Poslovni broj: Usž-3258/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednik vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik, odvjetnik Ivan Gržić u Odvjetničkom društvu Tus & Gržić iz Zagreba, Ulica baruna Trenka 5, OIB: 58396152656, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1792/2022-11 od 9. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se žalba tuženika i poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1792/2022-11 od 9. srpnja 2024.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114-04/22-02/28, urbroj: 511-01-158-22-05 od 29. travnja 2022. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, klasa: UP/I-114-04/2- 02/280, urbroj: 511-01-158-22-7 od 7. veljače 2022.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke poništeno je rješenje tuženika od 29. travnja 2022., a točkom II. izreke poništeno je prvostupanjsko rješenje od 7. veljače 2022. u dijelu kojim je utvrđena odgovornost tužiteljice za teže povrede službene dužnosti. Točkom III. izreke utvrđeno je da tužiteljica nije odgovorna da bi dana 15. srpnja 2021. oko 21,00 sat, kao voditeljica Policijske škole "Josip Jović" donijela odluku o produženju vremena trajanja povečerja, odnosno dozvolila polaznicima da se zabavljaju do 24,00 sata, iako za to nije bila ovlaštena sukladno članku 10. Kućnog reda Policijske akademije pa da bi time počinila težu povredu službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u članku 96. točki 1. Zakona o policiji kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza". Točkom IV. izreke utvrđeno je da tužiteljica nije odgovorna da dana 15. srpnja 2021. oko 21,00 sat nakon što je donijela odluku o promjeni vremena povečerja, nije pomoćniku voditeljice Policijske škole AN i službujućim djelatnicima Policijske škole u dovoljnoj mjeri i dovoljno precizno delegirala zadatke koji se s obzirom na promijenjene okolnosti trebaju poduzimati, a što je bila u obvezi sukladno članku 14. Statuta Policijske škole "Josip Jović" što da je rezultiralo nedopuštenim i neovlaštenim audio i video snimanjima druženja polaznika, suprotno odredbi članka 80. stavka 2. Statuta Policijske škole "Josip Jović" pa da bi time počinila težu povredu službene dužnosti iz dijela izmijenjenog zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u članku 96. točki 1. Zakona o policiji kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza". Točkom V. nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 5.000 eura.

2. Protiv označene presude žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga. U bitnome ističe da iz spisa predmeta, kao i izjave tužiteljice dane u disciplinskom postupku i pred upravnim sudom, proizlazi da je tužiteljica predmetne prigode donijela odluku o produženju vremena trajanja povečerja do 24,00 sata, bez znanja načelnika Policijske akademije, što je protivno odredbi članka 10. Kućnog reda Policijske akademije. U odnosu na obrazloženje presude da odredbom članka 16. Kućnog reda nije propisano da će se zbog povrede odredbi Kućnog reda pokrenuti postupak stegovne odgovornosti i protiv djelatnika Policijske akademije, već samo protiv korisnika usluga Policijske akademije, dakle, polaznika, tuženik smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Ističe da razlog isključivog propisivanja odgovornosti za polaznike, proizlazi iz činjenice da se na Policijskoj akademiji obrazuju različite kategorije osoba, od policijskih službenika do studenata iz građanstva ili iz policija drugih država s kojima Ministarstvo unutarnjih poslova ostvaruje različite vidove suradnje. S obzirom na to da se na neke od tih kategorija ne odnose pozitivni propisi Ministarstva, na sve polaznike raznih oblika obrazovanja primjenjuju se pozitivni propisi doneseni na Policijskoj akademiji, kao što su Statut Policijske škole "Josip Jović", Kućni red, Statut Veleučilišta kriminalistike i javne sigurnosti i dr. Tuženik smatra kako sama činjenica da Kućni red ne propisuje stegovnu odgovornost za djelatnike Policijske akademije, ne znači da ga se oni ne trebaju pridržavati te da policijski službenici svojim ponašanjem, protivno odredbama Kućnog reda nisu počinili povredu službene dužnosti. Naime, policijski službenici dužni su svoje poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke te u slučaju nepridržavanja istih odgovaraju za povrede službene dužnosti. Navedeno proizlazi iz odredbe članka 93. stavka 1. Zakona o policiji, a u konkretnom slučaju tužiteljica zbog nepridržavanja Kućnog reda, povjerene poslove nije obavljala savjesno i stručno zbog čega je nesporno počinila povredu službene dužnosti. Tuženik također ističe kako dosadašnja praksa i način na koji su voditelji Policijske škole određivali duljinu trajanja povečerja ne može isključiti odnosno umanjiti odgovornost tužiteljice za ono što je ona osobno učinila odnosno propustila učiniti. Nadalje smatra kako sud nije cijenio činjenice utvrđene u disciplinskom postupku već je odluku o tome da tužiteljica nije odgovorna za težu povredu službene dužnosti donio isključivo na temelju poklanjanja vjere iskazu tužiteljice i razlozima koji su doveli do takve odluke, međutim, za takvo obrazloženje nije dao jasne i dostatne razloge, niti je iste potkrijepio relevantnim dokazima. Tuženik upućuje na kontradiktornost izjava tužiteljice danih pred upravnim sudom i u disciplinskom postupku koje prvostupanjski sud nije analizirao. Zaključno tuženik ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ni pravomoćno utvrđenu odgovornost nadređenog policijskog službenika AN u istom predmetnom događaju za koji se tereti i tužiteljica, zbog čega upućuje na presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 Us I-1926/2022-8 od 20. prosinca 2022. potvrđenu presudom ovoga Suda poslovni broj: Usž-936/2023-3 od 31. svibnja 2023. Tuženik iz navedenih razloga predlaže da se usvoji žalba i poništi presuda Upravnog suda u Zagrebu te ostavi na snazi rješenje tuženika.

3. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu osvrće na navode tuženika i prvostupanjskog suda te ističe kako po odredbama Kućnog reda ne može biti stegovno odgovorna. Navodi da je iscrpno i detaljno obrazložila razloge koji su doveli do predmetne odluke te također ističe kako je u danim okolnostima djelovala sukladno ustaljenoj praksi tuženika. Nadalje ističe da je postupila sukladno članku 14. Statuta Policijske škole "Josip Jović" i to na način da je svojim suradnicima dala instrukcije da nadziru, prate i kontroliraju da se nešto ne dogodi te je pojasnila kako nije bila riječ o nekakvim posebnim detaljnim uputama s obzirom na duljinu radnog staža njenih suradnika, a osobito uzimajući u obzir da su im zadaće dobro poznate s obzirom na opise njihovih radnih mjesta. Osim toga tužiteljica navodi kako predmetne večeri nije imala saznanja o bilo kakvom nedopuštenom audio i video snimanju nego je za navedeno saznala idućeg dana, nakon čega je reagirala sukladno propisanim ovlaštenima te sankcionirala odgovorne osobe bez odgode, dakle, postupila je sukladno članku 14. Statuta. Zaključno ističe kako je neodlučno pozivanje tuženika na presude upravnih sudova, budući da provedeni postupak nema nikakvu meritornu poveznicu s ovim predmetom. Tužiteljica iz navedenih razloga predlaže da se odbije žalba kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda te da joj se nadoknade troškovi odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je poništio rješenja disciplinskih tijela i utvrdio da tužiteljica nije dogovorna za teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. – dalje: ZOP) opisane kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza", a temeljem kojih rješenja je tužiteljici izrečena jedinstvena disciplinska kazna – novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene službenici za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od dva mjeseca.

6. Prvostupanjski sud u bitnome smatra da se odredba članka 10. Kućnog reda Policijske akademije od 12. siječnja 2016. ne može podvesti pod kvalifikaciju teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 1. ZOP-a jer se prema odredbi članka 16. Kućnog reda postupak stegovne odgovornosti može pokrenuti samo protiv korisnika, odnosno polaznika Policijske akademije, ali ne i djelatnika Policijske akademije. Prvostupanjski je sud prihvaćajući iskaz tužiteljice, zaključio da tužiteljica nije nesvjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavala službene obveze, time što je donijela spornu odluku bez odobrenja načelnika Policijske akademija i time što nije nakon donošenja odluke, pomoćniku voditeljice Policijske škole AN i službujućim djelatnicima Policijske škole u dovoljnoj mjeri i dovoljno precizno delegirala zadatke koje se s obzirom na promijenjene okolnosti trebaju poduzimati, a imajući na umu da „u dovoljnoj mjeri i dovoljno precizno“ ovisi o diskrecijskoj ocjeni pojedinca.

7. Razlozi koje navodi prvostupanjski sud u prilog svom zaključku da tužiteljica nije povrijedila odredbu članka 96. točke 1. ZOP-a, ne nalaze se pravilnim i utemeljenim na činjeničnom stanju i mjerodavnom pravu.

8. Naime, nije sporno da je tužiteljica navedenog dana obavljala poslove voditeljice Policijske škole te je donijela odluku o produženju vremena trajanja povečerja, iako za to nije bila ovlaštena sukladno članku 10. Kućnog reda Policijske akademije. Navedenom odredbom je propisano da će se sve aktivnosti Policijske akademije odvijati u vremenu od 6,00 do 22.00 sata, a eventualne potrebne aktivnosti nakon 22,00 sata mora odobriti načelnik Policijske akademije ili osoba koju on ovlasti. Odredbe Kućnog reda (članak 2.) primjenjuju se i na djelatnike Policijske akademije pa je nesporno da se tužiteljica kao djelatnica Policijske akademije bila dužna pridržavati navedenih odredbi te ih i primjenjivati.

9. Nadalje, nesporno je da je tužiteljica predmetnog događaja obnašala funkciju voditeljice Policijske škole „Josip Jović“ pa se obnašajući rukovodeću dužnost, bila dužna pridržavati i svih zakona i propisa, a posebno onih koji se izravno odnose na funkcioniranje Policijske akademije. Upravo je odredbom članka 93. stavka 1. ZOP-a propisano da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe i izvan službe kada šteti ugledu službe. Stoga ovaj Sud ne nalazi osnovanim stajalište prvostupanjskog suda kako tužiteljica zbog povreda odredbi Kućnog reda ni na koji način ne može stegovno odgovarati jer je tim odredbama propisano da za iste povrede odgovaraju samo učenici, odnosno polaznici Policijske akademije.

10. Tijekom provedenog disciplinskog postupka je nesporno utvrđeno da je zbog okolnosti produženja vremena trajanja povečerja trebalo osigurati intenzivniji nadzor i kontrolu polaznika i svih njihovih aktivnosti koji odstupaju od uobičajenih, što je nedvojbeno izostalo, a upravo je takvu pojačanu kontrolu i nadzor bila dužna osigurati i naložiti tužiteljica kao voditeljica Policijske škole. Stoga je upravo zbog navedenih propusta na strani tužiteljice u konkretnom slučaju došlo do neovlaštenog i nedopuštenog snimanja mobilnim uređajem polaznika Policijske škole. Pri tome, razlozi koji su tužiteljicu nagnali na donošenje sporne odluke (primjereno ponašanje djelatnika, teška godina i dr.) koje prvostupanjski sud prihvaća, sami po sebi ne isključuju obveze tužiteljice kao voditeljice Policijske akademije da postupi sukladno odredbi članka 10. Kućnog reda. U tom kontekstu ni navod tužiteljice da je odmah po saznanju navedeni događaj izrekla pedagošku mjeru djelatnici Policijske akademije ne utječe na utvrđeni propust tužiteljice.

11. Prema ocjeni ovoga Suda, u okolnostima konkretnog slučaja, prvostupanjski sud nije imao osnove za zaključak, a prethodno prihvaćajući iskaz tužiteljice, da postupanje tužiteljice ne predstavlja težu povredu službene dužnosti opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza" u smislu članka 96. točke 1. ZOP-a.

12. Slijedom navedenog, ovaj Sud ne nalazi pravilnim obrazloženje prvostupanjske presude zbog čega žalbu tuženika uvažava temeljem članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) i rješava kao pod točkom I. izreke presude te odbije tužbeni zahtjev tužiteljice (točka II. izreke).

13. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova upravnog spora temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, kao ni na naknadu troškova odgovora na žalbu, zbog čega je riješeno kao pod točkom III. i IV. izreke presude.

U Zagrebu 23. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković