Poslovni broj: Usž-323/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UR iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivica Zaradić, odvjetnik u Splitu, Ruđera Boškovića 21, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi povrata sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3415/2023-10 od 10. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3415/2023-10 od 10. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-034-08/23-01/948, urbroj: 525- 04/122-23-4 od 31. listopada 2023., kao i poništenje Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, klasa: 440-12/18-06- 02-01/0131, urbroj: 343-1504/01-23-17 od 22. svibnja 2023. (točka I. i II. izreke). Rješenjem prvostupanjskog suda istog poslovnog broja i datuma se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih propisanih razloga u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a pri tome daje iscrpan osvrt na sve razloge na kojima prvostupanjski sud temelji svoje zaključke i stajališta. Tužitelj ustraje na tvrdnji da su se okolnosti konkretnog slučaja mogle podvesti pod "višu silu" ili "izvanredne okolnosti", protivno ocjeni prvostupanjskog suda, a dodaje da je argumentirao razloge zbog kojih nije mogao naći osobu s kojom bi zasnovao radni odnos.

Tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja razloge već navedene u tužbi i tijekom upravnog spora, a ustraje na tvrdnji da nije bilo osnove za donošenje odluke o povratu sredstava, napominjući da je protek roka za zaposlenje jedne osobe uslijedio zbog objektivnih okolnosti, na koje nije mogao utjecati, a niti predvidjeti ili izbjeći, kao i da je u relevantnom razdoblju imao značajne zdravstvene teškoće, zbog čega zaključuje da je presuda prvostupanjskog suda nezakonita, kao i tuženikovo rješenje. Dodaje da tuženik uopće nije uzeo u obzir akte Vlade Republike Hrvatske u vezi objektivnih razloga koji utječu na dinamičke rokove poslovnih subjekata u vezi ispunjenja njihovih obveza prema subjektima javnog prava, odnosno Agenciji i tuženiku, a posebno napominje da su sva sredstva namjenski utrošena, zbog čega nema smisla tražiti povrat tih sredstava. Tužitelj predlaže da se u prilog navedenih tvrdnji izvedu dokazi, uključujući i medicinsko vještačenje tužitelja, a dodaje da dugoročna profesionalna nesposobnost svakako predstavlja slučaj više sile, odnosno izvanrednu okolnost. Tužitelj smatra da su njegovi zdravstveni nalazi svakako trebali biti predmet vještačenja u konkretnom slučaju, ali je sud taj dokazni prijedlog odbio. Dodaje da postoje i izjave četiri svjedoka koji potvrđuju tvrdnju tužitelja da je sve na vrijeme poduzeo da pronađe i zaposli radnika, zbog čega mu je trebalo odobriti dodatni rok od 90 dana za ispunjenje obveza, u skladu Zaključka Vlade Republike Hrvatske od 17. ožujka 2020., što je propušteno učiniti. Ukazuje i na pasivnost tuženika u upravnom sporu, a dodaje da je sud potpuno ignorirao stanje spisa i predložene dokaze, što je rezultiralo postupanju u korist tuženika i donošenju nezakonite sudske odluke. Tužitelj predlaže da ovaj Sud preinači prvostupanjsku presudu i rješenje na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužitelj u žalbi traži i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja, kao i postupka koji je prethodio njihovom donošenju, u smislu članka 134. stavka 1. ZUS-a, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud nije ocijenio osnovanim žalbene razloge zbog kojih se presuda i rješenje pobijaju, a niti je utvrdio razloge na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Rješenjem tuženika od 31. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, klasa: 440-12/18-06-02-01/0131, urbroj: 343-1504/01-23-17 od 22. svibnja 2023. (dalje: Odluka o povratu sredstava), kojom se tužitelju, kao korisniku nalaže da u roku od 30 dana od dana zaprimanja te Odluke vrati iznos od 49.190,40 eura, jer u propisanom roku nije ispunio uvjet prihvatljivosti korisnika u skladu s točkom 2. Natječaja odnosno nije ostvario cilj provedbe projekta u skladu s člankom 2. stavkom

2.2. Ugovora o financiranju.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj, kao korisnik, s Agencijom za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija) 12. ožujka 2019. sklopio Ugovor o financiranju klasa: 440- 12/18-06-02-01/0131, urbroj: 343-2114/01-19-006 kojim mu je utvrđen iznos potpore od 370.625,00 kn. Navedeni Ugovor o financiranju je sklopljen u okviru Natječaja za provedbu tipa operacije 6.2.1. "Potpora ulaganja u pokretanju nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima" od 31. siječnja 2018. te prvim izmjenama tog Natječaja od 9. ožujka 2018., drugim izmjenama od 23. ožujka 2018. i trećim izmjenama od 14. lipnja 2018. (dalje: Natječaj). Tim Natječajem je utvrđena njegova svrha, uvjeti "prihvatljivosti korisnika", koji su za korisnika pobliže definirani, a među ostalim je tužitelj kao korisnik morao zaposliti jednu osobu na diversificiranoj djelatnosti, jer je realizacijom projekta planirano stvaranje jednog novog radnog mjesta u skladu s člankom 2.2. Ugovora o financiranju, jer je tužitelj umirovljenik.

8. Također, iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj 11. lipnja 2019. i 2. veljače 2022. podnio zahtjev za isplate prve i druge (konačne) rate koje su isplaćene temeljem Odluka o isplatama 27. rujna 2019. i 17. svibnja 2022.

9. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporno pitanje je li tužitelj ispunio uvjete iz Natječaja odnosno u skladu s uvjetima zaposlio osobu na puno radno vrijeme na diversificiranoj djelatnosti koja je predmet projekta.

10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj navedeni uvjet ispunio znatno nakon isteka roka za njegovo ispunjenje, jer je, prema evidenciji Hrvatskog zavoda za osiguranje, osobu zaposlio i prijavio s početkom osiguranja od 1. srpnja 2023., a rok je istekao 2. veljače 2023., odnosno po proteku roka iz članka 14.3. Ugovora o financiranju. Sukladno tome provedba aktivnosti i ostvarenja ciljeva iz poslovnog plana mora biti realizirana u razdoblju od najviše 36 mjeseci od dana sklapanja ugovora o financiranju.

11. Dalje u obrazloženju prvostupanjske presude sud dalje osvrt na tužbeni prigovor u vezi postojanje iznimne i neotklonjive zapreke koje su tužitelja kao korisnika onemogućile u ispunjenju preuzetih ugovornih obveza. S time u vezi ocjenjuje da se zdravstveni nalazi i medicinske indikacije ne mogu smatrati dugoročnom profesionalnom nesposobnosti korisnika, uslijed kojih tužitelj nije bio u mogućnosti ispuniti traženi uvjet. To tim više jer tužitelj ničim nije dokazao da je uložio minimalni napor da na puno radno vrijeme na diversificiranoj djelatnosti, koja je predmet projekta, zaposli najmanje jednu osobu, npr. oglas za otvoreno radno mjesto, zbog čega ne postoje objektivni razlozi, odnosno situacija više sile ili izvanredne okolnosti koje su tužitelja spriječile da ispuni traženi uvjet. Dodaje se da je Agencija više puta od tužitelja tražila dokaz ispunjenja navedenog uvjeta, uvažavajući pri tome sve okolnosti konkretnog slučaja, a na taj način dala mogućnost tužitelju da dokaže da ispunjava navedeni uvjet i izbjegne donošenje Odluke o povratu, ali takvu mogućnost tužitelj nije iskoristio.

12. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje daljnjeg dokaznog postupka i provođenje predloženih dokaza, ocjenjujući da zbog već utvrđenih činjenica u upravnom postupku, to ne bi bilo odlučno za donošenje zakonite odluke, jer je već utvrđeno činjenično stanje dostatno za pravilno rješavanje o predmetnoj stvari.

13. Stoga je sud nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u upravnom sporu te nakon održanog raspravnog ročišta 22. ožujka 2024. i 13. rujna 2024., pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, a za odluku je dao valjano, dostatno i relevantno obrazloženje, s kojim je ovaj Sud suglasan.

14. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava.

15. Stoga, ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude, ovaj Sud je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS- a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

16. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, jer je tužitelj upravni spor izgubio, odnosno njegova žalba je odbijena, a zbog čega je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka ovaj Sud odbio kao neosnovan.

U Zagrebu 24. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović