REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-680/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Opća županijska bolnica Požega, Osječka 107, OIB: 40589450667, zastupana po punomoćniku Petru Kaniću, odvjetniku u Požegi, uz sudjelovanje umješača Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, OIB: 18103492590, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-500/2023-2 od 2. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj Pr- 112/2020-30 od 31. svibnja 2023., u sjednici održanoj 23. srpnja 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-500/2023-2 od 2. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj Pr-112/2020-30 od 31. svibnja 2023.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužiteljice, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje, odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, pobijana presuda temelji se na razlozima da je „…tužiteljica (…) u tužbi postavila zahtjev za razliku plaće za period od svibnja 2015. zaključno do prosinca 2017. na ime dodatka za posebne uvjete rada, dodatka za odgovornost za život i zdravlje u redovnom i prekovremenom radu kao i za vrijeme korištenja godišnjih odmora. Po tom osnovu je pravilno sud i dosudio zatraženi iznos pod točkom I. izreke suda prvog stupnja, dok je odbio za dalje zatraženi iznos za prekovremene sate rada jer u tužbi koju je tužiteljica podnijela dana 4. svibnja 2020. nije zatražila isplatu prekovremenih sati pa je stoga pravilno sud prvog stupnja odbio taj zahtjev zbog nastupanja zastare...“ U tom smislu (kako se pobijana odluka poziva na činjenični osnovu tužbe prema činjeničnom osnovu nakon preinake) pitanja kako ih je u prijedlogu naznačila tužiteljica (i odnose se na osnovanost prigovora zastare kod stupnjevite tužbe), kao i razlozi važnosti na kojima tužiteljica temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije, nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Shodno navedenom, pravna pitanja kako ih je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila tužiteljica ne mogu se cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Postupajući po odredbi članka 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe članka 387. stavak 3. ZPP-a, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, čime nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 23. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa