Poslovni broj: Usž-2930/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, protiv tuženika Sindikata policije Hrvatske, Zagreb, Bužanova 4, OIB: 26439251742, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Krpan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri d.o.o., Zagreb, Boškovićeva 16, uz sudjelovanje zainteresirane osobe FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Krpan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri d.o.o., Zagreb, Boškovićeva 16, radi davanja sudske suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-699/2025-8 od 20. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika i zainteresirane osobe FK i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-699/2025-8 od 20. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika i zainteresirane osobe za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom u točki I. daje se suglasnost Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravni zagrebačkoj za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavak 1. točke 2. Zakona o policiji, opisane kao "nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera i radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti" i točke 3. Zakona o policiji opisane kao "zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenja ovlasti u službi" protiv FK policijskog službenika Policijske uprave zagrebačke, koji je sindikalni povjerenik Sindikata policije Hrvatske. Točkom II. određeno je da ova presuda nadomješta suglasnost Sindikata policije Hrvatske za pokretanje postupka zbog povrede službene dužnosti protiv FK. Točkom III. presude odbijen je zahtjev za naknadu troška upravnog spora tuženika i zainteresirane osobe.

2. Protiv navedene presude tuženik i zainteresirana osoba podnose identične žalbe kojima pobijaju presudu u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga. Prvenstveno ističu kako je obrazloženje pobijane presude nerazumljivo, protivno samoj sebi te dokumentaciji koja prileži spisu, zbog čega se ista ne može ispitati. Ističu kako nije točno da povrede koje se stavljaju na teret zainteresiranoj osobi u ovom sporu, predstavljaju propuste, a osobito to nisu propusti u prometu. Stoga je ovakvo obrazloženje potpuno nejasno i kontradiktorno te upućuje da je zainteresirana osoba počinila povrede koje nemaju nikakve veze s predmetnom ovog spora, a koje su ocjenjivane pri tome kao mjerodavne. Budući da je prvostupanjski sud u sporu stupanj sumnje u počinjenje povrede službene dužnosti ispitivao u odnosu na nepostojeće propuste u prometu, očito je da jedna od ključnih odrednica na kojoj se temelji odluka u ovom sporu, nije pravilno utvrđena, niti razjašnjena u pobijanoj presudi te je samo zbog toga potrebno pobijanu presudu poništiti i tužbeni zahtjev odbiti, a podredno pobijanu presudu poništiti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Iz dokumentacije koja prileži spisu ne proizlaze osnove sumnje da bi zainteresirana osoba počinila bilo kakvu povredu službene dužnosti. Stoga je stav tužitelja u cijelosti arbitraran i ne uzima u obzir izvješća zainteresirane osobe i svjedoka MK kao neposrednih svjedoka spornog događaja, a isto smatra i stručnjak za policijsko postupanje ČK, mag. krim., koji smatra da je postupanje zainteresirane osobe u spornom događaju bilo u cijelosti u skladu sa zakonom i pravilima struke. Nadalje, u žalbi se ističe kako tužitelj prije pokretanja upravnog spora nije u dovoljnoj mjeri obrazložio tuženiku svoju namjeru pokretanja disciplinskog postupka, jer je zahtjev za davanje suglasnosti za pokretanje disciplinskog postupka upućen šturo i neobrazloženo, uslijed čega tuženik nije mogao niti činjenično, niti pravno udovoljiti takvom zahtjevu. Navode, nadalje, kako je na temelju manjkavog i pogreškama opterećenog prethodnog postupka sastavljen neobrazložen i nelogičan zahtjev za davanje suglasnosti upućen tuženiku, a iz kojeg zapravo jasno proizlazi da povreda službene dužnosti u spornom događaju nije niti počinjena. Slijedom svega navedenog, tuženik i zainteresirana osoba predlažu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te riješiti upravnu stvar na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja na naknadu troška tuženiku i zainteresiranoj osobi. Podredno, predlažu poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Uvidom u spis prvostupanjskog suda, kao i obrazloženje presude vidljivo je da je prvostupanjski sud utvrdio postojanje pretpostavki propisanih za donošenje odluke suda, kojom se nadomješta suglasnost Sindikata za pokretanje postupka protiv FK, sindikalnog povjerenika Sindikata policije Hrvatske.

7. Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da se u spornom slučaju sindikalnom povjereniku, zainteresiranoj osobi, stavlja na teret ponašanje koje nije ni u kakvoj vezi s njegovom sindikalnom aktivnošću, odnosno da zbog povrede koja je navedena u zahtjevu zainteresirana osoba nije dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenike i namještenike zbog njegove sindikalne aktivnosti.

8. Prema ocjeni suda, tužitelj je prije pokretanja postupka u dostatnoj mjeri obrazložio tuženiku svoju namjeru pokretanja disciplinskog postupka protiv zainteresirane osobe, a to obrazloženje uključuje i stupanj sumnje da je zainteresirana osoba FK počinio teže povrede službene dužnosti za koje se tereti, a koji stupanj je i po ocjeni ovog Suda dovoljan da sindikat može dati suglasnost za pokretanje disciplinskog postupka. Također, prvostupanjski sud u obrazloženju presude ističe kako je prema podacima spisa predmeta i priložene dokumentacije, tužitelj dokazao da je postupio sukladno članku 109. stavku 7. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 155/23. i 85/24.), kojom je propisano da ako Sindikat uskrati suglasnost iz stavaka 3. i 4. ovog članka, čelnik tijela može u roku od 15 dana od dana dostave očitovanja Sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti odluka nadležnog upravnog suda, imajući u vidu da je 28. siječnja 2025. zatražena suglasnost Sindikata policije Hrvatske, a koja je uskraćena dopisom od 5. veljače 2025. te je čelnik tužitelja 21. veljače 2025. zatražio od nadležnog upravnog suda da suglasnost Sindikata nadomjesti svojom presudom.

9. Nadalje, prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u predmetnom slučaju sindikalnom povjereniku, ovdje zainteresiranoj osobi FK, na teret stavlja ponašanje koje nije u vezi s njegovom sindikalnom aktivnošću i da zahtjevom za pokretanje postupka zbog povreda koje su istovjetno navedene i u podnesenom zahtjevu i tužbi, zainteresirana osoba nije dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenike i namještenike, zbog njegove sindikalne aktivnosti, a samo pitanje odgovornosti zainteresirane osobe za povredu službene dužnosti nije predmet ovog upravnog spora, već disciplinskog postupka. Naime, iz spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da propusti koji se stavljaju na teret FK nisu učinjeni u službenom zastupanju Sindikata ili članova Sindikata, već se radi o uporabi sredstva prisile od strane policijskog službenika FK, koja je ocijenjena neopravdanom i nezakonitom, obzirom se ne nalazi potvrde razlozima uporabe sredstava prisile koje je šef smjene FK naveo i opisao u svom izvješću o uporabi sredstava prisile prema KK tijekom boravka u policijskoj postaji, jer je iz video snimke nadzorne kamere vidljivo da uporabi sredstava prisile nije prethodio nikakav napad, niti pokušaj eventualnog napada na policijskog službenika, niti se u trenutku uporabe sredstava prisile KK samoozljeđivao.

9. Kako je ovaj Sud ocijenio da žalbeni navodi tuženika i zainteresirane osobe, iz naprijed navedenih razloga, nisu osnovani, to je na temelju članka 135. stavak 1. ZUS- a žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

10. Obzirom da je žalba odbijena, tuženiku i zainteresiranoj osobi ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka, koji je zahtjev valjalo odbiti pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 23. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković