Poslovni broj: 4Kzd-17/25-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu za mladež toga suda Mariu Bulumu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika PV po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KOz-DO-43/24 od 12. prosinca 2024. zbog četiri kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24; u daljnjem tekstu KZ/11) nakon održanog ročišta rasprave 22. srpnja 2025. koje je zaključeno istoga dana i objavljeno 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

Optuženi: PV, sin P i Ž, rođene G, rođen **.**.1968. u [adresa], stanuje u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], ne zna je li razveden, otac četvero djece, zaposlen, u Njemačkoj, s mjesečnim primanjima od 1.700,00 eura, ne zna koja mu je adresa u Njemačkoj, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je iako temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: P Ob-4/2022 od 9. rujna 2023. obvezan doprinositi, na ime uzdržavanja djece ŽV, rođene **.**.2007. iznos od 111,73 eura mjesečno, GV, rođene **.**.2012. iznos od 101,58 eura mjesečno, OV, rođenog **.**.2016. iznos od 101,58 eura mjesečno i LV, rođene **.**.2017. iznos od 86,34 eura mjesečno, odnosno ukupno 401,23 eura mjesečno i to počevši od 25. svibnja 2023. pa nadalje do 4. lipnja 2025. ne doprinosi za uzdržavane ŽV i od 25. svibnja 2023. do 22. srpnja 2025, iako svjestan ove svoje obveze i iako u mogućnosti, budući je radno sposoban i privređuje, od 25. svibnja 2023. pa nadalje ne doprinosi za uzdržavanje djece, GV, OV i LV, čime je kćeri ŽV uskratio dužno uzdržavanje u iznosu od 2.793,25 eura i djeci GV, NV i LV uskratio dužno uzdržavanje u iznosu od 7.527,00 eura,

dakle, nije uzdržavao osobe koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,

čime je počinio četiri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja - opisana po članku 172. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjiva po članku 172. stavku 2. Kaznenog zakona,

Pa se optuženom PV za svako od predmetna četiri kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjiva po članku 172. stavku 2. Kaznenog zakona prethodno utvrđuju

kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci,

potom se isti na temelju odredbe čl. 51. Kaznenog zakona osuđuje na

jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

te se potom istom na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju odredbe čl. 62. st. 1. t. 1. Kaznenog zakona optuženom PV određuje se

p o s e b n a o b v e z a

da u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude podmiri dospjele, a neisplaćene dužne obroke zakonskog uzdržavanja u iznosu od sveukupno 10.320,25 eura i to uplatom z. z. oštećenih GV, OV i LV IV na njen račun broj: IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod OTP banke na njeno ime u iznosu od 7.527,00 eura, s naznakom "plaćanje zaostalog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4Kzd-17/25" te uplatom ŽV na njen račun broj: IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod OTP banke na njeno ime u iznosu od 2.793,25 eura s naznakom "plaćanje zaostalog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4Kzd-17/25"

Na temelju odredbe čl. 58. st. 5. Kaznenog zakona sud će opozvati izrečenu uvjetnu osudu ukoliko optuženi PV ne izvrši posebnu obvezu da u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude podmiri dospjele, a neisplaćene dužne obroke zakonskog uzdržavanja u ukupnom iznosu od 10.320,25 eura i to uplatom na račun majke i z. z. oštećenih GV, OV i LV IV na njen račun broj: IBAN: otvoren kod OTP banke otvorena na njeno ime u iznosu od 7.527,00 eura s naznakom "plaćanje zaostalog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4Kzd-17/25", te uplatom ŽV na njen račun broj:

IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod OTP banke na njeno ime u iznosu od 2.793,25 eura s naznakom: "plaćanje zaostalog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4Kzd-17/25"

Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25; u daljem tekstu ZKP/08) z. z. oštećenih IV i oštećenoj ŽV dosuđuju se postavljeni imovinsko pravni zahtjevi na ime dospjelih, a neisplaćenih dužnih obroka zakonskog uzdržavanja i to u odnosu na ŽV za razdoblje od 25. svibnja 2023. do 4. lipnja 2025. u iznosu od 2.793,25 eura, te se nalaže optuženiku navedeni iznos nadoknaditi uplatom na gore dostavljeni račun ŽV, a u odnosu na oštećenu djecu GV, OV i LV za razdoblje od 25. svibnja 2023. do 22. srpnja 2025, u iznosu od 7.527,00 eura te se nalaže optuženiku navedeni iznos nadoknaditi uplatom na gore dostavljeni račun z. z. oštećenih IV.

