Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-612/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. Vrbik 14, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Blue Iris Resolution d.o.o., OIB: 87064273078, Zagreb, Slavonska avenija 6a, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4207/23-45 od 11. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja OR i tuženika Blue Iris Resolution d.o.o. kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4207/23-45 od 11. travnja 2025. u točkama I., II., IV. i V. izreke presude.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Blue Iris Resolution d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4207/23- 45 od 11. travnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja OR i tuženika Blue Iris Resolution d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem utvrđena je ništetnom odredba točke 7. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila broj HR/010101115 od 21. studenog 2007. sklopljenog između tužitelja OR kao primatelja leasinga i prednika tuženika, kao davatelja leasinga, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka I. izreke presude), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćene obroke leasinga u iznosu 2.523,62 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja obroka leasinga do isplate i troškove postupka u iznosu 2.376,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od11. travnja 2025. do isplate (točka II. izreke presude), odbijen je zahtjev za isplatom zateznih kamata na plaćene obroke leasinga tekuće od dana dospijeća do dana plaćanja (točka III. izreke presude), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka preko dosuđenog iznosa (točka IV. izreke presude), odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (točka V. izreke presude) i dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 12. ožujka 2025. (izreka rješenja).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke IV. izreke presude kojim mu nisu priznati zatraženi troškovi sastava svih podnesaka. Predlaže preinačiti pobijanu točku i dosuditi mu zatražene daljnje troškove, podredno ukinuti točku IV. izreke presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I., II. i V. izreke presude te protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer je protivno zakonu dopustio preinaku tužbe te bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka presude nerazumljiva i presuda se ne može ispitati. Zatim da je sud prekoračio tužbeni zahtjev jer tužbom nije zahtijevano utvrđenje ništetnosti točke 7. Ugovora o operativnom leasingu pa je time počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 379,75 eura.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja i tuženika nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 190. ZPP-a, jer je suprotno navodima tuženika, pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 12. ožujka 2025., a nakon što je provedeno financijsko vještačenje. Za dopuštenje preinake tužbe prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud budući su isti utemeljeni na primjeni članka 191. stavak 2. ZPP-a i zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenoga 2021. te pravnog shvaćanja sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024. (neprava preinaka).

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio. Nadalje, izrekom presude koja sadržava naznaku točke Ugovora o operativnom leasingu nije prekoračen tužbeni zahtjev i nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a budući je jasno da je tužbenim zahtjev traženo utvrđenje ništetenosti odredbe Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a to je upravo točka 7. Ugovora o operativnom leasingu. Dakle, prvostupanjski sud nije odlučivao preko postavljenog tužbenog zahtjeva.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o operativnom leasingu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te zahtjev za isplatu preplaćenih obroka leasinga s osnove takve ništetne odredbe.

10. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj i prednik tuženika Hypo Leasing Kroatien d.o.o. 21. studenoga 2007. sklopili Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila broj HR/010101115 kojim je tužitelju dano na korištenje motorno vozilo marke Opel Zafira 1.9 CDTI na rok 60 mjeseci, čija je ukupna vrijednost s PDV-om iznosila 50.184,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, uz ugovorenu obvezu plaćanja mjesečnog obroka leasinga u iznosu 813,72 CHF koji se isplaćuje u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, sve na rok od 60 mjeseci.

12. Nadalje je ocjenom iskaza tužitelja i svjedoka NR prvostupanjski sud utvrdio da je predmetni Ugovor tipski ugovor o kojem se nije pregovaralo, a kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa za koju je samo navedeno da je vezana uz tromjesečni LIBOR, ali da takva odredba nije jasna i razumljiva na način da je tužitelj mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice, odnosno koliki će biti ukupan iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, jer nisu jasno i razumljivo određeni kriteriji promjenjivosti stope redovne kamate, čime je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

13. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

14. Člankom 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. – dalje ZPP/07) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom na navedeno utvrđenje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) u svezi članka 102. stavak 1. ZZP/07, da je ništetna odredba Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila broj HR/010101115 kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud zanemario da se radi o operativnom leasingu te da nije ocijenio pravnu narav takvog ugovora u kontekstu članka 3. stavak 1. točka b) Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09., 112/12., 143/13., 9/15., 102/15., 52/16., 128/22. i 156/23.) kojim je propisano da se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o operativno leasingu kada nije propisana obveza kupnje predmeta ugovora, valja odgovoriti da se iznimke koje nabraja članak 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju odnose samo na primjenu toga Zakona, odnosno da se na ugovore koje su navedeni u članku 3. ne primjenjuju ograničenja iz Zakona o potrošačkom kreditiranju. Nasuprot tome, odredbe o nepoštenim ugovornim odredbama uređene su Zakonom o zaštiti potrošača, a ne Zakonom o potrošačkom kreditiranju, a predmet ovog spora je upravo tvrdnja tužitelja da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba. To znači da je Zakon o zaštiti potrošača lex specialis u odnosu na Zakon o potrošačkom kreditiranju. Zakon za zaštiti potrošača u definiciji potrošačkog ugovora (članak 3.) primjenjuje funkcionalno načelo, odnosno da je potrošač sklopio ugovor izvan poslovne djelatnosti i to neovisno o iznosu kredita. Zato tužitelj ima pravo na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi, koju i traži, neovisno o tome je li riječ o potrošačkom kreditiranju u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju. Prema tome, vrsta leasinga nije od značaja na pitanje je li predmetni ugovor potrošački budući se na ugovorni odnos, kao lex specialis, primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača

16. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj preplato obroke leasinga s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu 2.523,62 eura, te je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati taj iznos.

17. Budući je u postupku utvrđeno da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava nepoštenu i ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi osnovom koje je tužitelj preplatio obroke leasinga, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Konkretno to znači od dana plaćanja anuiteta, a kako je to prvostupanjski sud pravilno dosudio, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

18. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare. Neosnovanost prigovora zastare utemeljen je na pravnom shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući u vidu da se u ovom postupku odlučivalo o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jasno je da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

19. U odnosu na troškove postupka pravilno je prvostupanjski sud iste dosudio primjenom članka 154. stavak 5. uzimajući u obzir da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva (dijelu zatraženih zateznih kamata). Također je pravilno primijenio članak 155. ZPP-a kada tužitelju nije dosudio troškove sastava podnesaka od: 6. ožujka 2024., 5. lipnja 2024., 31. svibnja 2023., 27. rujna 2023. i 5. srpnja 2024. Naime, sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Navedeni podnesci, i prema stavu ovog suda, nisu bili potrebni niti od značaja na raspravljanje i donošenje presude pri čemu valja istaknuti da su tužitelju priznati troškovi sastava podnesaka od 26. veljače 2024., 13. rujna 2024. i 12. ožujka 2025.

20. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I., II., IV. i V. izreke te potvrditi prvostupanjsko rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a na način da su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadom troškova sastava žalbe budući njihove žalbe nisu osnovane.

22. Točka III. izreke presude nije ispitivana budući nije pobijana žalbama stranaka (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 23. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak