REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2792/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa suprug i punomoćnik Ivan Močan i punomoćnik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1039/2021-2 od 12. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1209/2020-10 od 23. lipnja 2021., ispravljena rješenjem toga suda broj P- 1209/2020-24 od 6. listopada 2022., na sjednici održanoj 23. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovara na prijedlog za dopuštanje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1039/2021-2 od 12. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1209/2020-10 od 23. lipnja 2021., ispravljena rješenjem toga suda broj P-1209/2020-24 od 6. listopada 2022., postavljajući petnaest pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj, a koja glase:

„1. Jesu li sudovi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenili materijalno pravo, i jesu li to elementi povrede odredaba parničnog postupka?

2. Je li predlagateljica u Ugovoru o kreditu i hipotekama solemniziran pod posl. br. OV-672102-2 jamac-platac?

3. Je li prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka ako nije utvrdio je li sporna izjava o zapljeni računa (zadužnica) broj OV-6059/2002 od 21.06.2002. god. privatna isprava ili je javna isprava odnosno je li na istoj samo ovjeren potpis ili je ista solemnizirana po pravilima Zakona o javnom bilježništvu?

4. Je li sporna izjava o zapljeni računa (zadužnica) broj OV-6059/2002 od 21.06.2002. god. temelj za upis tužiteljice u evidenciju HROK-a?

5. Je li sporna izjava o zapljeni računa (zadužnica) broj OV-6059/2002 od 21.06.2002. god. potvrđena isprava u smislu čl. 215. Ovršnog zakona?

6. Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to iz razloga jer je utvrdio da je ugovor o kreditu otkazan, a nije primijenio zakonsku odredbu čl. 368. ZOO o posljedicama raskida ugovora, odnosno otkaza ugovora o kreditu?

7. Je li zbog proteka roka od 5 godina od izdavanja, dakle 21.06.2007. god prestala pravna valjanost sporne zadužnice broj OV-6059/2002 od 21.06.2002. god. to iz razloga jer je tužena tužiteljicu upisala u HROK kada zadužnica nije imala više pravnu valjanost.

8. Je li prestala pravna valjanost sporne zadužnice broj OV-6059/2002 od 21.06.2002. god., obzirom da je ugovor o kreditu otkazan?

9. Je li sporna bjanko zadužnica broj OV-6059/2002 od 21.06.2002. god. na kojoj je samo ovjeren potpis izdavatelja ima pravu valjanost nakon isteka roka od 5 godina od dana izdavanja zadužnice?

10. Ima li, nakon što je ugovor o kreditu otkazan, pravnu osnovu i obvezu, kako to navode niži sudovi da Zagrebačka banka d.d. kao financijska institucija, kako prema HROK-u tako i prema drugim bankama dostavljati potpune podatke sudionicima kreditnih odnosa i zaduženjima uz prikazivanje takvih podataka sve do isteka četiri godine od godine u kojoj je novčana obveza zatvorena?

11. Je li, iz razloga jer je ugovor o kreditu raskinut, tražbina iz kredita i zadužnice prema tužiteljici kao založnom dužniku egzistirala i nakon otkaza kredita odnosno je li prestala obaveza založnog dužnika?

12. Je li predlagateljica mogla biti upisana u HROK ako nije niti dužnik niti jamac po kreditu ili ako je u vrijeme kada je upisana u HROK ugovor bio otkazan?

13. Je li nastupila zastara za podizanje tužbe ako je predlagateljica tražila da se briše iz evidencije HROK-a 10.02.2017., dok je tužena brisanje izvršila u drugom mjesecu 2018. godine, dok je tužbu predlagateljica podnijela 28.02.2020. godine? 14. Je su li neopravdan upis u HROK uzrok i odbijanje brisanje iz HROK-a, štetne radnje koje su prethodile šteti, i to zbog upitne kreditne sposobnosti, a to iz razloga jer predlagateljica upisana u HROK nije mogla ostvariti buduću dobit na ime svoje nekretnine podizanjem kredita. Može li se upravo to što je predlagateljica neosnovano evidentirana u toj evidenciji, i što tužena nije tužiteljicu brisala iz evidencije pripisati odgovornosti za štetu?

15. Je li razlog upisa u HROK onemogućavanje i sprečavanje podizanje kredita strankama koje su prezadužene?“.

1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tužiteljica navodi da se radi o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda.

2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporio navode iz prijedloga i predložio prijedlog odbiti uz nadoknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4.1. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4.2. Prvo, treće i šesto postavljeno pitanje odnose se na primjenu materijalnog prava, utvrđenje činjeničnog stanja i eventualno bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom predmetu pa odgovori na ta pitanja ne mogu stvoriti načelno pravno shvaćanje primjenjivo za buduće sporove slijedom čega postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

4.3. Drugo, četvrto, peto, sedmo, osmo, deveto, deseto, jedanaesto, dvanaesto, četrnaesto i petnaesto pitanje su sami za sebe toliko specifični i vezani za konkretne i jedinstvene okolnosti konkretnog spora da ta pitanja također nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

4.4. Trinaesto pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je brisanje iz evidencije HROK-a traženo 2017. godine jer iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, kojim utvrđenjima je ovaj revizijski sud vezan, proizlazi da je brisanje zatraženo u travnju 2014. godine slijedom čega pitanje nije važno za odluku u sporu.

5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

6. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 23. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić