Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kmp-18/2025-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, u vijeću toga suda za mladež, u sastavu sutkinje za mladež tog suda Mirele Sladić, kao predsjednice vijeća za mladež te suca porotnika za mladež Irfana Dizdarevića kao člana vijeća za mladež i sutkinje porotnice za mladež Irinke Vidović kao članice vijeća za mladež, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog mlađeg punoljetnika UUV i 2. okrivljenog mlađeg punoljetnika KUV, radi izvršenja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br.: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva za u Sisku (dalje u tekstu ODO Sisak) broj KOmp-DO-8/2025 od 26. ožujka 2025., nakon rasprave održane 23. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenika ODO Sisak za mladež UU, 1. okrivljenog mlađeg punoljetnika GUV, braniteljice 1. okrivljenog mlađeg punoljetnika Josipe Miffek Herak, odvjetnice iz [adresa], 2. okrivljenog mlađeg punoljetnika KUV, braniteljice 2. okrivljenog mlađeg punoljetnika Ivane Marković Palaić, odvjetnice iz [adresa], prevoditelja za rumunjski jezik Dimitrie Liubomira Luchin, dana 25. srpnja 2025., u prisutnosti ODO Sisak, 1. okrivljenog mlađeg punoljetnika UUV, braniteljice 1. okrivljenog mlađeg punoljetnika Josipe Miffek Herak, i braniteljice KU, odvjetnice iz [adresa], 2. okrivljenog mlađeg punoljetnika KUV, braniteljice 2. okrivljenog mlađeg punoljetnika Ivane Marković Palaić, odvjetnice iz [adresa], prevoditelja IUV, objavio je, a dana 23. srpnja 2025..
p r e s u d i o j e
1. okrivljenik ĐUV, sin U i GU, djevojački K, rođen **.**.2004. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]. G, [adresa], državljanin Rumunjske, djelatnik, završio osnovnu školu, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, bez imovine, nalazi se u istražnom zatvoru,
k r i v j e
I. što je:
02.ožujka 2025., na području Sisačko- moslavačke županije, Petrinje, a nakon prethodnog dogovora i prema dobivenim uputama od strane nepoznate muške osobe
– organizatora, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi za točno neutvrđeni iznos kao vozač osobnog automobila „Dacia Logan“, registarske oznake [registarska oznaka] u kojem se kao suvozač nalazio KUV, došao na dogovoreno neutvrđeno mjesto u blizini državne granice sa Bosnom i Hercegovinom gdje je u automobil smjestio 11 ilegalnih migranata državljana Turske, znajući da su navedene osobe nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku izvan graničnog prijelaza bez valjanih osobnih isprava i viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj, od kojih se četvero osoba smjestilo u prtljažni prostor vozila koji ne služi prijevozu osoba i ne može se otvoriti iznutra te na zadnje sjedalo smjestilo 7 osoba, te se tako kretao s tim vozilom u smjeru Zagreba, kada su ga u 05,55 sati u Novom Selištu ispred kbr. 49, policijski službenici pokušali zaustaviti uporabom svjetleće palice "STOP POLICIJA", na što se nije zaustavio već je nastavio voziti u smjeru grada Petrinje gdje je u jednom trenutku iznenada vozilo skrenulo van kolnika na travnatu površinu i prednjim dijelom vozila se oslonilo na stablo, a potom su obojica napustila vozilo i krenula bježati u obližnju šumu dok su osobe ostale u vozilu,
II. dakle, iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj,
III. čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem ili boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11,
IV. pa se 1. okrivljenik ĐUV, za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, na temelju istog zakonskog propisa
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine
te mu se na temelju članka 56. KZ/11
i z r i č e
U V J E T N A O S U D A
pa kazna zatvora na koju je 1. okrivljenik ĐUV osuđen neće biti izvršena ukoliko 1. okrivljenik ĐUV u roku provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju članka 54. KZ/11 vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom uračunava se u izrečenu kaznu zatvora od uhićenja 2. ožujka 2025. do 25. srpnja 2025.
V. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 1. okrivljenik ĐUV. se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice.
VI. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08
2. okrivljenik KUV, sin I i IU, djevojački Đ, rođen **.**.2004. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]. G, [adresa], državljanin Rumunjske, mesar sa završenom srednjom školom, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, bez imovine, nalazi se u istražnom zatvoru.
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
VII. da bi:
02.ožujka 2025., na području Sisačko- moslavačke županije, Petrinje, a nakon prethodnog dogovora i prema dobivenim uputama od strane nepoznate muške osobe
– organizatora, u nakani da se nepripadno materijalno okoristiti za točno neutvrđeni iznos po prijevozu i da isti međusobno podijeli sa 1. osumnjičenikom ĐUV, kao vozačem osobnog automobila „Dacia Logan“, registarske oznake [registarska oznaka] u kojem se nalazio kao suvozač, došao na dogovoreno neutvrđeno mjesto u blizini državne granice sa Bosnom i Hercegovinom gdje je 1. osumnjičenik ĐUV u automobil smjestio 11 ilegalnih migranata državljana Turske, znajući da su navedene osobe nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku izvan graničnog prijelaza bez valjanih osobnih isprava i viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj, od kojih su četvero osoba smjestili u prtljažni prostor vozila koji ne služi prijevozu osoba i ne može se otvoriti iznutra te na zadnje sjedalo 7 osoba, svjestan da takvim smještajem osoba i prijevozom može ugroziti njihov život i zdravlje i da vozilo nije predviđeno za prijevoz tolikog broja osoba i da su iste osobe stiješnjene i nagurane jedna na drugu te se tako kretao kao suvozač u vozilu koje se kretalo u smjeru Zagreba, kada su u 05,55 sati u Novom Selištu ispred kbr. 49, policijski službenici pokušali zaustaviti vozilo uporabom svjetleće palice "STOP POLICIJA", na što se vozilo nije zaustavilo već je nastavilo vožnju u smjeru grada Petrinje gdje je u jednom trenutku iznenada vozilo skrenulo van kolnika na travnatu površinu i prednjim dijelom vozila se oslonilo na stablo, a potom su obojica napustila vozila i krenula bježati u obližnju šumu dok su osobe u vozilu ostale zatvorene,
VIII. dakle, iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela je doveden u opasnost život i tijelo osoba koje nedozvoljeno ulaze, kreće se ili borave u [adresa] ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma i s njim je postupano na nečovječan i ponižavajući način,
IX. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem ili boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državni članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma opisano po članku 326. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11.
X. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci 2. okrivljenika i nužni izdaci i nagrada braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Optužnicom KOmp–DO-8/2025 od 26. ožujka 2025., ODO Sisak tereti 1. okrivljenog ĐU i 2. okrivljenog CUV za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem ili boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma- opisano po članku 326.stavak 2 u vezi stavak 1. KZ/11 ,a kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11.
2. Pozvan da se očituje o optužbi, 1.okrivljeni mlađi punoljetnik UUV ne smatra se krivim, kao niti 2. okrivljeni mlađi punoljetnik KUV, te iskazuju na kraju dokaznog postupka
3. U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi:1) saslušanjem svjedoka CU (list spisa 393); 2) saslušanjem svjedoka RU (list spisa 394); 3) saslušanjem svjedoka NU (list spisa 406); 4) saslušanjem svjedoka LU (list spisa 408); 5) saslušanjem svjedoka HU (list spisa 409); te dokazi uvidom u: 5) izvješće o postupanju policijskih službenika Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Petrinja od 2. ožujka 2025. (list spisa 28-30); 6) u izvješće o postupanju policijskih službenika Policijske uprave sisačko-moslavačke, Službe za granicu, Policijske postaje Petrinja od 2. ožujka 2025. (list spisa 31-32); 7) u zapisnik o očevidu Policijske postaje Petrinja od 2. ožujka 2025. (list spisa 33-35); 8) u zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Petrinja od 2. ožujka 2025. (list spisa 36-38); 9) u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] (list spisa 39); 10) u zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Petrinja od 2. ožujka 2025. (list spisa 40-41); 11) u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] (list spisa 42); 12) u izjave o osobnim podacima stranaca (list spisa 57-78); 13) u preslike osobnih iskaznica osumnjičenika (list spisa 106); 14) uz suglasnost stranka izvedeni su u dokazi uvidom i čitanjem o ispitivanju svjedoka PU (list spisa 124-127) i 15) zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆU (list spisa 128-131); 16) uvidom u mišljenje i prijedlog više stručne savjetnice za mladež za 1. osumnjičenog ĐUV (list spisa 171-172); 17) u mišljenje i prijedlog više stručne savjetnice za mladež za 2. osumnjičenog KUV (list spisa 173-174)., nakon kojih dokaza su okrivljeni mlađi punoljetnici iznosili svoje iskaze, nakon čega su još izvedeni dokazi 18) uvidom i čitanjem zapisnika o ispitivanju osumnjičenika ĐUV- ĐU kod Policijske postaje Petrinja sa pripadajućom DVD snimkom; 19) uvidom i čitanjem zapisnik o ispitivanju osumnjičenika KUV kod Policijske postaje Petrinja sa pripadajućom DVD snimkom ; 20) uvidom u izvod iz Pe-a za 1. okrivljenika i 2. okrivljenika od 03.03.2025. (list spisa 91-93) i 21) uvidom u izvod iz Ke-a za 1. okrivljenika i 2. okrivljenika od 03.03.2025. (list spisa 118-119).
4. Uz suglasnost stranka nije izveden dokaz reprodukcijom snimke prvog ispitivanja osumnjičenih.
5. Svjedok CU, policijski službenik iskazuje kako je krenuo na posao i na kružnom toku u Glini uočio je automobil ispred sebe gdje su mu iz gepeka dvije osobe mahale. Gepek je bio otvoren i svjedok ih uočava, te obavještava šefa smjene. U dogovoru sa šefom smjene i ostalim kolegama bilo je odgovoreno da će navedeni automobil biti zaustavljen na području [adresa], obzirom da u blizini nije bilo patrole. Svjedok se vozio iza njih svojim automobilom s kojim je zapravo išao na posao, u [adresa] je bila patrola te je kolega koji je bio obučen u službenu uniformu i nosio je reflektirajući prsluk, dao znak zaustavljanja svjetlećom palicom "stop policija", međutim vozilo je zaobišlo kolegu policajca te se zaustavilo na travnatoj površini pored autobusne stanice. Po zaustavljanju vozač i suvozač su izašli iz automobila i dali su se u bijeg, dok su migranti ostali u automobilu. Svjedok je ostao pored automobila iz kojeg su izašli vozač i suvozač, radi osiguravanja imovine i osoba, dok su kolege iz patrole krenuli za vozačem i suvozačem koji su se dali u bijeg. Koliko je točno osoba bilo ne može se izjasniti, osim da su dvije osobe bile u prtljažnom prostoru. Automobil je bio vidno opterećen, jer je bio veći broj ljudi u automobilu, međutim on ih nije brojio i ne zna koliko ih je bilo u kabini vozila. Desetak minuta nakon što su se vozač i suvozač dali u bijeg, njegove radne kolege pronašli su jednog od bjegunaca, dok drugi nije bio pronađen i po čuvenju bio pronađen od strane kolega nakon nekog proteka vremena. Koliko je svjedoku poznato, osim što su se vozač i suvozač dali u bijeg, prilikom uhićenja osoba koja je bila uhićena nije pružala otpor.
5.a Odgovarajući na pitanja stranka iskazuje da nije pratio rad kolega već je ostao pored automobila, radi osiguranja da osobe u automobilu ne napuste lice mjesta i ono što je svjedok vidio nije vidio da bi se itko opirao; automobil nije bio otvaran, netko od putnika je otvorio prozore da bi mogli disati; u prtljažnom prostoru bile su u sjedećem položaju i bilo je najmanje dvije osobe; akcija je počela u 05:55, pratio je vozilo do 06:00 sati kada su se isti zaustavili na travnatom dijelu pored autobusne stanice te je do uhićenja došlo u 06:10 sati, odnosno svjedok je napustio lice mjesta u 06:10 tj. prestala je svjedokova obaveza, jer su pristupili u daljnje postupanje kolege iz koridora, ali da su osobe u automobilu i dalje bile u automobilu u trenutku kad svjedok odlazi; svjedok je osobno vidio vozača, budući je siti bio uhićen i doveden od strane njegovih radnih kolega; dok je osiguravao mjesto događaja putnici su tražili hranu i vodu, nisu tražili liječniku pomoć, ali su tražili da izađu iz automobila, jer da je zagušljivo, a sporazumijevanje je bilo na engleskom jeziku, a osobe su bile u automobilu jer je on bio od policijskih službenika tada sam i ne bi mogao svladati najmanje šest osoba koje su bile u automobilu u slučaju kada bi ih pustio van, a iste bi htjele napustiti lice mjesta.; misli da je bilo osoba i ženskog i muškog spola ali nije siguran kao što nije siguran da li je bilo djece.
6. Svjedok RU, policijski službenik, iskazuje da su dobili dojavu od kolege CU te ih je šef smjene uputio da zaustave vozilo, odnosno da probaju iskontrolirati vozilo za koje im kolega dojavljuje da je uočio vozilo u kojem se vozi više osoba nego što je dozvoljeno. Šef smjene je svjedoka i njegovog radnog kolegu NU uputio te su bili na putu u Novom Selištu. Kada je nailazilo vozilo, svjedok je sa svjetlećom palicom dao znak da se vozilo zaustavi, tada je nosio policijsku odoru i reflektirajući prsluk, međutim predmetno vozilo se na znak "stop policija" nije zaustavilo, nego ga je zaobišlo i nastavilo vožnju. Nakon toga svjedok sjeda u službeno vozilo i sa kolegom NU kreće za vozilom koje se zaustavlja na nekom travnatom dijelu van kolnika te vozač i suvozač izlaze iz automobila i daju se u bijeg, dok su putnici u vozilu ostali u vozilu. Kolega CU osiguravao je vozilo i putnike, dok su svjedok i njegov kolega NU krenuli za vozačem i suvozačem te je kolega NU uspio sustići vozača, dok se suvozač već prilično udaljio prema brdu, nakon čega je svjedok odustao da bi išao dalje za njim i prišao kolegi NU pomoći mu, obzirom da je uhićena osoba pružala otpor, rukama i nogama se opirao da mu se stave sredstva vezivanja. Nakon što je savladan vozač, istog su stavili u službeno vozilo, vratili se do mjesta gdje je bio kolega CU i vozilo te pričekali kolege koji su preuzeli osobu koju su uhitili. U zaustavljenom vozilu bilo je 11 osoba od čega su 4 osobe bile u prtljažnom prostoru, a ostali su bili u kabini vozila, među kojima je bila i jedna beba. Ne sjeća se da li je bilo i druge djece, a misli da su ostali putnici bili i muškog i ženskog spola. Nitko od putnika se nije požalio, odnosno tražio liječniku pomoć, majka djeteta bila je u rastrojenom stanju te su majku premjestili na suvozačko mjesto da joj je lakše sjediti, pošto su iza svi bili stisnuti. Osobe u prtljažnom prostoru su bile u sjedećem prostoru, ali jedan preko drugoga, obzirom na veličinu prtljažnog prostora, a tako ih zatiču i kada se vraćaju do vozila. Vremenski od trenutka dojave pa do uhićenja i povrata do zaustavljenog vozila prošlo je možda dvadesetak minuta.
6.a Odgovarajući na pitanja ODO-a vezano za osobom koja je bila u bijegu, svjedok iskazuje da su drugu osobu tražile kolege po obližnjem prostoru i kućama i koliko zna ta druga osoba nije pronađena, a kada je pronađena i gdje to svjedok ne zna.
7. Svjedok NU, policijski službenik, iskazuje da je sa kolegom RU bio u noćnoj smjeni 1. na 2. ožujak 2025. koja smjena mu je trajala od 18:00 do 06:00 sati. Zaprimili su dojavu od šefa smjene da je kolega CU koji nije bio u službi dojavio da se prema [adresa] kreće vozilo, u kojem se ilegalno prevoze ljudi pa da izvrše kontrolu navedenog vozila, a da će se u tom pravcu uputiti i kolega CU. Kolega RU se pripremio da predmetno vozilo kada naiđe zaustavi. Bili su parkirani u Novom Selištu, kolega je na sebi imao policijsku odoru, uzeo je policijsku palicu sa oznakom „stop“, a budući se radilo o noćnim satima to je svjetleća palica i kada je naišlo vozilo, a radilo se o vozilu marke Dacia, bijele boje, ZG reg. oznaka, predmetnom palicom dao je znak za zaustavljanje, međutim vozilo je zaobišlo kolegu RU, pojačalo je brzinu i nastavilo vožnju. Nakon toga su njih dvojica njihovim vozilom krenuli za predmetnim vozilom, a iza njih kolega CU te su se vozili neko vrijeme, misli da je to bila razdaljina oko 300 m, to je trajalo svega par sekundi, jer to vozilo je skrenulo s kolnika na travnatu površinu gdje je došlo do usporavanja u vožnji i gdje se u konačnici zaustavilo tako što se prislonilo na neko stablo. U tom trenutku su i vozač i suvozač izašli iz vozila i da li se u bijeg te su kolega RU i svjedok krenuli za njima da ih uhite, dok je kolega CU ostao sa automobilom pored zaustavljene Dacie. Svjedok je trčao za vozačem, dok je kolega RU trčao za suvozačem te je svjedok uspio sustići vozača, te iako mu je na engleskom i na hrvatskom govorio da stane, „stop policija“ na to se nije obazirao i zapravo ga je morao sustići trčanjem u čemu kolega RU za suvozačem nije uspio, jer je isti pobjegao negdje u neki brdoviti predio, a već je bila noć. Osim što je bilo noć pa su bili otežani uvjeti, kada je svjedok uhitio vozača isti je pružao otpor, što su bile okolnosti da je kolega RU odustao od daljnjih aktivnosti prema suvozaču i pomogao svjedoku kako bi uhićenu osobu svladali i doveli do službenog vozila. Naime, osoba je cijelo vrijeme pružala aktivni otpor, u jednom trenutku zajedno su pali u obližnje grmlje i tek kada se pridružuje i kolega RU uspjeli su osobi staviti sredstva vezivanja na ruke i odvesti ga do službenoj vozila, pri čemu je i tada cijelo vrijeme pružao otpor, unatoč okolnosti da su ga uspjeli vezati lisicama, nije se htio ustati pa su ga oni zapravo podigli s tla i prestao je pružati otpor kada su ga doslovno ugurali u službeno vozilo. U međuvremenu je stiglo pojačanje, kolega ŽU i HU koji su se dali u potragu za suvozačem, a oni su ostali na licu mjesta čekati službeno vozilo da se ljudi koji su bili u Dacii prevezu u PP. Njih je bilo ukupno 11, 7 ih je bilo u kabini vozila, a 4 u gepeku. Od tih 7 dvoje je sjedilo na suvozačkom mjestu, misli da je bilo 2-3 djece, bilo je i osoba muškog i ženskog spola, nisu s njima uspjeli uspostaviti kontakt zbog jezične barijere. Nitko od putnika u vozilu se tada nije potužio na neke zdravstvene poteškoće, nije tražio vode, nije tražio liječničku pomoć, a da li je to tako bilo u postaji ne zna, jer nije više tada postupao, jer su svjedok i kolega bili zaokupljeni postupanjem prema uhićenoj osobi. Osobe u gepeku su bile u sjedećem, moguće čučećem ili klečećem položaju, vozilo je bilo zamagljeno zbog broja ljudi koji su bili u predmetnom vozilu, a radi se o osobnom automobilu karavan, misli da je marka Dacia Logan. Osobe su bile u vozilu cijelo vrijeme, sve dok nije došla patrola koja ih je preuzela u službeno vozilo a sve iz razloga da netko od njih se ne bi razbježao pa da još moraju ići u potragu i za putnicima iz vozila. Nakon što je došlo službeno vozilo svi su se zaputili u PP Petrinja i nekad kasnije za njima su došli kolega ŽU i HU koji su uspjeli uhiti i suvozača, ali koliko je bilo sati više se ne sjeća. Obzirom da su imali postupanje prema uhićeniku koji je pružao otpor, bila je pozvana hitna da se pregleda uhićenika te je liječnik pregledao i njega i njih i utvrđeno je da nitko od njih nije zadobio nikakve ozljede.
7.a Odgovarajući na pitanja stranka svjedok iskazuje da se vozilo kretalo po travnatoj površini sporijom vožnjom nego po asfaltiranoj površini, a da li je to bilo zato jer je smanjena brzina ili zbog travnate površine, to svjedok ne zna i prije no što se vozilo naslonilo na stablo, suvozač i vozač su izašli iz vozila i napustili vozilo. Ne može sa sigurnošću reći da li su vozač i suvozač napustili vozilo dok je isto bili u kretanju ili u trenutku kada se isto naslonilo na to stablo; putnici iz vozila mogli su izaći iz vozila kada je isto zaustavljeno, vrata su bila otključana, ali nitko nije izlazio nego su mirno čekali daljnje postupanje policije te na dodatno pitanje predsjednice vijeća vezano za vrata prtljažnika, svjedok navodi da su i ta vrata bila otključana, misli da se ista ne mogu otvoriti iznutra; putnici u vozilu su od trenutka kada je vozilo bilo zaustavljeno dok nisu prebačene u službeno vozilo provelo cca. sat-sat i deset, svjedok i ostale radne kolege prebacili su djecu na vozačko i suvozačko mjesto, imali su dovoljno zraka jer su svjedok i radne kolege otvorili vrata suvozača i prozore te su uzeli ključ iz kontakt brave kako ne bi netko automobil stavio u mod vožnje; osobu suvozača ne može opisati jer se ta osoba također dala u bijeg i za njim je krenuo kolega RU, dok je svjedok bio fokusiran na osobu vozača,
8. Svjedok ŽU, policijski službenik iskazuje da su dana 02.03.2025. da je sa radnim kolegom HU došao u jutarnju smjenu. Dobili su informaciju da je policijski službenik CU vozeći se na putu iz Gline prema [adresa] dojavio PP Petrinja da je uočio vozilo s većim brojem ljudi, povodom koje dojave je već jedna patrola čekala u Selištu, a kolega HU i svjedok su se dali na raspolaganje za potrebe kolegama ukoliko će se ukazati neka potreba za intervencijom. Zaduži su službeno vozilo i krenuli prema [adresa] okolnim putem preko Vurota. Dolaskom u Brest zaprimili su prvu informaciju da se vozilo dalo u bijeg, a niti minutu od toga da dolazi do zaustavljanja vozila, jer se vozilo zabilo u nekakav stup. Dolaskom na lice mjesta zatekli su kolege koji su postupali prema jednoj uhićenoj osobi, druga osoba bila je u bijegu prema nekom brdu, šumi te su se svjedok i kolega HU uputili u potragu za tom osobom no niti cca. 30-45 minuta nisu uspjeli naći osobu niti naći tragove kretanja te osobe. Vratili su se nazad do automobila gdje su bile njihove kolege i uhićena osoba. Zatekli su otvorena vrata od suvozačkog i vozačkog mjesta, u tom automobilu bilo je više osoba, koliko se sjeća 11, 7 na sjedalima, a 4 u prtljažniku. Tu je bilo i žena i djece i muškaraca, nitko od osoba iz vozila nije tražio nikakvu pomoć niti su bili ozlijeđeni, nisu tražili vodu ili nešto slično. Uhićena osoba dozivala je nekoga imenom " C, C" i njihov zaključak i pretpostavka bila je da se radi upravo o osobi koja je uspjela pobjeći. Po dolasku službenog vozila svi zajedno su se vratili u PP Petrinja, a oni su se vratili pretražiti teren, pretraživali su obližnje autobusne stanice, ugostiteljske objekte, vanjske prostore, ali nisu uspjeli naći tu osobu, u najbližem ugostiteljskom objektu vlasniku objekta dali su opis predmetne osobe uz koju smo u međuvremenu imali fotografiraju, jer su policijskim aktivnostima dobili informaciju da je uhićena osoba bila na smještaju u Zagrebu, a da je s njima u smještaju bila osoba imena R. Vlasniku tog kafića su rekli da ako u kafić dođe osoba neuredna, prljava od blata, da ih nazovu, jer su povezali da osoba iz smještaja imena R i osoba koja je bila zazivana imenom C je trebala biti jedna te ista osoba i doista oko 11:45-11.50 nazvao ih je vlasnik kafića „Petrus“ i rekao da se jedna takva osoba nalazi u kafiću gdje su dolaskom na lice mjesta predmetnoj osobi pristupili, predstavili se kao policijski službenici, zatražili osobnu iskaznicu i uvidom u osobnu iskaznicu utvrdili da se radi o osobi imena R, odnosno da je to upravo ona osoba čiju su fotografiju prethodno imali na uvid i tada su mu rekli da je uhićen na engleskom jeziku, pri čemu ta osoba nije pružala otpor. Iako osobe iz vozila nisu od tražile ni hranu ni vodu, uobičajeno je u njihovim policijskim postupanjima da te osobe policijski službenici pitaju da li žele vodu i hranu i time ih ponude te su odrasle osobe uzele i vodu i hranu od njih za djecu koja su bila u automobilu.
9. Svjedok HU, policijski službenik iskazuje da je kritičnog dana sa radnim kolegom ŽU bio u asistenciji. Kada dolaze na lice mjesta zatiču da su policijski službenici PP Petrinja već uhitili jednu osobu i zatiču zaustavljeno vozilo. Tada saznaju da se suvozač dao u bijeg po obližnjoj šumi te su svjedok i njegov kolega ŽU pretraživali kako vanjski teren, šumu, tako i obližnje kafiće tj., objekte, međutim nisu uspjeli naći suvozača. U obližnjem kafiću konobaru su dali njihov broj telefona i rekli ako naiđe osoba koja je prljava od blata, da ih o tome obavijesti, a oni su u međuvremenu od njihovog analitičnog tima znali da se radi o osobi imena R te negdje cca. nakon 2 sata doista su dobili poziv od konobara iz toga kafića koji je rekao da se jedna osoba zapuštenog izgleda, prljava od blata nalazi u kafiću. Otišli su tamo, zatražili identifikacijske dokumente i utvrdili da je to osoba imena R za koju su imali saznanja da je sa uhićenom osobom na smještaju u Zagrebu. U vozilo koje je bilo zaustavljeno bilo je 11 osoba, radilo se o osobnom automobilu marke Dacie Logan, bilo je i žena i djece i muškaraca, 7 ih je bilo u kabini vozila, a 4 u prtljažnom prostoru. U kakvom su stanju bili doista se ne može izjasniti, jer su svjedok i njegov kolega ŽU zapravo otišli u potragu za odbjeglom osobom suvozača.
10. Iz izvješća o postupanju (list spisa 28-30) utvrđeno je da je dana 02.03.2025. policijski službenik CU van službe, obavijestio PP Petrinja u 05:38 da je uočio da se iz grada Gline prema Gradu Petrinji kreće osobni bijeli automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] marke „Dacia“ , tip „Logan“ te da se u stražnjem dijelu vozila nalazi više osoba, kojem vozilu u 05:55 u mjestu Novo Selište policijski službenik svjetlećom palicom „STOP POLICIJA“ izdaje naredbu da se zaustavi no vozilo zaobilazi policijskog službenika i nastavlja kretanje kolnikom u pravcu Grada Petrinje nakon čega policijski službenici službenim vozilom započinju sa praćenjem i pokušajem zaustavljanja koje vozilo skreće u desno, izlazi s kolnika te nastavlja voziti travnatom površinom otprilike 5 metara nakon čega se prednjim dijelom vozila naslanja na stablo da bi dvije NN muške osobe sa vozačevog i suvozačevog mjesta napustile vozilo i dale se u bijeg, nakon čega su policijski službenici uspjeli uhvatit jednu osobu unatoč pružanju aktivnog otpora koja osoba je svladana i u 6:05 smještena u službeno vozilo za koju osobu je utvrđeno uvidom u osobnu iskaznicu Rumunjske da se radi o UUV, rođen **.**.2004. koji je u osobnom automobilu marke „Dacia“ tip “Logan“ prevozio 11 stranih državljana osobnih dokumenata od kojih je 7 bilo u putničkom prostoru dok su se 4 osobe nalazile u prtljažnom prostoru, za kojeg postoje osnove sumnje da je počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. KZ/11
11. Iz izvješća o postupanju (list spisa 31-32) utvrđeno je da je u ugostiteljskom objektu „Petrus“ pronađena potražna osoba koja je izgledom odgovarala osobi koju su potraživali te je utvrđen identitet na temelju osobne iskaznice Rumunjske da se radi o državljaninu rumunjske KUV, rođen **.**.2004. za kojeg postoje osnove sumnje da je počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. KZ/11.
12. Iz zapisnika o očevidu i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 33-39) utvrđeno je da se očevidom na osobnom automobilu „Dacia Logan“ reg. oznaka [registarska oznaka] uočavaju vidljiva oštećenja prednjeg branika, maske, suvozačevih vrata u vidu udubljenja i zadnjeg branika, koje vozilo je sa prometnom dozvolom oduzeto od UUV, dok je iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 42) utvrđeno da su od KUV oduzete dva mobilna uređaja, marke „Iphone“ nepoznatog tipa, i marke „Samsung“ nepoznatog tipa sa oštećenjima.
13. Iz izjava o osobnim podacima stranaca (list spisa 57-78) sa fotografijama utvrđeno je da su navedene osobe turski državljani, po vlastitom kazivanju, od kojih su 4 ženske osobe, 3 djece (rođeni 2022, 2014. i 2011. godine), a ostale osobe su odrasle muške osobe koji su se zatekli u Republici Hrvatskoj bez valjanih osobnih isprava i viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj.
14. Svjedok PU (list spisa 124-127) u bitnome iskazuje njegov ilegalni prijevoz dogovorio njegov otac za 3-4 tisuće aura a krajnji cilj mu je bio otići u Njemačku, a za ilegalni ulazak se odlučio jer je jednom tražio vizu koju nije dobio. Ne zna da li je otac taj novac unaprijed platio. Prvo je došao na područje BiH, te je platio prijevoz od Sarajeva do Velike Kladuše kada dobiva poruku da dođe u centar gdje se skupila grupa ljudi i tu upoznaje suputnika, osobu koja je također ispitana kao svjedok. Krenuli su i put im pokazuje jedna osoba te dolaze do jednog automobila u koji su se trebali ukrcati a osoba koja ih je dovela se izgubila. Pješačili su oko 40 minuta, a znao je da su ušli u Republiku Hrvatsku, jer je pretpostavio da će auto koje će ih voziti, biti na drugoj strani. Oni su se brzo ukrcali, ali kako je bio mrak nije zapamtio boju auta, niti marku te nije vidio tko se nalazi na vozačkom a tko na suvozačkom mjestu. Najprije se na sjedeća mjesta iza vozača i suvozača ukrcalo 8 putnika a kako su on i još njih 3 bili zadnji nije im preostalo nego da se ukrcaju u prtljažnik. Od trenutka kada su se ukrcali pa do zaustavljanja policije po njegovoj procjeni vozili su se cca 45 minuta. Cijelo vrijeme njih 4 su bili stiješnjeni, njega su boljela koljena i noge, te iako ispočetka ali ne zna koliko dugo vremenski, je bilo zagušljivo, nakon otvaranja prozora bilo je dosta zraka. Između sjedećeg prostora i prtljažnika nije bilo nikakve zapreke, mogli su razgovarati sa ovima naprijed, a kada bi digli glavu, i vidjeli bi naprijed. Poslije nesreće, htjeli su otvoriti prtljažnik ali nisu mogli i tada su tada ostali bez zraka, međutim policija je otvorila prtljažnik i oni su nakon nesreće izašli van. Zbog mraka prilikom ukrcavanja nije vidio osobu vozača niti osobu suvozača, pa u odnosu a dvojicu koji su pri ispitivanju buli u sudnici ne može se izjasniti da li je jedan od njih bio onaj u lisicama jer zbog mraka nije ga uspio zapamtiti. Poruke od krijumčara dobivao je ŠU na mobitel, tijekom vožnje u prtljažniku malo je sjedio s podignutim koljenima te sagnutom glavom a neki put bi i klečao ali svaki put sa sagnutom glavom, nije se mogao izjasniti o starosnoj dobi ostalih putnika ali bile su 3 žene i 3 djece, dok su ostali bili muškarci.
15. Svjedok ŠU (list spisa 128-130) iskazuje da je svoj ilegalni prijevoz dogovorio u Turskoj sa krijumčarima za 4 000 eura. Namjeravao je ići u Italiju ali u turskoj ne daju vizu za Italiju, pa dolazi u BiH u Sarajevo nakon čega odlazi u Veliku Kladušu od kuda kreće sa ostalom grupom pješice u Republiku Hrvatsku, te prelazi granicu sa još 10-11 ljudi pa kako su se oni ukrcali u prednji dio auta, on i još dvojica bili su prisiljeni ući u prtljažnik. Auto je bio sive boje, ne sjeća se marke a njemu je djelovalo kao da se radi o limuzini s većim prtljažnim prostorom. Sjeća se da su sjedalo vozača i suvozača zauzimale dvije osobe, ali ne može reći da li je suvozač bio jedan od migranata ili je došao sa vozačem, ostali su bili smješteni iza njih a njih 3 u prtljažniku. Nakon što su se ukrcali vožnja je trajala oko 3 sata do zaticanja policije. U početku nisu imali zraka, lupali su pa su onda u samom vozilu otvorili sva 4 prozora pa su imali zraka. Vozili su se oko 15 minuta s malo zraka a nakon toga je zrak došao i nije više bilo loše. Njima 4 u prtljažniku je bilo tijesno, međutim nikome nije pozlilo, izdržali su. Što se tiče nesreće, iskazuje da je u jednom trenutku, možda 15-20 sekundi, auto ubrzao i nakon toga udario u tvrdo, ispostavilo se da je bilo stablo, jer su mu tako drugi rekli, i on je kasnije vidio da je auto udarilo u stablo. Njemu je ta ubrzana vožnja izgledala kao da su ugledali policiju pa su pokušali bježati ali ta ubrzana vožnja nije trajala dugo i nitko od njih nije ozlijeđen u toj nesreći. Zbog mraka nije mogao vidjeti što se dogodilo sa vozačem i suvozačem nakon nesreće ali su mu suputnici rekli da su pokušali pobjeći nakon udara i zaustavljanja vozila te ih je uhvatila policija. Zbog mraka prilikom ukrcavanja, nije vidio tko je bio vozač a tko suvozač od osoba koje je vidio u sudnici prilikom ispitivanja. Do ukrcavanja u auto hodali su cca 1 sat, grupa koja se ukrcala bila je miješana tj. bilo je i muškaraca i žena i djece, nitko ga nije prisilio da se ukrca u prtljažnik nego mu nije preostalo drugo nego da se ukrca u prtljažnik budući da su se svi već naprijed ukrcali, ne zna tko je otvorio prtljažnik, njih 4 su se ukrcali u prtljažnik i netko ga je zatvorio ali ne zna tko. Nije imao izbora nego se ukrcati u prtljažnik ali smatra da je takav prijevoz u prtljažniku bio životno ugrožavajući.
16. Iz mišljenja i prijedloga više stručne savjetnice- specijalist u državnom odvjetništvu ZU (list spisa 171-174) za osumnjičenog UUV, proizlazi da je uvidom u kaznenu prijavu vidljivo kako je riječ o mlađem punoljetniku, državljaninu Rumunjske, s prebivalištem u [adresa], Rumunjska, te su podaci o njegovim osobnim i obiteljskim prilikama prikupljeni uvidom u podatke koje je sam dao prilikom ispitivanja u ODO Sisak te za osumnjičenog KUV također vidljivo iz kaznene prijave da je riječ o mlađem punoljetniku, državljaninu rumunjske, s prebivalištem u [adresa], G za kojeg su podaci o osobnim i obiteljskim prilikama također prikupljeni po njegovom osobnom kazivanju a radi se o mlađim punoljetnicima starosti 20 godina koji ničim nisu vezani za teritorij Republike Hrvatske koji su došli na područje Republike Hrvatske s ciljem pribavljanja imovinske koristi prijevozom ilegalnih migranta na način da je UUV bio vozač a KUV suvozač osobnog automobila „Dacia Logan“ vlasništvo t.d. Grafika pin d.o.o. u kojem vozilu su prevozili strane državljane bez osobnih isprava i viza za ulazak, kretanja ili boravak u Republici Hrvatskoj kojih je ukupno bilo 11, od kojih su 4 putnika bila u prtljažnom prostoru. Sijedom vrste počinjenja kaznenog djela, njegove težine i okolnosti počinjenja a koje je uglavnom u kriminalnoj zoni odraslih osoba a ne maloljetnih osoba, mišljenja je kako se ne može govoriti o mladenačkom kaznenom djelu, te da se svrha sankcija ne bi postigla izricanjem odgojnih mjera ili kazne maloljetničkog zatvora pa predlaže primjenu općeg kaznenog prava.
17. 1. okrivljeni m.p. UUV iskazuje da je na oglasu na TikToku vidio broj telefona te je kontaktirao taj telefon i tu osobu, jer je tražio posao, budući je njegov opis posla taxi vozač. Oglas je bio da se traži osoba za prijevoz drugih osoba i broj mobitela. Kada je kontaktirao tu osobu pitao je da li za još jednu osobu ima posla i ta kontaktirana osoba je rekla da posla ima i da kad može doći tj. da dođu što prije. Tražio ga je ime i prezime da im ta osoba kupuje autobusne karte po podacima koje je on dao, te su kupljene autobusne karte te autobusom dolaze Republiku Hrvatsku, u Zagreb. Tu ih je netko dočekao, odveo ih je na smještaj gdje su prespavali i da će ih netko zvati da odu prevesti 3 osobe. Slijedeći dan netko ga je kontaktirao na mobitel putem WhatsApp, rekao mu da će dobiti automobil s kojim će otići kod osobe koje treba prevesti, a trebao je prevesti 3 osobe. Bilo je rečeno da će se raditi o vožnji od cca. 2-3 sata i kada preuzme automobil znati će lokaciju gdje treba preuzeti te ljude. Sa taxijem su došli do auta koji je bio na nekom parkiralištu, a u tom autu su bili ključevi. Putem WhatsAppa dobio je lokaciju gdje će biti osobe koje je trebao prevesti, te je tijekom vožnje koja je trebala biti 2-3 sata trebao dobiti daljnje upute kuda bi trebao prevesti te ljude. Kada je došao na lokaciju da preuzme putnike nije nikoga zatekao, nikoga nije bilo. Pokušao je zvati taj kontakt koji ga je prije uputio na to mjesto, ali to nije uspio i u međuvremenu su počeli ulaziti ljudi kojih je bilo više od 3 osobe. On se bojao tražiti ih da izađu van iz automobila, jer ih je bilo više od 3. Na rumunjskom ih je pitao da li je sve ok i da li nešto trebaju, shvatio je da traže da se otvore prozori da im treba zraka te su on i R otvorili prozore vozačkog i suvozačkog mjesta, a drugi su sami otvorili prozore u kabini vozila. Ti ljudi su sami ušli u automobil, sami su se smjestili. On se bojao i nije niti gledao koliko ljudi je ušlo niti kako su se smjestili, ne zna ništa o tome da li je i koliko ljudi ušlo i smjestilo se u gepeku. Nakon toga krenuo je voziti, vozio je cca. 15-20 minuta kada je vidio na cesti da ih policija želi zaustaviti, on se prepao, bojao se, nije nikada imao susret s policijom i nije se zaustavio, vozio je još neko vrijeme gdje se na koncu zaustavio na autobusnom stajalištu. To nije livada tj. travnata površina kao što ga se tereti, zaustavio je vozilo, podigao ručnu, nakon čega smo on i R napustili vozilo, a to su napravili jer su se obojica bojali, jer do ovog događaja nikad nije imao posla sa policijom. Zapravo, kada je vidio policiju na cesti shvatio je što je napravio i zbog toga mu je jako žao i kaje se. Vezano za naknadu za ovaj posao, sa tom osobom sa kojom je kontaktirao nije dogovorio nikakav iznos, a ta osoba mu je objasnila da je procedura takva da on prvo odradi posao prijevoza pa će nakon toga biti plaćen za taj posao tj. dogovarati će oko plaćanja. Ovo mu nije bilo ništa neuobičajeno, jer u mjestu gdje živi, odrađivao je razne vrste poslova, da bi zapravo pregovaranje o plaćanju određenog posla bilo tek kada bi se posao odradio. Ovo mu je prvi puta da je dogovorio posao prijevoza kao taksi vozač, vozački ispit je položio i ima vozačku dozvolu. Nije imao namjeru počiniti nikakvu protupravnu radnju, kazneno djelo, već je samo došao u RH odraditi posao i sebi tako priskrbiti određena novčana sredstva. Sada na kraju kada se sve ovo dogodilo, on se srami samoga sebe. Moli sud da uzme u obzir kod odluke o njegovoj krivnji i sankciji njegove obiteljske prilike. Živi sa majkom i mlađom sestrom koja ide u školu, majka je domaćica i bavi se kućom i domaćinstvom, a on je privređivao radeći po selu. Otac živi sa svojom mamom tj. njegovom bakom, te zbog brige o baki oni žive odvojeno. Roditelji nisu razvedeni, ali te obiteljske prilike su ih razdvojile. Otac ne radi, jer se prije 4 godine razbolio od karcinoma i sada je u nekoj mirovini.
17.a. Odgovarajući na pitanja optužbe iskazuje da su on i 2. okrivljeni susjedi u istom selu, ne zna gdje su bili smješteni u Zagrebu, od Zagreba do mjesta preuzimanja putnika vožnja je trajala cca sat vremena, nije mu poznat naziv mjesta gdje je preuzeo putnike niti ga može opisati, nakon što su se putnici ukrcali vozili su se cca 15-20 minuta, u odnosu na 2. okrivljenika isti je bio samo suvozač i nije ništa radio vezano za ukrcavanje putnika, vožnju, bio je samo suvozač, pojašnjava kako je 2. okrivljeni došao sa njim kako on ne bi bio sam, bojao se biti sam, a bojao se jer je dogovorio posao u drugoj državi, pa da ne bude sam, 2.okrivljeni je bio s njim da mu pravi društvo dok obavi posao prijevoza, putnike je pokupio oko 04:35 sati.
18. 2. okrivljeni m.p. KUV iskazuje da je dan ranije bio u društvu i na poslu sa 1. okrivljenikom. 1. okrivljenik je tražio posao pa je tako vidio oglas da se traže poslovi vozača, više vozača. 1. okrivljenik se javio na taj oglas i pregovarao oko posla i predložio mu da ako hoće da idem s njim. 2. okrivljeni m.p. na to pristaje, te je 1. okrivljeniku bio samo društvo tako da ne ide sam. Dao je da se kopira njegova osobna iskaznica da mu se tako kupi autobusna karta i tako su 1. okrivljeni i on došli u Republiku Hrvatsku, u Zagreb te su ih smjestili jedan dan u jedan hotel, a drugi dan su nas prebacili u drugi hotel gdje su isto bili jedan dan. On ništa nije platio vezano za smještaj u hotelu, nije ni znao u koji hotel idu, sve je to znao 1. okrivljeni. Drugo jutro 1. okrivljeni je dobio poziv od šefa da treba ići pokupiti 3 osobe i pitao ga je da li će ići s njim da mu pravi društvo na što je 2. okrivljeni pristao. Ispred hotela ih je čekao taksi Uber koji ih je odvezao na lokaciju gdje je bio automobil za kojeg je 1. okrivljeni putem aplikacije i šefa dobio informaciju koji je to auto i gdje će se nalaziti ključevi, a isti su bili u prostoru gdje je rezervoar. Kada je 1. okrivljeni dobio uputu da sačeka 15 minuta krenuli su preuzeti putnike. Putem je 1. okrivljeni dobivao lokacije dok nisu došli do posljednje lokacije. Od trenutka kada je 1. okrivljeni, nakon što je prošlo 15 minuta čekanja krenuo voziti pa do te zadnje lokacije, vozili su se cca. sat vremena. Kada su došli na tu lokaciju tamo nije bilo nikoga i 1. okrivljeni je htio zvati šefa, ali nije bilo signala, da bi nakon par sekundi u automobil počeli ulaziti ljudi. On je cijelo to vrijeme na suvozačevom mjestu i nije izlazio van, tako da ne zna koliko ljudi je ušlo i kako su se smjestili, a niti 1. okrivljeni, jer je on sjedio za volanom. Krenuli su nazad, ubrzo je bilo signala te je 1. okrivljeni zvao šefa i rekao mu da se ukrcalo puno više ljudi nego 3 osobe kao što je bilo rečeno, nije znao reći šefu koliko zapravo tih ljudi ima, a šef mu je rekao da vozi cca. 15-ak minuta i da će doći drugi auto koji će preuzeti te ljude. Međutim nakon 2-3 minute vidjeli su policiju i znak stop, 1. okrivljeni se uspaničario, nastala je u automobilu opća panika, ti ljudi su isto bili uznemireni i vikali su, 1. okrivljeni se nije zaustavio kod policije nego je nastavio voziti do nekog autobusnog stajališta gdje je stao i čim je zaustavio auto, njih dvojica su odmah izašli iz auta i pobjegli su. 2. okrivljeni m.p. ima položen vozački ispit, ali trenutno nema vozačku dozvolu, jer mu je oduzeta u Rumunjskoj. On je došao sa 1. okrivljenikom samo da mu pravi društvo, jer je išao u stranu državu.
18.a. Odgovarajući na pitanja obrane u odnosu na njegovo uhićenje, 2. okrivljeni m.p. iskazuje da je bio u caffe baru, naručio je i pio kavu kada mu je prišla policija, zatražili su ga osobnu iskaznicu te im je on to predao, pitali su ga je li on to ta osoba, a on je to potvrdio osobnom iskaznicom, pokazali su mu sliku 1. okrivljenika koji je već bio uhićen sa lisicama kraj auta i pitali su ga da li poznaje tu osobu, on je rekao da, da je to njegov prijatelj, još su kratko bili u kafiću, nešto je razgovarao s policijom koja ga je počastila još jednom kavom, nakon čega su ga odveli u PP; njegov plan je bio vratiti se u Rumunjsku ili otići ocu u Italiju; on nije trebao dobiti nikakav novac, niti je ikakav novac primio niti je bilo ikakvih razgovora sa 1. okrivljenikom da bi on trebao dobiti nekakav novac, 1. okrivljenik mu je samo rekao da će on platiti sve troškove vezano za boravak u RH; on nije imao nikakvu komunikaciju sa tzv „šefom“; glede obiteljskih prilika navodi da on živi sa majkom, dok ima stariju sestru koja živi odvojeno i povremeno vikendom bi ih obilazila, majka ne radi, domaćica je, boluje od karcinoma jajnika, otac je živio odvojeno od njih u Italiji gdje je i radio i povremeno im je slao novac, a sada kada je on uhićen otac se vratio iz Italije. Do ovog odlaska u Republiku Hrvatsku bio je zaposlen u jednoj tvrtki te je primao plaću u iznosu od 500,00 eura, od koje plaće su živjeli on i majka, a i otac je slao određene svote novca, ne zna u kakvom je stanju majka, nije s njom pričao unazad mjesec dana, ne zna da li je bolest uznapredovala.
18. b. Odgovarajući na pitanja optužbe iskazuje da ne zna tko je kupio autobusnu kartu – da li 1. okrivljeni m.p. ili organizator; po putnike su krenuli oko 04:30; ne sjeća se najbližeg imena mjesta gdje su pokupili putnike a znali su gdje ih trebaju pokupiti jer su imali navigaciju, odnosno 1. okrivljeni m.p. je putem mobitela dobivao lokaciju.
19. Iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i digitalne transformacije (list spisa 991-93) utvrđeno je da su oba okrivljena m.p. prekršajno nekažnjavane osobe a iz uvjerenja Odjela za kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i digitalne transformacije (list spisa 117-119) utvrđeno je da su oba okrivljena m.p. kazneno neosuđivane osobe.
20. Cijeneći izvedene dokaze, svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti a u kontekstu izvedenih dokaza iskaze 1. okrivljenog m.p. i 2. okrivljenog m.p. ovaj sud je utvrdio da je 1. okrivljeni m.p počinio kazneno djelo na način i pod uvjetima kako je to pobliže opisano u izreci ove presude, radi čega je ovaj sud 1. okrivljenog m.p. ĐUV oglasio krivim i osudio po zakonu dok u odnosu na 2. okrivljenog m.p. CUV ODO Sisak nije dokazalo da je 2.okrivljeni m.p. postupao na način i pod uvjetima kako ga se to tereti optužnicom od 26. ožujka 2025. radi čega je 2. okrivljenog m.p. sud oslobodio od optužbe.
21. U odnosu na 1. okrivljenog m.p. N ĐU:
22. Analizom izvedenih dokaza, svakog dokaza zasebno, a u kontekstu izvedenih dokaza iskaz 1. okrivljenog m.p. L ĐU, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je 1.okrivljeni m.p. inkriminirane nakon prethodnog dogovora i prema dobivenim uputama od nepoznate muške osobe – organizatora, u nakani da se materijalno okoristi za točno neutvrđeni iznos kao vozač osobnog automobila „Dacia Logan“ u kojem se kao suvozač nalazio KUV došao na dogovoreno neutvrđeno mjesto u blizini državne granice sa Bosnom i Hercegovinom gdje je smjestio 11 ilegalnih migranata, državljana Turske znajući da su navedene osobe nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku izvan graničnog prijelaza bez valjanih putnih isprava i viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj od kojih je četvero osoba smjestio u prtljažni prostor vozila koji ne služi prijevozu osoba i ne može se otvoriti iznutra te na zadnje sjedalo smjestio 7 osoba, te se tako kretao s tim vozilom u smjeru Zagreba kada su ga u 05,55 sati u Novom Selištu ispred kbr. 49 policijski službenici pokušali zaustaviti uporabom svjetleće palice „STOP POLICIJA“ na što se nije zaustavio već je nastavio voziti u smjeru grada [adresa] gdje je u jednom trenutku iznenada skrenuo izvan kolnika na travnatu površinu i prednjim dijelom vozila se oslonilo na stablo a potom su obojica napustila vozilo i krenula bježati u obližnju šumu, vijeće je nedvojbeno utvrdilo da je okrivljenik iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, međutim kako se okrivljenog mlađeg punoljetnika tereti da je počinio kvalificirani oblik kaznenog djela tj. kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. KZ/11 pri čemu se uopće ne navodi na koji način je djelo počinjeno tj. da li je pri počinjenju djela doveden u opasnost život i tijelo osoba koje su nedozvoljeno ušle i kretale se u Republici Hrvatskoj, ili, da li se s osobama koje je prevozio postupalo na nečovječan i ponižavajući način, dakle - nije navedeno kvalifikatorno obilježje kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11, ne ulazeći u ispravnost odluke optužnog vijeća koje je takvu optužnicu potvrdilo i to za kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. KZ/11, to je vijeće ovoga suda okrivljenika oglasilo krivim i osudilo za osnovni oblik kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11.
23. Naime,1. okrivljeni m.p. ĐUV priznaje da je sudjelovao u prijevozu stranih državljana na teritoriju RH koji iskaz je potvrđen materijalnim dokazima. Nedvojbeno proizlazi da je 1. okrivljeni m.p. nakon prethodnog dogovora i dobivenih uputa od strane njemu nepoznate osobe koja je očito organizator ili člana organizacije koja se bavi krijumčarenjem ljudi, kojeg 2. okrivljenik Identificira kao "šefa" u nakani da se materijalno okoristi za točno neutvrđeni iznos, u nenaseljenom mjestu smjestio u kabinu vozila 7 putnika među kojima je bilo i djece, dok se u prtljažni prostor, a koji prostor nesporno nije namijenjen za prijevoz osoba nego isključivo prtljage, i koji prostor nema sjedala za putnike, nema prozora niti ventilacijskih otvora, smjestilo 4 osobe, te je tako prevozio ukupno 11 osoba, koje su prethodno nezakonito ušle u Republike Hrvatske, i koje nisu imale valjane putne dokumente niti vize za ulazak, kretanje ili boravak u Republici Hrvatskoj, znajući da su navedene osobe bez putnih isprava i viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj, i da su prethodno izvan graničnog prijelaza navedene osobe nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku te ih prevozio u smjeru Zagreba, pri čemu nije stao na znak „STOP POLICIJA“ već se nastavio kretati izvan kolnika po travnatoj površini te sve konačno zaustavio tako što se vozilo oslonilo na neko stablo, a pri čemu se kao suvozač u navedenom vozilu nalazio 2.okrivljeni m.p. KUV. Obzirom na mjesto gdje je 1.okrivljeni m.p. zajedno sa ovim osobama uočen od strane policije kao i na mjesto gdje je 1. okrivljeni m.p. preuzeo putnike, a radilo se o nenaseljenom mjestu za koje je okrivljenik je znao po svojim osobnim svojstvima da se ne radi o graničnom prijelazu, kao i po vanjskom izgledu navedenih osoba, kao i od kuda su navedene osobe došle do automobila, da su navedene osobe ilegalno ušle, te se kretale i boravile u [adresa]. Ovaj sud smatra da je 1. okrivljeni m.p. nedvojbeno znao da su navedene osobe ušle u Republiku Hrvatsku bez valjanih putnih isprava ili viza za ulazak, boravak i kretanje u Republici Hrvatskoj budući da je nedvojbeno da je 1.okrivljeni m.p. osobe preuzeo na području/ u mjestu koje nije granični prijelaz. Sud drži da je okrivljenik znao da je mjesto gdje preuzima putnike sve samo ne državna granica, legalni granični prijevoz, mjesto gdje bi inače netko preuzimao putnike. Očigledno je da se nije radilo o legalnom prijevozu ljudi već o prijevozu ilegalnih migranata, i da je na lokaciju gdje treba preuzeti putnike dobio od njemu nepoznate osobe putem aplikacije WhatsApp, slijedom čega je jasno da je 1.okrivljeni m.p. znao da putnike preuzima na mjestu koje posve sigurno nije državna granica niti mjesto na kojem bi bilo normalno i životno da se radi o legalnom prijevozu. Od trenutka kada su se putnici ukrcali kako u kabinu vozila tako i u prtljažni prostor, vožnja je trajala od 04:35 sati kada se iskazivanju 1. okrivljenika m.p., putnici ukrcavaju, do skretanja s kolnika kada se zaustavlja naslanjanjem automobila na neko stablo. 1.okr.mp. uhićen je u 06:10 prema iskazu policijskog službenika CU, nakon što je napustio vozilo.
24. Upravo iz razloga što se potvrđenom optužnicom nije označio način izvršenja kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11 sud je 1. okrivljenog m.p. oglasio krivim i osudio za osnovni oblik kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 budući da je iskaz 1. okrivljenog m.p. potvrđen svim izvedenim dokazima a koji dokazi dokazuju učin kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11.
25. Okolnost da je 4 osobe voženo u prtljažnom prostoru osobnog automobila koji prostor nije namijenjen za prijevoz putnika, nema putnička sjedala, nema prozore niti ventilacijske otvore i služi samo i jedino za prijevoz stvari, sama po sebi nije ona okolnost koja odgovara kvalificiranom obilježju kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11 jer pored navedenih okolnosti za učin kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11 mora biti dokazano da su takvom vožnjom putnici bili dovedeni u opasnost po život i tijelo ili da se sa navedenim osobama postupalo na nečovječan i ponižavajući način. Niti jedan od ovih oblika kvalificiranog učina kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11 nije dokazan tj. dokazi koji su izvedeni nisu potkrijepili tu kvalifikaciju djela. Okolnost da se 4 osobe vozi u prtljažnom prostoru koji jedino i isključivo služi za prijevoz stvari svakako je okolnost koja je neprimjerena i nemoralna ali nije ona koja dokazuje da je takvom vožnjom a koja je počela u 04:35 i trajala do 06:00 kada se automobil zaustavljana na travnatom dijelu izvan kolnika, oslanjajući se na stablo, da je osobama koje su se prevozile bio ugrožen život i tijelo niti da se sa istima postupalo na nečovječan i ponižavajući način. Prema iskazu policijskog službenika CU, utvrđeno je da je vožnja vremenski trajala od 05:55 do 06:00 tj. toliko se svjedok vozio u svom automobilu iza vozila kojim je upravljao 1. okr. m.p. kao i da se vozilo nakon izlaska s kolnika nastavlja voziti travnatom površinom otprilike 5 metara, nakon čega se prednjim dijelom vozila naslanja na stablo, a koje okolnosti su nedvojbeno utvrđene i iz izviješća o postupanju policijskih službenika NU i RU (list spisa 28), a što navedeni policijski službenici potvrđuju i svojim iskazima. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, a svi svjedoci su policijski službenici sud nije utvrdio da je unatoč ovakvoj vožnji putnicima kako u kabini vozila tako i u prtljažnom prostoru bio ugrožen život i tijelo niti se sa istima postupalo na nečovječan i ponižavajući način, obzirom na okolnost koliko dugo je vožnja trajala kao i da po zaustavljanju nitko od putnika nije zatražio ikakvu pomoć. Jedino što je utvrđeno je da su putnici u prtljažnom prostoru bili u stiješnjenom položaju, moguće sjedećem a moguće i klečećem ali ove okolnosti sud je utvrdio iz iskaza svjedoka H i ŠU koji su bili putnici i koji još iskazuju da je jedno vrijeme bilo zagušljivo ali ne znaju niti preciziraju koliko dugo je bilo zagušljivo no ubrzo po njihovom ukrcavanju, vozač i suvozač su otvorili prozore kao i ostali putnici koji su se smjestili u kabinu vozila nakon čega je sve bilo u redu, izdržali su, nikome nije pozlilo.
26. Apsolutno je točno da prtljažni prostor je prostor u kojem nije bilo sjedala niti prozora tj. da je bez adekvatne ventilacije u kojem se prevozilo 4 migranta, međutim ne može se zaključiti da su pri počinjenju ovog kaznenog djela time bili dovedeni u opasnost život i tijela osoba koje su se tako nedozvoljeno kretale u Republici Hrvatskoj kao niti ostalih putnika u kabini vozila i da se s njima postupalo na nečovječan ili ponižavajući način. Naime, da bi postojalo dovođenje u opasnost života i tijela osoba koje su se prevozile ta opasnost mora biti konkretna, dok nečovječno postupanje prema praksi Europskog suda za ljudska prava postoji kada je poduzeto s unaprijed stvorenom namjerom, kad se vršilo satima i prouzročilo ili stvarne tjelesne ozljede ili intenzivnu fizičku ili duševnu patnju dok ponižavajuće postupanje postoji kad je pojedinac ponižavan, pri čemu je prema njemu iskazan nedostatak poštovanja ili umanjenje njegovog ljudskog dostojanstva ili doveo do osjećaja straha, patnje, inferiornosti u mjeri da nije u stanju pružiti otpor (ESLJP, Rodić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, 22893/05 od 27. svibnja 2008). Nije sporno da je prevoženje 4 osobe u prtljažnom prostoru koje nije namijenjeno za prijevoz osoba neprimjereno, međutim, okolnost da su se očito svi uspjeli smjestiti i da su očito htjeli prevesti se kamo su imali namjeru, upućuje na zaključak da se radi o prostoru koji je očito bio dovoljne veličine da 4 odrasle osobe koje se u njemu prevoze zauzmu sjedeći ili čak klečeći položaj, kako su iskazali svjedoci policijski službenici koji zatiču putnike u prtljažnom prostoru odnosno kako su smještaj i uvjete vožnje opisali ispitani svjedoci PU koji iskazuje da „im je jedino preostalo da da se ukrcaju u prtljažnik“, „da su bili stješnjeni, boljela su ga koljena, ispočetka je bilo zagušljivo, nakon otvaranja prozora bilo je dosta zraka, između sjedećeg prostora i prtljažnika nije bilo nikakve zapreke“(list spisa 126)…a svjedok ŠU pak iskazuje da se „sam ukrcao u prtljažnik jer nije imao drugog izbora (list spisa 131) kao i da „u početku nisu imali zraka, ali su lupali pa su onda u samom vozilu otvorili sva 4 prozora pa su imali zraka, vozili su se oko 15 minuta s malo zraka a nakon toga je došao zrak i nije bilo loše, njima 4 je bilo tijesno u prtljažniku, međutim nikome nije pozlilo, izdržali su“. Kada se ove okolnosti stave u korelaciju sa okolnošću da je utvrđeno da je vožnja nakon smještaja u 04:35 po iskazivanju 1. okrivljenika m.p. do prestanka vožnje zaustavljanjem na stablo a po iskazivanju 2. okrivljenika ukrcavanje putnika bilo je u 04:30 a da je sama vožnja nakon uočavanja i pokušaja zaustavljanja od strane policije trajala od 05:55 sati do 06:00 kao i da se vozilo kretalo po travnatoj površini cca 5 metara, te da je vozač ubrzao nakon uočavanja policije, tj. po kazivanju svjedoka ĆU ubrzana vožnja trajala je 15-20 sekundi, pri čemu nije utvrđeno o kakvom se ubrzanju radilo, na koji način je vozač vozio ubrzano, i zašto je izašao izvan kolnika, da li zato što je htio pobjeći ili zato što je sletio izvan kolnika uslijed nepropisne vožnje, da li je vožnja u smislu brzine kretanja vozila i smještaja putnika kako u kabini vozila tako i u prtljažnom prostoru bila takva da su takvom vožnjom bili dovedeni u opasnost život i tijelo putnika a također niti na okolnost nečovječnog i ponižavajućeg postupanja prema njima. Vezano za duljinu trajanja vožnje iskazi svjedoka P su međusobno kontradiktorni pa tako svjedok P iskazuje da su se po ukrcaju do zaustavljana vozili „cca 45 minuta“, a svjedok ŠU iskazuje „Nakon što smo se ukrcali vožnja je trajala oko 3 sata do zaticanja policije“, što ne samo da je u međusobnoj suprotnosti nego je dijametralno suprotno iskazima policijskih službenika, a osobito iskazu svjedoka CU koji iskazuje da je vožnja trajala od 05:55 do 06:00 sati. Upravo jer su iskazi svjedoka P glede tvrdnje koliko je trajala vožnja od ukrcaja do zaustavljanja po policiji u međusobnom nesuglasju i da su suprotni iskazima policijskih službenika iskazi svjedoka H ovaj sud nije prihvatio kao vjerodostojne. Da odgovara istini ono što iskazuje svjedoci H koji kažu da je vožnja od ukrcaja do zaustavljanja trajala „cca 45 minuta“ (H) odnosno puna 3 sata (ŠU) onda je posve sigurno da bi život svih putnika bio ugrožen i da – ili ne bi preživjeli -vožnja od 45 minuta ili 3 sata bez zraka- ili bi bili daleko izvan Republike Hrvatske budući da je nesporno da se za 3 sata vožnje od mjesta ukrcaja izvjesno može dovesti do Republike Slovenije ili čak Talijanske Republike. Dakle, iako je u postupku utvrđeno da način prijevoza u prtljažnom prostoru kao i prijevoz više osobe nego što je to dozvoljeno u kabini vozila, predstavlja neprimjeren prijevoz ljudi, nije utvrđeno da je takvom vožnjom bio doveden u opasnost život i tijelo osoba koje su se prevozile niti se s njima postupalo na nečovječan i ponižavajući način. U provedenom postupku nije utvrđeno da bi ikome od putnika pozlilo ili da je netko zahtijevao hitnu medicinsku pomoć odnosno da bi njihovo opće stanje bilo takvo da je zahtijevalo medicinsku intervenciju. Nema dokaza da je vozač vozio nedozvoljenom brzinom jer paušalni navod svjedoka ŠU da je „možda 15-20 sekundi auto ubrzao“ sama po sebi nije okolnost iz koje bi ovaj sud sa sigurnošću utvrdio da je takav način vožnje bio ugrožavajući za putnike u vozilu, nema dokaza da je vožnja izvan kolnika isto bila ugrožavajuća po putnike osim da se vozilo kretalo po travnatoj površini cca 5 metara nakon čega se „naslonilo na stablo“ (izvješće o postupanju policijskih službenika), što ne dokazuje da se radilo o prometnoj nesreći, već jedino i isključivo o nepropisnoj vožnji u kojoj nije nitko stradao, nema dokaza da se migrante prisiljavalo na ulazak u vozilo ili da su trpjeli bilo kakvo fizičko ili psihičko zlostavljanje ili zlonamjernu povredu ljudskog dostojanstva, da su bili u strahu ili izloženi takvoj patnji koja bi upućivala na stanje u kojem bi se s velikom vjerojatnošću svakog časa moglo očekivati nastupanje neželjene posljedice u vidu opasnosti po život i zdravlje osoba koje su se prevozile niti na nečovječno i ponižavajuće postupanje, ili da se nečovječno postupalo s unaprijed stvorenom namjerom, kad se vršilo satima i prouzročilo ili stvarne tjelesne ozljede ili intenzivnu fizičku ili duševnu patnju dok ponižavajuće postupanje postoji kad je pojedinac ponižavan, da je unaprijed bila stvorena namjera da se sa putnicima postupa na nečovječan jer činjenični opis djela koje se okrivljeniku stavlja na teret ne sadrži navod o svijesti okrivljenika da je opisanim prijevozom migranata ugrozio njihovo zdravlje i sigurnost.
27. Analizom nespornih činjenica i činjenica utvrđenih izvođenjem naprijed navedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da je 1. okrivljeni m.p. po prethodnom dogovoru sa nepoznatom muškom osobom u nakani da se materijalno okoristi za točno neutvrđeni iznos kao vozač upravljao osobnim automobilom pobliže opisanim u izreci ove presude, u prtljažnom prostoru u kojem nije bilo ugrađenih sjedala i ventilacijskih otvora, smjestio 4 državljana Turske i 7 u kabinu vozila znajući da su navedene osobe nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku izvan graničnog prijelaza bez valjanih isprava i viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj, svjestan navedenih okolnosti vozilo te ih po smještanju prevozio u smjeru Zagreba, a nakon čega je na području grada [adresa] uočen te ga se pokušalo zaustaviti od strane policijskih službenika s navedenim osobama u vozilu pa je na taj način okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11.
28. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela vijeće nalazi da je 1. okrivljeni mlađi punoljetnik bio ubrojiv jer tijekom postupka njegova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Osim toga, iz provedenog postupka proizlazi da je 1. okrivljeni mlađi punoljetnik bio svjestan svih obilježja ovog djela i htio njegovo počinjenje iako je znao da je djelo zabranjeno to je prilikom počinjenja ovog kaznenog djela postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje jer iz provedenog postupka proizlazi da je iskorištavajući položaj i želju osoba koje se žele domoći zemalja Europske unije u potrazi za boljim životom, iako nemaju uvjete za ulazak u te zemlje, a motiviran koristoljubljem bio svjestan svih obilježja navedenog kaznenog djela i htio njegovo počinjenje. 1. okrivljeni mlađi punoljetnik je morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdala njegovo postupanje i upućivala na zaključak da nije znao da je to postupanje protupravno. Navod 1.okrivljenog mlađeg punoljetnika da se radilo o poslovima prijevoza pri čemu je lokaciju gdje treba preuzeti putnike dobio od njemu nepoznate druge osobe, htijući sudu prezentirati da on u takvim okolnostima nije vidio ništa nezakonito, sud smatra navodom kojim je 1.okrivljeni mlađi punoljetnik htio izbjeći ili makar umanjiti svoju kaznenu odgovornost i takav navod vijeće nije prihvatio jer je takav navod prema stajalištu vijeća neuvjerljiv, a osim toga 1.okrivljeni mlađi punoljetnik je vrlo lako i uz minimalan napor mogao i trebao znati da je očito da se ne radi o nekoj usluzi legalnog prijevoza putnika s obzirom da lokaciju gdje treba preuzeti putnike dobiva od njemu nepoznate osobe u kojem trenutku je još uvijek imao vremena i mogućnosti odustati od prijevoza u koji se upustio i to izvan domicilne države, međutim očito je da je 1.okrivljeni mlađi punoljetnik bio motiviran stjecanjem lake zarade pa makar se tijekom postupka nije utvrdilo o kojem se iznosu radi. S obzirom na navedeno 1.okrivljeni mlađi punoljetnik je kriv za počinjenje kaznenog djela jer je bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja zbog čega je proglašen krivima za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11.
29. Slijedom svega navedenog ovaj sud 1. okrivljenog m.p. ĐUV oglasio krivim i osudio za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11 jer su postupanju okrivljenika ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11.
30. Prilikom odmjeravanja visine i vrste kaznene sankcije sud je cijenio okolnosti koje utječu na odabir iste. Tako se 1.okrivljenom mlađem punoljetniku olakotnim okolnostima cijeni izraženo kajanje, te da je 1.okrivljeni mlađi punoljetnik osoba životne dobi od svega 21 godinu čije obiteljske prilike su teške, jer živi sa majkom koja ne ostvaruje nikakve prihode (domaćica), brine o mlađoj sestri a otac boluje od karcinoma. Olakotnim se cijeni i da do sada nije niti prekršajno kažnjavan niti kazneno osuđivan. Otegotnih okolnosti sud nije našao. Kada se stave u korelaciju sve olakotne okolnosti pri čemu nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost, ovo sudsko vijeće drži da se svrha kažnjavanja postiže i uvjetnom osudom tj. da će ista utjecati na 1.okrivljenog m.p. da više ne čini kaznena djela, da je ista dovoljna društvena osuda za ovo protupravno postupanje i da će utjecati da drugi građani društva ne čine kaznena djela pri čemu je sud uvažio i mišljenje i prijedlog više državno odvjetničke savjetnice da se svrha sankcija ne bi postigla izricanjem odgojnih mjera ili kazne maloljetničkog zatvora pa je predložena primjena općeg kaznenog prava. Za ovu kaznenu sankciju sud se odlučio i u skladu sa ovo sudskom praksom izraženom u pravomoćnim sudskim presudama ovoga suda i to Kovm-108/2024 od 22. studenog 2024.; Kmp-25/2020 od 27. svibnja 2024. pravomoćna 27. svibnja 2024.; Kovm-4/2024 od 17. siječnja 2023, pravomoćna 17. siječnja 2023. ; Kov-33/2024 od 8. veljače 2024., pravomoćna 8. veljače 2024. i Kov-48/2024 od 16. veljače 2024., pravomoćna 16. veljače 2024. Na temelju članka 54.KZ/11 sud je u izrečenu kaznu uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom od uhićenja 2.ožujka 2025. pa do ukidanja mjere istražnog zatvora dana 25. srpnja 2025.
31. Iako je donesena osuđujuća presuda, sud je 1. okrivljenog m.p. oslobodio u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice. To stoga što 1. okrivljeni m.p. nema nikakve imovine, ne ostvaruje nikakve prihode iz kojih okolnosti jasno proizlazi da su to okolnosti zbog kojih je posve izvjesno da 1.okrivljeni m.p. troškove postupka kao i nagradu i nužne izdatke braniteljice po službenoj dužnosti nema od kuda platiti a niti bi sud mogao iste naplatiti prisilnim putem.
32. U odnosu na 2. okrivljenog m.p. KUV:
33. Jedino što je nedvojbeno utvrđeno je da je 2. okrivljeni m.p. RUV bio suvozač u vozilu kojim je inkriminirane zgode upravljao 1.okrivljeni m.p. N ĐU. Sve ostalo što se u činjeničnom opisu optužnice KOmp-DO- 8/2025 od 26. ožujka 2025 stavlja na teret 2. okrivljenom m.p., ODO Sisak nije dokazalo. Naime, 2. okrivljenog m.p. se tereti između ostalog da je mao dogovor sa 1. okrivljenim m.p. da u nakani da se nepripadno okoristi za točno neutvrđeni iznos po prijevozu i da isti međusobno podijeli sa 1. okrivljenim m.p., te u ostalim činjeničnim navodima nije jasno koju je to radnju počinjenja 2. okrivljeni m.p. ostvario osim da je bio suvozač u vozilu kojim je upravljao 1. okrivljeni m.p., pa da bi počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 2.KZ/11.
34. U odnosu na 2. okrivljenog m.p. NUV osim što elemenat koristoljublja nije potkrijepljen niti jednim dokazom priloženim uz optužnicu, i izvedenim tijekom postupka, nema niti jednog jedinog navoda koje je to radnje 2. okrivljeni m.p. KUV počinio a da se u tim radnjama ostvaruje postupanje iz članka 326. stavak 2. KZ/11 niti je tijekom postupka dokazana ijedna radnja osim da je isti bio suvozač u vozilu kojim je upravljao 1. okrivljeni m.p. Ć ĐU. Optužba je morala navesti i dokazati tijekom postupka koje su to radnje koje je poduzeo 2. okrivljeni m.p. KUV za koje mora biti nedvojbeno utvrđeno da ih je 2. okrivljeni m.p. KUV poduzimao, a kojim radnjama bi bilo dokazano da se radi o radnjama koje su radnje počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11. Osim što se navodi da je 2. okrivljeni m.p. KUV bila suvozač kritične zgode u automobilu kojim je upravljao 1. okrivljeni m.p. N ĐU, ništa drugo optužba ne navodi a da se odnosi na postupanje 2. okrivljenog m.p. R SU. Slijedom navedenog optužba nije dokazala da bi 2.okrivljeni m.p, KUV počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 2.KZ/11 tj. optužba ne sadrži činjenične navode koji se odnose na opis koje radnje je 2. okrivljeni m.p. KUV poduzimao, koja je bila njegova uloga u svezi počinjenja terećenog kaznenog djela jer osim da se kritične zgode nalazio na mjestu suvozača bez da je opisano išta o radnjama ili ulozi ili postupcima 2. okrivljenog m.p. LUV ovako provedenim postupkom nije bilo moguće utvrditi išta osim da je 2. okrivljeni m.p. CUV bio suvozač inkriminirane zgode u vozilu kojim je upravljao 1. okrivljeni m.p. Okolnost da je 2. okrivljeni FU bio suvozač nije sama po sebi dovoljna da bi sud utvrdio da je 2.okrivljeni m.p. kazneno odgovoran za počinjenje kaznenog djela i to iz članka 326. stavak 2.KZ/11. Manjkavost optužbe koja se odnose na 2. okrivljenog m.p. KUV je da iz činjeničnog opisa djela je nejasno kojom je to točno radnjom i na koji način 2. okrivljeni m.p. ostvario biće terećenog kaznenog djela jer iz postojećeg činjeničnog opisa proizlazi kako je jedina inkriminacija 2. okrivljenog m.p da se kritične zgode nalazio na mjestu suvozača kritične zgode, međutim bez da se u optužnici naznačilo što se stavlja 2. okrivljenom m.p, na teret, bez da se točno opiše koja je bila uloga- radnja-postupanje 2. okrivljenog m.p. (npr.: uočavanje policijskih kontrola, davanje uputa oko pronalaska i /ili prikupa migranta i sl.) i bez da se tijekom postupka utvrdilo koje je to radnje 2. okrivljeni m.p. poduzeo/počinio i to prema prethodno zajedničkom dogovoru sa 1. okrivljenim m.p. i bez da je dokazano da je to bilo u nakani da se materijalno okoristi za točno neutvrđeni iznos po izvršenom prijevozu kao i bez da je dokazano da su se 1.okrivljeni m.p. i 2.okrivljeni m.p prethodno međusobno dogovorili da će tako dobiven novac podijeliti, nije bilo moguće 2. okrivljenog m.p. oglasiti krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2.KZ/11. Ništa od navedenog optužba nije dokazala, kao što nije dokazano niti da bi 2. okrivljeni m.p. bilo što počinio pa da bi radnjama- postupanjem 2. okrivljenog m.p. postojalo dovođenje u opasnost života i tijela osoba koje su se prevozile koja opasnost mora biti konkretna i dokazana, kao i da je radnjama 2. okrivljeni m.p. nečovječno postupao i to s unaprijed stvorenom namjerom, da je 2. okrivljeni m.p, tako postupao satima ili da je nekom radnjom – postupanjem 1. okrivljenog m.p., 2. okrivljeni m.p. prouzročio ili stvarne tjelesne ozljede ili intenzivnu fizičku ili duševnu patnju ili pak da je svojim radnjama- postupanjem ponižavajuće postupao a koje postoji kad je pojedinac ponižavan, pri čemu je prema njemu iskazan nedostatak poštovanja ili umanjenje njegovog ljudskog dostojanstva ili da je radnjama - postupanjem 1.okrivljeni m.p. doveo do osjećaja straha, patnje, inferiornosti u mjeri da nitko od putnika nije bio u stanju pružiti otpor. Optužba nije dokazala da je 2okrivljeni m.p. postupao iz koristoljublja, a koristoljublje je bitan elemenat bića kaznenog djela iz članka 326.KZ/11, budući da niti jednim jedinim dokazom nije dokazano da je 2. okrivljeni m.p. išta prethodno dogovorio sa 1. okrivljenim m.p. vezano za koji iznos novca u protupravne radnje ide 2. okrivljeni m.p. niti da su prethodno dogovorili da će tako dobiveni novac međusobno podijeliti. Na ove okolnosti nije izveden niti jedan jedini dokaz niti je optužba izvedenim dokazima dokazala ove činjenične navode optužbe.
35. Slijedom svega navedenog, sud je 2. okrivljenog m.p. oslobodio od optužbe ne ulazeći u razloge zašto optužnica iz navedenih razloga nije bila vraćena ovlaštenom državnom odvjetniku što je po mišljenju ovog vijeća bilo nužno, a sve obzirom da iz prikupljenih dokaza na kojima je optužnica bila utemeljena nije proizlazila osnovana sumnja da bi 2. okrivljeni m.p. KUV postupao na način kako ga se podignutom optužnicom teretilo i koju optužnicu nije trebalo niti potvrditi pri čemu tijekom postupka osim dokaza na temelju kojih je ista bila podignuta i potvrđena i na temelju koje je proveden postupak, drugih dokaza nema a na temelju kojih je mogla biti donesena osuđujuća odluka u odnosu na 2. okrivljenog m.p. Ž SU, radi čega je jedina moguća odluka bila osloboditi 2. okrivljenog m.p. R SU od optužbe.
36. Budući da je 2. okrivljeni m.p. KUV oslobođen od optužbe, odluka o troškovima donesena je sukladno odredbi članka 149. stavak 1. ZKP/08 koja odredba propisuje da troškovi iz članka 145.stavak2. točka 1.do 5 ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nagrada i nužni izdaci braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.
37. Radi svega naprijed rečenog, presuđeno je kao u izreci.
U Sisku 23. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirela Sladić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
Dostaviti:
1. ODO Sisak na broj KOmp-DO-8/2025 - putem Web servisa
2. 1. okrivljenik ĐUV - putem pošte
3. Braniteljica 1. okrivljenika KU, odvjetnica iz [adresa] - putem e-komunikacije
4. 2. okrivljenik KUV - putem pošte
