Poslovni broj: Usž-1856/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4183/2024-6 od 9. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4183/2024-6 od 9. siječnja 2025. te se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 1.250,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke upravni spor se obustavlja. Točkom II. izreke rješenja nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ovog rješenja do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku.
2. Protiv točke II. izreke osporenog rješenja tuženik je podnio žalbu u kojoj u bitnom prigovara opravdanosti određivanja naknade troška podneska kojim se tužiteljica očitovala na poziv suda da ne proširuje tužbeni zahtjev na novodonesenu odluku tuženika te predlaže obustavu predmetnog spora. U odnosu na podnesak tužiteljice ističe kako u konkretnom slučaju uvjeti obustave predmetnog upravnog spora nastupaju ex lege budući da su ispunjeni uvjeti za obustavu upravnog spora propisani člankom 103. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. – dalje: ZUS), a disponiranje tužbenim zahtjevom ustanovljeno je tek kao mogućnost proširenja tužbenog zahtjeva na novodonesenu odluku tuženika. S obzirom da u konkretnom slučaju tužiteljica nije proširila tužbeni zahtjev na novodonesenu odluku tuženika, to daljnja procesna raspolaganja tužiteljice u predmetnom sporu nemaju nikakav utjecaj, te su irelevantna daljnja pravna razlaganja tužiteljice budući su ispunjeni uvjeti za obustavu spora ex lege sukladno članku 103. stavku 1. ZUS-a. Slijedom navedenog smatra da trošak predmetnog podneska nije opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a. Ističe da tužiteljica ima pravo na naknadu troška koji je stvaran i nužan te da isti treba biti razuman s obzirom na vrstu spora. Predlaže da Sud usvoji žalbu tuženika, poništi točku II. izreke pobijanog rješenja i pravilno odredi trošak upravnog spora.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da je žalba u cijelosti neosnovana. Upućuje da se iz teleološkog i gramatičkog tumačenja situacija koje uređuju odredbe članka 100. ZUS-a i članka 106. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 103. stavkom 1. ZUS-a proizlazi da ZUS propisuje specifične razloge za obustavu sadržane u članku 103. ZUS-a, a na koji upire tuženik, u odnosu na razloge za obustavu upravnog spora koji se od 1. srpnja 2024. uređuju u članku 100. ZUS-a kod tzv. tužbe radi šutnje uprave. Ističe da je razvidno da do obustave ne dolazi ex lege, već uslijed disponiranja tužbenim zahtjevom tužitelja, i to ne na svoju inicijativu, već isključivo po pozivu i na poziv Suda. Upućuje da mu po Tbr. 27. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 38/2023. – dalje: Tarifa). Smatra da se radi o opravdanom postupanju jer je predmetni podnesak dostavljen u spis po pozivu suda koji je izvršen sukladno obvezujućoj zakonodavnoj naredbi. Vezano za troškove upravnog spora upućuje na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže da Sud odbije žalbu tuženika uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Ispitujući točku II. izreke pobijanog rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica dana 12. listopada 2024. podnijela tužbu protiv rješenja tuženika radi šutnje uprave jer nadležno javnopravno tijelo nije u zakonskom roku riješilo o žalbi podnesenoj 2. veljače 2024. protiv prvostupanjskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-050-01/23-005/72, urbroj:
251-09-22-1/001-24-2 od 10. siječnja 2024. Tuženik je u odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 15. studenoga 2024. obavijestio sud da je nakon podnošenja tužbe donio rješenje, klasa: UP/II-551-06/24-014/152, urbroj: 251-02-01/001-24-5 od 30. listopada 2024.
7. Tužiteljica je u smislu odredbe članka 100. ZUS-a prvostupanjskom sudu dostavila podnesak od 12. prosinca 2024. u kojem se očitovala da ne proširuje tužbeni zahtjev na novodonesenu odluku tuženika te predlaže obustavu upravnog spora.
8. Prvostupanjski je sud tužiteljici dosudio trošak upravnog spora temeljem odredbe članka 147. stavka 6. ZUS-a u vezi s člankom 144. ZUS-a koji se sastoji od troškova za sastav tužbe i za sastav podneska od 12. prosinca 2024. u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura prema Tbr.27. točke 1. i 2. Tarife.
9. Prvostupanjski je sud osnovano priznao tužiteljici trošak za sastav tužbe i u tom dijelu tuženik žalbom odluku prvostupanjskog suda niti ne osporava. Međutim, prvostupanjski sud je neosnovano tužiteljici dosudio daljnji trošak upravnog spora koji se odnosi na podnesak kojim nije doprinijela uspjehu u sporu, a koji tuženik osporava žalbom. Naime, ovaj Sud je stajališta da se radi o podnesku koji ne sadrži relevantne pravne razloge te u kojem se tužiteljica očituje na navode tuženika sadržane u odgovoru na tužbu zbog čega tužiteljici nije priznao trošak sastava navedenog podneska, ocjenjujući da se radi o opravdanom izdatku u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.
10. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavka 2. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
11. Budući da tužiteljica u odgovoru na žalbu ne iznosi navode koji su od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, Sud je na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (točka II. izreke).
U Zagrebu 23. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
