Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Gž-358/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Vesne Vrkić Perak kao predsjednika vijeća, Željka Marina kao suca izvjestitelja, i Marijane Žulj Jakovljević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Katarini Kranjčević Zanki, odvjetnici u Zadru, protiv tužene- protutužiteljice NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Lovri Vitlovu, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja, a odlučujući o žalbi tužiteljice-protutužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, broj: P- 1746/2023-13 od 27. ožujka 2024., na sjednici vijeća od 24. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba tužiteljice-protutužene odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru, broj: P-1746/2023-13 od 27. ožujka 2024. potvrđuje.
r i j e š i o j e
I.Žalba tužiteljice-protutužene odbija se kao neosnovana te se prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Zadru, broj: P-1746/2023-13 od 27. ožujka 2024. potvrđuje u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku ( točka II. izreke).
II.Odbija se zahtjev tužene-protutužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Točkom I. prvostupanjske presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene koji glasi: „Utvrđuje se da je tužiteljica SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekla pravo vlasništva nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], oznaka zemljišta : oranica, pov. 345 m2, za k. o. [katastarska općina], a koja je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], a što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, uknjiži na ovoj nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru na svoje ime i u svoju korist uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene, sve u roku od 15 dana.“
Točkom II. prvostupanjske presude prihvaćen je protutužbeni zahtjev tužene- protutužiteljice koji glasi:
„Nalaže se tužiteljici-protutuženici SL, predati u posjed slobodnu od osoba i stvari tuženoj-protutužiteljici NL nekretninu oznake č.z.679/1, površine 345 m2, k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“
Točkom I. rješenja prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prigovor presuđene stvari.
Točkom II. rješenja naloženo je tužiteljici-protutuženoj naknaditi tuženoj protutužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 853,09 eura s pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana.
2.Tužiteljica-protutužena je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv navedene presude i točke II. navedenog rješenja zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - nadalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te ukinuti, pobijanu presudu i točku II. prvostupanjskog rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.U odgovoru na žalbu tužena-protutužiteljica, navodi da je žalba tužiteljice- protutužene u cijelosti neosnovana, pa predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu. Traži trošak odgovora na žalbu.
4.Žalba tužiteljice-protutužene nije osnovana.
5.Predmet spora po tužbenom zahtjevu tužiteljice je zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva čest. 679/1 k. o. [katastarska općina], uz zahtjev za uknjižbu. Predmet spora po protutužbi je zahtjev tužene da joj tužiteljica preda navedenu nekretninu u posjed.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno:
-da je na čest. 679/1 oranica površine 345 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnica uknjižena ovdje tužena,
-da su u posjedovnom listu broj 192 k. o. [katastarska općina] na čest. 679/1 Vrtli, oranica površine 345 m2, kao posjednici evidentirani UL i VL, svaki za ½ dijela,
-da je prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru broj O-590/58 iza smrti SLĐ, pomorca iz Savra, umrlog **.**.1958., njegovom ostavinskom imovinom utvrđena kuća 7x8 m, a njegovim nasljednicama proglašene supruga NLĐ, te mldb. kćer BL, dok iz obrazloženja ovog rješenja slijedi da se sin ZL odrekao nasljedstva,
-da je prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Silvane Grdović iz [adresa], kao povjerenika prvostupanjskog suda broj O-845/17, UPP-OS- 72/17 iza smrti ZL, rođenog **.**.1933., a umrlog **.**.2017.,njegovom ostavinskom imovinom, pored ostalog, prema iskazima stranaka, utvrđena kuća u [adresa], na čest. 679/1 k. o. [katastarska općina], za ½ dijela, dok preostalih ½ dijela je suvlasništvo SL, supruge ostavitelja, na ime bračne stečevine, a njegovim nasljednicama proglašene su supruga SL za 6/8 dijela, te unuke S i LL, svaka za 1/8 dijela,
-da su NLĐ kao primateljica uzdržavanja i ovdje tužena kao davateljica uzdržavanja 8. rujna 2005. zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je potvrđen od strane prvostupanjskog suda pod brojem R2-797/05, Ov-86/05 dana 16. rujna 2005., a kojim je u članku 2. ugovoreno da primateljica uzdržavanja ostavlja davateljici uzdržavanja svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, tj. njoj pripadajući dio kuće sa dvorištem i pripadajućim objektima u mjestu [adresa] koju je naslijedila iza smrti svojeg supruga EL, sagrađenu na čest. 679/1 k. o. [katastarska općina], kao i drugu tamo navedenu imovinu,
-da su rješenjem DGU, Područnog ureda za katastar Zadar od 5. rujna 2023. promijenjeni katastarski podaci u PL 192 na čest. 679/1 na način da je umjesto dotadašnjih posjednika UL i ML kao posjednik evidentirana ovdje tužena,
-da je Zaključkom Kotarske komisije za ratnu štetu u Preku od **.**.1945. FL procijenjena šteta u iznosu od 71.000 din,
-da je rješenjem Zavoda za socijalno osiguranje od **.**.1968. FL preračunata obiteljska mirovina počam od 1. siječnja 1966. u ukupnom iznosu od 248,66 Din, a od 1. siječnja 1967. u iznosu od 270,20 din,
-da iz ugovora o darovanju od 28. kolovoza 1966. sklopljenom između ovdje tužene kao darovatelja i NLĐ kao daroprimatelja proizlazi da je predmetom tog ugovora imovina naslijeđena iza pok. oca EL i to ½ dijela tamo navedenih nekretnina, među kojima i kuća 7x8 m, koji ugovor je ovjeren kod prvostupanjskog suda 30. kolovoza 1966. pod brojem Ov-4312/66,
-da je predmetnu nekretninu od svojeg oca dobio sada pok. EL, svekar tužiteljice, te da su on i njegova supruga pok. NLĐ na istoj izgradili prizemlje pod pločom koje je za vrijeme II. svjetskog rata pretrpjelo određena oštećenja, ali nije bilo srušeno te se je u prizemlju tijekom i nakon II. svjetskog rata, pa nadalje konstantno živjelo, te da su nakon smrti pok. EL koji je umro 1958. godine predmetnu kuću (prizemlje) naslijedili njegova supruga KL i tada mldb. kćerka UL (tužena), svaka za 1/2 dijela, budući da se sin ZL odrekao nasljedstva,
-da se s gradnjom kata kuće počelo nakon što je od „boračkog odbora“ zatražen i odobren kredit, time da tužiteljica u postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-1329/18 navodi da je kat kuće podignut 1971./1972. kada je napravljen i krov,
-da je FL, kako to slijedi iz dopisa Fonda za stambenu izgradnju boraca od 9. veljače 1971., odobren kredit u iznosu od 7.000 din, koji će se vraćati u mjesečnim ratama ili putem mirovine u iznosu od 43 din i da se radi o strogo namjenskim sredstvima za dovršenje - adaptaciju kuće, o čemu će se voditi stroga kontrola.
7.Na osnovu utvrđenog prvostupanjski sud zaključuje:
-da je navedeni kredit čiji je mjesečni anuitet iznosio oko sedmine mjesečnih primanja-mirovine pok. CL, u cijelosti vratila upravo pok. KL na način da su se mjesečne rate kredita otplaćivale od njezine mirovine,
-da iako su vjerojatno pok. ZL i tužiteljica za vrijeme svog braka uložili određena financijska sredstva u unutrašnje uređenje prostorija u kući i moguće u dvorište, kao i da su fizički sudjelovali u gradnji kata i krova, a što je sve životno i logično jer su preko godine vrlo često boravili u predmetnoj kući, samo ulaganje fizičkog rada i eventualno određenih financijskih sredstava u uređenje unutrašnjosti prostorija u kući i dvorišta ne može predstavljati pravni osnov za stjecanje vlasništva/suvlasništva građenjem, već navedeno tužiteljici osobno i kao nasljednici svog supruga pok. ZL daje samo pravo na obveznopravni zahtjev prema tuženoj, pa da stoga pokojni ZL i njegova supruga-tužiteljica na temelju navedenog ulaganja nisu stekli pravo vlasništva niti suvlasništva građenjem na predmetnoj nekretnini u smislu odredbe članka 418. Općeg građanskog zakonika (nastavno OGZ) koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. godine („Narodne novine“, broj 73/91).
Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je pok. NLĐ kao primateljica uzdržavanja bila ovlaštena ugovorom o doživotnom uzdržavanja od 8. rujna 2005. godine raspolagati predmetnom nekretninom koju je za 1/2 dijela stekla nasljeđivanjem svoga supruga EL u korist svoje kćerke tužene koja je predmetnu nekretninu za preostali udio od 1/2 dijela stekla nasljeđivanjem svoga oca EL.
7.1. Slijedom navedenog, a kraj činjenice da pok. ZL i njegova supruga - tužiteljica nisu građenjem stekli pravo vlasništva/suvlasništva predmetne nekretnine, prvostupanjski sud smatra da tužiteljica nije mogla niti nasljeđivanjem svoga supruga pok. ZL steći preostalih ¼ dijela, ove nekretnine, kako to ista tvrdi u tužbi i tijekom postupka, te da isti zaključak proizlazi i iz utvrđenja do kojih je sud došao uvidom i čitanjem spisa prvostupanjskog suda broj P-1329/18.
8.S obzirom na utvrđene činjenice i izvedene zaključke prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.
9.Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da kako je tužena-protutužiteljica dokazala da je predmetna nekretnina njezino vlasništvo (iz vlasničkog lista jasno slijedi da je tužena-protutužiteljica uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine, a da tužiteljica-protutužena nije dokazala da upis u zemljišnoj knjizi nije istinit), a da se ista nesporno nalazi u posjedu tužiteljice-protutužene usvojio je kao osnovan u cijelosti, primjenom odredbe članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 137/99., 22/00. 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP), protutužbeni zahtjev tužene radi predaje u posjed predmetne nekretnine.
10.Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužiteljice-protutužene, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati, niti su njome povrijeđene odredbe o postupku na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
10.1.Ovaj sud protivno navodima u žalbi ne nalazi niti da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a sud je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a pravilno ocijenio sve dokaze i činjenice bitne za donošenje zakonite odluke.
11.Nadalje, valja istaći da je prema stavu ovoga suda prvostupanjski sud proveo sve dokaze koji su bili bitni za utvrđivanje činjenica važnih za donošenje odluke te je pravilno, a protivno navodima u žalbi odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220.ZPP- a).Naime, i prema stavu ovoga suda za donošenje odluke kako o tužbenom tako i protutužbenom zahtjevu nije bilo nužno izvesti dokaz očevidom na licu mjesta niti saslušanjem svjedoka koje su predložile stranke jer su sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke utvrđene nakon izvedenih dokaza tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom.
11.1.Upravo cijeneći dostavljenu dokumentaciju kao materijalne dokaze te dovodeći ih u vezu s iskazima tužiteljice-protutužene i tužene-protutužiteljice te analizom odluke i zaključaka do kojih je došao prvostupanjski sud u predmetu broj P- 1329/2018 prvostupanjski sud je nakon detaljne analize izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke te pravilnom primjenom materijalnog prava odredbe članka 418 OGZ-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odredbe članka 162 ZVDSP-a prihvatio protutužbeni zahtjev kao osnovan. Pri tom valja navesti da je obrazloženje prvostupanjskog suda uistinu detaljno i argumentirano, potkrijepljeno utvrđenim činjenicama i logično izvedenim zaključcima.
12.Stoga, ovaj sud ne nalazi da predmetna presuda predstavlja pravnu nesigurnost niti da proturječi dosadašnjoj sudskoj praksi. Dakle tužiteljica- protutužena u žalbi zapravo samo preocjenjuje utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda na način kako to njoj ide u prilog, a što nema uporišta u utvrđenim činjenicama i provedenim dokazima. Još jednom valja naglasiti da provođenje daljnjih dokaznih prijedloga na koje se u žalbi poziva tužiteljica-protutužena nije bilo nužno za donošenje pravilne i zakonite odluke.
13.Točno jest da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude kao materijalni dokaz naveo i Ugovor o darovanju od 28. kolovoza 1966. sklopljeno između ovdje tužene kao darovatelja i NLĐ kao daroprimatelja, a predmetom kojeg ugovora je bila imovina naslijeđena iza pok. oca EL i to ½ dijela tamo navedenih nekretnina, među kojima i kuća 7x8 m, ali isti nije doveo u vezu s drugim izvedenim dokazima. Međutim isto je irelevantno jeri analiza navedenog Ugovora kao i dovođenje istoga u vezu s ostalim izvedenim dokazima ne bi dovela do drugačije sudske odluke.
14.Protivno navodima u žalbi prvostupanjski sud pravilno je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a odlučio i o parničnom trošku, tako da ovaj sud žalbu tužiteljice-protutužene smatra neosnovanom i u odnosu na točku II. rješenja prvostupanjskog suda.
15.Temeljem izloženog valjalo je žalbu tužiteljice primjenom odredbi članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu (točka II).
16.U nepobijanom dijelu točka I. rješenja prvostupanjskog suda kojom je odbijen kao neosnovan prigovor presuđene stvari rješenje prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjeno.
17.Odbijen je zahtjev tužene-protutužiteljice da joj se naknadi trošak odgovora na žalbu jer ova postupovna radnja nije bila nužna za vođenje ovog postupka (članka 155. stavak 1.ZPP-a).
Vukovar, 24. srpnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Vesna Vrkić Perak