školjaka u vidu parazita. Sve dok na društvenoj mreži Facebook nije vidio fotografiju kolege SG, koja je bila fotografirana na Mljetu, nije imao saznanja da bi i on bio uključen u tu zajednicu koja se bavi parazitologijom školjaka, a zato je i iskomentirao da je kao član drugog sindikata, koji je, po njegovom tadašnjem mišljenju bio povoljniji rukovodećima, profitirao odlascima na Mljet. Tada nije znao da se on bavio bolestima školjaka, nije znao da ima dozvolu prikupljanja periski na HVI, a s njim je surađivao od 2007. i to kroz razne projekte gdje mu je pomagao kroz bavljenja statistikom. Ne zna da li postoji javno dostupan registar osoba s dozvolom za prikupljanje periski. Kod njih na HVI se svi hvale sa svojim projektima, a do tada nije čuo da bi se privatni tužitelj bavio s periskama niti je ikada sudjelovao u tom timu u kojem bi privatni tužitelj bio uključen na taj način. U studenom 2019. privatni tužitelj je radio u laboratoriju za patologiju HVI, i to kao voditelj laboratorija. Optuženik je u studenom 2019. znao da je privatni tužitelj završio Veterinarski fakultet i oduvijek je radio na patologiji.HVI nije znao za njegov (optuženikov) ugovorni odnos sa Sveučilištem u Zadru. Nije pitao kolegu SG da li ima dozvolu za rad s ugroženom vrstom periski, s njim je radio godinama i to uopće nije znao.

6. Na daljnje pitanje punomoćnice privatnog tužitelja da li je dobio od Ministarstva zaštite okoliša i energetike da ima dozvolu na uzorkovanje periski kao član tima odgovorio je da nije, nego je Sveučilište u Zadru, a njemu je kolega KG javio da je naveden u toj dozvoli. To rješenje je zaprimio po kolegi KG.

7. Do cijelog ovog postupka nije se bavio s time tko izdaje dozvole. Tako nije znao ni koje dozvole ima HVI. S privatnim tužiteljem nije razgovarao o projektu vezano uz prikupljanje periski. Ne zna da li je nedopušteno uzorkovanje periski kazneno djelo. S privatnim tužiteljem je komunicirao nakon poslanog e-maila, te je, nakon što mu je predočio dokaz da on ima također pravo prikupljati periske, istom rekao oprosti nisam znao. Nije ga zamolio da svoje očitovanje o tome da nije znao da i on ima dozvolu pošalje na iste adrese na koje je poslao e-mail, već je drugo jutro njemu i ne zna na koliko još adresa poslao e-mail da mu se nije ispričao iako ima dozvolu. Na taj e-mail se nije očitovao. Na posebno pitanje privatnog tužitelja da li se optuženik tijekom njihove suradnje bavio i sa istraživanjem drugih bolesti i bića parazita odgovorio je da je uvijek radio statistiku i za npr. propolis i za ostale projekte. Uvijek su radili na način da je privatni tužitelj obrađivao statistiku dok su drugi članovi tima svatko radili svoje područje. I dan danas radi s privatnim tužiteljem, žao mu je što je do svega ovoga došlo i uistinu se ne osjeća dobro zbog svega ovoga, te je uključen u njegove druge projekte.

8. Sud je u dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitao privatnog tužitelja SG i svjedoke IG, MG, EG, CG i KG, dok je uz suglasnost stranaka pročitao e- mailove (list 5, 46 do 51, 56, 57), rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike 21. prosinca 2018. (list 6, 7, 194), rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike 11. rujna 2019. (list 8 do 10, 197 do 199), odluku Ministarstva poljoprivrede od 09. kolovoza 2018. (list 11 do 13), podnesak Mljet Nacionalni park od 08. studenog 2019. (list 14), rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike 25. listopada 2018. (list 40 do 42), rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike 30. rujna 2019. (list 43 do 45), sporazum o suradnji HVI i NP Mljet (list 60 do 62), podneske (list 65 do 70, 75, 86 do 90, 109 do 121, 136, 137, 148 do 154, 158 do 164, 169 do 175, 219, 242 do 247, 265, 280), ugovor o provođenju usluge istraživanja periski (list 211 do 214), potvrdu Veterinarskog fakulteta (list 215), te su pročitani izvatci iz PE i KE za optuženika.

9. Ispitan u svojstvu svjedoka privatni tužitelj SG iskazao je da je privatnu tužbu protiv BG podnio jer ga je oklevetao u e-mailu koji je podnio na 46 različitih adresa navodeći u tom e-mailu neistinu da bi on počinio kazneno djelo uzrokovanja strogo zaštićene vrste periske bez dozvole nadležnog ministarstva. Naime, smatra da iz njegovog e-maila to proizlazi, jer je u njemu napisao da jedino on ima dozvolu prikupljanja periski na HVI što je netočno, jer je privatni tužitelj tada imao dozvolu. Kao veterinar zna da je postupanje bez dozvole kazneno djelo, a BG je znao da je otišao u travnju i u rujnu 2019. godine dijagnosticirati uzrok uginuća plemenitih periski.

10. Na posebno pitanje suca temeljem čega tvrdi da je optuženik znao da je otišao u travnju i u rujnu 2019. godine dijagnosticirati uzrok uginuća plemenitih periski odgovorio je da je optuženik član dijagnostičkog tima HVI vezano uz uzrok uginuća periski i mogao je vidjeti da je HVI zaključio sporazum sa Nacionalnim parkom Mljet, a privatni tužitelj je u HVI bio viši znanstveni suradnik. Na izričito pitanje suca da li je svakom članu dijagnostičkog tima koji se bavio uzrokom uginuća periski bio dostupan popis članova tima, odnosno, osoba koje imaju dozvolu prikupljanja periski na HVI odgovorio je da nije, jer nije bilo popisa. Donosilo se rješenje kojim je odobravana dozvola za prikupljanje periski na HVI, a rješenje je u travnju 2019. dobio Nacionalni park Mljet, dok je u rujnu to rješenje dobio HVI. On ta rješenja ima.

11. Kada sudac privatnom tužitelju predočava DNA iz rješenja (list 7, 10) koje se čita, te ga se pita temeljem čega je zaključio da je optuženik znao da on ima dozvolu prikupljanja periski odgovorio je da smatra da isti, kao veterinar, zna da je takav rad moguć samo na temelju dozvole. Posebno time što sam ima dozvolu za prikupljanje periski pa zna kakva je procedura. Smatra da mu je navedenim riječima optuženog nanesena nemjerljiva difomacija časti i ugleda zato što kao znanstvenik HVI svakodnevno surađuje s kolegama kroz razne projekte i postupanja i nepojmljivo je da bi drugi znanstvenik radio projekt s osobom kojoj se ne može vjerovati posebno osobom za koju drugi kolega tvrdi da je počinila kazneno djelo. S druge strane, riječ je o životinjama koje su na rubu izumiranja, danas ih u Jadranu ima 16, i za našu znanstvenu zajednicu je nezamislivo da bi netko, bez dozvole za rad sa tim životinjama postupao prema njima i stoga mu je bilo nezamislivo da ne traži svoju zaštitu kroz ovaj kazneni postupak, jer jednostavno da nije imao dozvolu izložio bi se javnom linču u znanstvenoj zajednici i stoga smatra da mu je time povrijeđena i čast i ugled.

12. Na posebno pitanje punomoćnice da li je optuženik mogao na HVI gdje je zaposlenik provjeriti da li privatni tužitelj ima dozvolu za prikupljanje periski odgovorio je da je, jer njihova pravna služba posjeduje sva ta rješenja i dostupna su svakom djelatniku HVI na zahtjev. Voditelj pravne službe HVI u 2019. zvao MG koji je i danas tamo.

13. Osobe koje su primile e-mail članovi su akademske zajednice, time da mora napomenuti da je i njegova supruga zaposlena u jednoj od institucija koja je primila e- mail, te mu je rekla da su je kolege ispitivali da li će dobiti otkaz budući radi bez dozvole, a i njega su višekratno zvali kolege i ispitivali ga o čemu se radi. BG je pokazao svoja rješenja, zatražio ga da na sve iste adrese pošalje demanti da privatni tužitelj ne bi imao dozvole, no on to nije učinio. Prije ovih e-mailova optuženik nije govorio da privatni tužitelj nema dozvolu prikupljanja periski, a nije ni nakon, jer mu je predočio rješenje. Na daljnje pitanje branitelja tko su bili članovi dijagnostičkog tima za školjkaše odgovorio je RG, JG i BG, te VG. Oni su imali sve dozvole koje su bile potrebne za rad sa zaštićenim vrstama, pa tako i s periskama i to je standardna procedura prije nego što krenu u takav projekt. Tako su i u konkretnom slučaju imali odobrenje Ministarstva zaštite okoliša, poslove su obavljali na temelju ugovora koji je bio zaključen sa Nacionalnim parkom Mljet, a putovanja na koja su išli, išli su ne kao nagradu, već je bila riječ o službenom putovanju koje je poduzimano radi izvršavanja radnih zadataka u sklopu projekta.

14. Branitelj optuženog je stavio opću primjedbu na iskaz privatnog tužitelja.

15. Svjedok IG je iskazao da je do ožujka 2023. bio ravnatelj Hrvatskog veterinarskog instituta pa tako i kada su imali suradnju s NP Mljet vezano uz istraživanje zaštićene vrste, školjaka periski. Što se tiče suradnje, ista je započela u listopadu 2018. na temelju sporazuma koji su zaključili s NP Mljet, a na temelju tog sporazuma je pod kraj 2019. zaključen ugovor o istraživanju periski i u tom ugovoru je kao koordinator istraživanja ispred HVI bio imenovan SG.

16. Zaprimio je e-mail kolege BG koji se referirao na rad privatnog tužitelja i to prvi u kojem navodi da samo on ima dozvolu prikupljanja periski na HVI, na što je svjedok naravno, znajući da je rad bez dozvole, a s obzirom na zaštićenu vrstu, kazneno djelo, odmah pozvao šefa njihove pravne službe MG i SG te je samo tražio da mu se predoče dozvole. Rečeno mu je po obojici da je sve u redu, da dozvole postoje, te su mu i predočene. Na to je rekao kolegi SG za e-mail od BG, a SG je sam otišao BG pokazati te dozvole, te ga je poslije obavijestio da je kolega BG, nakon što je vidio dozvole, rekao da je sve u redu. Tada je kolega SG tražio od kolege BG da na iste e-mail adrese na koje je poslao konkretan e-mail dostavi i demanti, no prema njegovim saznanjima kolega BG to nije učinio.

17. Prema mailing listi, iako se taj e-mail referira na rad kolege SG, istom nije dostavljen. Nakon toga istog dana kolega BG mu je dostavio još dva e-maila naslovljena samo na njega u kojima ga upozorava da je rad bez dozvole kažnjivo djelo. Kao tadašnji ravnatelj HVI mora reći da nije bio upoznat da bi kolega BG imao dozvolu za prikupljanje periski na HVI, a nakon što je prvi e-mail upućen na više adresa njega je kontaktirala, između ostalih, i predsjednica Upravnog vijeća HVI, kojoj je morao obrazlagati da rade na temelju valjanih dozvola.

18. Na posebno pitanje branitelja optuženog da li su dozvole za rad s periskama bile javno objavljene odgovorio je da nisu, kao što je rekao on kao ravnatelj HVI i tadašnji nadređeni kolegi BG nije imao spoznaja o njegovoj dozvoli za rad s periskama. Na daljnje pitanje branitelja optuženog da li je javno objavljeno da je HVI zaključio sporazum o suradnju s NP Mljet odgovorio je da je na službenim stranicama HVI pod vijesti to bilo javno objavljeno i uz fotografije. Na posebno pitanje suca ima li saznanja o odnosima između SG i BG na HVI pod kraj 2019. odgovorio je da mu je to teško komentirati, zna da su postojale neke sitnije trzavice.

19. Ispitan u svojstvu svjedoka MG iskazao je da je zaposlen na HVI kao pravnik i te poslove je obavljao i u studenom 2019. Ako dolazi određeni dokument ili podnesak na HVI isti se urudžbira i tada ovisno o prirodi podneska se dostavlja u pravnu službu gdje se pohranjuje. U pravilu većina podnesaka se pohranjuje u pravnoj službi, pa npr. rješenja, odluke i slično zasigurno. Ima saznanja o suradnju između HVI i NP Mljet, pa i u dijelu da je HVI imao i da i nadalje ima odobrenja za tu suradnju i ista su se kontinuirano dobivala i pohranjena su u njihovoj pravnoj službi. Njihovi zaposlenici imaju pravo izvršiti uvid u sve podneske koji su pohranjeni u pravnoj službi, uključujući i rješenja, odluke i slično. BG ga nikada nije pitao da li SG ima odobrenje za prikupljanje periski.

20. Na daljnje pitanje punomoćnice privatnog tužitelja ima li saznanja da bi BG na neki način prozvao HVI i SG da vrše prikupljanja periski bez dozvola odgovorio je da ima saznanja da je e-mail tako konotiran poslan na više institucija izvan HVI. NP Mljet je zatražio od HVI pisano očitovanje upravo na okolnost navoda tog e-maila. Rješenja ne objavljuju na oglasnoj ploči instituta. Ugovore o suradnji, odnosno, o konkretnom istraživanju HVI ne objavljuju javno, objavljuju na intranetu HVI ugovore koji se tiču javne nabave. Na daljnje pitanje branitelja da li postoji na HVI popis stručnjaka koji su ovlašteni za rad s periskama odgovorio je da ne, prema njegovom saznanju takvu dozvolu ima samo SG na HVI. Naime, ne zna za situaciju da bi netko dobio dozvolu prikupljanja periski, a da kuća, pri čemu misli na HVI, o tome nije obaviještena, ako je riječ o zaposleniku HVI. Svjedoku se nikada nije dogodilo da bi zaposlenik instituta došao i interesirao se o ovlastima konkretno dozvoli za rad nekog drugog zaposlenika, a sistematizacija radnih mjesta je javno dostupna na web stranici HVI. Dokument vezano uz istraživanje periski nije nikada javno objavljen, pri čemu misli na ugovor, jer javno ne objavljuju sve dokumente koji im dolaze.

21. Na posebno pitanje optuženog da li se na stranici HVI objavljuju projekti koji se bave tematikom koju pokriva institut odgovorio je da koliko zna ne. Svjedok saznanja o dozvoli za rad SG vezano uz istraživanje periski ima upravo kroz suradnju s NP Mljet i ona je pohranjena na HVI, dok prema njegovim saznanjima dozvola Relje Becka nije pohranjena na HVI. Za nju je saznao upravo vezano za ovaj e-mail i tada je saznao da se ta dozvola veže uz Sveučilište u Zadru, no ista nije pohranjena na HVI. Na daljnje pitanje suca da li je zaposlenik HVI dužan obavijestiti HVI ako ishodi dozvolu za rad odgovorio je da je u svakom slučaju to dužan. Prema svjedokovom sjećanju službenog sastanka sa dr. BG nije bilo nakon što su shvatili da i on ima dozvolu za prikupljanje periski.

22. Ispitan u svojstvu svjedoka KG iskazao je da poznaje i optuženika i privatnog tužitelja. Od 2015. godine bavi se s istraživanjem periski i bio je prvi u Republici Hrvatskoj koji se vezano za to obratio Ministarstvu, a od 2017. se obratio i Upravi za zaštitu prirode, te je oformio istraživački tim u koji je bio uključen optuženik s obzirom da je po njegovom osobnom mišljenju najbolji parazitolog u Republici Hrvatskoj. Ministarstvo je izdalo dozvolu za taj projekt.

23. Na posebno pitanje suca ima li saznanja da li je SG 2019. imao dozvolu za istraživanje periski odgovorio je da nema takva saznanja, s kolegom SG počeo je surađivati krajem 2019. ili početkom 2020. kada su imali sastanak u Ministarstvu i kada su se počela izdavati ta rješenja. Poprilično je siguran da ne postoji javni registar rješenja koje izdaje Ministarstvo za istraživanje periski, ta rješenja nakon što se izdaju dobiva nositelj projekta i on ih je onda dostavljao svojim članovima. Nema saznanja da bi SG bilo izdano rješenja odnosno dozvola o prikupljanju periski što se odnosi na razdoblje od kraja 2019. pa nadalje, ali se ne može točno očitovati kada je to bilo no zna da je to bilo nakon što je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike preuzelo vođenje tog projekta, jer je tada na mailing listi bilo preko 30 znanstvenika i svi bi o tome bili obaviješteni. Ne može se sjetiti da li je BG bio na toj listi kome su se dostavljali mailovi.

24. Na posebno pitanje zz branitelja a s obzirom na radno mjesto privatnog tužitelja

- voditelj laboratorija za patologiju na Hrvatskom veterinarskom institutu, da li iz samog radnog mjesta proizlazi da bi se isti bavio istraživanjem periski odgovorio je da kada je sačinjavao tim gledao je tko se sve bavi sa istraživanjem školjkaša, zna da postoji laboratorij za bolesti riba koji se ujedno bavi i školjkašima, ali tada nije vidio da bi se gospodin SG bavio školjkašima, niti da ga to zanima.

25. Ima saznanja da je gospodin SG objavio znanstvene radove na temu istraživanja periski, no to je bilo nakon njihove masovne smrtnosti, a što je bilo svakako nakon 2020. godine. Prema saznanju svjedoka oni su prvi koji su u rujnu 2019. objavili na stručnom simpoziju sažetak o izumiranju periski, u timu je bio kolega BG, ne i SG.

26. Na posebno pitanje punomoćnice privatnog tužitelja da li je moguće prosječnom građaninu saznati da li je netko ovlašten na istraživanju periski odgovorio je da ne postoji javni registar o tome, barem prema njegovoj spoznaji, te nema saznanja na koji način bi se službenim putem u RH utvrdilo da li je netko ovlašten za istraživanje periski ili nije. Ponavlja da je prema njegovom saznanju postojala samo ta mailing lista koju je oformilo Ministarstvo za projekt istraživanja periski pod kraj 2019. ili početkom 2020.

27. Kao nositelj projekta obraćao se ministarstvu da mu poimence za taj projekt odobri tim koji bi bio uključen. Te dozvole je izdavalo ministarstvo za svaki projekt posebno. Ne zna da li je u ministarstvu u to vrijeme postojao popis osoba koje su bile ovlaštene za prikupljanje periski na Hrvatskom veterinarskom institutu. Nije se bavio istraživanjem periski u NP Mljet 2019. godine, a zna da su to radili kolega SG i kolega Ž, što je saznao naknadno, s obzirom da je kolega SG imao izlaganje na jednom skupu, a to je kolega SG iznio na sastanku u ministarstvu kraj 2019. ili početak 2020. Ne zna koliko timova je istraživalo periske u Jadranu prije nego što je ministarstvo preuzelo taj projekt. Zna da su se svi tada zainteresirali za tu temu zbog bolesti periski. Nije se mogao sjetiti da li je Hrvatskom veterinarskom institutu poslao obavijest da BG sudjeluje u projektu, misli da nije, ali BG je sigurno poslao.

28. Punomoćnica privatnog tužitelja prigovorila je iskazu svjedoka u dijelu u kojem navodi da ne zna da li se je moglo provjeriti tko je ovlašten za obavljanje istraživačkih radnji na pomoru periski kao i kad navodi da ne zna u kojem javnom državnom tijelu se to moglo provjeriti, jer iz pisanih dokaza, mailova koje je privatni tužitelj dostavio u spis jasno proizlazi da se radi o javno dostupnim informacijama koje izdaje Ministarstvo zaštite okoliša koje je ovlašteno i za izdavanje dozvola. Osim toga svjedok je osobno zainteresiran za ishod ovog postupka, jer je okrivljenik njegov mentor što, s obzirom i na činjenicu trajanja tog odnosa, jasno ukazuje da se ne radi samo o profesionalnom odnosu nego da je isti zainteresiran i za ishod postupka. Prigovore punomoćnice sud ne cijeni značajnim za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka koji je po sudu iskazivao konzistentno i uvjerljivo, bez tendencije pogodovanja optuženiku, zbog čega njegov iskaz cijeni vjerodostojnim.

29. Svjedokinja EG iskazala je da je bila dio istraživačkog tima sa strane HVI u projektu očuvanja periski i kao takva je, zajedno s privatnim tužiteljem i FG, bila na Mljetu od 01. do 10. rujna 2019. godine gdje su imali organiziran monitoring upravo u sklopu tog projekta. I SG i ona su bili tamo, oboje su ronioci i aktivno su sudjelovali u tom monitoringu. Na posebno pitanje zz branitelja da li postoji na HVI javno dostupan popis zaposlenika ovlaštenih za rad s periskama odgovorila je da ne zna, a ne zna ni da li su javno objavljena rješenja Ministarstva, pa i ono da privatni tužitelj ima pravo rada s periskama. Na daljnje pitanje zz branitelja da li je javno objavljeno da je HVI potpisao suradnju s NP Mljet radi istraživanja plemenite periske odgovorila je da nema saznanja da li je to objavljeno negdje u javnom glasilu, no HVI izdaje godišnjak, koji izlazi u siječnju ili veljači za prethodnu godinu, u kojem je naveden prikaz svih aktivnosti HVI, pa je tako u istom bilo vidljivo da je HVI sklopio suradnju s NP Mljet, ali u toj objavi nije navedeno tko sve sudjeluje u tom projektu, jer je strana u projektu HVI , koji onda angažira svoje zaposlenike. Nije bilo navedeno ni da bi se suradnja odnosila upravo na plemenite periske. Na svom Facebook profilu objavila je fotografije s Mljeta na kojima je bio vidljiv i privatni tužitelj.

30. Utvrđuje se da zz branitelja uz dopuštenje suca predočava fotografije koje predaje u spis, te ista potvrđuje da je riječ o fotografijama koje je objavila.

31. Monitoring podmorja znači da ronioci zarone i vidom, te kamerom zabilježe okoliš koji uočavaju, te potom o tome napišu izvješće koje predaju naručitelju. Nakon što su sačinili to izvješće obaviješteni su da je NP Mljet jako zadovoljan s istim, jer su zapravo u tom trenutku snimali uginuća periski što je dovelo do velikih promjena u podmorju. O tome je sačinjen i film koji je na sastanku svih nacionalnih parkova prikazan negdje pod kraj 2019. godine, a oni kad su ga sačinjavali uspjeli su zamijetiti još žive periske koje su tada obilježili brojevima i trakom, no u ni jednom trenutku ih nisu doticali, odnosno, manipulirali s njima i upravo zahvaljujući tom obilježavanju se kasnije utvrdio mortalitet periske.

32. Na daljnje pitanje punomoćnice privatnog tužitelja da li je sudjelovala u uzorkovanju tkiva periski odgovorila je da je. Naime, voditelj NP Mljet ih je tada kada su bili na terenu zatražio da tome pristupe kako bi se utvrdio uzrok uginuća periski, no dr. SG ga je obavijestio da za to nemaju dozvolu i da to stoga neće raditi. Također mu je rekao da kada i ako za to dobe dozvolu da će se vratiti na teren i to odraditi. Dr. SG je potom obavijestio svjedokinju da su dobili dozvolu koju je vidjela, te ju je uputio na teren upravo kako bi izuzela tkivo periske radi utvrđivanja razloga uginuća. Otišla je na teren na temelju putnih naloga HVI kako i uvijek ide, te su upravo na temelju toga i utvrdili da je parazit razlog mortaliteta periski.

33. Optuženik prigovara na neistinitosti iskaza svjedokinje na način da ukazuje da su uzorci tkiva periski već prije bili dostavljeni HVI i da nisu oni ti koji su prvi dokazali razlog mortaliteta periski, koji prigovor nije od značaja za ovaj kazneni postupak jer se ne odnosi na utvrđivanje bilo koje odlučne okolnosti za ovaj kazneni postupak. Svjedokinja EG je iskazivala prema svom najboljem sjećanju, okolnosno i životno logično, pa stoga njezin iskaz sud cijeni vjerodostojnim.

34. Ispitan u svojstvu svjedoka CG iskazao je da poznaje i privatnog tužitelja i optuženika, jer su mu bili radni kolege na HVI gdje je u 2019. radio. Osobno nije sudjelovao u radu sa školjkama, no zna da je kolega BG kao parazitolog sudjelovao u istraživanju bolesti periski i zajedno s njime je pripremao projekte 2017. ili 2018. godine koji se međutim nisu odnosili na školjke, ali tada su bili u intenzivnijem kontaktu, pa mu je pričao i o svom istraživanju bolesti školjaka. Vezano za projekt na Mljetu u 2019., svjedok o tome nije imao saznanja, niti mu je optuženik pričao da bi bio uključen u projekt. Do pod kraj 2022. svjedok je bio zaposlen u HVI.

35. Na posebno pitanje suca ima li saznanja tko je 2019. bio ovlašten od strane HVI baviti se istraživanjem bolesti školjaka odgovorio je da nema ta saznanja, osim što je znao da je laboratorij na HVI koji je istraživao dijagnostiku riba i školjkaša znao dobivati uzorke na obradu, ali ne zna koje. SG nije bio djelatnik tog laboratorija, a nije bio ni BG. Na daljnje pitanje suca da li je do rujna 2019. godine imao saznanja da se SG bavi s bolestima školjaka odgovorio je da nije. Na daljnje pitanje suca na koji način su na HVI bili obavještavani o ovlastima zaposlenika odgovorio je da su bili podijeljeni u laboratorije, pa tako npr. laboratorij koji se bavi virusima, svjedok je bio zaposlen u laboratoriju za bjesnoću i stoga su tako znali tko ima koja ovlaštenja. Prvi puta je čuo o tom nekom problemu oko periski na HVI kada je u listopadu 2019. poslao mail na više adresa, uključujući i ravnatelja HVI i optuženog koji je tada bio sindikalni povjerenik, pa mu se uvijek obraćao kao takvom budući je u tom e-mailu prijavljivao nepravilnosti u radu Instituta, a sve vezano za pitanje plaća. Tada je saznao o problemu između optuženog i privatnog tužitelja, a vezano za periske. Naime, znao je da je za uzorkovanje zaštićenih vrsta potrebna posebna dozvola, dok takva dozvola nije potreba za "općeniti rad s njima" i optuženik mu je rekao da on ima dozvolu za uzorkovanje periski. Nisu razgovarali da li netko treći još ima dozvolu, bila je riječ o usputnom neformalnom razgovoru. Zna da se te dozvole trebaju javno objaviti, time da ne može reći da li postoji propis koji propisuje kako, kada i gdje se objavljuju, i on je imao dozvole koje bih onda objavio na stranici projekta na koji su se odnosile. Ima saznanja da je protiv optuženog BG vođen stegovni postupak, jer da je naveo da SG neovlašteno, točnije bez dozvole vrši uzorkovanje tkiva periski, a što je došlo do naručitelja projekta. Na daljnje pitanje suca na koji način su 2019. saznavali o tome u koje projekte je uključen HVI odgovorio je da se na znanstvenom vijeću koje se periodički održavalo, može se reći svakih tri mjeseca, iznosili projekti u kojima HVI sudjeluje i tamo su bili upoznati i s time tko od zaposlenika iz HVI sudjeluje u kojem projektu. Svjedok je tek kada je čuo za stegovni postupak protiv optuženika saznao da je postojao taj projekt oko istraživanja periski na Mljetu time da dopušta da nije bio nazočan sjednici znanstvenog vijeća kada je to prezentirano, jer nije bio na svakoj sjednici. Na daljnje pitanje suca ima li saznanja o odnosima optuženika i privatnog tužitelja 2019. odgovorio je da koliko zna ti odnosi su bili normalni, dakle, kolegijalni, time da zna da je došlo do nekih prijepora između njih dvojice, jer je optuženik bio sindikalni povjerenik Nezavisnost sindikata znanosti i visokog obrazovanja, a privatni tužitelj je bio sindikalni povjerenik Sindikata državnih službenika i namještenika, te su imali prijepor oko postupaka uprave.

36. Na posebno pitanje optuženog da li su se projekti 2019. javno objavljivali na stranicama HVI odgovorio je da načelno da, time da su projekti imali i svoje web stranice gdje bi se također objavljivali podaci. Na posebno pitanje punomoćnice privatnog tužitelja da li ima saznanja da bi istraživanje periski u NP Mljet bio projekt ili istraživanje naručeno od NP Mljet odgovorio je da ne zna.

37. Na daljnje pitanje suca da li se ovisno o tome da li je projekt ili naručeno istraživanje razlikuju ovlasti sudionika i da li su potrebna posebna ovlaštenja ovisno o vrsti (projekt ili istraživanje) odgovorio je da neovisno o tome da li je projekt ili istraživanje za uzorkovanje zakonom zaštićenih vrsta nužna je dozvola nadležnog tijela. HVI nije objavljivao dozvole svojih djelatnika. Kada je pokrenut stegovni postupak protiv optuženog, svjedok i optuženik su blisko surađivali, jer je i protiv svjedoka bio pokrenut stegovni postupak zbog drugih okolnosti, i tada je s optuženikom gledao da dozvola SG nije bila nigdje objavljena, time da ne zna da li je zakonom propisana obveza javne objave takve dozvole.

38. Dozvole kada su izdavane dolazile su na instituciju gdje je bio zaposlen djelatnik kojem su izdane i takva dozvola je trebala biti zavedena unutar institucije. Ne zna da li je optuženik, nakon što su utvrdili na javno dostupnim im portalima da nigdje ta dozvola nije objavljena, išao u nadležnu službu HVI provjeriti o postojanju dozvole za SG. Zna da on to nije išao provjeravati. Na daljnje pitanje punomoćnice privatnog tužitelja da li zna da bi privatni tužitelj pokazao dozvolu optuženiku odgovorio je da ne zna. Na daljnje pitanje punomoćnice privatnog tužitelja da li je vršenje uzorkovanja tkiva zaštićene vrste kazneno djelo odgovorio je da je. Želio bi reći da je upravo on vidio fotografije na privatnim stranicama zaposlenika HVI i to snimke sa ronjenja na Mljetu gdje su bili u ronilačkim odjelima, te je o tome obavijestio kolegu BG. To je učinio zato što je utvrdio, kada je istraživao po njemu nepravilnosti ravnatelja HVI, kojem je podršku pružao privatni tužitelj i protiv kojih je planirao podnijeti kaznenu prijavu, a kako bi istu mogao podnijeti morao je imati osnov sumnje. Tada je našao dozvolu SG za uzorkovanje zaštićene vrste plemenite periske, no ne može se sjetiti gdje ju je pronašao. Misli da je izravno tražio od nadležnog Ministarstva. To je saznao kada se protiv njih pokrenuo stegovni postupak i tada je vidio da u vrijeme kada su objavljene fotografije s Mljeta privatni tužitelj nije imao dozvolu.

