REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-783/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, mr. sc. Neri Radas i Željka Pajalića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Šuti, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2887/2022-2 od 13. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-260/2021 od 7. travnja 2022., u sjednici održanoj 23. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tuženika.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj [broj kredita] od dana 24. svibnja 2006., ovjeren kod Javnog bilježnika Zdravke Bišćanin-Pešut, pod brojem OU-139/2006, dana 29. svibnja 2006. godine, koji glasi: „a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“.
Pod točkom II. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. točki 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj [broj kredita] od dana 24. svibnja 2006. ovjeren kod Javnog bilježnika Zdravke Bišćanin-Pešut pod brojem OU-139/2006 dana 29. svibnja 2006. godine koji glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi anuitet iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“.
Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku, da tužitelju na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 4.019,22 kune s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose (pobliže navedene pod točkom III. izreke prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci pod točkom III.
Pod točkom IV. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točka 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj [broj kredita] od dana 24. svibnja 2006., ovjerenog kod Javnog bilježnika Zdravke Bišćanin-Pešut pod brojem: OU- 139/2006 dana 29. svibnja 2006., koji glasi: „uz valutnu klauzulu“.
Pod točkom V. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. točki 2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 24. svibnja 2006., ovjeren kod Javnog bilježnika Zdravke Bišćanin-Pešut pod brojem OU-139/2006 dana 29. svibnja 2006. koji glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 269,51 CHF obračunatoj po srednjom tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“.
Pod točkom VI. izreke naloženo je tuženiku, da tužitelju zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 14.557,94 kune, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose (pobliže navedene pod točkom VI. izreke prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci pod točkom VI.
Pod točkom VII. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.840,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Pod točkom VIII. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti.
1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe tužitelja.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-842/2023-2 od 4. listopada 2023. tuženiku dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude, zbog pitanja:
„1. U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka ali je tijekom postupka nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?
2. Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je izjavio reviziju protiv drugostupanjske presude, ali samo zbog prvog pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije. Predlaže da se ovaj sud prihvati reviziju tuženika i preinači drugostupanjsku presudu te odbije tužbeni zahtjev tužitelja s osnove promjenjive kamatne stope za isplatom iznosa od 28,89 EUR/217,70 kn, podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno postupanje drugostupanjskom sudu.
5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.
6. Revizija je neosnovana.
7. Pobijana presuda je sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena a zbog kojeg je tuženik podnio predmetu reviziju.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela ugovornih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, kao i zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
9. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija i u odnosu na koje pitanje je tuženik podnio reviziju, u revizijskom stupnju postupka sporno je, je li, kad je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbu na način da je povećao postojeći tužbeni zahtjev (na isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetne promjenjive kamatne stope potrošačkog kredita u švicarskim francima) na temelju nalaza vještaka (za iznos 28,89 EUR/217,70 kn), za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je preinačenje došlo nakon isteka zastarnog roka.
10. Nižestupanjski sudovi su dopustili preinaku tužbe učinjenu podneskom tužitelja od 16. listopada 2020. povećanjem tužbenog zahtjeva za isplatu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu nakon provedenog financijskog vještačenja, a podneskom od 17. ožujka 2022. dopustili su preinaku tužbenog zahtjeva i u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata od datuma plaćanja, a ne dospijeća, pri čemu su sudovi u bitnom zaključili da je i u pogledu preinačenog dijela tužbenog zahtjeva već utuženjem prvotno utuženog iznosa prekinuta zastara i za preinakom tužbe povećani dio.
10.1. Nadalje, prigovor zastare su sudovi otklonili uz obrazloženje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva koji se odnose na promjenu kamatne stope počinje teći ispočetka tek od 13. lipnja 2014., tj. od trenutka pravomoćnosti sudske presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 koja je potvrđena u dijelu glede promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a da zastara restitucijskih zahtjeva koji se odnose na valutnu klauzulu počinje teći 14. lipnja 2018., od donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., pa s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 10. svibnja 2019. sudovi su stoga prigovor zastare tuženika ocijenili neosnovanim.
10.2. Pri tom su navode tuženika da je za preinačeni dio nastupila zastara sudovi ocijenili neosnovanim, navodeći u bitnom da je tužitelj podneskom od 16. listopada 2020. specificirao tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, s obzirom da ga nije mogao bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, pa da stoga u situaciji kada je tužitelj već u tužbi utužio razliku preplaćenih kamata, dakle i taj iznos koji je konačnim zahtjevom nešto veći od onoga u tužbi, a kojega je naknadno izračunao financijski vještak, imajući u vidu da se tako preinačeni tužbeni zahtjev zasniva na istom činjeničnom stanju, dakle da nije došlo do promjene činjeničnih navoda u tužbi, već je tužbeni zahtjev preinačen nakon vještačenja provedenog u toj pravnoj stvari, sudovi su zaključili da i za preinačeni dio nema mjesta zastari.
11. Shvaćanje nižestupanjskih sudova glede prekida tijeka zastare u slučaju povećanja tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove u skladu je s pravnim shvaćanjem ovog suda. Naime, o postavljenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024., a koje glasi:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.
12. Osim toga, valja reći da je u činjenično i pravno podudarnim predmetima ovog suda broj Rev-206/2023-3 od 17. siječnja 2024., Rev-894/2024-2 od 17. srpnja 2024. i dr. na identično pitanje u odnosu na koje je dopuštena revizija i u ovom predmetu, te u odnosu na koje pitanje je tuženik podnio reviziju, odgovoreno sljedeće:
„…u slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.“.
13. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, proizlazi da je tijek zastare za potraživanja tužitelja po osnovi preplaćenih iznosa uslijed primjene ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prekinut već podnošenjem tužbe u ovom predmetu (10. svibnja 2019.), a ne u trenutku preinačenja tužbe povećanjem pojedinih već utuženih iznosa iz isti činjenične osnove (kako je tužitelj učinio podneskom do 16. listopada 2020., te 17. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, ocijenjeno je kako u konkretnom slučaju za povećane dijelove zahtjeva tužitelja nije protekao propisani petogodišnji zastarni rok, kako su to pravilno ocijenili nižestupanjski sudovi.
14. Slijedom navedenog, kako je drugostupanjski sud pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
15. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22. i 88/22.) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 23. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
