REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1510/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], zastupanih po upravitelju Stambeni servis – poslovni centar d.o.o., Zagreb, Čanićeva 4, OIB:42547882422, kojeg zastupa punomoćnica Snježana Drvodelić, odvjetnica u Petrinji, protiv tuženice Republike Hrvatske, Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, Savska cesta 28, OIB:43664740219, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-425/2019-2 od 15. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Povrv-163/2018-13 od 25. veljače 2019., na sjednici održanoj 23. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-425/2019-2 od 15. lipnja 2020. i presuda Općinskog suda u Sisku broj Povrv-163/2018-13 od 25. veljače 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Sisku broj Povrv-163/2018-13 od 25. veljače 2019. suđeno je:
„1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Domagoja Ocvareka iz Petrinje, poslovni broj Ovrv-33/17 od 25. travnja 2017. kojim se nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Radnička cesta 22/I, Zagreb, OIB 43664740219, da Suvlasnicima stambene zgrade, zastupani po upravitelju STAMBENI SERVIS – POSLOVNI CENTAR d.o.o., OIB: 42547882422, Zagreb, Čanićeva 4, zastupan po direktoru KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime sredstava pričuve kotlovnice za stambeni prostor u [adresa], isplati iznos od 1.471,68 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi
- na iznos od 210,24 kuna tekuće od 21. rujna 2016. pa do isplate
- na iznos od 210,24 kuna tekuće od 21. listopada 2016. pa do isplate
- na iznos od 210,24 kuna tekuće od 21. studenog 2016. pa do isplate
- na iznos od 210,24 kuna tekuće od 21. prosinca 2016. pa do isplate
- na iznos od 210,24 kuna tekuće od 21. siječnja 2017. pa do isplate
- na iznos od 210,24 kuna tekuće od 21. veljače 2017. pa do isplate
- na iznos od 210,24 kuna tekuće od 21. ožujka 2017. pa do isplate.
i naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.387,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koje teku od presuđena 25. veljače 2019. pa do isplate sve u roku od 8 dana.“
2. Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-425/2019-2 od 15. lipnja 2020 suđeno je:
„Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku od 25. veljače 2019. godine broj Povrv-163/18.
Odbija se zahtjev tuženice za dosudu troškova žalbenog postupka.“
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2597/2020-2 od 1. veljače 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog pravnog pitanja koje glasi:
''Da li tražbina koja se odnosi na pokriće troškova centralnog grijanja, redovno održavanje kotlovnice, kao i pokriće troškova energenata i održavanje sustava proizvodnje energije u kotlovnici – a osobito u slučaju ako kotlovnica nije u sastavu stambene zgrade, već je u drugoj nekretnini, u vlasništvu treće osobe – predstavljaju zajedničku pričuvu ili režijske troškove za isporučenu energiju i tko je u iste u obvezi plaćati, vlasnik ili korisnik?''.
4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te je predložila preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz nadoknadu troškova postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11-pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Revizija je osnovana.
8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu troškova „pričuve za kotlovnicu“ za razdoblje od rujna 2016. do ožujka 2017.
9.1. Nižestupanjski sudovi su održali na snazi platni nalog za iznos od 1.471,68 kn, počevši od utvrđenja:
- tužitelji i tuženica su suvlasnici stambene zgrade pri čemu je tuženica vlasnica stana koji je na temelju ugovora o najmu dan na korištenje najmoprimcu ĆG
- za stan tuženice, koji je u posjedu najmoprimca, isporučena je toplinska energija iz kotlovnice za koju tužitelji potražuju naknadu na ime održavanja sustava
- suvlasnici posebnih dijelova zgrade [adresa] sklopili su, na temelju čl. 375. ZVDSP, Međuvlasnički ugovor stranaka za održavanje predmetne nekretnine od 1. svibnja 2012. (dalje: Međuvlasnički ugovor) koji se odnosi na upravljanje zgradom i sustavom centralnog grijanja kao i izvršavanje prava i obveza vezanih uz isto
- Ugovorom broj 1606/12 od 1. svibnja 2012. utvrđena su prava i obveze upravitelja Stambenog servisa – poslovni centar d.o.o. i suvlasnika stambene zgrade u svezi sustava centralnog grijanja
- visina pričuve, za razdoblje od 1. listopada 2014. do 31. prosinca 2014., utvrđena je u iznosu od 8,295 (koeficijent visine pričuve – KVP, za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. rujna 2015. u iznosu od 6,045, a od 1. listopada 2015. u iznosu od 5,43.
9.2. Nižestupanjski sudovi su zaključili da kotlovnica u smislu čl. 377. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP) predstavlja zajednički dio predmetne zgrade zbog čega se na nju primjenjuju odredbe čl. 380. i 85. ZVDSV o zajedničkoj pričuvi te da je, imajući u vidu odredbe Međuvlasničkog ugovora, tuženica kao vlasnica posebnog dijela nekretnine dužna plaćati zajedničku pričuvu, jer ista tereti vlasnika, a ne treću osobu kojoj je stan dan u najam. Računi koje tuženica smatra troškom za isporučenu toplinsku energiju iz postrojenja za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, po stavu nižestupanjskih sudova ne predstavljaju isporučenu toplinsku energiju za predmetnu nekretninu (stan u vlasništvu tuženice), već se radi o zajedničkoj pričuvi koja je utvrđena međuvlasničkim ugovorom.
10.1. Tuženica u reviziji problematizira primjenu materijalnog prava i shvaćanje nižestupanjskih sudova da se utuženo potraživanje ne odnosi na troškove toplinske energije, već da se radi o tražbini zajedničke pričuve te da su suvlasnici ugovorili da troškove održavanja postrojenja za proizvodnju i distribuciju toplinske energije u cijelosti snose suvlasnici stanova.
10.2. Tuženica ističe da predmetna kotlovnica uopće nije vlasništvo suvlasnika koji se ovdje javljaju kao tužitelji, niti suvlasnika drugih zgrada u sustavu grijanja, već je vlasništvo Grada Petrinje te već samim time ne predstavlja njihovo zajedničko vlasništvo niti zajednički dio njihove nekretnine u smislu članka 377. ZVDSP. Također, ista se ne može smatrati niti pripatkom posebnih dijelova nekretnine u smislu čl. 67. st. 6. odnosno čl. 7. ZVDSP pa se niti tražbina tužitelja ne može smatrati tražbinom na ime zajedničke pričuve iz čl. 90. ZVDSP. Tuženica smatra da utuženo potraživanje predstavlja troškove za isporučenu toplinsku energiju, a za koje troškove odgovara korisnik stana. Radi navedenog, računi za predmetno potraživanje su dostavljani jednom mjesečno (za protekli mjesec) korisniku, a ne tuženici. U prilog navedenom, ističe i da je pričuva uvijek vezana uz vlasništvo odnosno da istu uvijek sakupljaju i plaćaju vlasnici pa bi tako i pričuva kotlovnice proizlazila iz vlasništva, a vlasnik kotlovnice u ovom predmetu je Grad Petrinja koji je korisnicima stanova dao kotlovnicu na korištenje u svrhu održavanja kotlovnice, a ne proizvodnja toplinske energije, uporaba i troškovi energenata, a tužitelji su taj prošireni pojam proizvodnje i distribucije toplinske energije podveli pod pojam „pričuva kotlovnice“ za što nema utemeljenja u zakonu. Stoga troškovi održavanja kotlovnice i potrošnje toplinske energije ne mogu predstavljati zajedničku pričuvu iz čl. 90. ZVDSP. Prema st. 4. navedene odredbe iz zajedničke pričuve dopuštena su samo ona plaćanja koja su učinjena radi plaćanja troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetog za pokriće tih troškova. Svrha zajedničke pričuve je određena kogentnom zakonskom odredbom te suvlasnici nekretnine ne mogu koristiti sredstva zajedničke pričuve za neka druga plaćanja pa tako niti u konkretnom slučaju plaćanja na ime održavanja kotlovnice i potrošnje toplinske energije te stoga ne mogu međuvlasničkim ugovorom proširiti primjenu zajedničke pričuve izvan navedenog zakonskog okvira namjene zajedničke pričuve.
11. Nižestupanjski sudovi zaključak da se utuženo potraživanje odnosi na troškove pričuve temelje na odredbama Međuvlasničkog ugovora, a da pri tomu nije utvrđeno od kojih se troškova sastoji utuženi iznos s obzirom na sadržaj odredbe čl. 14. st. 2. Ugovora o upravljanju zgradom i zajedničkim dijelovima sustava grijanja te može li se prema odredbi čl. 377. ZVDSP ta kotlovnica uopće smatrati pertinencijom zgrade.
11.1. Ovaj sud je u odlukama broj Rev-381/2023-2 od 25. srpnja 2023., Rev-924/2023- 2 od 30. listopada 2024. i dr. izrazio sljedeće pravno shvaćanje:
„Tražbina, koja se odnosi na pokriće troškova energenata u kotlovnici, koja kotlovnica je samostojeći objekt izgrađen na zasebnoj čestici u vlasništvu treće osobe (Grada Petrinje), i iz koje se vrši isporuka toplinske energije za veći broj zgrada, nije tražbina za koju se formira zajednička pričuva, niti tražbina koja se podmiruje iz zajedničke pričuve, već tražbina koja se odnosi na režijske troškove za isporučenu toplinsku energiju.“
11.2. Nadalje, u odlukama Rev-1303/2021-2 od 27. rujna 2022., Rev-1306/2021-2 od19. ožujka 2024., Rev-59/2022-2 od 23. travnja 2024. ovaj sud je izrazio pravno shvaćanje da je, ako je riječ samo o troškovima pričuve za kotlovnicu obveznik plaćanja vlasnik (čl. 89. st. 2. ZVDSP), ali ako je u utuženom iznosu sadržan i trošak grijanja obveznik plaćanja je korisnik stana (čl. 84. st. 2. i 3. ZVDSP).
12. Stoga se i u ovom konkretnom slučaju upućuje na sadržaj naprijed navedenih pravnih shvaćanja ovog suda te odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:
"Tražbina koja se istodobno odnosi na pokriće troškova centralnog grijanja, redovno održavanje kotlovnice, kao i pokriće troškova energenata i održavanje sustava proizvodnje energije u kotlovnici (a osobito u slučaju ako kotlovnica nije u sastavu stambene zgrade, već je u drugoj nekretnini u vlasništvu treće osobe), ne predstavlja isključivo zajedničku pričuvu za kotlovnicu koju je dužan snositi vlasnik stana, već je u takvoj situaciji te troškove u obvezi snositi korisnik stana."
13. S obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrdili sve činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava, nema uvjeta za preinaku pobijane presuda pa je valjalo presude sudova nižeg stupnja ukinuti, primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP. U nastavku postupka potrebno je prije svega točno utvrditi na što se odnosi utuženo potraživanje te nakon toga donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP) pa je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 23. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
