Poslovni broj: 48 K-112/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Ulica S. Radića kbr. 81.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu ovoga suda Josipu Klisoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonije Jolić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HVŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO-a Šibenik broj KO-DO-278/2018 od 06. prosinca 2018. godine, na raspravi održanoj i zaključenoj 24. srpnja 2025. godine, u prisutnosti optuženika, njegovog branitelja, odvj. Marka Fuština i Općinskog državnog odvjetnika ODO Šibenik HV
p r e s u d i o j e
I. Opt. PVŽ, zvani H, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i R rođene V, rođen **.**.1949. u [adresa], gdje i stanuje na adresi [adresa], državljanin RH, ugostitelj, sa završenom SSS, umirovljenik, mirovina 450,00 eura, oženjen, otac troje djece, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan.
k r i v j e
što je 16. lipnja 2018., oko 11,30 sati, u Zablaću, u Ulici Mate Leoni bb, iza restorana Zora, revoltiran time što mu je oštećeni PV pomaknuo kavez za plinske boce te što su njegovi radnici kopali kanal na njegovom terenu, ušao u dvorište oštećenika, pa dok se oštećeni PV nalazio u kući, u cilju da ga ustraši, počeo vikati tražeći da isti iziđe te mu je potom rekao: "Majku ti jebem, ubit ću te, bit će krvi", a što je sve kod oštećenog izazvalo strah za njegov život,
što je dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti.
II. Time je opt. PVŽ počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11.
III. Na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 opt. PVŽ se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA OD 6 (šest) MJESECI.
a temeljem čl. 56. KZ/11 optuženiku se
i z r i č e
u v j e t n a o s u d a
na način da se gore izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
IV. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 obvezuje se optuženik da na ime troškova kaznenog postupka plati paušal u iznosu od 600,00 eura ovom sudu i to u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti ove presude.
O b r a z l o ž e nj e
1.Optužnicom ODO-a Šibenik broj KO-DO-278/2018 od 06. prosinca 2018. godine, tužen je opt. PVŽ, za učin kaznenog djelo protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, na način pobliže naveden u izreci ove presude.
2. Opt. PVŽ se na raspravi očitovao se da se ne smatra krivim za učin utuženog kaznenog dijela te naveo da je sporne prigode bio u svojoj kući na prozoru koji gleda prema dvorištu. U jednom trenutku u to dvorište je ušao RV, koji je u to vrijeme zajedno s VV radio za oštećenika ZV. Već dugo vremena prije toga između njega i ošt. je bio prijepor oko jednog kaveza u kojem su stale plinske boce i koji se nalazio na njegovom terenu. Tada je rekao tom RV da iziđe s njegovog terena i da ne dira taj kavez i te boce i to više puta, ali on je to odbio učiniti i rekao je da radi za PV i da je za to plaćen. Na tom mjestu tada uopće nije bio ošt. i njemu se nije obraćao. Nije točno da bi tada prijetio oštećenome bilo kakvim riječima pa tako nije točno i da bi rekao da će ga ubiti i da će biti krvi, jer nema takav rječnik, već je samo RV rekao da je spreman poginuti za imovinu. Također, istaknuo je da je sve parnice s AV u vezi s imovinom dobio. Pitao je sporne prigode RV da li bi ga ubio da mu za to plati PV i on je rekao da bi. Kao i fazi istrage ponovio je da je točno da ga je to sve iritiralo i da je planuo i u revoltu te rekao radnicima od PV da je sve to njegova imovina te da više ni sam nije znao što je sve rekao. Nije rekao da će ih sve poklati i poriče da je to izjavio pred ODO Šibenik. Na tom zapisniku doista je njegov potpis, no unatoč tome opt. je na raspravi i dalje tvrdio da su ga u ODO Šibenik tada krivo shvatili i da ja nije prijetio da će ih sve poklati. Te sporne prigode na terenu je bio samo on i DV te njegov kuhar sa njim na prozoru imena TV.
3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem iskaza svjedoka ŽV sa ročišta održanog 19. svibnja 2020. godine, svjedoka TV sa ročišta održanog 03. studenoga 2020., godine, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RV, saslušanjem svjedokinje RVŽ te čitanjem izvatka iz kaznene evidencije koja glasi na ime optuženoga.
4. Cijeneći sve u postupku izvedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, nakon provedenog postupka ovaj sud je utvrdio da je opt. PVŽ počinio utuženo kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za što ga je sud i proglasio krivim.
5. Ošt. ĆV koji živi u [adresa] je više puta pozivan da svoj iskaz dade pred sudom. Međutim, na dostavnici za ročište održano 24. srpnja 2025. godine, napravljena je službena zabilješka u kojoj je navedeno da je ošt. star i bolestan, da se stoga ne može odazvati pozivu suda i da želi da se ovaj postupak dovrši. Stoga je sud odustao od saslušanja oštećenoga te je stava daje i bez njegovog saslušanja činjenično stanje stvari u ovom kaznenom postupku potpuno utvrđeno.
6. Svjedok ŽV je u dokaznom postupku izjavio da je sporne prigode bio u [adresa], u kući na adresi [adresa] u jednoj prostoriji u prizemlju, kada je u jednom trenutku u dvorište došao PVŽ i počeo vikati i prijetiti ĆV govoreći da će ga ubit da će biti krvi i slično. Ta vika i prijetnje trajala je oko 5 do 10 minuta, a u to vrijeme ĆV je bio udaljen od PVŽ oko par metara te su on i ošt. sve jasno čuli. U dvorištu je bio i njegov brat RV koji je bio prisutan cijelom događaju. Zna da sukob PVŽ i ĆV traje oko 4 godine ova vika i prijetnje bile su zastrašujuće. Dok je PVŽ prijetio mogu reći da je oštećeni ĆV me pitao broj policije kako bi prijavio UV za prijetnje. U trenutku kad je opt. došao, on je bio u jednoj prostoriji te izašao na prozor i jasno čuo PVŽ kako viče. Nije sudjelovao s PVŽ u komunikaciji i nije mu se obraćao, nitko ga nije vrijeđao niti je sudjelovao u svađi ili se miješao u sukob. Niti njegov brat se nije sukobljavao već je samo opt. rekao da radi svoj posao za PVŽ. Opt. PVŽ nije pokušao ući u kuću, nije ni znao da je ĆV u kući te je svjedok izjavio da se on sam nije osjećao ugroženim ni napadnutim. Svjedok je podijelio sudu saznanje da je ošt. ĆV u [adresa] i da treba doći 21. svibnja 2020 no zbog epidemije covida nije došao. Osim njega i brata nije bilo drugih svjedoka na mjestu događaja.
7. Svjedok RV na raspravi je izjavio da je sporne prigode u [adresa], u [adresa], iza restorana Zora, obavljao neke radove za PV, kada je opt. Z zaprijetio da će ga ubiti i zaklati zbog prijepora oko nekog puta. Ta svađa i prijetnje nisu trajale dugo i nakon toga je došla policija. Zbog proteka vremena svjedok se nije mogao sjetiti kojim tonom i glasom je PVŽ prijetio Z. Inače, s PV nije u posebno bliskim odnosima, a u sličnim odnosima je i sa HVŽ, odnosno s njima nije u svađi. U trenutku kada mu je PVŽ prijetio, PV je bio u toj kući ispred koje su radili građevinske radove. Osim njega, na mjestu događaja je bio i njegov brat ŽV, PVŽ i PV. Zbog proteka vremena ne sjeća se da li je PV ostao u kući i svađao se s HVŽ ili je izišao vani.
8. Svjedokinja VVŽ na raspravi je izjavila da 16. lipnja 2018. godine, oko 12-13,00 sati, primijetila ZV kako se kreće vozilom njoj u susret u raskrižju gradskog predjela Mandalina, koji je nakon ulaska u to raskrižje vozio ispred nje te su zajedno došli do njihovih kuća u [adresa], a nakon čega je on produžio za svoju kuću a ona tu ostala kako bi iskrcala robu. Po sjećanju, svjedokinja misli da je ošt. tada upravljao vozilom crne boje marke "Golf" i nakon dolaska do njene kuće on nije izlazio iz auta, a ja ona je bila u vozilu marke "Berlingo". Tada su bili u dobrim odnosima s AV, ali su 2004. godine počeli problemi s nasljedstvom. Sjeća se da je bilo ljeto i sunčan dan. Za sporni događaj je čula kad je došla s vozilom do kuće, a policija je došla pola sata do sat vremena nakon njenog dolaska. Tog jutra je krenula prema veleprodajnom Velpro centru oko 9 ujutro, napunila dva puta vozilo "Berlingo" i po povratku u [adresa], u [adresa] se susrela s oštećenim i kao što je to već ušlo u zapisnik, vozila iza njega do [adresa].
9. Svjedok TV je izjavio da je sporne prigode bio u [adresa] u kući u kojoj se nalazi picerija "Zora" i to na katu te kuće zajedno sa ZVŽ, za kojeg je te godine radio u kuhinji. U jednom trenutku PVŽ je vidio kako mu se neki čovjek nalazi u dvorištu i zbog toga je sišao u dvorište. Kroz otvoreni prozor s kata to je vidio i čuo što se tu dešavalo. Ne poznaje osobno tog drugog čovjeka, samo se sjeća da se radi o osobi manjeg rasta. Nije vidio ili čuo, iako je bio udaljen samo 3- 4 metra da bi PVŽ prijetio toj osobi. Malo je podigao glas i upozorio ga da mu radi probleme već dugo vremena i rekao mu se udalji sa njegova terena. Ne sjeća se da bi dolje u dvorištu ili u kući bilo drugih ljudi koji bi to mogli eventualno vidjeti ili čuti. Komunikacija ZVŽ s tim čovjekom trajala je pet minuta i taj mu je čovjek odgovorio da je samo plaćen da radi to što radi. Pola sata nakon toga došla je policija i nije ga kontaktirala, iako sam cijelo vrijeme bio u kuhinji od pizzerije. Nije vidio da bi policajci kontaktirali s bilo kim drugim osim sa ZVŽ. To je bilo u kolovozu i bilo je ljeto a sam događaj nije nešto predstavljao da ga posebno pamti. Nakon svega PVŽ mu je rekao da godinama ima problema sa svojim rođakom, nekog čudnog imena, da je zbog njega jako nervozan i da više ne zna što učiniti. Ne sjeća se točno koliko je trajalo postupanje policijskih službenika, možda samo nekoliko minuta. Svjedok se također nije mogao točno sjetiti, ali misli da su policijski službenici još jednom bili zbog nečega i isto su se tako zadržali samo par minuta. Istaknuo je da ga policijski službenici ništa nisu pitali, iako ih je vidio, ali i oni njega te je ponovio da drugih ljudi koji bi vidjeli komunikaciju PVŽ i tog drugog čovjeka nije bilo. Inače, za opt. PVŽ radio je samo te godine i to od 15. lipnja 2018. godine do 15. rujna 2018. godine. Nije čuo da bi PVŽ prijetio toj osobi, u jednom trenutku podigao je ton. Svjedok se nije mogao sjetiti riječi koje bi PVŽ upućivao toj drugoj osobi i nije primijetio da bi netko bio pod utjecajem alkohola. PVŽ je rekao da ima problema s tom osobom zbog zemlje i imovinskopravnih osoba i to tek nakon što su policijski službenici otišli.
10. Iz izvatka kaznene evidencije koja glasi na ime optuženoga, proizlazi da on nije niti prekršajno niti kazneno osuđivan.
11. Nesporno je da je su odnosi optuženoga i oštećenog u vrijeme spornog događaja bili narušeni, da su oni i u rodbinskom odnosu, da su ti odnosi i dalje takvi, a što proizlazi iz iskaza svih saslušanih u ovom postupku te da se njihove dvije parcele kuće nalaze jedna pored druge u [adresa].
12. Spornim ostaje, da li je ošt. sporne prigode bio na mjestu događaja i da li mu je tada opt. prijetio govoreći mu da će ga ubiti.
13. Tvrdnji opt.. da ošt. sporne prigode uopće nije bio na mjestu događaja, sud nije poklonio vjeru, budući su nezainteresirani svjedoci ŽV i RV suglasno svjedočili da opt. jest utužene zgode bio na mjestu događaja, a svoj iskaz su dali na uvjerljiv i logičan način. Štoviše, potpuno je irelevantno za ostvarenje bića terećenog kaznenog djela da li je ošt. bio na mjestu događaja, već je od odlučne važnosti da li mu je riječi prijetnje upućene od strane opt. netko prenio i na taj način kod njega stvorio osjećaj uznemirenosti i straha za život. Opt. tvrdnji da sporne prigode nije prijetio ošt. da će ga ubiti i napiti mu se krvi, sud također nije poklonio vjeru. Naime, nesporno je da su u to vrijeme, ali i dugo vremena prije toga, odnosi između njih bili narušeni, a na što upućuju i parnice pred sudom o kojima je sam opt. na raspravi govorio te upravo takve okolnosti, zajedno s iskazima svjedoka VV i RV upućuju na zaključak da je opt. prijetio ošt. navedenim riječima. Na takav zaključak upućuje i priznanje opt. na raspravi, a što je naveo i u istrazi, da ga je postupanje ošt. prema njemu iritiralo i da je sporne prigode planuo te u revoltu govorio. Za naglasiti je da je opt. na raspravi izjavio da zbog takvog emocionalnog stanja ni sam ne zna što je pri tom govorio radnicima oštećenoga, a što bitno utječe na kvalitetu njegove obrane i što dovodi u pitanje čitavu njegovu obranu te je potpuno logično i životno da je u takvom stanju razdraženosti i iritiranosti opt. doista prijetio ošt. smrću. Štoviše, nesporno je da je opt. u vazi istrage pred ODO Šibenik, a što je opt. potvrdio na raspravi, izjavio da je sporne prigode radnicima koji su bili na mjestu događaja rekao da više ne dolaze na teren i da će ih sve poklati, a što jasno ukazuje na vokabular optuženoga utužene zgode, ali i na verbalnu agresivnost i realnu mogućnost da je riječi prijetnje uputio upravo oštećenome. Potpuno je neuvjerljiva njegova tvrdnja na raspravi da su ga u ODO Šibenik krivo shvatili i da on zapravo to tada nije rekao, budući je također nesporno da je on, a što i ne poriče na raspravi, potpisao ono što je rekao pred ODO Šibenik. Stoga sud nije poklonio vjeru toj tvrdnji. Isto tako, njegovoj tvrdnji da je sporne prigode na mjestu događaja bio samo on i RV te njegov kuhar TV, sud nije poklonio vjeru, jer je sam opt., u nastavku te rečenice ustvrdio da su za ošt. u to vrijeme radio i ŽV, a što je u suglasju s iskazima svjedoka VV i CV, koji svjedoci su iscrpno i na uvjerljiv način iskazali o svojim saznanjima u vezi s spornim utuženim događajem. Štoviše, sve da je tome tako, to ujedno ne otklanja kaznenu odgovornost s optuženoga za terećeno kazneno djelo te je sud iskaz optuženoga ocijenio isključivo kao pokušaj da sa sebe otkloni kaznenu odgovornost.
14. Suprotno iskazu optuženoga, sud je iskazima svjedoka VV i CV poklonio punu vjeru. Naime, ti iskazi su dani na uvjerljiv i logičan način u vremenskom slijedu događanja, pogotovo u dijelu kada su svjedoci opisali situaciju i okolnosti u kojima joj je opt. uputio riječi prijetnje. Za istaknuti je da u vrijeme svjedočenja pred sudom, navedeni svjedoci nisu bili niti u prijateljskom niti u poslovnom odnosu s oštećenim, iz čega proizlazi logičan zaključak da nisu imali interesa lažno teretiti optuženoga te sud ove svjedoke stoga nije ocijenio kao zainteresirane u ovom kaznenom postupku. Štoviše, sam opt. je naveo da je sporne prigode bio nervozan i da ni sam ne zna što je sve točno rekao na mjestu događaja u takvom stanju razdraženosti, a što također ukazuje i upućuje na zaključak da su iskazi ovih svjedoka vjerodostojni. Isto tako, kada se uzme u obzir da su međuljudski odnosi između optuženoga i oštećenoga i prije utuženog događaja bili narušeni i da je opt. ove sporne prigode bio, kao što to sam kaže, uzrujan, tada sve te okolnosti dodatno iskaz navedenih svjedoka čine uvjerljivim i istinitim.
15. Iskazu svjedoka TV sud nije poklonio vjeru i tu prije svega treba navesti da je obrana opt. tek na raspravi, pri kraju samog postupka, koji je počeo još u travnju 2020. godine, predložila da se sasluša taj svjedok, što je potpuno nelogično obzirom na njegovo svjedočenje koje je bilo u korist optuženoga. Kada se tome doda činjenica da tog svjedoka, koji je navodno po riječima obrane, bio na mjestu događaja utužene zgode, nisu ispitali policijski službenici, koji su po pozivu ošt. došli na mjesto događaja u relativno kratkom roku, tada se logično dovodi u pitanje da li je on uopće bio na mjestu događaja. Naime, obzirom na broj svjedoka saslušanih u fazi istrage, a radi se samo o svjedocima VV i RV, koji su svjedočili u korist oštećenoga, potpuno je nelogično da policijski službenici nisu uzeli izjavu i formirali je u oblik zapisnika i od trećeg svjedoka TV, a što bi bio uobičajen i rutinski policijski posao, koji je svjedočio u korist optuženoga i koji je sam u svom iskazu naveo da je pola sata nakon utuženoga događaja došla policija, ali da ga policajci nisu kontaktirali, iako su ga vidjeli i on cijelo vrijeme bio u kuhinji od picerije u vlasništvu optuženoga. Sve navedeno dovodi u pitanje vjerodostojnost tog iskaza, posebno dovodi u pitanje to da li je ovaj svjedok uopće bio na mjestu događaja. Isto tako, svjedok je naveo da je čuo da je opt. u jednom trenutku podigao ton, a što je u suprotnosti s iskazom samog optuženoga. Dakle, kada se uzme u obzir neuvjerljivost i nelogičnost okolnosti u kojima policijski službenici nisu uzeli izjavu od ovog svjedoka i nelogičnost njegovog iskaza u vezi s tim, iako su ga, kao što to sam tvrdi, vidjeli na mjestu događaja i kada se imaju na umu iskazi svjedoka VV i RV, koji su izjavili da nisu vidjeli ovog svjedoka na mjestu događaja, a kojim svjedocima je sud poklonio punu vjeru, tada se iskaz svjedoka TV ukazuje kao nevjerodostojan, nelogičan pa stoga i neistinit.
16. Iskazu svjedokinje RVŽ sud također nije poklonio vjeru. Naime, radi se o očito zainteresiranoj svjedokinji u ovom kaznenom postupku, budući je svjedokinja optuženikova supruga, koja svoje tvrdnje o tome da je u vrijeme utuženog događaja ošt. cijelo vrijeme vozio ispred nje i da nije bio na mjestu događaja, s ničim nije dokazala. Štoviše, kao što je to već u obrazloženju ove presude navedeno, od odlučne važnosti u ovom kaznenom postupku nije to da li je ošt. bio na samom mjestu događaja na kojem mu je opt. uputio prijetnje smrću, već da li je on za te prijetnje saznao i da li je to kod njega stvorilo osjećaj uznemirenosti i straha za njegov život. Isto tako, svjedokinja je znala da se već godinama vodi ovaj kazneni postupak protiv njenog supruga, ali nije našla potrebnim da svjedoči u fazi istrage u korist svoga supruga, što također utječe na vjerodostojnost i motive njenog iskaza na raspravi. Kako je njen iskaz u suprotnosti s iskazima neposrednih svjedoka VV i RV, za koje sud nije našao razloga da posumnja u njihovu vjerodostojnost i istinitost i kako se radi o zainteresiranoj svjedokinji, čije tvrdnje nisu potkrijepljene s niti jednim dokazom, sud njenom iskazu nije poklonio vjeru te ga je ocijenio isključivo kao pokušaj da s njenog supruga, opt. PVŽ otkloni kaznenu odgovornost.
17. Kazneno djelo prijetnje je djelo apstraktnog ugrožavanja i ostvareno je kada je prijetnja takve naravi, da je s obzirom na okolnosti ta prijetnja objektivno prikladna da u osobi kojoj je upućena, izazove osjećaj osobne ugroženosti, straha ili nesigurnosti te iz svega iznesenog jasno proizlazi da se upravo to i dogodilo utužene zgode. Stoga riječi koje je optuženik uputio oštećenome, imajući na umu sve izneseno i okolnosti u kojima se dogodio utuženi događaj i u kojima su upućene te riječi prijetnje u nervozi i povišenim glasom, upućuju na namjeru optuženoga da kod oštećenoga izazove osjećaj straha, uznemirenosti i osobne nesigurnosti.
18. Dakle, kada se analiziraju iskazi opt. i svih svjedoka, tada nema nikakve dvojbe da međuljudski odnosi opt. i ošt. nisu bili dobri i to već duže vrijeme i prije utuženog događaja. Sagledavajući u tom kontekstu te odnose i imajući na umu uzrujanost optuženoga u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a koja uzrujanost je posljedica narušenih međuljudskih odnosa između njega i oštećenoga, tada se iskazi neposrednih svjedoka VV i RV ukazuju posve logičnima i životnima, kao i opis tijeka čitavog događanja sa optuženikom, u kojemu je isti oštećenome uputio riječi prijetnje, dok se iskazi svjedoka TV i RVŽ ukazuju kao neistinitima i nevjerodostojnima.
19. Prema tome, na temelju svih prednje izloženih zaključaka i utvrđenja ovog suda, sud je i bez saslušanja ošt. PV, čiji iskaz nije nužan za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja i koji je star i bolestan zbog čega se nije mogao odazvati na sudski poziv, utvrdio da je nesumnjivo da je optuženi PVŽ, utužene zgode, kada su međuljudski odnosi među njima bili narušeni, postupao sa ciljem da ustraši i uznemiri ošt. PV te da mu je pri tom, u uzrujanom stanju, prijetio smrću, a što je kod oštećenoga izazvalo osjećaj straha i osobne ugroženosti.
20. Time su se u tako opisanom ponašanju optuženoga ostvarila obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za što ga je ovaj sud i oglasio krivim.
21. Pri odlučivanju o vrsti i visini kaznene sankcije za optuženoga i polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, sud je istom od olakotnih okolnosti uzeo u obzir da nije osuđivan po bilo kojem osnovu, da sud nema podataka da bi opt. i nakon počinjenja ovog kaznenog djela kršio pozitivne pravne propise ili se ponašao protuzakonito te njegovu stariju životnu dob, dok je od otegotnih okolnosti sud uzeo u obzir da optuženik nije pokazao svijest o protupravnom ponašanju utužene zgode, da nije izrazio kajanje ili barem žaljenje za svoje postupanje prema oštećenome te da je na raspravi vrijeđao svjedoka RV i nije se pridržavao uputa suca o redu na raspravi. Imajući na umu sve navedene okolnosti, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, a to je život oštećenoga, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja i cijeneći težinu počinjenog kaznenog djela te stupanj kaznene odgovornosti optuženoga, sud je optuženome za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora od do tri godine, izrekao kaznu zatvora od šest mjeseci, sa rokom kušnje od dvije godine, sve u uvjerenju da će se upravo s tako izrečenom sankcijom u ovom konkretnom slučaju, ostvariti ciljevi i svrha kako generalne, tako i specijalne prevencije ovog oblika kriminaliteta, da izrečena kazna u potpunosti može izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na svijest počinitelja, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela.
22. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t.1. i t. 6. ZKP/08, obvezan je optuženik da plati paušalni trošak ovog kaznenog postupka od 600,00 eura, od čega se 26,54 eura odnosi na trošak dolaska svjedoka ŽV na sud i 33,18 na trošak dolaska svjedoka LV na sud, sve u korist državnog proračuna RH i to u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, a što je rezultat osuđujuće presude i složenosti postupka te materijalnih prilika optuženika, koji je srednjeg imovnog stanja pa plaćanjem tog troška, po ocijeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanjem njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje maloljetne djece o kojima skrbi.
U Šibeniku, 24. srpnja 2025.
SUDAC
Josip Klisović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pismenog opravka istog.
Žalba se podnosi ovom sudu, za nadležni županijski sud, pismeno, u dovoljnom broju primjeraka.
DN-a:
1. ODO Šibenik
2. opt. PVŽ
3. branitelj opt. Marko Fuštin
4. ošt. PV, po pravomoćnosti
