Poslovni broj: Usž-2173/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Antonio Marečić, odvjetnik u Jastrebarskom, A. Šenoe 2A/2, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5403/2023-14 od 13. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5403/2023-14 od 13. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/22-01/508, urbroj: 566-01- 16/23-2 od 5. listopada 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je ovom Sudu podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih u odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS).
Tužiteljica u žalbi posebno upire na bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je rasprava održana i zaključena u odsutnosti tužiteljice, iako je opunomoćenik tužiteljice zatražio odgodu ročišta zbog službene spriječenosti punomoćnika i hospitalizacije zamjenika opunomoćenika, a što je i pravodobno dokumentirano. Time je tvrdi tužiteljica došlo do povrede članka 59. stavka 1. ZUS-a, jer je tužiteljici onemogućeno sudjelovati u raspravi, a slijedno tome je došlo i do povrede načela jednakosti oružja i kontradiktornosti, umanjujući time mogućnost tužiteljici da se očituje o bitnim činjenicama i da sudjeluje u izvođenju dokaza. Dodaje da je sud bez valjanih razloga odbio provesti daljnji dokazni postupak, odnosno da je odbio dokazne prijedloge tužiteljice saslušanjem Ž i VA te provođenje građevinskog vještačenja, koji su dokazi smatra ključni za utvrđenje činjeničnog stanja. To tim više jer se upravne mjere isključivo temelje na činjenici koji u konkretnom slučaju njezin predmet vraća na početak, u postupak s neizvjesnim ishodom, ili negativnim ishodom za tužiteljicu, što dalje znači da, unatoč uputama tuženika, nije uspjela ostvariti svoja zakonska, ustavna i konvencijska prava.
Zaključno tužiteljica posebno ukazuje na povredu prava na pravično suđenje i nužnost donošenja obrazložene sudske odluke, ali i zakonitih upravnih akata, koji su temelji za ostvarivanje ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje u svim aspektima. Dodaje da su u pobijanoj presudi izostali dostatni i irelevantni razlozi kojima bi se u nastavku postupka prvostupanjsko tijelo bilo dužno rukovoditi, protivno mjerilu relevantnosti i dostatnosti razloga koje obrazloženje odluke mora sadržavati. Smatra da prvostupanjski sud nije otklonio navedene povrede, već potvrdio pravilnom tuženikovu odluku kojom se predmet vraća na ponovni postupak, a time je afirmirao i sve ranije učinjene propuste i nedostatke.
Tužiteljica predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu i donese odgovarajuću odluku uvažavajući žalbene navode. U žalbi tužiteljica traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni navodi zbog kojih se presuda pobija.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je predmet ocjene zakonitosti u upravnom sporu tuženikovo rješenje od 5. listopada 2023., kojim je poništeno rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, klasa: UP/I 112- 02/21-01/38, urbroj:443-01-02-02-23-23 od 11. rujna 2023., kojim se tužiteljica, stručna prvostupnica ekonomije, u državnoj službi na neodređeno vrijeme, raspoređuje s danom 1. veljače 2021. na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste u Ispostavi u Zaboku, Područnom uredu Varaždin u Državnom inspektoratu, utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata pod rednim brojem: 899 Sistematizacije radnih mjesta. Tim rješenjem su utvrđena tužiteljici pripadajuća prava, kao i obveze (točka 2., 3., 4., 5. i 6., a u točki 7. se određuje da žalba ne odgađa izvršenje).
7. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prije donošenja osporenog rješenja, tuženik već više puta poništava prvostupanjska rješenja kao nezakonita, a prvostupanjsko tijelo je u ponovnim postupcima donosilo nova rješenja o rasporedu tužiteljice, koja su identična ranijim rješenjima o rasporedu, protivno uputama tuženika iznesenim u ranijim rješenjima. S time u vezi sud u obrazloženju pobijane presude navodi da niti u ovom postupku nisu jasni razlozi zbog kojih tužiteljica nije raspoređena na radno mjesto turističkog inspektora, sukladno članku 132. stavku 1. Zakona o Državnom inspektoratu, jer nije sporno da je državni stručni ispit za turističkog inspektora položila dana 6. prosinca 1996., prema tada važećim propisima, zbog čega je i bila raspoređena na radno mjesto koje propisuje višu razinu obrazovanja u odnosu na radno mjesto na koje je raspoređena osporenim prvostupanjskim rješenjem. Dodaje se i da nije jasno s koje osnove je prvostupanjsko tijelo tužiteljici naložilo obvezu ponovnog polaganja državnog ispita.
8. Međutim, dalje sud u pobijanoj presudi pravilno navodi da se radi o upravnoj stvari (raspored službenika na radno mjesto) o kojoj se rješava primjenom diskrecijske ocjene, zbog čega nije ovlašten, umjesto javnopravnog tijela odlučiti o rasporedu tužiteljice na radno mjesto. Sukladno tome je prvostupanjski sud, ocjenjujući sve okolnosti konkretnog slučaja, zaključio da je riječ o situaciji koja traži neposredno odlučivanje zbog prirode upravne stvari, bez obzira na prigovor tužiteljice da joj se time uskraćuje djelotvorni pravni instrument za zaštitu prava, a da ujedno upravna tijela ponavljanjem istih rješenja čine zlouporabu važećeg normativnog okvira.
9. Dalje u pobijanoj presudi sud izričito navodi da rješenje koje će prvostupanjsko tijelo donijeti u ponovnom postupku mora biti obrazloženo, odnosno navedeni konkretni razlozi iz kojih proizlazi da je čelnik prilikom rasporeda na radno mjesto uvažio sve okolnosti konkretnog slučaja odlučne za donošenje rješenja, a uključivši pri tome potrebe službe i organizaciju rada, jer samo argumentirani razlozi za koje postoji zakonska osnova, mogu otkloniti sumnju u donošenje arbitrarne odluke. S time u vezi sud napominje da je u konkretnom slučaju nužno uvažiti i okolnost da tužiteljica dugi niz godina radi na radnom mjestu turističkog inspektora, za koje poslove je položila stručni ispit, a da ju se raspoređuje na radno mjesto tržišnog inspektora tj. na radno mjesto nižeg koeficijenta od onog na koje je bila raspoređena, uz dužnost polaganja državnog stručnog ispita za tržišnog inspektora, a bez valjanih i relevantnih razloga. Sukladno navedenom, sud ocjenjuje da je u prvostupanjskom rješenju o rasporedu tužiteljice na radno mjesto izostalo valjano i relevantno obrazloženje, a da te propuste valja u nastavku postupka otkloniti, jer priroda ove upravne stvari traži neposredno rješavanje od strane prvostupanjskog tijela, u smislu članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.).
10. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je pobijana presuda pravilna i zakonita, jer je sud uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava donio valjane zaključke i stajališta, a tijekom upravnog spora nije učinio propuste koji bi utjecali na donošenje zakonite odluke.
11. U osvrtu na žalbene navode, valja reći da prvostupanjska presuda sadrži valjane, dostatne i relevantne razloge, zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a sadržaj razloga i opseg obrazloženja presude isključuju bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke. Stoga neosnovano prigovara tužiteljica u pravcu povrede ustavnih i konvencijskih prava, jer pobijana presuda udovoljava u cijelosti "mjerilu dostatnosti" obrazloženja i iznesenih razloga, a dodaje se i da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje u bilo kojem aspektu.
12. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da žalbenim navodima tužiteljica nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost pobijane presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a Sud žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
13. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 147. ZUS-a.
U Zagrebu 24. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
