Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-716/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vuljak, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupane po Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj: P- 46/2022-21 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj: P- 46/2022-21 od 30. rujna 2024.,

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime nepripadno plaćenog iznosa od 2.108,79 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, a temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu od 8. lipnja 2006. u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF.

Odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 1,07 eura u roku od 15 dana.

Naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka od 1.740,59 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 50,00 eura.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP).

Predlaže preinačenje pobijane presude na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tužitelj žalbom ukazuje na nepravilnosti u postupku na ročištu za objavu presude, pa predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje na ponovni postupak radi objave i uručenja presude u skladu sa odredbama ZPP-a, a podredno predlaže preinačenje odluke o troškovima i dosudu cjelokupnog parničnog troška.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

8. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 8. lipnja 2006. kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog valutne klauzule tužitelj platio 2.108,79 eura više.

9. Sud prvog stupnja opravdano utvrđuje ništetnost sporne valutne odredbe Ugovora o kreditu.

10. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda je i u skladu sa pravnim stajalištem sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012 kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj:Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

Tuženikov prigovor zastare pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u predmetu broj:Rev-2245/2017, a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača, te relativno kratke rokove zastare. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi.

11. Pored navedenog člankom 502.c. ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a primjenu kojeg članka žalitelj neosnovano pobija. Neosnovano žalitelj osporava primjenu navedene zakonske odredbe na ovaj konkretan slučaj.

12. Kao što je već navedeno sporni Ugovor je zaključen upravo u periodu koji se navodi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012, a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate. Naime, sudski vještak je izradio nalaz prema uputama suda uzimajući u obzir izvršene uplate, te ugovorenu valutnu klauzulu.

13. Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

14. Usklađivanje tužbenog zahtjeva sa provedenim financijskim vještačenjem u ovoj vrsti sporova ne smatra se preinačenjem tužbenog zahtjeva.

15. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženu na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je ista dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate, jer je ista nesavjesni stjecatelj.

16. Žalitelj u žalbi iznosi svoje stajalište o valutnoj klauzuli i zastari kao i stajalište određenih pravnih stručnjaka, ali navedena stajališta ne obvezuju sudove dok stajališta iznesena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske su obvezujuća za niže stupanjske sudove.

17. Tuženik u žalbi neosnovano navodi da je sud automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, a bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja usvojio tužbeni zahtjev.

18. Upravo suprotno sud je detaljno obrazložio razloge usvajanja tužbenog zahtjeva, saslušao je tužitelja kao parničnu stranku i temeljem njegovog iskaza utvrdio da tužitelj ima status potrošača u ovoj pravnoj stvari.

Za napomenuti je da tuženik niti u odgovoru na tužbu, niti na pripremnom ročištu nije predlagao dokaze u svrhu osporavanja potrošačkog statusa tužitelja.

19. Tužitelj u žalbi osporava zakonitost provedenog ročišta za objavu presude navodeći da je u zapisniku sa ročišta navedeno da će se isto održati 30. rujna 2024. u 14:00 sati dok je isto održano tog dana ali u 8:30 sati, čime je onemogućen pristupiti na to ročište.

20. Iz stanja prvostupanjskog spisa je vidljivo da je sud prvog stupnja uistinu počinio navedenu povredu odredbi ZPP-a, ali po ocjeni ovog drugostupanjskog suda navedena povreda nije imala značaj za meritornu odluku prvostupanjskog suda niti je onemogućila tužitelja da sazna kakvu je odluku sud objavio. Navedenim postupanjem nije uskraćeno niti narušeno pravo tužitelja na eventualno podnošenje pravnog lijeka, što je on pravodobno i učinio.

21. Prvostupanjski sud je povodom žalbe tužitelja ispravio prvostupanjsku presudu i presudu na temelju odricanja rješenjem broj P-46/2022-24 od 10. listopada 2024. pa je na taj način otklonio i taj dio prigovora tužitelja.

22. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:142/12.,103/14.,118/14., 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23.), te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a ista je jasno i dovoljno obrazložena, pa niti u tom dijelu žalbe tuženika i tužitelja nisu osnovane.

23. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar 23. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak