Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-302/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice NČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zvjezdani Barić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Jerković odvjetnici u Splitu, uz sudjelovanje mldb. ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj] i mldb. SČ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] koje u ovom postupku zastupa posebna skrbnica IČ mag. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica u Splitu, Gundulićeva 26A, radi privremene mjere za uzdržavanje, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-45/2024-22 od 2. srpnja 2025., dana 24. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice NČ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob- 45/2024-22 od 2. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da se pripajaju spisi poslovne oznake P Ob-64/2024 i poslovne oznake P Ob-599/2024 spisu poslovne oznake P Ob-45/2024 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja i donošenja jedinstvene odluke pod poslovnim brojem P Ob-45/2024. Pod točkom II. izreke radi zaštite interesa i dobrobiti mldb. ŽČ i mldb. SČ, određena je privremena mjera da se naloži tužiteljici protutuženoj da počev od dana donošenja ove privremene mjere, mjesečno novčano doprinosi za uzdržavanje mldb. djeteta ŽČ i mldb. SČ iznos od po 252,56 € po mldb. djetetu, odnosno ukupno 505,12 €, najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na račun oca mldb. djece FČ (st.1.), da o nazivu banke i broju tekućeg računa radi uplate doprinosa za uzdržavanje iz točke II.1. izreke tuženik-protutužitelj FČ će obavijestiti tužiteljicu-protutuženu NČ pisanim putem najkasnije do kraja idućeg dana računajući od dana dostave ove odluke (st.2.), da ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili drugačije odluke suda (st. 3.), da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu (st. 4.).

2. Protiv navedenog rješenja pod točkom II. izreke žali se tužiteljica-protutuženica ne navodeći zakonom predviđene žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15 – dalje: ObZ) te predlaže kako to proizlazi iz sadržaja žalbe ukinuti pobijano rješenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti žaliteljica ističe da bi bile počinjene takve povrede.

5. Sud prvog stupnja je tako utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za donošenje privremene mjere uzdržavanja mldb. djece stranaka jer je odredbom čl. 539. st. 1. ObZ-a propisano da je u postupcima u kojima se odlučuje o uzdržavanju djeteta sud dužan već na pripremnom ročištu ili prvom ročištu za glavnu raspravu, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odnosno ako to okolnosti slučaju zahtijevaju i prije toga, neovisno o tome da li se tuženik o tome mogao izjasniti, rješenjem o privremenoj mjeri naložiti tuženiku da plaća zakonski minimum uzdržavanja za dijete.

6. Isto tako, utvrđeno je i da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 538. st. 1. i 2. ObZ-a kojom je propisano da se privremena mjera radi uzdržavanja, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja. Smatra se da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

7. Stoga je sud pravilno u konkretnom slučaju odlučio kada je donio privremenu mjeru, smatrajući da su ispunjeni uvjeti iz navedenih odredbi rukovodeći se pritom primarno dobrobiti maloljetne djece, a imajući u vidu i nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad Split od 10. srpnja 2024. kao i iskaz stranaka na ročištima od 11. studenog 2024. i 13. studenog 2024., te pregledom podneska posebne skrbnice od 5. prosinca 2024. kojim prenosi sadržaja razgovora koji je obavljen sa mld. djecom iz čega je utvrđeno da mldb. djeca stanuju s ocem te da majka, koja je zaposlena i ostvaruje redovna primanja od oko 1.000,00 € mjesečno, ne doprinosi za uzdržavanje mldb. djece.

8. Žaliteljica žalbenim navodima iznosi svoje neutemeljene tvrdnje. Naime, njezini navodi prema stajalištu ovog suda, nemaju podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne mogu dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

9. Polazeći od utvrđenja da je u konkretnom slučaju utvrđeno da majka obvezu uzdržavanja ne ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja koje bi uplaćivala ocu s kojim mldb. djeca stanuju, a upitno je da li i u kojoj mjeri doprinosi za njihovo uzdržavanje na drugi način, te obzirom da se opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja presumira jer se mjera osiguranja uzdržavanja određuje u korist mldb. djece, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 539. st. 1. i čl. 538. st. 1. i st. 2. te čl. 310. st. 1. ObZ-a privremenom mjerom obvezao majku da doprinosi za uzdržavanje mldb. djece u obliku novčanog uzdržavanja. Navedeno potvrđuju i mldb. djeca u izjavi posebnoj skrbnici gdje navode da "sve oko škole radi otac, džeparac, izlasci, otac" te osporavaju da bi im majka davala novac za marendu te su kod nje ručali jednom u zadnji 5-6 mjeseci. Isto tako, potvrđuju da je majka kupila laptop dok otac brine o troškovima treninga kao i kupnji potrepština za školu, a mldb. ŽČ je izjavila i da ne zna o kakvoj „Aircash“ kartici preko koje bi joj majka uplaćivala novac majka priča i navodi da u vezi toga majka laže.

10. Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju tuženik-protutužitelj predložio donošenje privremene mjere pri čemu je naveo da mldb. djeca stanuju s njim gotovo čitav život, a svakako posljednjih osam godina te on svakodnevno skrbi o njima, da tužiteljica-protutužena nije financijski doprinosila niti doprinosi za uzdržavanje mldb. djece te da je stoga tuženik-protutužitelj pred ovim sudom pokrenuo postupak radi isplate uskraćenog uzdržavanja i određivanja uzdržavanja koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P Ob-64/2024, to je pravilno prvostupanjski sud donio predloženu privremenu mjeru sukladno odredbi čl. 539. st. 1. ObZ budući da je u konkretnom slučaju bilo neophodno čim prije donijeti privremenu mjeru upravo da bi se spriječilo nasilje i uspostavio red prvenstveno zbog zaštite i sigurnosti mldb. djece pri čemu, suprotno žalbenim navodima, takvom svojom odlukom sud prvog stupnja ne prejudicira svoju odluku o glavnoj stvari, a niti stavlja tuženika-protutužitelja u povoljniju situaciju u odnosu na tužiteljicu-protutuženicu.

11. Žaliteljica kao roditelj s kojim mldb. djeca ne stanuju obveznik je uzdržavanja, slijedom čega postoji potreba donošenja privremene mjere jer se radi o mldb. djeci pa su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 538. st. 1. i 2. ObZ. Naime, prema odredbi čl. 288. ObZ, žaliteljica kao roditelj dužan je uzdržavati svoju maloljetnu djecu te stoga ima obvezu uzdržavanja i ne može se osloboditi obveze uzdržavanja. Pri tome je prvostupanjski sud utvrdio da bi tužiteljica-protutuženica za uzdržavanje svoje djece, privremeno do konačne odluke suda o tome, trebala plaćati minimalne iznose određene Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 75/2025, dalje Odluka/25), i to iz razloga, jer se radi o uzdržavanju maloljetne djece te je činjenicom da djeca stanuju s ocem, drugi roditelj koji ne stanuje s djetetom dužan plaćati novčani iznos za uzdržavanje svog djeteta, a bez donošenja navedene mjere postojala bi opasnost za osobne i druge važne interese maloljetne djece (čl. 538. st. 2. ObZ), a sukladan je i potrebama djece.

12. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o privremenoj mjeri žaliteljice koju je podnijela podneskom od 12. studenoga 2024. na način da se donese rješenje da mldb. djeca ŽČ i SČ stanuju s njom, a da osobne odnose održavaju naizmjenice, valja reći da je odredbom čl. 539. st. 1. ObZ-a propisano da je u postupcima u kojima se odlučuje o uzdržavanju djeteta sud dužan već na pripremnom ročištu ili prvom ročištu za glavnu raspravu odlučiti o privremenoj mjeri uzdržavanja te je pitanje obveze uzdržavanja djece prioritetno te ima prvenstveno svrhu zaštite prava i interesa djece da pokrije njihove osnovne životne potrebe jer roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe čl. 63. st. 1. Ustava RH ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - pročišćeni tekst,).

13. Stoga tužiteljica-protutuženica kao roditelj s kojim djeca ne stanuju obveznik je uzdržavanja, slijedom čega postoji potreba donošenja privremene mjere jer se radi o mldb. djeci pa su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 538. st. 1. i 2. ObZ te odredbe čl. čl. 539. st. 1. ObZ. Naime, prema odredbi čl. 288. ObZ, tužitelj kao roditelj dužan je uzdržavati svoje mljt. dijete, te stoga ima obvezu uzdržavanja i ne može se osloboditi obveze uzdržavanja.

14. Slijedom svega navedenog, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je odlučio kao u izreci pobijane odluke pri čemu treba napomenuti da je pobijano rješenje kojim je sud privremeno, do okončanja parničnog postupka, uredio sporno pitanje u potpunosti doneseno sukladno odredbi čl. 536. ObZ, te takvom svojom odlukom sud prvog stupnja ne prejudicira svoju odluku o glavnoj stvari kako je već navedeno.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 346. ObZ, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 24. srpnja 2025

Sutkinja:

Sabina Dugonjić