Na temelju odredbe čl. 62. st. 2. točka 10. KZ/11 optuženiku PV određuje se

p o s e b n a  o b v e z a

ispunjavanja obveze uzdržavanja sukladno presudi Općinskog suda u Metkoviću, broj: P Ob-4/22 od 9. rujna 2023. osim u odnosu na ŽV koja je u međuvremenu postala punoljetna i više se redovno ne školuje s tim da će sud opozvati izrečenu uvjetnu osudu ukoliko optuženi u roku provjeravanja ne bude redovito i dostatno ispunjavao obvezu uzdržavanja određenu presudom Općinskog suda Metkoviću, broj: P Ob-4/22 od 9. rujna 2023.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

Obrazloženje

1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 12. prosinca 2024. optužnicu poslovnog broja: KOz-DO-43/24 protiv PV zbog četiri kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.

2. Upitan na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi PV je izjavio da se ne smatra krivim.

3. Optuženi je u svojoj obrani u bitnome naveo da je brak između njega i njegove bivše supruge razveden. Da su imali problema radi toga što je ona pretjerano trošila, da on uopće ne zna na što je trošila te da je doznao, a to da ju je njena sestra uhvatila, da ga je 2021. godine varala sa svećenikom don CV. Da njegova bivša supruga, kada su se vjenčali, nije imala apsolutno ništa, da je on radeći pomagao koliko je god mogao ne samo njoj nego i njenoj obitelji. Da je 4. rujna 2021. bio u Njemačkoj i radio te da mu je ona samo poslala poruku da se ona odselila. Kada se za Božić vratio iz Njemačke da je doslovno plakao kada je pošao u banku radi toga što je ona ispraznila sve što je bilo na njihovom zajedničkom računu odnosno na njegovom računu za koji joj je bio dao punomoć. Upravo radi toga da on njoj ne plaća ništa za uzdržavanje niti će joj ikada plaćati, da njega država može poslati u zatvor ili bilo gdje, ali da on bivšoj supruzi nikad nikakve novce neće dati. Što se tiče njegove najstarije kćeri ŽV da ni njoj nije i neće ništa uplatiti radi toga što je ona u svemu ovome stala na majčinu stranu.

Nadalje je naveo da planira protiv bivše supruge podići tužbu vezano za to što je ona ispraznila njegov račun, a radi se o iznosu od 30.000,00 eura te da je također odnijela sa sobom i svo zlato. Sve to da je bilo 2021. kada se odselila iz njihovog zajedničkog stana.

Inače da on u Njemačkoj radi u špediciji, da je prije vozio kamion, a da sada radi u skladištu. Da mjesečno zaradi 1.700,00 eura. Da je prije imao primanja 2.300,00 eura međutim radi toga što više nije oženjen da nije mogao priložiti vjenčani list pa da mu je radi toga plaća pala na 1.700,00 eura. Što se tiče bivše supruge da bi ona mogla biti i gladna kruha, da joj on nebi pomogao. Da ima štednju za najmlađeg sina i jednom kada bude punoljetan da će mu to dati, a da do tada taj račun kontrolira samo on i da mu na njega uplaćuje štednju. Da na tom računu trenutno ima 2.000,00 eura.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju osumnjičenog PV od 9. srpnja 2024. s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 15-19),

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pregledani su i pročitani:

- presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P Ob-4/2022 od 25. svibnja 2023. (list spisa 2-7),

- podaci Regosa od 7. kolovoza 2024. (list spisa 21),

- uvjerenje Ministarstva pravosuđa i uprave za JV od 11. prosinca 2024. (list spisa 27).

- zapisnik o ispitivanju svjedokinje zz oštećene IV od 29. studenog 2024. i 21. srpnja 2025. (list spisa 25-26, 73),

- zapisnik o ispitivanju ŽV od 21. srpnja 2025. (list spisa 73)

- izlist sa računa z. z. oštećen IV predan u spis na raspravi od 21. srpnja 2025. ( list spisa od 75-125)

- izvadak iz KE za optuženika

5. Zakonska zastupnica oštećenih GV, OV i LV, IV u bitnome je iskazala da njoj bivši suprug nikada ništa nije uplatio s osnove uzdržavanja, da u tu svrhu predaje i izlist svoga računa te je postavila imovinskopravni zahtjev u odnosu na njihovo troje malodobne djece u ukupnom iznosu od 7.527,00 eura.

6. Oštećena ŽV u bitnome je navela da njoj otac nikada nije uplatio ništa s osnove uzdržavanja te je potom postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.793,25 eura i dostavila svoj broj računa na koji je navela da moli da joj se izvrši uplata zaostalih uzdržavanja sukladno postavljenom imovinskopravnom zahtjevu.

7. U ovom predmetu nije bilo sporno da je presudom suda u Metkoviću poslovnog broja P Ob-4/22 razveden brak optuženog i IV u kojem je rođeno četvero djece, da su navedena djeca nakon razvoda živjela s majkom IV te da je optuženi obvezan na plaćanje uzdržavanja za svoje četvero djece. Naime, iako optuženi u svojim osobnim podatcima navodi da ne zna je li razveden ili ne u svojoj obrani jasno govori kako zna da je razveden i da postoji obveza uzdržavanja. Nadalje, ni optuženi ni oštećena i z. z. oštećenih ne spore da optuženi nikada istima nije uplatio ništa s osnove uzdržavanja, a što proizlazi i iz izlista računa z. z. oštećenih pa sud i to smatra nespornim.

8. Međutim, ukazalo se spornim, imajući u vidu obranu optuženog postoje li okolnosti na optuženikovoj strani u smislu opravdanih razloga radi kojih u optuženom razdoblju nije mogao plaćati uzdržavanje sukladno predmetnoj sudskoj presudi. Dakle, u odnosu na obilježja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret dvojbeno je bilo jedino je li optuženi u predmetnom razdoblju iz opravdanih razloga bio onemogućen plaćati uzdržavanje kako je to određeno predmetnom sudskom presudom.

9. Iz obrane samog optuženika, razvidno je da je on u optuženom razdoblju bio zaposlen u Njemačkoj i redovito primao plaću od 1.700,00 eura, a iz čega je za zaključiti da je isti u optuženom razdoblju bio radno sposoban, da je privređivao i bio sposoban privređivati. Iz optuženikove obrane proizlazi da on ne želi svojoj bivšoj supruzi i svojoj kćeri ŽV išta plaćati s osnove uzdržavanja jer da smatra da mu je bivša supruga 2021., kada se odselila iz njihovog zajedničkog stana, uzela 30.000,00 eura s računa na koji joj je dao punomoć, a što da nije trebala učiniti i da on njoj radi toga nikad ništa neće dati, „da joj nebi dao ni za kruh da je gladna.“ Posebno je potrebno napomenuti i da optuženi još nije pokrenuo nikakav postupak za povrat navedenog navodno protupravno otuđenog novca s računa iako se to po njegovom iskazu dogodilo 2021. dakle znatno ranije nego što je na snazi predmetna presuda Općinskog suda u Metkoviću kojom je odlučeno o optuženikovom plaćanju uzdržavanja.

10. Ovakva obrana optuženog očito ukazuje na činjenicu da kod optuženog nisu postojali opravdani razlozi radi kojih nije plaćao uzdržavanje u iznosima i u dinamici kako je to određeno pravomoćnom sudkom presudom Općinskog suda u Metkoviću budući da je isti očito privređivao, bio u stanju raditi i time imao imovinu iz koje je mogao redovito podmirivati uzdržavanje, ali to po vlastitom iskazu jednostavno nije želio te da čak ni u najmanjem, simboličnom iznosu, to nije učinio.

