Poslovni broj: Usž-198/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-139/2024-5 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-139/2024-5 od 23. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je upravni spor (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška spora (točka II. izreke).

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke II. izreke pobijanog rješenja zbog bitne povrede odredbi upravnog spora. Navodi da je prvostupanjski sud pod točkom I. izreke rješenja obustavio upravni spor jer je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu nakon proteka roka. Navodi da je sud odbio njezin zahtjev za naknadu troškova spora prema članku 144. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS) unatoč tome što se u točki 10. obrazloženja pobijanog rješenja pozvao na članak 147. stavak 6. ZUS-a prema kojem ima pravo na naknadu troškova spora, iznoseći shvaćanje da trošak tužbe nije opravdan iako je tužba bila dopuštena jer sama dopuštenost nije dostatna za opravdanost troška, a sve s obzirom na to da sud ne nalazi da je u ovom predmetu osnovano pokrenula upravni spor. Ističe da se prvostupanjski sud pozvao na pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019., za koju tužiteljica navodi da nije primjenjiva u predmetnoj upravnoj stvari. Navodi da je pobijano rješenje arbitrarno jer se sud pozvao na odluku Ustavnog suda koje se odnosi na propise koji više nisu na snazi, a iz sadržaja te odluke razvidno je da se radi o drugačijem činjeničnom stanju. Smatra da sud propušta primijeniti članak 147. st. 6. ZUS-a i članak 144. stavak 1. ZUS- a te da se pobijano rješenje ne može ispitati u pobijanom dijelu jer su razlozi koji sud navodi u obrazloženju proturječni, a prekoračen je i tužbeni zahtjev. Navodi da je stupanjem na snagu novog ZUS-a, člankom 147. stavkom 6. ZUS-a, zakonodavac onemogućio samovolju sudova u primjeni prava nakon obustave spora u odlučivanju o troškovima spora nakon što je postupljeno po tužbenom zahtjevu. Ističe da su u konkretnoj pravnoj stvari odlučne tri činjenice za primjenu prava, odnosno članka 147. stavka 6. u vezi s člankom 144. stavkom 1. ZUS- a, a koje je prvostupanjski sud zakonito i pravilno utvrdio: tužba je dopuštena, tuženik je postupio po tužbenom zahtjevu nakon podnošenja tužbe, odnosno nakon proteka roka za donošenje rješenja i uspjela je s tužbenim zahtjevom. Navodi da je zaključak suda da nije opravdano naknaditi trošak sastava tužbe koja je dopuštena u koliziji s člankom 147. stavkom 6. u vezi s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a. Smatra da sud nema ovlast cijeniti opravdanost postupanja sukladno zakonu i volji zakonodavca. Vezano za primjenu članka 147. stavka 8. ZUS- a o opravdanosti troškova spora postavlja pitanje na koji način je zloupotrijebila prava u sporu podnošenjem tužbe. Postavlja pitanje kako je moguće primijeniti odluku Ustavnog suda koja je donesena po Zakonu o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.- dalje. ZUS/10.) koji nije poznavao mogućnost naknade troška u slučaju obustave upravnog spora sada kada ZUS priznaje pravo na naknadu troškova upravnog spora u članku 147. stavku 6. ZUS-a. Smatra da prvostupanjski sud odbija primijeniti novi ZUS i nastoji pronaći način da sudi u korist tuženika, pozivajući se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz 2019. Smatra da je u konkretnom slučaju primjenjiva odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U- III-3895/2021 od 24. travnja 2024. Zaključno navodi da prvostupanjski sud prekoračuje tužbeni zahtjev jer ulazi u ocjenu osnovanosti pojedinačnog akta tuženika donesenog tek po podnošenju predmetne tužbe sudu i to s obzirom na stav zauzet u posljednjoj rečenici točke 11. obrazloženja pobijanog rješenja, iako taj akt nije bio predmet spora, na način da navodi da ne nalazi da je tužiteljica u ovome predmetu osnovano pokrenula upravni spor te je sud postupio samovoljno i arbitrarno. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači točku II. izreke rješenje na način da joj dosudi naknadu troškova upravnog spora kako ih je specificirala u tužbi. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženik iako uredno pozvan nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući točku II. izreke pobijanog rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, Sud žalbene razloge smatra neosnovanim.

6. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora, a prema članku 147. stavku 8. ZUS-a stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.

7. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužiteljica zbog ne donošenja rješenja o prigovoru izjavljenom 4. prosinca 2023. protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/1112, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-03 od 2. studenog 2023. pokrenula upravni spor koji se vodi kod Upravnog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Us I- 201/24, te je sud ocijenio da je podnošenje prigovora od 18. prosinca 2023. bilo nedopušteno, a podnošenje predmetne tužbe zbog neodlučivanja o istom, iako formalno dopušteno, nepotrebno za zaštitu prava tužiteljice i predstavlja nepotreban trošak. Iz podataka spisa razvidno je da je tuženik rješenjem, KLASA: UP/II-551-06/24-014/58, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 9. siječnja 2024. odlučio o prigovoru tužiteljice od 4. prosinca 2023.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja jer tužiteljicu zastupa profesionalni opunomoćenik, koji izjavljuje nedopušten i nepotreban prigovor od 18. prosinca 2023. s ciljem pokretanja upravnog spora zbog šutnje uprave, zbog čega tužiteljica nema pravo na naknadu troškova upravnog spora za poduzete radnje po opunomoćeniku, odvjetniku Martinu Sherriju.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica 4. siječnja 2024. podnijela tužbu prvostupanjskom sudu zbog ne donošenja rješenja o prigovoru od 18. prosinca 2023. koji je podnijela gradonačelniku zbog ne donošenja rješenja o prigovoru od 4. prosinca 2023. s prijedlogom da gradonačelnik de facto naloži sam sebi da donese rješenje o prigovoru od 4. prosinca 2023. protiv rješenja od 2. studenoga 2023. Tužiteljica je također zbog ne donošenja rješenja o prigovoru od 4. prosinca 2023. podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, koja je zaprimljena pod poslovnim brojem: Us I-201/2024. Iz navedenog slijedi da je tužiteljica podnijela dvije tužbe zbog šutnje uprave, koje se u suštini odnose na ne donošenje rješenja o prigovoru podnesenom 4. prosinca 2023. u propisanom roku, s tim da je u predmetnom upravnom sporu tužiteljica prethodno koristila nedopušteni prigovor i podnošenjem tužbe nije štitila svoja prava i pravne interese, jer je cilj podnošenja tužbe bio isključivo usmjeren na ispunjenje obveze tuženika da odluči o svakom prigovoru, pa tako i o očito nedopuštenom.

10. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, po ocjeni ovog Suda, radi se o zlouporabi prava na podnošenje tužbe te je osnovano prvostupanjski sud sukladno članku 147. stavku 8. ZUS-a odbio zahtjev tužiteljice na naknadu troškova upravnog spora za poduzete radnje po opunomoćeniku, odvjetniku Martinu Sherriju i osnovano zaključio da se ne radi o opravdanim izdacima sukladno članku 144. stavku 1. ZUS-a. U tom smislu pravilno prvostupanjski sud upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019., koja je primjenjiva i u predmetnom postupku s aspekta prava na pristup sudu zbog toga što je tužiteljici uskraćeno pravo na naknadu troškova upravnog spora. Naime, u toj odluci izraženo je pravno shvaćanje da se svrha pravila po kojima se strankama koje pokreću upravne sporove troškovi spora mogu uopće ne naknaditi (kao u ovome slučaju) sastoji u izbjegavanju neopravdanog pokretanja upravnih sporova i nerazumno visokih troškova sporova odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili podnošenja previsokih tužbenih zahtjeva bez snošenja posljedica.

11. U predmetnom upravnom sporu ne teži se legitimnom cilju zaštite prava i pravnih interesa tužiteljice. Stoga neosnovano tužiteljica smatra da se odbijanjem zahtjeva za naknadu troškova upravnog spora narušava ustavno i konvencijsko pravo na pristup sudu.

12. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, ovaj Sud ističe da su se sukladno članku 79. ZUS-a/10. u upravnim sporovima pokrenutim radi šutnje uprave u slučaju obustave upravnog spora naknađivali (opravdani) troškovi upravnog spora.

13. Razlozima navedenima u žalbi nije dovedena u sumnju zakonitost točke II. izreke pobijanog rješenja te ovaj Sud nije našao bitne povrede pravila upravnog spora kao ni povrede ustavnih niti konvencijskih prava.

14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

15. S obzirom na to da je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

U Zagrebu 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić