Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-1796/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

N A T E M E L J U  P R I Z N A N J A

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sandi Jeromeli, u pravnoj stvari tužitelja: A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o., Čakovec, Športska 8, OIB: 82230527201, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika: CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete u iznosu od 114,08 EUR, izvan ročišta za glavnu raspravu, 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 114,08 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na stopu zatezne kamate na iznos glavnice preko stope koja je dosuđena u točki I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 75,78 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude 23. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim zatraženim parničnim troškom u iznosu od 13,27 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 08. svibnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke FORD FIESTA, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te da štetu tuženik je obvezan nadoknaditi kao odgovorni osiguratelj sukladno polici obveznog osiguranja štetnika, prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili dana 09. svibnja 2024. zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 90-AO-8759/2024. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim, samo je djelomično podmirio iznos predmetne štete. O štećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) te kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 698-100-1 u ukupnom iznosu od 898,31 EUR (PDV uključen) ali tuženik je likvidirao račun samo na iznos od 784,23 EUR dok razliku od 114,08 EUR po računu nije platio jer nije priznao cijenu rada limara i lakirera. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 41,60 EUR/sat plus PDV i tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Tužitelj je uz tužbu dostavio dokumentaciju: Račun: 698-100-1 od 31. svibnja 2024., Zapisnik o izvidu štete br- 90-AO-8759/2024 od 9. svibnja 2024., obavijest o obračunu i isplati, e-mail korespondencija tužitelja i tuženika, službeni cjenik radionice – tužitelja, Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 17. lipnja 2024., notifikacija od dana 21. lipnja 2024., sudsku praksu, smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20.02.2020..

2. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra kako je isplatom iznosa od 784,23 EUR ispunio svoju obvezu u cijelosti te da svako daljnje potraživanje tužitelja smatra neosnovanim. Osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na ugovoru o ustupu potraživanja (cesiji) s oštećenikom MH te ističe kako je u konkretnoj situaciji izvršen ustup tražbine radi ispunjenja, pri čemu tuženik, sukladno čl. 88. st. 4. Zakona o obveznim odnosima kao dužnik može svoju obvezu ispuniti prema ustupitelju potraživanja, čak i kad je obaviješten o ustupanju, stoga smatra kako tužitelj u potpunosti neosnovano potražuje isplatu utuženog iznosa, budući da je tuženik po samom zakonu imao pravo izbora kome će ispuniti svoju tražbinu, odnosno tuženik je ispunjenjem tražbine prema oštećeniku u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete u predmetnoj pravnoj stvari. Osporava i tijek zateznih kamata jer je tuženik u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu.

3. Podneskom zaprimljenim 11. srpnja 2025. tuženik priznaje tužbu i tužbeni zahtjev te predlaže da sud donese presudu na temelju priznanja ali i nadalje osporava visinu stope zatezne kamate koju tužitelj potražuje.

4. Kako tuženik priznaje u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev, to je valjalo bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja) budući da je tuženik nesporno priznao utuženi iznos glavnice. Stoga je u odnosu na potraživanje iznosa glavnice odlučeno sukladno odredbi članka 331., st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 153/23, dalje: ZPP) kao u točki I. izreke.

5. Međutim, kako je tuženik osporio samo visinu stope zatezne kamate na iznos glavnice, sud je utvrdio da je navedeni prigovor osnovan. Tužitelj potražuje zatezne kamate po stopi propisanoj za trgovačke ugovore, ali zatezne kamate obračunavaju se po stopi koja je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a određena za potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa, iz razloga što se ne radi o trgovačkom ugovoru, stranke nisu u nikakvom ugovornom odnosu pa je valjalo na iznos glavnice dosuditi zatezne kamate po stopi propisnoj za ostale odnose a preko te stope odbiti tužitelja. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.

6. Odluka o trošku temelji se na članku 154. st. 1. i 156. ZPP-a obzirom da je tužitelj uspio u sporu priznat mu je trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa), a odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), što uvećano za PDV iznosi 62,50 EUR, kao i zatražen trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 6,64 EUR, što sveukupno iznosi 75,78 EUR kako je odlučeno u točki III. izreke. Stoga je s preostalim zatraženim iznosom pristojbe je odbijen, kako je odlučeno u točki IV. izreke.

U Zagrebu, 23. srpnja 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, zbog toga što izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po odvj. uz nalog o pristojbi na presudu na temelju priznanja u iznosu od 6,64 EUR.

2. tuženiku