Poslovni broj: UsI-136/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Marijane Vidaković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mia Šarić, odvjetnica u Splitu, Put Firula 53, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Parkovi i nasade d.o.o. Split, Kavanjinova 12, OIB: 64789478164, zastupane po direktoru EC, a ovaj po opunomoćeniku Damiru Batarelo, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2B/II, nakon javne rasprave održane i zaključene 30. lipnja 2025., objavom odluke temeljem članka 121. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-943-03/24-01/08 Urbroj: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 27. studenog 2024. i rješenja Upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnju i imovinsko pravne poslove Splitsko – dalmatinske županije Klasa: UP/I-943- 04/96-02/05 Urbroj: 2181/1-13/561-24-23 od 18. siječnja 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-943-03/24-01/08 Urbroj: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 27. studenog 2024. (dalje: osporeno rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnju i imovinsko – pravne poslove Klasa: UP/I-943-04/96-02/05 Urbroj: 2181/1- 13/561-24-23 od 18. siječnja 2024. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem odbija se zahtjev radi poništenja točke 1. stavak 4. pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji Narodnog odbora Kotara Split, Odjela za financije br. 04-8422/1-1961 od 30. prosinca 1961. kojim je eksproprirana nekretnina označena kao dio čest. zem. [katastarska čestica] – zapadni dio (nova čest. zem. [katastarska čestica]) u površini od 1072 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženog prava vlasništva UC. H, stvarnog vlasništva OC, Lukinog za cijelo (točka 1.) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove spora (točka 2.).

3. Pravodobno podnesenom tužbom pobija se zakonitost osporenih rješenja navodima u kojima se u bitnom ističe da je predmetna čestica prema rješenju o eksproprijaciji od 30. prosinca 1961. eksproprirana radi podizanja rasadnika ukrasnog bilja i cvijeća, dok se u obrazloženju rješenja navodi da je eksproprijacija zatražena radi podizanja uzgajališta ukrasnog cvijeća i bilja, rasadnika i staklenika. Iz u postupku izvedenih dokaza (očevid, vještačenje, aviosnimke Državne geodetske uprave, kao i iskaza većine svjedoka) nedvojbeno proizlazi da se na predmetnom zemljištu nije uzgajalo nikakvo ukrasno bilje i cvijeće ni postavljeni staklenici i rasadnici. Da predmetno zemljište nikada nije privedeno namjeni radi koje je oduzeto potvrđuje i činjenica da na nekretnini nije bilo komunalne infrastrukture (voda, struja, nisu provedeni vodovodne cijevi), niti su ikada poduzeti bilo kakvih radovi za gradnju staklenika, plastenika odnosno izvedeni priključci za vodu i struju, bez čega nije moguće kultivirati posjed za svrhu za koju je oduzet. U prilog tome citira dijelove vještva iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr. Zdravka Šarića iz 1996. prema kojem je pravni prednik "Parkova i nasada" d.o.o. nekoliko dana uoči očevida na ekspropriranoj nekretnini bagerom iskopao i poravnao 2/5 predmetne nekretnine te na preostalom dijelu podsjekao i odsjekao kupinu i tako stvorio privid da je zemljište obrađivano. U tužbi se poziva na iskaze i očitovanja LC, TC te drugih svjedoka koji su kao vlasnici susjednog zemljišta potvrdili da su preko tog zemljišta nesmetano prolazili, kao i da isto nije bilo ograđeno nikakvom ogradom niti korišteno u poljodjelske svrhe. Ne prihvaća stajališta prema kojem, ukoliko je zemljište jednom privedeno namjeni zbog koje je eksproprirano, tada okolnost da kasnije zemljište nije korišteno više ne može biti od utjecaja na primjenu odredbe članka 48. stavak 2. Zakona o izvlaštenju. Iz postupka iz ničeg ne proizlazi da je predmetno zemljište jednom bilo privedeno svrsi niti da se istim postupa na način da redovito i trajno bude privedeno svrsi. Apsurdnim ocjenjuje iskaze zaposlenika "Parkova i nasada" da se ukrasno bilje, cvijeće ili sadnice mogu uzgajati na zemljištu bez priključka vode ili razgranatih cijevi na površini od 1072 m[2] . Bespredmetnim smatra nalaz vještaka Petra Vrdoljaka, stalnog sudskog vještaka za geodeziju iz prosinca 2009. koji se ne odnosi na dio nekretnine koja je predmet ovog postupka, već na drugi dio čestice. Pored toga, izreka rješenja u pogledu identifikacije predmetne nekretnine da je pogrešno napisana (ispravno treba stajati Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a ne Z. U. [broj ZK uloška]), što je posljedica pogrešnog utvrđenja navedenog vještva. Zbog toga postoje proturječnosti između izreke i obrazloženja jer ostaje nejasno koji je dio nekretnine priveden svrsi radi koje je ekspropriran ili je predmetna nekretnina poistovjećena s obližnjim nekretninama koje nisu predmet postupka. Poziva se na stajalište iz presude Upravnog suda Republike Hrvatske Us-5382/1998 od 17. veljače 1999. kojim je poništeno rješenje kojim su eksproprirane čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] u neposrednoj blizini. Citira odredbu članka 17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, br. 92/96…98/19) te predlaže osporena rješenja poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS u spor je kao zainteresirana osoba pozvano trgovačko društvo Parkovi i nasade d.o.o. Split koje smatra da je u postupku činjenično stanje pravilno i točno utvrđeno, jer se privedenost namjeni pojedine nekretnine treba sagledavati i prema radnjama koje su na njoj ili oko nje poduzete radi privođenja namjeni. Iz iskaza saslušanih svjedoka (ĐC, RC, FC) kao i aviosnimki iz relevantnog razdoblja (1966., 1977., 1981., 1995.) nesporno proizlazi da je zainteresirana osoba nekretninu koristila sukladno svrsi radi koje je eksproprirana. Pri tome posebno misli na iskaz potonje svjedokinje koja je detaljno opisala što je na predmetnom zemljištu zasađeno. Tužiteljevi navodi o nedostatku infrastrukture, otklonjeni su navodima svjedoka RC da na susjednim parcelama postoji priključak preko kojeg je osigurano nesmetano natapanje i normalan uzgoj bilja. Nakon provedenog postupka eksproprijacije i prijenosa vlasništva na korisnika eksproprijacije, nekretnina da je u kontinuitetu korištena za javnu namjenu. Predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti, a zainteresiranoj osobi naknaditi troškove spora.

6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 30. lipnja 2025.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo, kao i onu uloženu od tužitelja tijekom spora.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o tome jeli u postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje te s tim u vezi pravilno primijenjeno mjerodavno pravo.

10. Konkretno, mimoilaženje u stajalištima proizlazi iz različitog tumačenja odredbe članka 48. stavak 2. Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, br. 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12) prema kojoj će se na zahtjev prijašnjeg vlasnika poništiti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji i zahtjev riješiti prema odredbama ovoga Zakona ako je eksproprijacija izvršena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978. godine, ako do dana stupanja na snagu ovoga Zakona korisnik eksproprijacije nije izgradio objekt ili izveo radove radi kojih je nekretnina eksproprirana.

11. Donošenju rješenja prethodio je postupak čiji se tijek u nastavku u bitnome iznosi:

- tužiteljev prednik 2. travnja 1996. podnio je zahtjev za poništenje rješenja o eksproprijaciji Odjela za financije Narodnog odbora kotara Split broj: 04-8422/1-1961 od 30. prosinca 1961. u točci 1. stavak 4. kojom je ekspropriran dio čest. zem. 1853/1

– zapadni dio (nova čest. zem. [katastarska čestica]) Z. U. [broj ZK uloška] u površini od 1072 m[2] u korist Ustanove za parkove i nasade u Splitu (prednik zainteresirane osobe) u svrhu podizanja rasadnika ukrasnog bilja i cvijeća;

- zainteresirana osoba usprotivila se takvom zahtjevu u podnesku od 11. rujna 1996. u kojem se navodi da je nakon eksproprijacije stupila u posjed zemljišta na kojem se do 80-tih uzgajao nasad pinjola (pinus pinea) koji su korišteni za sadnice, nakon toga zemljište je korišteno za sadnice koščela, divljeg kestena, vrba i drugih različitih stablašica; zadnje sadnice su izvađene i stavljene u lonce; danas se na zemljištu nalaze velike pinjole koje služe kao zaštitni pojas;

- prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP-I-943-04/96-02/05/MB Urbroj: 2181-08- 96-7 od 11. veljače 1997. poništena je točka 1. stavak 4. rješenja o eksproprijaciji;

- rješenje je potvrđeno rješenjem tuženika Klasa: UP/II-943-04/97-01/45 Urbroj:

514-02-03/04-2-97-2 od 28. svibnja 1997.;

- koje rješenje je poništeno presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Us-10539/1997-10 od 29. travnja 1999. uz izraženo stajalište da ako je zemljište jednom privedeno namjeni zbog koje je eksproprirano, tada okolnost da kasnije nije korišteno u tu svrhu više ne može biti od utjecaja na primjenu odredbe članka 48. stavak 2. Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, br. 9/94, 35/94);

- u nastavku postupka doneseno je rješenje kojim se odbija zahtjev za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji, uz obrazloženje koje prihvaća i tuženik osporenim rješenjem.

12. Upravna su tijela suglasna u zaključku da je predmetno zemljišta od trenutka eksproprijacije korišteno za svrhu radi koje je eksproprirano, dok svaka kasnija promjena korištenja nije utjecaja na rješavanje upravne stvari. Takav zaključak temelji se na izvedenim dokazima i to:

- očevidu obavljenom 16. rujna 1996., u nazočnosti stranka, uz sudjelovanje vještaka za geodeziju i poljoprivredu kada je identificirana čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dijelom obrađena, a dijelom neobrađena oranica sa 30-tak stabala odnosno sadnica raznog dendrološkog materijala, starih 5-15 godina, visoke 1 do 6 m, samo zemljište da je rovokopačem obrađeno nekoliko dana prije očevida;

- 5. veljače 1997. vještak za geodeziju pojašnjava da je predmetnim rješenjem eksproprirana čitava čest. zem. [katastarska čestica], dok su u zagradama navedene novonastale čestice 1853/6 i 1853/5 jer u tom trenutku nije bila provedena parcelacija kojom su one nastale; očevidom da je utvrdio da zemljište čest. zem. [katastarska čestica] svojim oblikom odgovara današnjim česticama 1853/5 i 1853/7, ukupne površine 1122 m[2] ; razlika u površini u odnosu na ekspropriranu površinu (1072 m[2] ) proizlazi iz činjenice što je 1964. stupila na snagu nova izmjera za katastarsku Općinu [katastarska općina];

- 10. veljače 1997. Petar Vrdoljak, stručni suradnik Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u Splitu na zapisniku je potvrdio da je uvidom u aerosnimak za 1969. (koja se računa kao 1968.) red 816 snimak 5062 i 5063 utvrđeno da na graničnim crtama čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoje drveća visine 3 do 4 m, na jugoistočnom dijelu širine 15 do 20 m je drveće od 3 do 4 m; uvidom u aerosnimke za 1973. red 329 snimak 204 i 2025 cijela površina predmetnog zemljišta, osim jednog dijela na sjeverozapadu zasađena je s nečim na redove, po sredini nisu puni redovi već prorijeđena nasada, uvidom u aerosnimak za 1981. red 549 snimak 27 i 28 utvrđeno da na predmetnim česticama postoji drveće; uvidom u aerosnimak za 1986. red 100 snimak 83 i 84 utvrđeno da na predmetnom zemljištu postoji drveće visine od 3 do 4 m te na sjeverozapadnom dijelu objekt 3 x 4 m[2] , pokriven armirano betonskom pločom; nema tragova staklenika ili plastenika;

- iskazu svjedoka ĐC, direktor zainteresirane osobe u razdoblju od 1964. do 1974., koji navodi da je predmetno zemljište korišteno za uzgoj dendrološkog materijala; a nakon što je to prestao biti nema saznanja za što je zemljište korišteno;

- iskazu svjedoka TC, generalni direktor zainteresirane osobe od 1980. do ožujka 1991., koji navodi da se u tom razdoblju zemljištu nije obrađivalo;

- iskazu svjedoka VC, djelatnika zainteresirane osobe od 1968. do 1991. koji je 1988. stalno bio na tom području i nije primijetio da se zemljište koristi za rasadnik;

- iskaza svjedoka E i ŽC, vlasnika susjednog zemljišta, i UC (koji je naknadno svoj iskaz i opozvao), koji tvrde da predmetno zemljište nije obrađivano nakon što je zemljište prestao obrađivati OC;

- iskazu svjedokinje FC, zaposlene kao rukovoditeljice biljne proizvodnje kod zainteresirane osobe u razdoblju od 1961. do 1993., koja tvrdi da se zemljište konstantno obrađivalo; 1961. da su tu bili zasađeni dendrološki materijali – drvenasto bilje preseljeno s prijašnjeg rasadnika na predjelu Bol Plokite; nakon toga da su sađeni pinjoli kojima treba 10-tak godina da narastu kao polustabla koja se prenose u gradske površine – parkove; u razdoblju od 1961. do 1971. svakodnevno da je bila na predmetnom zemljištu, kao i drugi djelatnici; ova je svjedokinja pojasnila proces sadnje i vađenja dendrološkog materijala, kao i razloge zašto u tom procesu zemljište izgleda neobrađeno i zapušteno;

- iskazu svjedoka JC koji opisuje da je koristeći put koji graniči s predmetnom česticom tu često prolazio i u razdoblju od 1961. do 1964. nije vidio da bi netko dolazio i obrađivao zemljište koje je izgledalo zapušteno; početkom 1964. da je zasađeno neko raslinje kratkotrajnog vijeka – sadnice koje su prerasle u raslinje okruženo dračom;

- iskazu svjedoka RC koji ne može potvrditi je li na predmetnoj čestici postavljen priključak na vodu, ali mu je poznato da se priključak nalazio na susjednim česticama, što je omogućavalo nesmetano natapanje i ovog zemljišta.

13. Prema ocjeni suda, nakon ovako provedenog postupka i ocjene u ponovljenom postupku izvedenih dokaza, prvostupanjsko je tijelo imalo pouzdanu osnov za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o zemljištu koje je neposredno nakon eksproprijacije bilo privedeno svrsi na način da su na istom zasađene drvenaste vrste biljaka odnosno različiti dendrološki materijal. Tu su činjenicu izričito potvrdili tadašnji zaposlenici (ĐC, FC), a njihovo se iskazivanje sadržajno preklapa s aerosnimkama iz tog razdoblja. Za donošenje ocjene je li zemljište privedeno namjeni, sukladno stajalištu iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Us-10539/1997-10 od 29. travnja 1999. u postupku je trebalo utvrditi je zemljište jednom privedeno svrsi zbog koje je eksproprirano. Izvođenjem navedenih dokaza tom je zahtjevu udovoljeno, pa su upravna tijela na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenila odredbu članka 48. stavak 2. Zakona o izvlaštenju.

14. Kod izloženog, sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

15. O troškovima upravnog spora odlučeno je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

16. Prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

17. Prema Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu, u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

18. Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

19. Podneskom od 30. lipnja 2025. zainteresirana osoba je popisala trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu, uvećano za PDV, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, uz pristojbe po odluci suda.

20. Kako je popisani trošak za sastav odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu u skladu i u granicama navedenih odredaba i tarifnih brojeva, zainteresiranoj osobi, priznaje se trošak upravnog spora u traženom iznosu.

21. Prema odredbi članka 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18, 51/23) pristojbe u upravnom sporu plaćaju se samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, zbog čega je bespredmetan zahtjev za naknadom sudske pristojbe po odluci suda.

22. S obzirom na uspjeh u sporu odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

U Splitu, 24. srpnja 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćenici

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi po opunomoćeniku

- u spis