Poslovni broj: 12 Gž Ovr-233/2023-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice O. b. d.d., S., …, OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku D. O., odvjetniku u D., …, protiv ovršenika stečajne mase G. D. d.d. za građevinarstvo i trgovinu u stečaju, …, D., zastupanog po stečajnom upravitelju stečajne mase D. J. K., a ovaj po punomoćniku V. T., odvjetniku iz Z., …, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi treće osobe C. K. iz K., …, zastupane po punomoćnici A. B., odvjetnici iz D., …, protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-327/2021 od 14. rujna 2023., 28. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba treće osobe C. K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-327/2021 od 14. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

„Odbija se prijedlog treće osobe C. K., OIB …, …, K., za odgodom ovrhe, poslan sudu dana 24. svibnja 2023.g. kao neosnovan.“.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila treća osoba zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjskog rješenja prihvati njezin prijedlog za odgodu ovrhe. U žalbi ističe da je pobijano rješenje doneseno uz apsolutno bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Smatra da je sud prvog stupnja ovaj postupak trebao obustaviti budući je ovršenik kao pravni subjekt brisan iz sudskog registra jer je prestao postojati. Također, da je dokazala pretpostavke iz čl. 67. st. 1. OZ, jer je pokrenula postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji se vodi pod br. P-439/2023, ovo iz razloga jer nije sudjelovala u parnici iz koje je ovršna isprava nastala. Tvrdi da ima prava koji sprječavaju ovrhu te je dokazala viši stupanj opravdanja svoga prava te istog učinila vjerojatnim u cijelosti. Također, da nije primila zaključak u predmetu pod br. Ovr-327/2021 od 28. prosinca 2022. kojim se određuje prodaja nekretnine niti da je zakazana javna dražba.

3. U odgovoru na žalbu ovršenik je istakao neosnovanost žalbenih navoda, te predložio da se žalba odbije kao neosnovana i u cijelosti potvrdi rješenje suda prvog stupnja. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se u konkretnom slučaju nisu ispunile pretpostavke iz čl. 67. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20 - dalje OZ) jer treća osoba nije dokazala da bi provedbom ovrhe za istu nastala teško nadoknadiva šteta odnosno da bi ostala bez doma. Treća osoba, naime navodi da stanuje na adresi … već 15 godina, ali je činjenica da živi u H. u N., što slijedi iz izjave od 14. ožujka 2023., a prebivalište joj je prijavljeno na drugoj adresi …, K., što potvrđuje činjenicu da ne živi na adresi na kojoj se nekretnina nalazi. Stoga, treća osoba nije učinila vjerojatnom postojanje svog prava niti da joj provedbom ovrhe prijeti ikakva nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Sukladno mišljenju VSRH od 11. ožujka 2022. pod br. Su IV-87/22 žalbene navode o jedinoj nekretnini ne treba ocjenjivati u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo. Samim osnivanjem hipoteke ista je svojevoljno pristala na mogućnost prodaje nekretnine ukoliko ne uspije vratiti dug iz ugovora o kreditu. U odnosu na prigovor treće osobe da je zbog stečaja nad ovršenikom postupak ovrhe trebao biti obustavljen, ističe da je sud prvog stupnja 24. rujna 2021. donio rješenje kojim se postupak prekida, pozvao stečajnog upravitelja da preuzme postupak te ga nastavno povodom zaprimljenog podneska nastavio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju treća osoba ukazuje u žalbi, jer pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Iz spisa predmeta slijedi da je treća osoba podnijela prijedlog za odgodom ovrhe budući je pokrenula parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji se vodi pod br. P-439/2023.

8. Nadalje, iz spisa predmeta slijedi da je ovrhovoditeljica protiv ovršenika podnijela prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine na temelju javnobilježničke isprave i to Ugovora o kreditu koji je zaključen 24. svibnja 2007. za iznos od 1.316.587,00 kn sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteke na nekretninama upisan u zk.ul. …. k.o. G., kao i Dodatka tom Ugovoru od 20. svibnja 2908. koji je ovjeren kod javnog bilježnika broj 7474/08 između ovrhovoditeljice i u ovom postupku treće osobe C. K. kao korisnika kredita, te ovršenika kao zalogodavca. Navedeno iz razloga jer korisnik kredita nije vršio uplate po otplatnom planu zbog čega mu je otkazan kredit 23. veljače 2011., a preostali dug na dan 28. listopada 2014. je iznosio 1.950.757,36 kn. Korisnik kredita je vlasnik stana broj 19 u potkrovlju zgrade izgrađene na čest.zem. 350/1 ukupne površine 43,74 m2, zbog čega je predložila da sud, a radi naplate novačen tražbine, odredi ovrhu na navedenoj nekretnini. Sud prvog stupnja je donio rješenje o ovrsi 26. srpnja 2016. i odredio predloženu ovrhu.

9. Odlučujući o prijedlogu treće osobe za odgodom ovrhe, sud prvog stupnja je utvrdio da se nisu ispunili uvjeti iz čl. 67. OZ.

10. Pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

- u prijedlogu treća osoba osim činjenica navedenih u ranijem prijedlogu od 16. veljače 2023. navodi da smatra da zakonska odredba čl. 67.OZ propisuje obvezu suda da ovrhu odgodi ako je treća osoba pokrenula parnicu u koju je upućena, poziva se na povredu svojih prava jer joj odluka o ranijem prijedlogu za odgodu nije dostavljena, ponavlja navode o svom neznanju o vođenju postupka, te iznosi novu činjenicu i to da je pokrenula postupak koji se vodi pod br. P-239/2023,

- o prijedlogu treće osobe sud prvog stupnja je odlučio 16. svibnja 2023., koja odluka je poslana punomoćnici treće osobe, a ne preuzimanje pismena iz pretinca je svjestan odabir stranke da ostane u neznanju o sadržaju odluke, ne propust suda da odluči ili dostavi nekom odluku o njegovom zahtjevu, da bi se moglo pozivati na povredu zakona. Tumačenje odredbi čl. 67. OZ na način da je sud dužan trećoj osobi udovoljiti sa traženjem odgode ako je pokrenula parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, smatra netočnim i neprihvatljivim. Tekst članka jasno propisuje koji uvjeti trebaju biti zadovoljeni da bi se ovrha odgodila na prijedlog treće osobe – ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svog prava, te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu uz uvjet da u roku pokrene parnicu u koju je upućena. Treća osoba je ispunila dodatni propisan uvjet – taj da je pokrenula parnicu u koju je upućena, ali prva dva uvjeta ne nalazi ispunjenima, a oni su osnovni. I dalje nije jasno koje bi to bilo pravo treće osobe koje sprečava ovrhu, niti je takvo pravo učinjeno vjerojatnim, a nije učinjena vjerojatnom ni opasnost da bi provedbom ovrhe za treću osobu nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koja bi se odgodom ovrhe mogla spriječiti,

- iz tužbe u predmetu br. P-239/2023, je razvidno da je treća osoba istu podnijela radi isplate iznosa od 30.000,00 eura sa pripadajućim kamatama, protiv ovrhovoditeljice, smatrajući da Ugovor o kreditu br. 070522213086, koji je sklopljen među strankama i ovjeren od strane Javnog bilježnika N. V. iz D. pod br. OV-8707/07, a prema kojem je trećoj osobi odobren kredit u iznosu od 1.316.587,00 kuna, sadrži nepoštene odredbe o kamatnoj stopi. Navodi da je odredba čl. 3. Ugovora, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, nerazumljiva te da nisu utvrđeni egzaktni parametri i način izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope, koja odluka ovisi samo o jednoj ugovornoj strani,

- pitanje je da li bi, u slučaju kada bi treća osoba uspjela u tom postupku, ako bi se postupak ovrhe i dalje provodio, istoj nastala šteta koja bi imala karakter nenadoknadive ili teško nadoknadive štete i da li bi se nastanak takve štete mogao spriječiti odgodom postupanja do okončanja postupka,

- uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljica je dostavila Izvadak iz poslovnih knjiga u kojem je obračunala tražbinu koju ima prema korisnici kredita (ovdje trećoj osobi) na dan 27. listopada 2014. i ona iznosi 1.950.757,36 kuna (sada 258.909,00 eura), od čega na kamate otpada iznos od 695.451,35 kuna (92.302,26 eura),

- uz tužbu treće osobe nije dostavljena nikakva dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo na koji se način došlo do iznosa od 30.000,00 eura koji se traži kao preplaćeni iznos, no stavljanjem u odnos tog iznosa sa gore navedenim iznosima, razvidno je da tražbina ovrhovoditeljice samo sa osnova glavnice daleko premašuje navedeni iznos,

- nalazi značajnim da je tužba ponesena u ožujku 2023., dakle nakon aktivacije u ovom postupku i podnošenja prigovora treće osobe. Isto tako podnesen je u vrijeme kojem se ovrhe u predmetima gdje se ovrha provodi nad domovima ljudi radi kredita koji su sklopljeni u stranoj valuti i sa promjenjivom kamatnom stopom gotovo bez iznimke odgađaju do okončanja parnica radi utvrđenja ništetnosti određenih ugovornih odredbi pa je upitno da li je motivacija za podnošenje navedene tužbe (primarno ili uopće) - uspjeh u tom postupku, ili argument zašto bi postupak trebalo odgoditi u ovom. Ovrhovoditeljica navodi da dvanaest godina nije bilo nikakve uplate od strane treće osobe, ona ne čini vjerojatnim da je bilo preplate, a da jest i da je bila u punom iznosu kojeg treća osoba traži, svejedno bi tražbina koju ovrhovoditeljica ima bila samo smanjena i to na iznos koji opravdava vođenje postupka. Ovršni postupak ima mehanizme kojima se može (u fazi namirenja kada se pojedine kategorije obračunavaju i o njima se raspravlja) korigirati obračun kamata, a čak i ako bi ovrhovoditeljici bio preplaćen iznos sa osnova kamata, a treća osoba uspjela u parnici radi isplate, nenadoknadiva šteta bi nastala jedino ako se neosnovano isplaćena sredstva ne mogu vratiti. Ovrhovoditeljica je banka, te se izvan svake sumnje može zaključiti da bi treća osoba bila u situaciji u kojoj od ovrhovoditelja može povratiti višak naplaćenih sredstava.

11. Treća osoba u žalbi,u bitnome, prigovara da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti iz čl. 67. st. 1. OZ jer da je pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja se vodi pod br. P-493/2023 kao i to da je ovršenik kao pravna osoba prestala postojati i brisan je iz sudskog registra što posljedično znači da bi ovrhu trebalo obustaviti.

12. Suprotno žalbenim navodima treće osobe ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan njezin prijedlog za odgodom ovrhe, jer ista nije dokazala pretpostavke iz čl. 67., odnosno nije dokazala da bi provedbom ovrhe za nju nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

13. Odgovara istini da je treća osoba pokrenula postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji se pred prvostupanjskim sudom vodi pod br. P-439/2023 kojom u tom postupku tužiteljica osporava valjanost ugovornih odredbi koje se tiču kamatne stope, što posljedično znači da je ista preplatila iznos od 30.000,00 eura.

14. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica kod ovrhovoditeljice ostvarila kredit u visini od 1.316.587,00 kn uz kamatnu stopu od 5,99 % koja se mijenjala tijekom obračunskog razdoblja, prema izračunu ovrhovoditeljice da je dug treće osobe iznosio 258.909,00 eura na ime glavnice i kamata i da taj iznos nije plaćen, pa kada se dovede u svezu iznos duga treće osobe prema kreditoru da je iznos zbog čega je pokrenuta parnica zanemariv u visini od 30.000,00 eura za koji treća osoba nije dostavila izračun, pa je uputno da li postoji pretplata kada obveza iz kredita na ime glavnice nije podmirena. Isto tako je sud prvog stupnja pravilno zaključio da u situaciji ukoliko bi doista došlo do osporavanja visine isplate s osnova kamata da se radi o banci kao ovrhovoditelju zbog čega je ista u mogućnosti naknaditi trećoj osobi štetu ukoliko bi se ista utvrdila.

15. Prema tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neosnovano treća osoba navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio pretpostavke iz čl. 67. st. 1. OZ, jer ih ista nije dokazala, a isto tako je neosnovan njezin navod da je postupak trebalo obustaviti budući da ovršenik ne postoji jer je brisan iz sudskog registra.

16. Naime, rješenjem prvostupanjskog suda od 24. rujna 2021. utvrđen je prekid postupka temeljem čl. 212. st. 1. toč. 1. ZPP, jer je ovršenik brisan iz sudskog registra, zbog čega je pozvan D. J. K. kao stečajni upravitelj stečajne mase stečajnog dužnika G. D. d.d. u stečaju da preuzme postupak. Podneskom od 22. rujna 2021. stečajni upravitelj je obavijestio sud da je ovršenik brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku broj St-3/2019-2239 od 12. siječnja 2021. te da e istim rješenjem određen nastavak postupka radi naknadne diobe stečajne mase koja je upisana u sudski registar.

17. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu treće osobe kao neosnovanu i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi st. 21. st. 1. OZ potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zadru, 28. studenoga 2023.

Sutkinja

Franka Zenić, v.r.