11. Iz iskaza zakonske zastupnice oštećenih IV, kao i iz iskaza oštećene ŽV proizlazi jednako kao i iz pregleda prometa po računu IV, a što i sam optuženi potvrđuje, da optuženi u predmetnom razdoblju nije plaćao uzdržavanje kako je to određeno predmetnom sudskom presudom ni u najmanjem iznosu. Ovi navodi korespondiraju s obranom optuženog u smislu da on ni bivšoj supruzi ni najstarijoj kćeri ŽV, neće ništa uplaćivati s osnove uzdržavanja jer da je ŽV tijekom razvoda stala na majčinu stranu. Slijedom svega navedenog sud iskaze IV i ŽV smatra vjerodostojnima.

12. Ovdje je potrebno napomenuti da optuženi u svojoj obrani navodi da je z. z. oštećenih 2021. podigla veći iznos s njegovog računa na koji joj je dao punomoć, ali je za napomenuti kako 2021. godina nije vrijeme obuhvaćeno predmetnom optužnicom, niti je to razdoblje u kojem je po predmetnoj sudskoj presudi optuženi bio dužan plaćati uzdržavanje, dakle ako je taj transfer novca i realiziran dogodio se prije optuženog razdoblja pa samim time ovakvi njegovi navodi nisu relevantni za odlučivanje o postojanju predmetnih kaznenih djela koja su se dogodila znatno iza toga, a ako je njegova tadašnja supruga uistinu neosnovano sebi pribavila novac s njegovog računa može pred sudom pokrenuti odgovarajući postupka radi povrata istog.

13. Dakle budući da je tijekom dokaznog postupka pregledan promet po z. z. oštećenih iz kojeg je razvidno da joj u optuženom razdoblju optuženi nije ništa uplatio ni s osnove uzdržavanja ni s bilo koje druge osnove, sud je došao do zaključka da optuženi nije uplaćivao uzdržavanje sukladno predmetnoj pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Metkoviću iako je to mogao činiti obzirom da je bio zaposlen i imao primanja.

14. Slijedom navedenog za zaključiti je da su u postupanju optuženika u optuženom razdoblju ispunjeni svi oni elementi koji čine zakonska obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja koje se optuženiku stavljaju na teret te da je u konkretnom slučaju u pitanju bio prije svega osobni dojam optuženika da se ne smatra krivim kada se očitovao o krivnji.

15. Naime, ovdje je potrebno napomenuti da osoba koja je dužna uplaćivati uzdržavanje mora to činiti u iznosima i u rokovima kako je to određeno pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom. Budući da optuženi uistinu u optuženom razdoblju, i po vlastitom iskazu, a i po iskazu zakonske zastupnice oštećene djece i oštećene i sukladno pregledu prometa po računu z. z. oštećenih, a koji je pregledan i pročitan tijekom dokaznog postupka nije ništa uplatio s osnove uzdržavanja majci i zakonskoj zastupnici oštećene djece, on je time ostvario sva zakonska obilježja četiriju kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja. Činjenica da je on tijekom rasprave naveo da on odvaja štednju za najmlađeg sina i da će mu on to dati kada bude punoljetan, a da je to račun koji samo on kontrolira, ne može se smatrati okolnošću na njegovoj strani koja bi isključila protupravnost u odnosu na to dijete, jer ono ni osoba zadužena za njegovu skrb ne mogu raspolagati tim novcima niti će još izvijeno vrijeme moći raspolagati, pa takav podatak ne utječe na ispunjavanje zakonskih obilježja predmetnih kaznenih djela.

16. Stajalište je ovoga suda, a što je u konačnici i ustaljena sudska praksa sudova u Republici Hrvatskoj u sličnim predmetima da činjenica nezaposlenosti ili nižih primanja na poslu kojim se osoba bavi nije dovoljan, odnosno opravdan razlog za nemogućnost plaćanja uzdržavanja. Naime, optuženi je dovoljno zdrava i radno sposobna osoba, a njegova zakonska obveza je skrbiti za svoju djecu. Optuženik je prije svih obveza koje ima dužan izvršavati zakonsku obvezu uzdržavanja, a ostale obveze podmirivati iz preostalog dijela imovine odnosno primanja, a što u konkretnom slučaju optuženi, čak i po vlastitom iskazu, nije činio i to samo radi toga što nije želio. Optuženi je dužan, ukoliko se to ukaže potrebnim, pronaći i dodatno zaposlenje pa i više njih kako bi mogao uzdržavati svoje dijete te plaćati uzdržavanje iz sve svoje imovine koju ima. Za sud je nesporno da optuženi zna da njegova djeca moraju svakodnevno jesti, oblačiti se, pohađati školu, ukratko normalno živjeti i da je ta potreba stalna i svakodnevna, a nikako periodična i povremena pa je redovito plaćanje uzdržavanja u dosuđenim iznosima nužno i ne može biti uvjetovano ničim pa ni činjenicom da optuženi ne želi bivšoj supruzi ništa uplaćivati. Ili da za dijete ima ušteđevinu koju će mu dati kada postane punoljetno za 9 godina kako to optuženi navodi. Potrebno je navesti i da optuženi u svojoj obrani navodi da je zakonska zastupnica oštećene djece tijekom 2021. kada je prestao njihov zajednički život s njegovog računa podigla jedan znatniji iznos novca, međutim, za napomenuti je kako se u konkretnom slučaju ne radi o optuženom razdoblju već o vremenu prije njega, pa ako je u tom razdoblju ona neovlašteno podigla neki novac s optuženikovog računa optuženi ga može potraživati od nje, međutim navodeći to u svojoj obrani optuženi navodi da još nije ni pokrenuo odgovarajući sudski postupka u tom smijeru.

17. Analizirajući dakle svaki izvedeni dokaz zasebno i sve izvedene dokaze u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženika, ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi počinio predmetna kaznena djela u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci ove presude, a na štetu svoje djece te da u konkretnom slučaju nema elemenata koji bi isključivali njegovu kazneno-pravnu odgovornost.

18. Sud je iskaz zakonske zastupnice oštećene djece IV i oštećen ŽV cijenio životnim i logičnim, dosljednim samome sebi te sukladnim međusobno i sukladnim drugim dokazima pregledanim tijekom dokaznog postupka, posebice pregledu prometa po računu z. z. oštećenih pa samim time i vjerodostojnim.

19. Nasuprot iskazu z. z. oštećenika i ŽV sud je iskaz optuženika cijenio usmjerenim na objašnjenje zašto ne ispunjava zakonsku obvezu plaćanja uzdržavanja, odnosno iskazom kojim isti u bitnome potvrđuje da je počinio predmetna kaznena djela jer nije želio i dalje ne želi ništa plaćati bivšoj supruzi ni kćeri ŽV iako u svojoj obrani u bitnome potvrđuje da nije doprinosio za uzdržavanje sukladno predmetnoj sudskoj presudi.

20. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženika prema predmetnim kaznenim djelima može se reći da je on u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istih bio potpuno svjestan zabranjenih posljedica svoga postupanja i da je želio njihov nastup pa je za sud nesporno da je isti u optuženom razdoblju postupao s izravnom namjerom budući da je nesporno znao koliko je po pravomoćnoj sudskoj presudi dužan plaćati s osnove uzdržavanja kao i da nesporno ništa od toga nije uplaćivao iako dajući osobne podatke navodi da ne zna je li razveden ili ne, ali potom u obrani navodi da mu se plaća u Njemačkoj snizila jer nije mogao više predati potvrdu da je u braku te u prvoj rečenici svoje obrane navodi da se od supruge razveo.

21. Dakle, budući da je optuženi svojim postupanjem u optuženom razdoblju ostvario sva zakonska obilježja četiriju kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njegovom postupanju, to je isti odgovoran za počinjenje navedenih kaznenih djela pa ga je sud oglasio krivim.

22. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela ovaj sud smatra da je isti bio potpuno ubrojivi jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje bilo kakve sumnje da bi ikakve smetnje mogle utjecati na njegovu potpunu ubrojivost.

23. Prilikom donošenja odluke o sankciji, sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i o tome da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela. Sud je također vodio računa o štetnosti neplaćanja uzdržavanja djeci s obzirom da je zaštićeni objekt kaznenog djela upravo dijete, kao i o jačini ugrožavanja tog zaštićenog objekta u smislu dugotrajnosti počinjenja predmetnih kaznenih djela, koje okolnosti je uzeo kao otegotne na strani opzuženika, dok je optuženom kao olakotnu okolnost uzeo činjenicu da je isti neosuđivana osoba.

24. Sud je smatrao da će svrha kaznenopravnih sankcija prema optuženom biti ostvarena osudom na kaznu zatvora te potom izricanjem uvjetne osude istome uz izricanje odgovarajućih posebnih obveza te da će optuženika i ovakva vrsta prijekora potaknuti da ubuduće ne čini kaznena djela, s tim da Sud smatra da trajanje roka iz posebnih obveza kao i roka kušnje mora biti primjereno težini počinjenih kaznenih djela.

25. Stoga je Sud optuženog na temelju odredbe 172. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 za predmetna četiri kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 osudio na kazne zatvora u trajanju od po 6 mjeseci, potom je istog na temelju odredbe čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci te je potom istom na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od 3 godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

26. Nadalje, sud je na temelju odredbe čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 optuženom PV odredio posebnu obvezu da u roku od 1 godine po pravomoćnosti ove presude podmiri dospjele, a neisplaćene dužne obroke zakonskog uzdržavanja u iznosu od sveukupno 10.320,25 eura i to uplatom z. z. oštećenih GV, OV i LV, IV na njen račun broj: IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod OTP banke na njeno ime iznos od 7.527,00 eura, s naznakom "plaćanje zaostalog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4Kzd-17/25" te uplatom ŽV na njen račun broj: IBAN:

[broj bankovnog računa] otvoren kod OTP banke na njeno ime iznos od 2.793,25 eura s naznakom "plaćanje zaostalog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4Kzd-17/25", s tim da će sud na temelju odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11 opozvati izrečenu uvjetnu osudu ukoliko optuženi PV ne izvrši posebnu obvezu da u roku od 1 godine po pravomoćnosti ove presude podmiri dospjele, a neisplaćene dužne obroke zakonskog uzdržavanja u ukupnom iznosu od 10.320,25 eura i to uplatom na račun majke i z. z. oštećenih GV, OV i LV, IV na njen račun broj: IBAN: otvoren kod OTP banke otvoren na njeno ime u iznosu od 7.527,00 eura s naznakom "plaćanje zaostalog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4Kzd-17/25", te uplatom ŽV na njen račun broj: IBAN:

[broj bankovnog računa] otvoren kod OTP banke na njeno ime u iznosu od 2.793,25 eura s naznakom: "plaćanje zaostalog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4Kzd-17/25"

27. Zatim je Sud na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 z. z. oštećenih IV i oštećenoj ŽV dosudio postavljene imovinsko pravne zahtjeve na ime dospjelih, a neisplaćenih dužnih obroka zakonskog uzdržavanja i to u odnosu na ŽV za razdoblje od 25. svibnja 2023. do 4. lipnja 2025. u iznosu od 2.793,25 eura, te je naložio optuženiku navedeni iznos nadoknaditi uplatom na gore dostavljeni račun ŽV, a u odnosu na oštećenu djecu GV, OV i LV za razdoblje od 25. svibnja 2023. do 22. srpnja 2025, u iznosu od 7.527,00 eura i to na način da je naložio optuženiku navedeni iznos nadoknaditi uplatom na gore dostavljeni račun z. z. oštećenih IV.

28. Nadalje, Sud je na temelju odredbe čl. 62. st. 2. točka 10. KZ/11 optuženiku PV odredio još i posebnu obvezu ispunjavanja obveze uzdržavanja sukladno presudi Općinskog suda u Metkoviću, broj: P Ob-4/22 od 9. rujna 2023. osim u odnosu na ŽV koja je u međuvremenu postala punoljetna i više se redovno ne školuje, s tim da će sud opozvati izrečenu uvjetnu osudu ukoliko optuženi u roku provjeravanja ne bude redovito i dostatno ispunjavao obvezu uzdržavanja određenu presudom Općinskog suda Metkoviću, broj: P Ob-4/22 od 9. rujna 2023.

29. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08 odlučio da troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda smatrajući da bi obvezivanjem optuženika na snošenje troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje osoba koje je optuženi dužan uzdržavati.

U Dubrovniku, 23. srpnja 2025.

Sudac za mladež:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj KOz-DO-43/24,

- Optuženiku PV,

- Oštećenoj ŽV,

- Zakonskoj zastupnici oštećenih IV.