Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr Ob-23/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja mlt. Ž ŽP zastupanog po majci ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakonskoj zastupnici, a oboje zastupani po odvjetnici Sandri Budimir iz odvjetničkog ureda Divjak, Z, Bahtijarević & Krka OD d.o.o., Zagreb, odvjetnicima u Zagrebu, protiv ovršenika ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Šeparoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe na plaći, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr Ob-15/2025-2 od 11. ožujka 2025., dana 23. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba ovršenika se prihvaća kao osnovana te se preinačuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr Ob-15/2025-2 od 11. ožujka 2025. na način da se prijedlog za ovrhu odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbe u iznosu 250,00 €, u roku od 8 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je predložena ovrha temeljem rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr Ob-120/2016 od 11. listopada 2016. kojom je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta isplati iznos od 23.373,63 kn/3.102,21 €[1] zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate kao i buduće mjesečne obroke uzdržavanja, svaki u iznosu od 700,00 kn/92,91 € plativih najkasnije do dvadesetog u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja tekućim na svaki pojedini iznos od dvadesetprvog u mjesecu do isplate, te iznos troška ovršnog postupka sa zateznim kamatama, na plaći ovršenika i to pljenidbom i prijenosom dijela plaće ovršenika na račun zakonske zastupnice ovrhovoditelja, majke ZP (ranije ŽP), a koji se vodi kod Raiffeisen Bank d.d., pod brojem računa 24840083500993712, izuzevši pri tome od ovrhe iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne mjesečne isplaćene netoplaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu sukladno članku 173. Ovršnog zakona. (toč. 1.). Isto tako pod točkom 2. određeno je da će se prijenos radi naplate na ime ovrhovoditelja izvršiti tek nakon pravomoćnosti rješenja o čemu će sud ovršenikovog dužnika posebno izvijestiti dok je pod točkom 3. trošak ovrhovoditelja određen u iznosu od 0,00 €.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ) sa prijedlogom da se preinači pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno da se ukine i ovršni prijedlog odbaci uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu ovršenika osporava žalbene navode u cijelosti i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog ovrhovoditelja za promjenom sredstava i predmeta ovrhe, te je pobijanim rješenjem, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja odredio predloženu ovrhu pljenidbom i prijenosom dijela plaće ovršenika na račun zakonske zastupnice ovrhovoditelja, majke ZP (ranije ŽP), izuzevši pri tome od ovrhe iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne mjesečne isplaćene netoplaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu sukladno članku 173. Ovršnog zakona. Isto tako, proizlazi da ovrhovoditelj ovrhu predlaže na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr Ob- 120/2016 od 11. listopada 2016., a koje rješenje dostavlja u prilogu prijedloga za ovrhu. Iz citiranog rješenja o ovrsi razvidno je kako je isto doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. svibnja 2012., ovršne 30. svibnja 2012.
6. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja odredio predloženu ovrhu upravo na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr Ob-120/2016 od 11. listopada 2016. kao ovršne isprave budući da je određivanjem predložene ovrhe ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a, na koji žalbeni razlog ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Citiranom odredbom članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a propisano je kako se protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalba ako isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava. Ovrhovoditelj je zatražio ovrhu na temelju rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave (presude). Međutim to rješenje o ovrsi prema odredbi članka 23. OZ-a ne predstavlja ovršnu ispravu ni po jednom od taksativno navedenih slučajeva, a ni po točki 7. te zakonske odredbe kojom je propisano da je ovršna isprava i druga isprava koja je zakonom određena kao takva.
8. Budući da rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave po odredbama OZ- a koji se ovdje primjenjuje ne predstavlja ovršnu ispravu, to je prihvaćanjem žalbe ovršenika rješenje o ovrsi valjalo preinačiti i ovršni prijedlog odbiti sukladno odredbi članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a u svezi s odredbom članka 51. stavka 2. OZ-a. Naime, jedino da je ovrha zatražena na temelju rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave tada bi prema odredbi članka 58. stavka 5. OZ-a dio rješenja o ovrsi kojim je ovršeniku naloženo namirenje tražbine imalo svojstvo ovršne isprave. Međutim, to ovdje nije slučaj jer je ovrha zatražena na temelju rješenja o ovrsi donesenog osnovom ovršne isprave, pa kako ovrhovoditelj nije ovrhu zatražio na temelju sudske presude kao ovršne isprave žalbu je ovršenika kao osnovanu valjalo prihvatiti.
9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a prihvatiti žalbu ovršenika i preinačiti rješenje o ovrsi, te ovršni prijedlog odbiti kao neosnovan i riješiti kao u izreci pod točkom I.
10. Kako je osnovana žalba to je ovrhovoditelj primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a obvezan žalitelju nadoknaditi troškove žalbe u iznosu 250,00 €, koji se sastoje od troškova zastupanja po odvjetniku odmjerenih u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023., dalje: Tarifa), i to od nagrade za sastav žalbe u iznosu 200,00 € (Tbr. 13. toč. 2.) i troška PDV-a u iznosu 50,00 € odnosno ukupno u iznosu 250,00 €.
11. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ ) te je odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom III.
U Zagrebu 23. srpnja 2025.
Sutkinja
Sabina Dugonjić
