REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-12615/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Dijane Pavlečić, kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog IN zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77., 55/89., 5/90. 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o okrivljenog IN, podnesenoj protiv prekršajnog presude Općinskog suda u Dubrovniku od 21. listopada 2022., broj: Pp 2202/21, na sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog IN i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni IN se obvezuje naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni IN je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kuna / 66,36 eura zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a ako u roku određenom pobijanom presudom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.
Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i odluke o kazni. Žalitelj navodi da nije sporno da je između njega i CN kritične zgode u autobusu broja 4 zaista došlo do verbalnog duela no on nije to započeo niti je uzrokovao cijeli događaj niti se osjeća krivim, događaj se dogodio u vremenu pandemije Covid19 kada je bilo propisano da se koristi maska tako da pokriva i nos i usta svakog putnika na što je on upozorio CN iz čega se također vidi što je to prethodilo njegovom vikanju na CN, odnosno što je uzrokovalo cijeli događaj, čak da je i učinio prekršaj remećenja javnog reda i mira na način opisan u pobijanoj presudi, jer sve što je rekao CN bilo je isključivo u cilju nužne obrane koju nije mogao drugačije otkloniti nego verbalnim putem.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Navedeno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka odnosno obrane okrivljenika koji je jasno i okolnosno priznao počin prekršaja i suglasnog iskaza svjedoka CN.
Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
U odnosu na žalbeni navod okrivljenika da je postupao u nužnoj obrani, valja navesti da se u konkretnom predmetu ne radi o nužnoj obrani prema članku 18. Prekršajnog zakona.
6. Ispitujući odluku o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je okrivljeniku izrečena primjerena kazna koja se ne ukazuje prestrogom i da nema zakonskih uvjeta za primjenu mjere upozorenja opomene niti uvjeta za ublažavanje kazne.
Naime, okrivljeniku je izrečena novčana kazna, dakle blaža vrsta kazne propisane za navedeni prekršaj srazmjerno težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika te ostalim odlučnim okolnostima koje je naveo prvostupanjski sud te Visoki prekršajni sud RH smatra da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.
Osim toga, ako okrivljeni IN u roku 15 dana od primitka ove presude plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
7. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljeni IN obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura u roku od 15 dana od dostave ove presude, a isti je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske i imovno stanje okrivljenika (točka II. izreke ove presude).
8. Zbog navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 24. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Diana Pavlečić, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 primjerka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