39. Na daljnje pitanje suca temeljem čega je zaključio s fotografija da bi isti radili uzorkovanje tkiva periski odgovorio je da to nije mogao zaključiti temeljem fotografija zato i nije podnio kaznenu prijavu, već je odvjetnik koji ih je zastupao u stegovnom tražio od HVI putne naloge kako bi utvrdili o čemu se radi. Stegovni postupak protiv optuženog pokrenut je nakon objave e-maila i koliko zna taj stegovni postupak nije dovršen. Na posebno pitanje zz branitelja da li je na temelju radnog mjesta privatnog tužitelja mogao zaključiti da se bavi uzorkovanjem periski odgovorio je da ne, jer nije ni znao da se netko uopće s time bavi.

40. Ocjenjujući vjerodostojnost provedenih dokaza, sud poklanja vjeru materijalnim dokazima provedenim tijekom postupka, jer potječu od nadležnih institucija, te su sačinjeni sukladno njihovim ovlastima, u zakonito provedenom postupku, a što ih čini objektivnim i nepristranim.

41. Vjerodostojnim se cijene i iskazi svih ispitanih svjedoka u dijelovima u kojima su iskazivali međusobno suglasno i suglasno materijalnim dokazima, dakle u nespornim okolnostima. Ocjenjujući vjerodostojnost iskaza svjedoka sud nalazi da su isti, iskazujući o onim okolnostima o kojima imaju neposredna saznanja, iskazivali prema svom najboljem sjećanju, netendenciozno, time da je tijekom iskazivanja svjedoka CG, u dijelu kada iznosi svoja mišljenja, vidljiv negativan stav istog prema tadašnjoj upravljačkoj strukturi HVI, te povezanost i sklonost s optuženikom koji se, kao sindikalni povjerenik, također aktivirao po pitanju načina i pravilnosti djelovanja HVI. No, naveden negativan stav tog svjedoka prema tadašnjoj upravljačkoj strukturi HVI nije od utjecaja na njegovu vjerodostojnost po pitanju odlučnih okolnosti za ovaj kazneni postupak, te se stoga njegov iskaz vezano za spornu okolnost-svijest optuženika o neistinitosti činjenične tvrdnje u vrijeme njezinog iznošenja-cijeni vjerodostojnim.

42. Iskaz privatnog tužitelja u dijelu kada je iskazao da je optuženik znao da je on u travnju i rujnu 2019. otišao dijagnosticirati uzrok uginuća periski predstavlja njegovo mišljenje, kao što je vidljivo iz obrazloženja razloga koje je dao pitan na temelju čega je to zaključio, pojašnjavajući da je optuženik mogao vidjeti da je HVI zaključio sporazum s NP Mljet, kao i da smatra da optuženik kao veterinar zna da je rad s periskama moguć samo na temelju dozvole, učinivši međutim nespornim da rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike vezano za njegovo sudjelovanje u istraživanju plemenite periske nisu bila dostavljena optuženiku, kao i da nije postojao popis članova tima ni popis osoba koje imaju dozvolu prikupljanja periski na HVI.

43. Kako je izvedenim dokazima u potrebnom stupnju izvjesnosti utvrđena jedina sporna okolnost u ovom postupku-znanje (svijest) optuženika u vrijeme slanja e-maila o neistinitosti činjenične tvrdnje koju je iznosio putem računalne mreže-na koju okolnost su iskazivali svi, tijekom dokaznog postupka ispitani svjedoci, to sud nije našao potrebnim ispitati predloženog svjedoka obrane FG na tu okolnost, kao niti na okolnost javnog objavljivanja dozvola za rad s periskama, okolnosti obavljanja istraživanja po privatnom tužitelju i eventualnom znanju optuženika o istome jer su i o tim okolnostima okolnosno i prema svom najboljem sjećanju iskazivali svi svjedoci.

44. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz za sebe i dovodeći ih u međusobnu svezu, sud ne nalazi dokazanim da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 149. stavak 2. KZ/11-18, no sud je analizirao da li iz izvedenih dokaza proizlazi da bi optuženik počinio kazneno djelo iz članka 147. KZ/11-18, a što nalazi dokazanim, zbog čega ga i je proglasio krivim za to kazneno djelo.

45. Naime, u ovom kaznenom postupku, s obzirom na, po optuženiku učinjene nesporne okolnosti, nije bilo sporno da je on dana 04. studenog 2019. u Zagrebu, u mailu upućenom Ravnatelju i zaposlenicima Hrvatskog veterinarskog instituta, Nezavisnom sindikatu znanosti, predsjednici Upravnog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta prof. dr. sc. ŽG, ravnatelju Agencije za plaćanje u poljoprivredi, te veterinarskoj apoteci u Koprivnici među ostalim za privatnog tužitelja naveo „i normalno da je za to nagrađen većom plaćom i službenim putovima na Mljet jer se „bavi“ bolestima školjki, jedino ja imam dozvolu prikupljanja periski na HVI, dostavim ti rješenje pa ga javno objavi“, a nesporno je bilo, s obzirom na broj primatelja e-maila, da je bio svjestan i znao da će te tvrdnje biti dostupne većem broju osoba.

46. Ono što je, s obzirom na obranu optuženika, bilo sporno je njegovo znanje, u trenutku slanja e-maila, da su iznesene tvrdnje neistinite.

47. No, prije nego što se iznesu razlozi za zaključak suda da nije dokazano da je optuženik znao da za privatnog tužitelja dana 04. studenog 2019. putem računalne mreže iznosi neistinitu činjeničnu tvrdnju, valja napomenuti kako je posve paušalna i jedino usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti od optuženika, tvrdnja obrane da se u svom e-mailu optuženik referirao na razdoblje travnja do rujna 2019. jer to ne proizlazi niti iz sadržaja e-maila niti iz ijednog izvedenog dokaza, dapače na isto se u svojoj obrani ne poziva ni sam optuženik. Jednako tako se posve neuvjerljivom nalazi tvrdnja optuženog da ne zna da li je nedopušteno uzorkovanje periski kazneno djelo jer kao stručnjak koji se od 1995. ili 1996. bavi parazitologijom, te koji je prema iskazu svjedoka CG, istom još 2017 ili 2018 pričao o svom istraživanju bolesti školjaka, a u rujnu 2019. su na stručnom simpoziju objavili sažetak o izumiranju periski, tada je za sud krajnje neuvjerljivo i usmjereno isključivo na umanjenje kaznene odgovornosti neuvjerljiva obrana optuženika da nije znao da je nedopušteno uzorkovanje periski kazneno djelo. Uostalom, na protupravnost takvog postupanja je upozorio i tadašnjeg ravnatelja IG, istog dana u 12:42 sata, putem e-maila.

48. Optuženik u obrani tvrdi da, kada je poslao e-mail inkriminiranog mu sadržaja, nije znao tko sve ima dozvolu za prikupljanje periski na HVI, pa ni ima li je privatni tužitelj, da s privatnim tužiteljem o tome nije razgovarao sve dok mu isti, nakon poslanog e-maila, nije predočio rješenje koje ga ovlašćuje prikupljati periske.

49. Sud obranu optuženika da s privatnim tužiteljem nije razgovarao o tome tko sve ima dozvolu za prikupljanje periski sve dok mu isti, nakon poslanog e-maila, nije predočio rješenje koje ga ovlašćuje prikupljati periske, cijeni vjerodostojnom jer je suglasna iskazu privatnog tužitelja i svjedoka IG, čije iskaze sud cijeni iskrenim, dosljednim i potkrijepljenim, kako materijalnim, tako i osobnim dokazima.

50. Jednako tako, temeljem svih izvedenih dokaza ne može se naći dokazanim da je optuženik tempore criminis, dakle u vrijeme sačinjavanja i slanja e-maila, znao da i privatni tužitelj ima dozvolu za prikupljanje periski, pa da bi iznošenjem tvrdnje da je ima samo on na HVI svjesno, sa znanjem iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju. Ono što je dokazano je da je optuženik tu informaciju mogao dobiti od pravne službe HVI, koju prema iskazu svjedoka MG, voditelja iste, nikada nije zatražio, te od Ministarstva zaštite, okoliša i energetike, ali nije dokazano da bi tempore criminis znao da je ima i privatni tužitelj, dakle da iznosi svjesno i voljno neistinitu činjeničnu tvrdnju, znajući da je neistinita, a što je bitno obilježje kaznenog djela iz članka 149. KZ/11-18. Dakle, kod kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. KZ/11-18 sankcionira se samo ono postupanje kada počinitelj u trenutku poduzimanja radnje ima znanje (svijest) o neistinitosti činjenične tvrdnje. Kazneni zakon ne stavlja zahtjev pred osobu da prije iznošenja tvrdnje provjerava njezinu istinitost niti propisuje standard „mogao znati“ o neistinitosti činjenične tvrdnje već sankcionira samo svjesno i voljno postupanje iznošenjem neistinite činjenične tvrdnje za koju osoba u trenutku iznošenja zna da je neistinita.

51. No, analizirajući svaki dokaz za sebe i dovodeći ih u međusobnu svezu, sud nalazi dokazanim da je optuženik počinio kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 2. KZ/11-18, postupivši na način činjenično opisan u izreci.

52. Kazneno djelo uvrede čini onaj tko omalovažava drugog, očitujući se tako negativno o vrijednosti drugog, znacima, riječima ili djelom, a što može uključivati i iznošenje neprovjerenih informacija o određenoj okolnosti koja je bitna za ugled i čast osobe, a iznošenjem tih neprovjerenih informacija je druga osoba omalovažena, uvrijeđena, negativno konotirana vezano za svoju osobu, sposobnosti i/ili vrijednost.

53. S obzirom na nespornu okolnost da je upravo optuženik skriptor e-maila od 04. studenog 2019., sadržaja opisanog u izreci, pri čemu je dokazano da prije pisanja i odašiljanja istog nije provjerio, iako je to bio u mogućnosti, istinitost tvrdnji navedenih u e-mailu, a sadržajem e-maila se negativno očitovao o ličnosti privatnog tužitelja i njemu kao znanstveniku jer iz njegovog e-maila proizlazi da bi privatni tužitelj obavljao istraživanje ugrožene vrste bez zakonom propisane dozvole, što nije bila istina, tada sud nalazi da je optuženik privatnog tužitelja uvrijedio, negativno ga okarakteriziravši iznošenjem neistinitih (o čemu tempore criminis nije imao znanja) neprovjerenih tvrdnji koje su od značaja za ugled privatnog tužitelja kao znanstvenika, a što je sam privatni tužitelj jasno opisao u svom iskazu, kao što je opisao i negativne posljedice koje je trpio uslijed takvog difamirajućeg e-maila koji je optuženik uputio drugima (ispitivanje kolega o čemu se radi, hoće li dobiti otkaz zbog rada bez dozvole).

54. Da je optuženik imao namjeru privatnog tužitelja prikazati drugima u negativnom svjetlu kada je slao e-mail inkriminiranog mu sadržaja, omalovažavajući ga kroz negiranje njegovog postupanja sukladno zakonu i pravilima znanosti, ukazuje i okolnost da, nakon saznanja o iznošenju neistinite tvrdnje, nije postupio prema molbi privatnog tužitelja i istim primateljima uputio e-mail s istinitom informacijom, što ukazuje da je, iako i sam znanstvenik pa stoga svjestan značaja ugleda i časti u znanstvenoj zajednici, a po predočenju rješenja nadležnog ministarstva kojim se privatnog tužitelja ovlašćuje za rad s periskama, svjestan da je u prethodno poslanom e-mailu za privatnog tužitelja iznio neistinite činjenične tvrdnje, otklonio postupiti po molbi privatnog tužitelja da slanjem novog e-maila s točnim informacijama otkloni povredu ugleda i časti koju je prouzročio tužitelju.

55. Iz ukupnosti izloženih razloga, iz cjelokupnog ponašanja optuženika jasno je vidljiva njegova namjera da uvrijedi privatnog tužitelja jer je kao odrasla i ubrojiva osoba bio svjestan da će, slanjem e-maila s inkriminiranim mu navodima, privatnog tužitelja uvrijediti i prouzročiti povredu njegove časti i ugleda, a što je očito i htio, poslavši e-mail bez provjere točnosti svojih navoda, iako je to bio u mogućnosti učiniti, te iako je bio svjestan negativnih posljedica koje njegove neprovjerene, a kasnije je utvrđeno i neistinite, riječi mogu prouzročiti po pitanju časti i ugleda privatnog tužitelja kao znanstvenika, ne pokušavši potom ni otkloniti po privatnog tužitelja nastupjele negativne posljedice uslijed njegovog postupanja, pa je predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom.

56. Da neprovjerena informacija, koja je stoga moguće i neistinita, kako se to utvrdilo nakon slanja e-maila, a koja privatnog tužitelja prikazuje u vrijednosno negativnom smislu, kao znanstvenika koji ne postupa sukladno zakonu, već protivno, može i će proizvesti negativne posljedice po ugled i čast privatnog tužitelja u znanstvenoj zajednici, optuženik je tempore criminis, kao odrasla i ubrojiva osoba, što nije bilo sporno tijekom postupka, bio svjestan, unatoč čemu je poslao e-mail takvog sadržaja većem broju osoba omogućivši tako da uvreda postane dostupna većem broju osoba, čime je ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11-18, postupivši s izravnom namjerom.

57. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne kojom će se izraziti potrebna osuda društva optuženom zbog činjenja kaznenog djela na štetu privatnog tužitelja, sud je imao na umu sve okolnosti koje su sukladno članku 47. KZ/11-18 od utjecaja na proces individualizacije kazne.

58. Tako mu je olakotnim cijenjeno da je u srednjoj životnoj dobi neosuđivan, što ukazuje da je njegovo dosadašnje ponašanje bilo usuglašeno s pozitivnim propisima društva, te da se počinjenje predmetnog kaznenog djela može smatrati ekscesom u njegovom ponašanju koji je, kako to proizlazi iz izvedenih dokaza, pa i obrane samog optuženika, posljedica neslaganja privatnog tužitelja, kao sindikalnog povjerenika Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, s funkcioniranjem na HVI gdje je rukovodeća struktura odabrala pregovarati sa sindikatom čiji je povjerenik bio privatni tužitelj. Olakotnim mu je cijenjeno i izraženo žaljenje „što je došlo do svega ovoga“, što upućuje da je optuženik, kroz vođenje ovog kaznenog postupka, počeo uviđati neprihvatljivost vlastitog protupravnog postupanja. S druge strane otegotnim mu je cijenjeno da je kao znanstvenik bio svjestan jačine povrede ugleda i časti koji je prouzročio privatnom tužitelju u znanstvenim krugovima, unatoč čemu, ni na zamolbu privatnog tužitelja, nije ukazao na neistinitost neprovjerenih informacija koje je poslao trećima putem e-maila.

59. Cijeneći navedene okolnosti koje sud nalazi značajnim za odluku o kazni, oblik krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno, te značaj zaštitnog dobra, optuženiku je izrečena novčana kazna u iznosu od 60 osobnih dnevnih dohodaka. Visina osobnog dnevnog dohotka optuženika odmjerena je stavljajući u srazmjer njegova primanja od 3.000,00 E mjesečno s brojem dana u mjesecu, te imovinu (nekretnine, pokretnine, ušteđevina), kako ona proizlazi iz njegovih osobnih podataka, kao i okolnost da je optuženik suobveznik uzdržavanja jedne osobe, te da mu je supruga zaposlena, s prosječnim mjesečnim primanjima.

60. Navedenu novčanu kaznu optuženik je dužan uplatiti u korist Proračuna Republike Hrvatske u roku od 5 (pet) mjeseci po izvršnosti presude, a koji rok je određen s obzirom na visinu njegovih mjesečnih primanja, vlasništvo nad imovinom i činjenicu da je doprinosi uzdržavanju jedne osobe.

61. Takvu kaznu sud nalazi primjerenu ličnosti optuženika, konkretnim okolnostima kaznenog djela, te stupnju krivnje kojim je kazneno djelo počinjeno, te je stoga nalazi primjerenom mjerom utjecaja na optuženika da uvidi neprihvatljivost vlastitog postupanja i pravednost da za isto snosi posljedice, a što će, za očekivati je, utjecati na istog da se ubuduće suzdrži od ulaska u kaznenu zonu čime će se ostvariti sve svrhe specijalne prevencije. Visinu novčane kazne koja je izrečena optuženiku sud nalazi primjerenom i za ostvarenje generalne prevencije jer nalazi da će u potrebnoj mjeri ojačati povjerenje građana u pravni sustav i utjecati na iste da se i oni suzdrže od činjenja kaznenih djela.

62. Optuženik se posebno upozorava na sve posljedice skrivljenog neplaćanja novčane kazne kako su one određene u izreci ove presude.

63. Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka, sud je imao na umu da je optuženik počinjenjem kaznenog djela iste prouzročio, te da je, s obzirom na svoj socioekonomski status, u mogućnosti snositi ih bez ugrožavanja vlastitog uzdržavanja, odnosno, uzdržavanja djeteta (23 godine) koje uzdržava zajedno sa suprugom.

64. Stoga je optuženik obvezan naknaditi trošak s osnova paušalne svote u visini od 2.000,00 E, imajući na umu brojnost sudskih radnji tijekom postupka, težinu predmeta, te raspon određen u točci 1. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (Narodne novine broj 145/11). Rok za uplatu tog troška odmjeren je na temelju članka 181. stavak 4. ZKP/08-18.

65. Optuženik je jednako tako obvezan naknaditi i trošak iz osnove članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08-18 u visinama koje će biti određene posebnim rješenjem, po pravodobnom postavljanju zahtjeva.

66. Sukladno članku 148. stavku 6. ZKP/08 optuženik je ovlašten, ako će njegovo imovinsko stanje u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka biti takvo da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati, podnijeti obrazloženi zahtjev sudu za oslobođenjem od dužnosti naknade tih troškova, a kada ga sud može osloboditi od te dužnosti.

U Zagrebu, 24. srpnja 2025.

Sudac:

Anamarija Pavičić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana po primitku pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u 4 (četiri) istovjetna primjerka.

DNA:

1. punomoćnica privatnog tužitelja SG, VIŠNJA GALEŠIĆ, odvjetnica iz Zagreba - e-komunikacija

2. optuženi BG - e-pošta

3. branitelj MISLAV BISTROVIĆ, odvjetnik iz Zagreba - e-komunikacija